Čiji je Zagreb, tko su antifašisti, što radi Radić

Zagreb je od svibnja 1945. seljački, srbofilski, komunjarski, rusofilski, orjunaški,...
Navika nekih prijašnjih vremena o koncentraciji hrvatske, katoličke inteligencije u Zagrebu je uspješno razbaštinjena 1971.. Zagreb je bio i ostao jugoslavensko-seljoberski tepajući o humanizmu i komunizmu svojih građana.

Što Hrvati imaju strahovati o ishodu izbora u Zagrebu? Oni (orjuna, udba, rusofili, srbofili, hrvatomrsci, vlaške sluge) su birali Bandića. U Zagrebu su uvijek izbori između dvije ili više njihovih opcija. Hrvati u Zagrebu nemaju šanse.

Tko je naivan i kakva je to nacionalna politička snaga kada nisu sposobni politički razlučiti stvarno stanje? Zagreb je u njihovim rukama, i kad gube.


Podjednako je antifašistički-fašistički sukob obračun dvije komunističko-socijalističke opcije. Zašto Hrvati, željni nacionalne države, skoro stoljeće tonu u tom mehanizmu održavanja rusofilne diktatorsko-barbarske vladavine.

Hrvatska je uspješno zakinuta za privredu, glavni grad, politiku, vojsku, obrazovanje, sport, kulturu, ..
Produkt je niskokapacitirana rulja koja uvjerava ono nešto preostalih Hrvata u svoje plemenite i uzvišene ciljeve (razaranja jednog naroda i njegovih vrijednosti).

Kome je stalo do Zagreba? I što bi u Zagrebu radili sve da i pobijedi hrvatska opcija? Proizvodili NASA-ine letjelice ili bi socijalno zbrinjavali seljačiće koje je tito uvjerio kako su oni potrebni Zagrebu?

Gradimo novi grad i stvarajmo budućnost. Ovako je nećemo susresti.

(Radić(i) se okreće(u) u grobu: milijun glasova seljaka na jednom mjestu - u gradu.)

A. Radić

Oznake: Zagreb, seljački, orjunaški, razbaštinjene navike, hrvatomrsci, izbor istih opcija, narav antifašističko-fašističkog sukoba, zakinuta Hrvatska, seljaci u gradu