morska iz dubina

srijeda, 08.05.2024.

Lito na mamin način


Posli doručka san pitala, mama, triba li šta pomoć.
Idi se kupat, sunčat i odmori ova dva dana šta si došla.
Fala ti, rekla san. I onda san je sveobuhvatila s obje ruke i cmoknila posrid čela.

Pod rukon san nosila debelu knjžurdu Financije i financijsko pravo. Tila sam dat još taj ispit u ljetni rok i ostavit samo Kazneno za deveti. Spustila san se par skala, privukla drveni kaić i skočila na provu. Dan je mirisa na uzavrelost. Ni dašak vitra nije bija na pomolu. Prostrla san šugaman, legla potrbuške i otvorila knjigu. Prva rečenica, pa opet prva, pa opet prva. Ništa nije ulazilo u glavu osin sunca koje je pržilo i umrtvilo svaku stanicu moga tila. Onda san stavila knjigu pod čelo i zakunjala. Teško je opisat šta je fjaka, ona teška litnja, kad se u izmaglici stope more i nebo i ne znaš di jedno počinje, a drugo završava. Zadnji gram snage me napustija. Koža je gorila, a ni zeru poticaja da se odkotrljan i razladin u moru. Samo bi spustila ruku uz bok kaića, poštrcala se i nastavila tonit u uzavrelost ništarenja.

Miči se sa sunca, vikala je mama s terace, a ja bi samo odmahnila rukon i dobacila, neka me, lipo mi je ovako. Za ručak san se popela ka krepana maška, pojila predivote iz kužine moje jedine, neponovljive i onda se opet sjurila u istu pozu. Savjest je nalagala nosit knjigu uza se, a volja ju je odbacivala ka zaraznu bolest. I tako bi dočekala zalazak sunca, crna ka uglješa. Tek onda bi uskočila u bonacu i točavala se dugo, dugo, spremna za stol kojeg samo mame znaju tako pripremit.
.
Mama, spavat ću na provi od kaića, rekla san. To san oduvik tila, nemoj se jidit.
Bit će ti ovako i onako i komarci i neudobno i iskrenit će te ako Valon prođe jahta i učini veliku maretu.... svašta je ona nabrajala u obranu sobe i udobnog kreveta.

A ja se, na spužvastoj prostirci, ugnijezdila u noći bez mjesečine. Očima uprtim u beskraj, obavijena tišinom milijardu zvijezda i ponekih padalica, duboko ukorijenjena u more poda mnom i beskraj nada mnom. Bila je to noć nespavanja. Noć upijanja bljeskavog mora prepunog planktona, titraja neba pod lanternom sazvijezđa i susreta, iskonskog susreta sa samom sobom. I nikad tako više. I nikad više mame.

08.05.2024. u 16:10 • 13 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2024  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2024 (3)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (5)
Veljača 2024 (7)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (9)
Rujan 2023 (7)
Kolovoz 2023 (11)
Lipanj 2023 (7)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (10)
Veljača 2023 (10)
Siječanj 2023 (10)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (11)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (8)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (17)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (15)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (14)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi