Puno si me koštao. I ponekad poželim da se nikada nisi dogodio. Da se nisi pojavio u mom životu iz inata, iz prkosa, poslije polomljenih snova, da nisi ušao u moj život poput pijavice i zalijepio se za one najtanje niti u meni… Tebi sam ja trebala, da okusiš zabranjeno voće, da dokažeš sebi da me možeš imati, da pomirišeš prevaru iz najmanje udaljenosti, da mi noćima mrsiš kosu i diraš gola ramena, da ostavljaš svoje tragove svuda po mome tijelu misleći da sam tako tvoja cijela i zauvijek … da mi pokažeš da bez tebe neću moći….
A ti si trebao meni da dokažem sebi da mogu da imam sve, da ga povrijedim s tobom ,da me netko želi do ludila, da mi skratiš duge noći i da me miluješ bez pitanja i bez odgovora. Trebao si mi da zaboravim svoje brodolome, da se izliječim od neuspjelih pokušaja , da se maknem od njega…
Nikad, ama baš nikad u tebi nisam vidjela ništa više. I nisam htjela ništa više od toga što si mi nudio. I znala sam da ću te ostaviti onog trenutka kad mi više ne budeš trebao…. Imali smo rok trajanja.
Žao mi je samo što je nakon svega ostala tolika gorčina, toliko razočarenje u nas kao osobe, žao mi je i što smo povrijedili neke ljude, i što smo toliko vremena potrošili na nas,,,, a znali smo da nećemo trajati…Nismo se trebali ni dogoditi… Možda bi se onda mogli pogledati bez grižnje savjesti i neugodnih osjećaja…
Nisi mi ništa značio. Poslužio si mi za sve ono za što si mi trebao . Isto kao i ja tebi .. Čemu sad kajanje i pitanja koja je prošlost trebala još davno progutati…. ??
Post je objavljen 29.08.2013. u 11:28 sati.