ponedjeljak, 19.08.2013.
Svima sam zelja svima sam slabost a nikome zivot i nikome stvarnost....
Što imam od svih onih koji mi prilaze, nude provode, avanture, tople noći pod čistim mjesecom ? Kad svaki put zaspem sama, bez ičijih ruku oko struka, bez ičijeg daha na vratu, bez ičijih prstiju u kosi, bez ičijeg mirisa u postelji… Nudili su mi se kroz život oni koji nisu mirisali na ljubav, a tako sam je željna bila… Sve ove godine trebao mi je netko da me zaštiti od sviju, da me zagrli najjače na svijetu i kaže da sam njegovo najmilije, najvažnije i najdraže…
Od onih koji su voljeli moje tijelo trebala sam ljubav, dok su dahtali nad mojim usnama željela sam da me zagrle i nikad više ne puste, dok su mi prelazili rukama preko grudi molila sam da me poljube u lice i kažu da su tu i da nikad neće otići….
I svi su mislili na mene, a ni jednome nije bilo stalo, i svima sam bila želja i slabost a ni jednome ljubav ni stvarnost, i sto očiju njihovih sam imala, a niti jednog pogleda, i svakome sam bila potreba i navika , a niti jednom sreća ni nesreća.
Umorna sam od svoje samoće, pored njih toliko,,, I umorna sam od čekanja ničega. Od svitanja pod rukama koje nikad neće biti moje, od ukradenih pogleda, od razrušenih veza, od povrijeđenih ljudi, od prividne sreće, od nesigurnosti , od precijenjene ljubavi, od jeftinih laži i skupih istina… Umorna sam , zar ne vidiš da više ne mogu ?!
Ne mogu više ispirati tvoje tragove sa svog tijela, ne mogu više brisati tvoje mirise iz svojih osjetila, ni tvoje ruke micati iz svoje kose…
Vidiš li da mi treba zagrljaj , jači od sudbine, poljubac vreliji od vatre, pogled iskreniji od istine, vidiš li da mi treba i nježnosti i sigurnosti, i mira i ljubavi…
Treba mi netko tko će me zagrliti pred svima, tko će mi grijati ruku u svojoj ruci, netko tko neće otići s jutrom,,, netko tko će znati ostati i voljeti.
