ponedjeljak, 26.08.2013.
Tebi koji uvijek čekaš....
Uvijek ti se vratim, navikla sam se. Kad nemam gdje, kad se ne mogu pomiriti s košmarom u svojoj glavi, kad me svi ostave i po malo zaborave tebi se vratim. Jer znam da su tvoje ruke uvijek raširene. I tvoje vrijeme uvijek moje.
I ne znam zauvijek otići od tebe. Jer opet će doći neke tužne noći, neka nova razočarenja, opet će otići netko drag , a ako i tebe ostavim kome ću se onda vratiti …? Vraćala sam ti se nakon svih svojih proloma, nakon pokidanih veza, razrušenih odnosa, sumornih vremena, nakon svega lošeg u svom životu u tebi sam tražila utjehu, i navikla se tako, evo godinama… Bježala sam u tvoje ruke, skrivajući se od pogrešnih odabira, od promašenih pokušaja, od nesigurnih koraka. I ako te ostavim gdje ću onda ? Ne želim i ne znam ostati sama. Naviknuta na tebe. Uvijek tu, blizu mojih pogrešaka. Uvijek lijep, dotjeran, mirisan, i uvijek čekaš . I nikad ne pitaš od čega bježim, i zašto sam tu… Samo ljubiš . K'o da ti je posljednje. K'o da mi je posljednje.
Potreban si mi , vrijeme mi je to pokazalo, jer svi prolaze, ostave tragove ispod kože, i nestanu, dok rane zacijele, i sjećanje izblijedi, a ti ostaješ , ti čekaš, ti znaš da si mi potreba…I pomiren si s tim.
I danas ti se vraćam. Opet me nemoj pitati zašto, ni do čega bježim. Nemoj me pitati ništa samo me ljubi… Da znam da se opet tu mogu vratiti ,,,,
