Ne smeta Crnoja SDP-u, nego HDZ-u (zbog unutarstranačkih sukoba)

Krvoloci usred Hrvatske nameću krivnju Hrvatima, a nitko im se ne suprotstavlja


Od Tuđmanove smrti HDZ nema politiku, ne brani stečevine Domovinskog rata, pravedne borbe protiv agresije, borbe protiv jednoumlja, borbe za demokraciju.
Iako je organizator političke borbe za hrvatsku suverenost, koja je završila oružanom agresijom na RH, iako je pozvao Hrvate na obranu RH poslije tuđmanove smrti HDZ nije obranio niti jednu tekovinu te borbe. HDZ ne poštuje branitelje (koje su pozvali u obranu RH).
Po tuđmanovoj smrti, emisari partije (udba) telefonima je pozivala glasače na smjenu HDZ-a. Račan-Mesić su umirovili generale HV, ukinuli dvodomni (Županijski dom) Sabor, promijenili državne blagdane, bez saborske rasprave odobrili ICTY-u nadleštvo za Oluju, dostavili krivotvorene dokumente ICTY-u, izmijenili Ustav RH, obespravili nositelje suvereniteta (narod; uveli apsolutizam), zastrašivali birače (nositelje suvereniteta), manipulirali zakonodavstvom (na štetu birača), oštetili državni proračun za stotine milijardi kuna, lažirali izbore i referendume, ...
HDZ nikad nije zaustavio ili pri povratku na vlast povratio stanje prije neželjenih promjena.
20 godina od završetka Domovinskog rata branitelji gube status branitelja, država je i dalje socijalistička (Ustav i ključni zakoni su socijalistički), nameću se porezi (na nekretnine) iako je RH prva u svijetu po nametnutim poreznim i ostalim nametima, smanjuju se primanja i prava državnih zaposlenika dok istovremeno njihove usluge država (bespotrebno) pruža besplatno, ...

Porezna politika (izglasavanje poreznih zakona i ubiranje poreza je politika) (kao da živimo u nedođiji) se svakom novom vlašću dosjeti nametnuti (povećati) porezna davanja, što je jamstvo kako nisu ni trebali (nesposobni) dolaziti. Porezna politika je dvojako sredstvo usmjeravanja društva. Jednim učinom podstiče produktivno stanovništvo, drugim učinom sputava rastrošnost države. To još (nakon tuđmanove smrti) niti jedna vlada nije pokušala ... linerno povećavaju namete (iako ubiru sve manje i manje poreza). U tim okvirima novi porezi i inflacija (kojom bi dodatno umanjili davanja državnim službenicima) jedino je za čime posežu.
Iako je prije početka agresije (rata za neovisnost) dogovoren izlaz iz socijalizma (diobe mirovina iz proračuna, besplatnog školovanja, besplatnog zdravstva, ...).
Socijalnost države, u kojoj skupljanjem socijalnih i inih državnih poklona, više priberete nego radom socijalistički je model (oslonjen na pavlovljev uvjetni refleks) poticanja nedemokratskog izjašnjavanja pri demokratskom određivanju ciljeva i politike društva. (To je zabranjeno poveljom UN-a.)
Ono što sami nismo dokučili, u svijetu (šarenila) su odavno zakonom regulirali (RH je kao punopravna članica UN-a, dužna poštivati međunarodne norme).
Kriza (nesposobnost odlučivanja) (politička) je nastala kao produkt (ustrajnih) nedemokratskih metoda koje se u Hrvatskoj nakon tuđmanove smrti prakticiraju bez iznimke.
HDZ je izostavio napor na demokratskom razvoju društva (i priklonio se, suradnički, SDP-u u nametanju nedemokratskih načela).

Ministar Mijo Crnoja nije dao ostavku jer ga ne želi SDP-partija, već jer je HDZ protiv njega. Bio i ostao (do ostavke).
HDZ ne podnosi demokraciju, ne podnosi volju birača, voli (državnim) novcima plaćati poslušnost. Zbog toga je prepun Šukera, Marića, Dalića, ovih-onih.
Uzdati se u njihovu ulogu vodeće političke stranke (nakon smrti Franje Tuđmana) je bespredmetno.
Vrijeme je za referendum (o bitnim pitanjima ovog naroda).

Država u Ustavnim i zakonskim okvirima u kojima se sada nalazi niti može niti hoće napraviti iskorak ka boljem!


Komunjarske sačekuše (vječno nespremnih)(Klema, ovog-onog) po pitanju hrvatskog identiteta (Za dom spremni! je dio hrvatskog a ne fašističkog ili nacističkog identiteta) postaju model izmjene hrvatskog bića ka neotpornijem. Nismo komunisti, nismo socijalisti, nismo ateisti, nismo jugoslaveni, nismo nesvrstani, nismo prorusi, nismo prosrbi, ... Hrvati smo (iz plemena poklanih bezrazložno).
Komunistička (prijeratna) suradnja s Ustašama (komunističko instruiranje ustaša po kazamatima i u ilegali Kraljevine Jugoslavije), poklanjanje 5000 pušaka četnicima pri sklapanju dogovora o zajedničkom ustanku 1941.g. govori o (krvoločnoj) naravi proruske agenture. O geostrateškom širenju ruskog imperija (na područja na koja se nikad nije protezao, niti ostavio povijesnog traga (do zločinima)) mora ocjenu dati netko kvalificiran. Onaj tko zanemaruje povijesno sagledavanje pune istine i na temelju suženog razmišljanja sudi o identitetu jednog naroda zloban je.
HDZ (poslije Tuđmana) nema dubine ni političke mudrosti braniti hrvatski identitet, ni unaprijediti hrvatsko društvo. Plivaju u političenju (i međusobnim potplitanjima pri bilo kakvom smislenom iskoraku iz prosrpsko-proruske baruštine). HDZ se od tuđmanove smrti guši u unutarstranačkim sukobima. Zbog toga je nesposoban na državnoj razini predstavljati ozbiljniju političku snagu.
Prestanite nas provocirati (svojom nebrigom).
Kako bi Domagoj Milošević, Stier, Plenković, Jandroković i sl. bili sposobni nositi se sa krvolocima koji Hrvatima nameću krivnju u Hrvatskoj? (Oni su zadovoljni saborskim statusom.)

HDZ nakon Tuđmana nikad nije iznivelirao stranačko jedinstvo i pribavio podršku hrvatskog društva, već je utonuo u stranačke sukobe za prevlast (poticane udbo-četničkim službama koje imaju dosje-e o članstvu koje rukovodi strankom i spoznaji kako su svi karijeristi a ne karizmatični političari sposobni napraviti iskorak na dobrobit hrvatskog naroda).

Oznake: HDZ. Tuđman, postuđmanska era, nedemokratska načela, povelja UN-a i obaveze države koje proističu iz po, nebriga za branitelje, bezidejnost HDZ-a, komunjarske sačekuše, plaćanje poslušnika državnim novcima, ugrožen hrvatski identite, nespremnost hrvatskih ikona