HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

četvrtak, 29.05.2008.

Kad Jaganjci Utihnu - Thomas Harris

"The Silence of the Lambs" by Thomas Harris

Izdavac: Vecernji list
Format: 14x20 cm; 286 strana; tvri uvez

SADRŽAJ:
"- Serijski ubojica poznat jedino kao Buffalo Bill ubija mlade djevojke derući im kožu sa tijela. Jack Crawford jedan od šefova FBI-a šalje Clarice Starling, novakinju sa najboljim ocjenama na akademiji za obučavanje FBI agenata, u posjet ozloglašenom serijskom ubojici Dr. Hannibalu Lecteru. On bi Clarici trebao pomoći u izradi profila Buffalo Billa.
Ubrzo Hannibal Kanibal upada u specifičan "quid pro qou" odnos sa mladom kadektinjom.
Kada Buffalo Bill otme Catherine Martin, kćer senatorice, vrijeme počinje biti ključno za riješavanje slučaja. Clarice Starling polako otkirva ključne dokaze, a sam Dr. Lecter joj da par natuknica tko bi mogao biti ubojica. Da li Lecter laže? Hoće li sve planove FBI-a pokvariti željan slave Dr. Chilton ravnatelj ustanove gdje je zatvoren Lecter? Na kraju hoće li Buffalo Bill pravim imenom Jame Gump ubiti jadnu Catherine Martin?Sva ta pitanja dobijaju odgovor u ovoj napetoj knjizi.
A tek kada Dr. Lecter uspije pobjeći svojim tamničarima..."

RECENZIJA:
"- U zadnje vrijeme mnogo knjiga čitam (10 - 12 na mjesec) i stvarno sam imao sreće da nalećem na odlične naslove. Tako sam naletio i na ovo remek djelo thrilera i krimića u jednom.
Svi smo mi gledali film i znamo što možemo očekivati u knjizi, ali kako to uvijek biva knjiga je mnogo drugačija nego film i to u par jako zanimljivih segmenata (koji nažalost nisu mogli biti stavljeni u film). Kao prvo ovo je odlično napisana i nadasve jako zanimljiva knjiga, sa iznimno jakim sekundarnim negativcem - Dr. Hannibalom Lecterom.
Dijalozi u knjizi su napravljeni sa iznimnim stilom, no najviše novosti donosi sam Harris u prikazu kako se istraga odvija (temeljito kao u CSI serijalu), način potretiranaj serijskog ubojice (Jame Gump / Buffalo Bill je nastao mješanjem tri serijske ubojice - Ed Gein (deranje žrtava), Ted Bundy (mamljenje žrtve u kombi glumeći da mu je ruke u gipsu), Gary M. Heidnik (držao svoje žrtve u bunaru u podrumu svoje kuće); Dr. Hannibal Lecter je također nastao mješanjem nekoliko serijskih ubojica - Andrei Chikatilo (kanibal i traumatično djetinstvo), Albert Fish (kanibal), Robert Maudsley (pojeo mozak svom cimeru u čeliji)).

Iako je ovo Harrisova treća knjiga po redu (druga u trilogiji o serijskim ubojicama) on sam je autor koji si daje mnogo vremena za izdavanje svojih romana (drugim riječim nije od autora koji moraju izdati po jednu knjigu godišnje).
No, iako odlično napisana i kako sam rekao napeta knjiga nije bez mana (što ćeš nema knjige koja nije bez mane...ma koliko velika bila).

Ono što mi je najviše zasmetalo jeste mala omaška u karakterizaciji lika dijaboličnog Dr. Lectera kad se jedan od zatvorenika po imenu Miggs obrati Clarice sa vulgarnim komenatarom i kasnije je zalije spermom po licu Hannibal kaže: "- Gadi mi se neuljudnost."
A opet par stranica kasnije upita Clarice: "- Jack Crawford...zamišlja li...smišlja li kako bi to izgledalo...jebati se s vama?" ili isto tako u jednom od njihovih razgovora: "- Je li vas je vaš otac-hranitelj u Montani jebao Clarice?"
Neshvatljivo po mome poimanju da ako autor želi prikazati Lectera kao uglađenog, ali nadasve zlog protagonista dospusti si ta dva lapsusa. U svim sljedećim dijalozima se vidi da je Dr. Lecter negativac iznimnog intelekta (koji izgleda nikada nije zamišljen kao centralni negativac...više kao potpora gl. junacima priča, a to što ga je publika zavoljela to je nešto drugo, jer je onda došlo do forsiranje odlično napisanog lika što je loše ispalo u sljedeće
dvije Harrisove knjige, koje se bave samim Lecterom).
Sljedeći minus ide tome što Harris nije do kraja razvio lik gl. serijskog ubojice u romanu da bi mi čitatelji mogli bolje razumijeti njegovu psihologiju i razlog zašto ubija (napomenimo da je to odlika slasher žanra), a to je nekako mlako i šturo (usudio bih se reći amaterski) učinio u samo par razbacanih odjeljaka u nekim poglavljima.

Najveći plus knjige (osim lijepo izrađene radnje i načina kako se istraga odvija) jest karakterizacija lika Clarice Starling koja od novaka i krhke djevojke što se knjiga približava svom kraju ona postaje žilava, jaka, iskusna i inteligentna žena (zbog toga je i prirasla Hannibalu Kanibalu pri srcu), te vrhunski FBI agent. Zanimljivo je napisan i njen odnos sa Jackom Crawfordom i Noble Pilcher, a toga nema u filmu.

Ovo je odlično napisana knjiga (sa jako minornim manama) koja zaslužuje biti pročitana... Two Thumbs Up!!!

06:17 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 25.05.2008.

Night of the Living Dead (1968)

Noć Živih Mrtvaca (1968)

Produkcija: Image Ten Productions
Redatelj: George A. Romero
Scenarija: George A. Romero i John A. Russo

Glume:
Duane Jones (Ben)..........................Judith O'Dea (Barbra)
Karl Hardman (Harry Cooper)..........Marilyn Eastman (Helen Cooper)
Keith Wayne (Tom)..........................Judith Ridley (Judy)
Kyra Schon (Karen Cooper).............S. William Hinzman (Cemetery Zombie)
Johnny (Russell Streiner)

Film je izašao u kina 01. listopada, 1968 godine
Trajanje: 96 minuta
Buđet: 115 000 $
Zarada: 12 miliona $ (SAD, siječanj 2000), 30 miliona $ (Svijet), 1,6 miliona $ (iznamljivanje VHS i DVD-a u SAD-u)
Nagrade: 1999 godine ušao u Filmski Nacionalni Registar SAD-a

u smijeru kazaljke na stau - Johnny, Barbra, Harry, Helen, Karen, Tom i Judy...

SADRŽAJ:
"- Barbra i njezin brat Johnny odlaze u Pennsylvaniju na grob svoga oca. Kad stignu tamo ih nasilno napada čovjek blijeda lica. Johnny u borbi biva ubijen dok Barbra biježi na obližnju farmu. Ubrzo joj se pridružuje i crnac po imenu Ben. Johnnyjeva sestra ostaje u šoku, dok se Ben sam bori protiv bića koja su nekada bila ljudi. Uspijeva zabarikadirati ulazna vrata, a nakon nekoga vremena otkriju da u podrumu ima još ljudi. Zajedničkim snagama zabarikidraju sve prolaze i ulaze u kuću. No, koliko će dugo barikade izdržati silne nalete kanibala? Noć dolazi, a njih je sve više i više. Hoće li Ben, Barbara i njihovi novi prijatelji uspijeti doživjeti zoru?"

Prvi crni junak u povijesti kinematografije...Duane Jones kao Ben

RECENZIJA:
"- Kada je George A. Romero odlučio snimiti svoj prvi film sa jako jako niskim buđetom, nije mogao niti sanjati kakav će utjecaj snimljeni film imati na budućnost horor žanra. Te 1968 godine rodio se začetnik podžanra filmova o zombijima...malo drugačijim zombijima nego su gledatelji navikli u prijašnjim godinama.
Za razliku od filmova "White Zombie" (1932) Victora Halperinga, "I Walked with a Zombie" (1943) Jacquesa Tourneura i "The Plague of the Zombies" (1966) Johna Gillingana, gdje je glavnu ulogu igrala Vudu magija i oživljavanje mrtvaca tj. zombija, koji su bili tipični negativci tog doba - robovi nekog ludog doktora koji se želi nekom osvetiti, Romerovi zombiji su bili čista suprotnost. Oni nisu bili robovi nikoga, niti su bili tipični negativci...ne. Oni su postali nova vrsta negativaca i to ona vrsta koju ljubitelji horor filmova favoriziraju više nego stare horor negativce vukodlake i vampire (iako ovima popularnost nikada nije bila veća).

Iako, je sada teško predočiti jezu i novosti koju je Romerov film unio u horor žanr, novim gledateljima i mlađim horor ljubcima, pokušat ću ipak u par rečenica to dočarati. Godina kad je film snimljen je godina političkih previranja u Americi - Vietnamski rat, rasna segregacija i slične stvarne i užasne teme.
Prva velika novost u "NOTLD" je ta što je filmskoj kulturi podario prvog junaka crnca (odlični Duane Jones), što se prije nije moglo niti zamisliti. Druga novost jest što su prije u SF i horor filmovima junaci uvijek dočekali kraj bez obzira sa kakvim se opasnostima suočavali, dok je Duaneov Ben nastradao na kraju filma i to od ruku redneka što je u tom jednom kadru prikazalo (i jako kritiziralo) stanje u američkom društvu tog doba.
Ono što je najviše sablaznilo javnost i kritiku su nezamislive scene grafičkog nasilja što se odrazilo na negativni odjek u osvrtima tadašnjih filmskih kritičara (Variety - "nevjerojatna sadistička orgija"; New York Times -"film je smeće, glup, neuredan i oskudan"...). Ostali kritičari iz slabijih sredina su film prepoznali kao istinsko remek - djelo horor žanra i shvatili su njegovu cijelovitu poruku.

S. William Hinzman kao Cemetery Zombi

Prije ovog film redatelji su se bojali prikazati imalo grafičkog nasilja (ovdje su velika iznimka Alfred Hitchcock, redatelj "Peeping Toma" (1960) Michael Powell, te talijanski redatelji na čelu sa Mariom Bavom), no prikazi kanibalističkih manira Georgeovih zombija je nadilazilo sve do tada viđeno.
Iako meni samome te scene grafičkog nisu toliko važne za sam film, one su itekako bile važne za naredne filmove koji su dolazili, a koji su isto tako svatko na svoj način udraili nove jake temelje novoj vrsti horor filma ("TCM" 74' Tobea Hoopera i "Evil Dead" (1981) Sama Raimija). Najjači adut filma jest struktura radnje (nikad nije objašnjeno kako su nastali zombiji, iako su dane šture 2-3 natuknice), te karakterizacija likova (gdje su svi na svoj specifičan odlično potretirani od glumaca amatera), te odnosi među likovima (ovdje mislim na Bena i Harrya, te na to kako se u filmu sami ljudi odvedu u propast svojom neslogom i nepotpunim zajedništvom u istom problemu). Da ne duljim sa ovim dijelom recenzije, film je jaka kritika društvu u kojem živimo (tada, a može se bez problema reći i danas).

Ovo je prvi film sa ultraniskim buđetom koji je zaradio milione dolara (uloženo oko 115 tisuća $, a dobiveno 42 miliona $), a kako uvijek biva Romero je krpao rupe u svim filmskim segmentima kako je umio, kako je mogao i kako su mu prilike i donacije producenata dopuštale.
Duane Jones je dobio ulogu samo zato jer je tada bio prikladan i znao je cijeli tekst, a en zato što je bio crnac (barem tako tvrdi Romero), ostali su glumili jer su većinom bili ulagatelji sa 500-1500$ ili su glumili skoro za badava (bez obzira na sve odradili su lavovski dio posla...i to mnogo bolje nego neke današnje A zvijezde).
Film je dakako mogao biti u boji, ali zbog većih troškova snimljen je u crno bijeloj tehnici (slično problem je imao i "Them!" (1954)), no to je također bio veliki plus u nekim segmentima (krv u filmu je bio Boscov čokoladni sirup).

I ovdje ima gore elemenata (Romerovo ruku djelo...)

"NOTLD" je svojim pojavljivanjem kako sam rekao ustoličio novi podžanr - zombi filma i isto tako povukao tri jako dobra serijala - Romerov "..of the Dead" (za sada ih ima 5, a 6 je u pripremi), "Return of the Living Dead" (ima ih 5)
"Resident Evil" filmove (tri plus i jedan animirani koji tek dolazi) i video igre (ima ih toliko da ih je teško izbrojati).
Nažalost zombi podžanr ima i najviše kukolja od svih podžanrova (Children of the Living Dead (2001), NOTLD 3D (2006), House of the Dead (2003) i slična nedjela).
Ali zahvaljujući ovom crno bijelom klasiku snimljeni su dragulji horor filma - "Shaun of the Dead" (2004) i skoro zombi filmovi "28 Days / Weeks Later (2002 i 2007).
Sam Romero je jako uspješan horor redatelj, no ipak će ga se pamtiti baš po "...of the Dead" serijalu, pa iako mu je zadnji zombi urada bio slab još je kilometrima iznad drugih zombi hoću biti filmova. U suglasnosti sa svojim prijateljem Tomom Savinijem koji je bio režiser snimljen je odličan remake 1990 godine, sa malo izmjenjenim likovima (ovdje mislim na lik Barbre). "Noć Živih Mrtvaca" ove godine slavi svoju 40-to godišnjicu, što će donijeti još jednu verziju (mislim i najbolju jer će biti Remastered / Uncut Edition) povodom te godišnjice.
Ovo je definitivno film koji morate gledati...ako se želite smatrati ljubiteljem horor filmova.

Plakat Festivala Frightmare u Teksasu, Dallas 21-24 veljače, 2008

p.s. - preporučujem da pogledate originalnu verziju, a ne onu 30th Anniversary Edition (ili u onu u boji) koja je upropastila dojam sa montažnim ubacivanjem (vražiji John A. Russo) kojih 15-tak minuta novog i nepotrebnog materijala (objašnjenje kako su zombiji nastali; a da ne spominjem iritirajuća pojava velečasnog Johna Hicksa...kojeg gle čuda glumi Scott Vladimir Licina najvjerojatnije naše gore list)

Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- leševe koji zombiji jedu nakon eksplozije pumpe su u stvari pečene šunke prelivene čokoladnim sosom
- radno ime filma je bilo od "Night of Anubis" do "Monster Flick"
- jedno od ranijih radnih naslova je bilo i "Night of the Flesh Eaters" gdje bi stvorovi koji napadaju ljude bili vanzemaljskog porijekla ili produkt nekog vanzemaljskog patogena koji bi prekrivao NASA-in satelit koji se vraćao sa Venere. Na kraju se odlučilo na radijaciju od NASA-inog satelita koji dolazi sa Venere (no u filmu je to samo šturo naznačeno)
- Tom Savini je trebao biti šminker zadužen za zombije, ali je on morao odutati jer je otišao kao fotoreporter u rat u Vietnamu
- ovaj film uz "Evil Dead" ima najviše verzija izbačenih na DVD tržište (Millenium, Uncut, Remastered, Special Collector's, 30th Anniversary, 2-D & 3-D Versions, Silver Screen Collector's, Box Set...)
- Prema Romeru film je trajao 10 minuta duže, ali su prikazivači željeli što kraću verziju; u filmu se ne pominje riječ zombi
- Karl Hardman (Harry Cooper) je bio i šminker, i fotograf, i zadužen za zvučne efekte (bio i jedan od originalnih ulagaća u film zajedno sa S. Williamom Hinzmanom (Zombi sa groblja) svote od 300$)
- Najveći utjecaj na snimanje filma je imala novela Richarda Mathesona "Ja Sam Legenda" (1954) i film Herka Harveya "Carnival of Souls" (1962); dugo su mozgali Romero i Russo kako napraviti zombije ogavnijima i tako su se odlučili na kanibalističke zombije
- prava kuć u kojoj je snimljen veći dio filma, nije imao podrum, nego su te scene naknadno snimljene u studiju
- organizacija Walter Reade je nudila 50 000 $ dolara odštete ako tko umre od srčanog udara za vijeme gledanja filma
- The Evans City Cemetery je upotrebljeno za scene na groblju; kuća u kojoj je sniman film je bila predložena za rušenje, pa su vlasnici dopustili da sa kućom Romero i društvo rade što žele; leš na gornjem katu je napravio sam Romero, a za oči je upotrijebio obične ping pong loptice
- Obitelj Cooper su stvarna obitelj - Karl Hardman i Marilyn Eastman su u pravom životu muž i žena, a Kyra Schon im je prava kćer
- na početku je Romero želio da Barbra bude jak lik, no glumica Judith O'Dea je Barbru prikazala u slabijem i drugačijem svijetlu što se Georgeu svidjelo te je to i tako ostavio. Savini je ovu ideju o jakoj Barbari iskoristio u svom odličnom remakeu; isto tako je Barbra trebala jedina preživjeti, no to je opet tek iskorišteno u rimejku iz 90'
- Russo i Romero su željeli da Harry umre od pušćane rane koju mu ej nanjeo Ben i da oživi kao zombi, pa kad bi Helen sišla u podrum vidjela bi zombija Harrya kako jede njihovu kćer...no to su odbacili jer bi ta scena ogadila gledatelje još više nego su željeli
- scena kad upucaju Bena je rangirana #9 emisiji Bravo's "The 100 Scariest Movie Moments" (2004)

Gologuzi zombi u 1968 godini...scena za pamćenje (i nije cenzurirana začudo)

THE SCENA:
- Kad rednek ukoka našeg junaka Bena...jedinog preživjelog (scena je teška depresija i jako neugodna)

Hitac koji je došao glave našeg jedinog preživjelog...Bena cry (najtužniji dio filma)

23:05 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

ponedjeljak, 19.05.2008.

The Gate (1987)

Vrata (1987)

Produkcija: Alliance Entertainment / Gate Productions / New Century Entertainment Corporation / The Vista Org. Ltd.
Redatelj: Tibor Takács

Glume:
Stephen Dorff...........Glen
Christa Denton.........Al
Louis Tripp...............Terrence 'Terry' Chandler
Kelly Rowan.............Lori Lee
Jennifer Irwin............Linda Lee

Film je izašao u kina 15. svibnja, 1987 godine
Trajanje: 85 minuta
Zarada: 13,540,000$
Nagrade:
1988 godina - nominran za nagradu Saturn (Stephen Dorff u kategoriji najboljeg mladog glumca) i nagradu Young Artist Award u kategoriji najboljeg mladog glumca u horor filmu (isto Dorff); osvojio nagradu Golden Reel Award (producenti Andras Hamori i John Kemeny) i Young Artist Award za najbolju mladu glumicu u horor filmu (Christa Denton)
Foršpan filma - The Gate (1987)

Alexandra i Glen

SADRŽAJ:
"- Dječaku Glenu i njegovoj starijoj sestri Alexandri roditelji odlaze na put tijekom vikenda i ostavljaju ih same. U istom tom trenutku dječak sa svojim pomalo čudnim prijateljem metalcem Terryem otkrije duboku rupu u zemlji koja je ostala nakon što su radnici isjekli jedno veliko staro stablo. Čistim spletom slučajnih događaja njih dva otvaraju prolaz iz kojeg bi trebali izaći bogovi demoni iz drevnih vremena, no za završni dio rituala koji im to omogućuje trebaju dvije krvne žrtve. Mnogobrojni gnomi, sluge drevnih bogova demona, odlaze u potragu, a prvi koji bi mogli nastradati jesu upravo Glen i njegovi prijatelji. Kad uspiju oteti Al i Terrya Glenu ne ostaje drugi izbor nego da ih pokuša vratit tako da zauvijek zatvori prolaz. Ali, hoće li malašni Glen uspijeti u svom naumu ili će drevni bogovi demoni uspijeti izaći iz svoje dimenzije i zavladati cijelim svijetom....?"

Angus (pas u gornjem desnom kutu) ima 97 godina kad se pseće godine pretvore u ljudske...a o tome Glen stalno priča kroz cijeli film (kako sam kaže: "- Angusu nije lako kad ima 97 godina." )

RECENZIJA:
"- Tamo negdje početkom 1990 godine sam stalno viđao u videoteci ovaj film sa tad jako glupavim plakatom (danas gledajući plakat je jako dobar) i nisam se mogao natjerati da ga uzmem. Dosta filmova nisam gledao baš zato jer su imali glupi omot. Kad sam prvi put pogledao ovaj film prije par dana ostao sam paf, jer tak sada vidim kakav sam biser 80-tih propustio.

Sam film je slabija mješavina filmova "Poltergeist" (1982) i "The Goonies" (1985), a ja sam sam ga okarakterizirao kao pravi dječiji horor film. Isto tako se film mogao shvatiti kao uvod u prvi pravi dječiji horor film "Monster Squad" koji je izašao tri mjeseca poslije.
Iako se o glumi da pričati (ja sam mogu reći da uopće nije loša ili iritirajuća....štoviše meni se stvarno dopala), pa tako i o samoj režiji (koja je jako dobra), ja bih rekao da su najveći plus filma jeziva atmosfera (na onaj spiritisitčki način) koja naglašava da će se nešto dogoditi i odlično napravljeni specijalni efekti napravljeni na stari dobri način ala Harry Harryhausen (stop-motion animacija), koji izgledaju bolje nego današnji neki CGI efekti višebuđetnih teen horora. Odlično napravljeni monsteri i montaža u sekvencama kad se stapaju efekti sa živim glumcima (posebno se to ističe na kraju filma).
Ima tu i par stvarno jezivih i BU elemenata (npr. prst u oko, pojava zombija, smrt psa, Tata: "- You've... been... BAD!" scena) što pospješiva muzika koja se jako uklapa u te djelove. Na početku je malo film usporen, ali to se može prišiti tome da se polako malo upoznamo sa likovima, ali i da se naglasi nadolazak zla, a onda u drugom dijelu filma kreće nered i obračun Glena protiv demonskih bića. Ne mogu se odati dojmu da su scenaristi izvukli inspiraciju iz djela H. P. Lovecrafta....

Terry vs. Gnom u podzemnom svijetu...

Moram spomenuti da Glena glumi Stephen Dorff (Deacon Frost u prvom "Bladeu") kojem je to bila prva velika uloga. Film je bio veliki hit u Kanadi i to mu je omogućilo da dobije nastavak "The Gate 2: Trespassers (1992)", a naveliko se šuška i o nastavku imena "The Gate - 20 Years Later" koji se odmah nastavlja na original (zanemarijući dvojku iz 92').
Film propagira obiteljske vrijednosti (odnos sestra brat) i odanosti među prijateljima (Glen i Terry). Sve u svemu film preporučujem ljudima koji tek trebaju ući u tinejđerske godine (11 - 14god), ali i onim ljubiteljima horor filma koji su djeca 80-tih (ovaj će ih film sigurno vratiti u djetinstvo....nostalgija 80-tih) i koji nisu imali prilike gledati ovaj lijepi film. Ovaj film o demonima je obavezno štivo za sve horor ljubce....

Jedan od Drevnih Bogova-Demona... Prije borbe sa Glenom

p.s. - ako je tko gledao smeće pod imenom "Ghoulies" iz 85', koji ima pomalo sličnu radnju sa isto malim demonima....nemojte mješati to nedjelo sa Takácsovim filmom.

THE SCENA:
Možda i najstrašnija - Terry (ovdje bez svojih karakterističnih naočala) pleše sa mrtvim psom misleći da mu je to majka (koja je umrla)....

00:59 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

ponedjeljak, 12.05.2008.

Žuti titl - drugačija filmska enciklopedija

Autori: Velimir Grgić i Marko Mihalinec
Broj stranica i godina izdavanja: 191 (meki uvez) 2004 g.
Izdavač: AGM - ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., ZAGREB

RECENZIJA:
"- U Hrvatskoj je izašlo jako malo knjiga o filmu, a većina onih koje su izašle su rad i djelo legendarnog filmologa Ante Peterlića (preminuo prošle godine u 71 godini) koji je svakim svojim pisanim djelom uveseljavao filmofile (izdvajam Filmska enciklopedija, I-II (glavni urednik i autor koncepcije) (1986-1990)). No, od ostalih se ama baš ništa nije čulo u polgedu filma.
Jedini na ovim prostorima koji su o filmu pisali na način kako zanima sve nas filmofile (bilo da ste zagriženi ili vam je to tek povremena razonoda) su bila tri časopisa - "Super Film" (mislim da se tako zvao), "Hollywood" (koji se nažalost ugasio u 130 broju), te "TOTAL FILM" (koji nije doživio niti 20 broj).
Danas ako želite saznati nešto o filmu (bilo vijesti, bilo trivia...a bilo samo o pojedinom filmu) možete jedino to učiniti tako da čitate odlične članke Marka Njegića četvrtkom u "Reflektoru" (za horor fanove on i Mislav Pasini su radili odlične članke za časopis "Hollywood")...za ostalo jednostavno zaboravite, jer toga nema.

Mladi dvojac je uspio sa svojim projektom pod nazivom "Žuti titl" u potpunosti, jer iako neobična njihova knjiga, a i kasnije nastali istoimeni site obuhvaćaju filmski svijet kao takav (to znači da se ne drže samo blockbustera, zvjezda i zvjezdica, nego da grabe sa svih strana od trasha do zaboravljenih filmova, od arta do klasika...).
Još dok sam kao mali tamo daleke 1983 godine gledao prvi put "Conana" postao sam veliki ljubitelj sedme umjetnosti, pa sam napokon dočekao da netko izda knjigu koja odgovara mojim prohtjevima.
Dvojac Grgić / Mihalinec (koji su uzgred takoreći moje godište) su svoj posao odradili skoro bezprijekorno i nadasve zanimljivo, a sve to prošarano duhovitim dojsetkama i humorom koji je svojstven generaciji 80-tih.
Ovdje nećete naći zvijezde koje se spominju mnogo po raznim 'žutim' časopisima (Glorija, Story...i šta ti ja znam) ili će biti puno spomena o nekim blockbusterima i Brad Pittu ili A. Jolie...
Knjigu bih mogao ocrtati u jednoj rečenici - ona obuhvaća uglavnom filmsko razdoblje 80-tih, B produkciju i njihove protagoniste - “s naglaskom na akcijske heroje osamdesetih, azijsku kinematografiju, holivudsku teen produkciju, krv, crijeva i sise” (kako bi to Grgić sam kazao).

Autori: Velimir Grgić (lijevo) i Mario Mihalinec (desno)

Od prve stranice knjiga (Dejan Dragosavac Rutta za svoj dizajn knjige je osvojio nagradu Kiklop 2005) je prošarana raznim vrstama top listama (11 kultnih scena prđenja, 15 najboljih porođaja, 25 najboljih koljača...i td.), predstavljenje legendi (Chuck Norris, Van Damme, S. Segal...), a ja sam bih izabrao svoje favorite:

- 14 vitezova orijenta
- predstavljanje dvojaca: Feldman / Haim, Proyor / Wilder, Spencer / Hill
- 6 najboljih vukodlaka
- i moj omiljeni: 6 razloga zbog kojih Jackieju Chanu treba dići spomenik
- spominjanje Navaho Groma, kojeg sam imao sreće geldati u kinu i koji mi je ostao u pmaćenju već preko 20 godina
- na top listi 23 najveća frika otkinuo sam na onu što se tiće Čovjeka Slona u Lynchovu filmu - Aj em not eniml! Aj em ej hjuman bin! Yeah right. (legendarno!!!)

Iako, sam u nekim top listama bio začuđen da nisu neke scene (ili glumce) stavili u svoju top listu (npr. 8 najboljih ćelavaca...nije ušao u listu ni Woody Strode, ni Donald Pleasence, ni James Tolkan ili 15 naboljih brkova gdje nije ušao jedan Sam Elliott...), no to mogu shvatiti kao umjetničke slobode tj. kao u njihov izabir.
Sve u svemu ovo je knjiga koju mora pričitati svaki filmoljubac ili onaj koji će tek to postati (ja sam sam ju već 6 puta pročitao), ali i oni koji vole pročitati nešto novo, originalno i zabavno. Definitivno knjiga za nadolazeće ljetne dane.

Na kraju ću spomenuti i filmove koje ću morati pogledati a koji su spomenuti u knjizi (ostale sam gledao):
- Shogun Assasin (1980)
- Ninja osvetnik (1983)
- The Laughing Dead (1989)
- Blood Moon (1973)
- Suicide Club (2002)
- The Story of Ricki (1991)
- Visible Secret (2001)
- Ju-on TV (2000) - ovo je obavezno u sljedećim danima

p.s. (informacija o autorima)
Velimir Grgić
- je poznat kao zamjenik glavnog urednika Nomada, bivši novinar Playboya i Globusa, rapper i DJ Richelleux. Iza sebe vać ima dvije knjige: Eminemovu biografiju 'Američki ninja' nastalu u duetu s Tonćijem Kožulom, te 'Ritam i rima', zbirku eseja o hip hopu, r'n'b-ju, dancehallu i UK garageu
Marko Mihalinec
- poznatiji je kao Plazmatick, koji zajedno sa svojim Suburban Orchestra stvara glazbu i uveseljava okupljenu publiku željnu dobrog partija. Ovu mu je publicistički prvijenac.

00:28 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

četvrtak, 08.05.2008.

Izbavitelj (1975)

The Rat Savior (1976)

Produkcija: Croatia Film / Jadran Film
Redatelj: Krsto Papić

Glume:
Ivica Vidović (Ivan Gajski)
Mirjana Majurec (Sonja)
Fabijan Šovagović (profesor Bošković)
Relja Bašić (gradonačelnik)
Ilija Ivezić (šef policije)

Film je izašao u kina 01. siječnja, 1976
Trajanje filma: 80 minuta
Nagrade:
1977 godina - Grand Prix festivala u Trstu, Pulski festival - Srebrna arena za kameru, Zlatna arena za scenografiju, Diploma žirija za masku Berti Meglič

SADRŽAJ:
"- Siromašni pisac Ivan Gajski u vrijeme gospodarske krize primoran je prodavati knjige kako bi zaradio nešto novca da bi si platio hranu i možda sakupio dovoljno za stanarinu.
Tijekom prodaje svojih knjiga na obližnjoj tržnici upoznaje lijepu djevojku Sonju Bošković u koju se zaljubi. Iste te večeri snalazeći se kako zna i umije, ljubašnošću poznanika i čuvara parka Rupčića, prespava u napuštenoj zgradi Centralne banke. Ubrzo otkriva da je sama zgrada skrovište tajne organizacije ljudi-štakora, kojoj je na čelu tajanstveni Izbavitelj - kralj štakora. On i njegove pristaše žele zavladati svijetom, a Gajski uz pomoć Sonjinog oca profesora Boškovića pokušava ih spriječiti i u isto to vrijeme upozoriti ljude. No, ljudi-štakori su se infiltrirali u sve društvene slojeve, a kad prof. Bošković plati glavom svoju umješanost u uništavanju ljudi-štakora Ivan Gajski zna da su sljedeći na spisku on i njegova djevojka Sonja..."

Ilija Ivezić u efektnoj epizodnoj ulozi šefa policije...

RECENZIJA:
"- Izbavitelj je bio drugi jugoslavenski horor film (prvi i jedini pravi hrvatski horor film) nakon odlične srpske "Leptirice" (1973). Jugoslavenska kinematografija je imala vrlo malo filmova horor i SF tematike, no ono što je izašlo iz tih malobrojnih projekata je vrijedno divljenja.
Isto tako Papićev film mi je prvi naš horor koji sam gledao (kasnije je slijedila "Leptirica" i "Variola Vera").
Iako će se film po današnjim mjerilima gledatelja koji su naviknuli na razne "Hostele" gledati sa podsmjehom i sa dozom ismijavanja, film nipošto ne zaslužuje takvo podcjenjivanje. Najjači aduti ovoga filma su - priča, atmosfera i odlična glumačka postava. Baš ovo potonje je najbolji i najizraženiji dio filma. Kad vidiš kakva sve glumačka imena glume (Vidović, Šovagović i Bašić, te u epizodnoj ulozi Ivezić) film ne može nikako podbaciti u tom pogledu i bogme nije. Ivica Vidović je jedan od naših najboljih karakternih glumaca i jedan od rijetkih koji može u jednom filmu odglumiti komični lik, a već u drugom komplicirani tragični lik, a da se te dvije uloge gledatelju ne čine sličnima u glumačkom izričaju.
Jako mi je drago što baš on nosi glavnu ulogu antijunaka Gajskog, jer je u svojoj glumačkoj karijeri trebao imati više glavnih uloga. Meni samome Ivica Vidović (koji je ako se to može tako nazvati u hrvatskom filmu Papićev kućni glumac) je ovdje ostvario jednu od svojih najboljih uloga (svakako meni najdražu uz onu Pere u TV-filmu "Buža", te onu nezaboravnu u "Našem Malom Mistu", gdje je bio Servantes).
Ostali glumci su standardno odlični (izdvajam Relju Bašića u jako netipičnoj ulozi, ako se gleda cijelokupna njegova filmska karijera) u svojim glumačkim interpretacijama pa tu neću posebno trošiti puno riječi.

Sam film odiše pričom jako sličnom onom u SF klasiku iz 1956 godine "Invasion of Body Snatchers" redatelja Dona Siegela. Samo što smo umjesto Kevina McCarthya, Dane Wynter i ostalih imali domaće glumce, a umjesto tzv. Pod People vanzemaljaca bez osjećaja imali ljude štakore sa još boljom mimikom ljudskog obličija i njihovih osjećaja (otkriva ih jedino bezosjećajnost u nekim trenutcima i jak seksulani skoro animalni apetit).
Pa, ako ste gledali američki film sigurno možete očekivati slični atmosferu i u filmu Krste Papića (odličnog redatelja u periodu 70-tih godina prošlog stoljeća, koji je kasnije totalno popustio i izgubio se u svom redateljskom opusu novijeg perioda svog rada).
Scenaristički je film sasvim korektno i nadasve jako dobro odrađen iako u nekim dionicama malo pada (gubi se ritam napetosti), no zato u drugima naglo raste sa svojom radnjom i njenim likovima (scene sa Šovagovićem i Vidovićem, te odnos Sonje i Gajskog na kraju filma).
Sve u svemu "Izbavitelj" je uz "Leptiricu" i "Variolu Veru" film koji me je najviše puta uplašio dok sam imao 7-8 godina.... Vjerujem da su stariji filmofili vidjeli ovaj film barem jednom, a vi mlađi koji se tek upoznajete sa horor filmovima iz Ex Yuge jako toplo preporučam ovaj film....

Gajski (Vidović), Sonja (Majurec) i profesor Bošković (Šovagović)

p.s. - Malo je čudno da za dva odlična horora (Izbavitelj i Leptirica) Yugo produkcije budu zaslužni Šibenčani - Ivo Brešan scenarij za "Izbavitelja", a redatelj "Leptrice" je Đorđe Kadijević...kao da je moj mali grad od 37 000 duša možda rasadnik poznavatelja horor i SF žanra.

THE SCENA:
- kad Gajski ubije Sonju misleći da ona nije prava Sonja (a jeste), ali ubrzo otkrije kakvu je grešku napravio kad ponovo vidi Sonjinog 'klona' ljudi štakora, pa onda ubije i nju... (barem može biti siguran da je od njih dvije ubio onu lošu smijeh )

03:12 • Komentari ( 3 ) • Print • # •

četvrtak, 01.05.2008.

Serijske ubojice u svijetu filma, stripa i književnosti... (III dio)

Posljednji dio ove trilogije i odbrojavanje od 15 do No. 1 serijskog ubojice svih vremena po izboru vašeg dr_gonze:

15) Stuntman Mike (Kurt Russell) iz filma "Grindhouse: Death Proof" (2007)

- ovaj sociopat je jedan od najoriginalnijih likova u zadnjih desetak godina (sigurno najoriginalniji serijski ubojica uopće). Ako napomenemo da Stuntman Mikea glumi legendarni glumac Kurt Russell (McReady iz Carpenterova "Stvora") onda možemo znati da slijedi - jebeno dobra karakterizacija lika. Naš momak Mike se zabavlja tako da u svojim moćnim automobilma (flat black 1971 Chevy Nova SS i 1969 Dodge Charger) ubija mlade djevojke po autoputu (područje grada Austina, Teksas) i to sudarajući se sa njihovim automobilima u žestokom frontalnom sudaru. Iako mu su mu automobili zaštićeni tako da izdrže vratolomije, treba mu priznati da ima muda (iako u fizičkom obračunu sa ženama ima kukavičko srce i pravi je strašljivac).

14) Frederick Charles "Freddy" Krueger (Robert Englund) iz serijala "Nightmare on Elm Street" (1984 - 1994)

- prije nego što je postao poznati filmski slasher (demon serijski ubojica) i negativac Freddy je bio sociopatski serijski ubojica poznat po novinarskom nadimku "Springwoodski Koljač", koji je ubio 20 dječaka i djevojčica (i svoju ženu). Na kraj su mu stali roditelji ubijenih žrtava...i sve ostalo je za povijest (detaljniju povijest Freddya očekujte uskoro na ovom blogu). Jedini ubojica iz slasher podžanra koji baš zaslužuje biti na ovoj listi.

13) Jerry Blake (Terry O'Quinn) iz filmova "Stepfather" (1987) i "Stepfather II " (1989)

- jedino fanovi horor filmova se sjećaju i samog filma, a tko može zaboraviti odličnog Terrya O'Quinna (koji je danas poznatiji po ulozi u seriji "LOST") kao mentalnog poremećenog muškarca po imenu Jerry Blake. On vjeruje u ideal Američke obitelji, ali kad se ta slika poremeti on kreće u masakr svoje nesavršene obitelji (kako on to vidi svojim luđačkim očima). Poslije sakrije tragove i odlazi pronaći drugu obitelj. Lik je slobodnije inspiriran prema stvarnom ubojici Johnu Listu. Defenitvno jedan od najvećih 'normalnih' manijaka velikog ekrana.

12) Pamela Voorhees (Betsy Palmer) iz filma "Friday the 13th" (1980)

- nakon smrti svog sina Jasona, koji se utopio u jezeru Crystal Lake zbog nepažnje drugih Pamela sa navršenih 28 godina poludi od bola i počne ubijati odgovorne za smrt svog djeteta. I prije je bilo ludih žena koje su ubijale i bit će ih još...ali predstava koju izvodi Betsy Palmer kao gospođa Pamela je jedna od najboljih u slasher žanru. Ona sama je na ovoj listi više zbog načina ubojstava prije radnje koja se dešava u prvom Petku 13-tom. Legendarna luđakinja sa snagom odraslog muškarca. Detaljniji prikaz o Pamelinoj prošlosti čitajte u strip mini seriji od dva nastavka iz 2007 godine naslova "Friday the 13th: Pamela's Tale".

11) Anne Marie Wilkes Dugan (Kathy Bates) iz filma "Misery" (1990)

- evo još jedne luđakinje, koja je luđa čak i više nego Pamela Voorhees. Prema istoimenoj noveli Stephen Kinga iz 1987 godine Annie pati bioploarnog poremećaja i paranoidne šizofrenije, dok forenzički stručnjak za psihologiju primjećuje i sljedeće poremećaje - poremećaj osobnosti, sadomazohizam i njeni općeniti simptomi su istovjetni onima koji imaju osobe koje vrebaju i proganjaju slavne iz svijeta zabave. Uz sve to pati od depresije, fantično je religiozna i ima izljeve nekontroliranog bijesa. Ubila više osoba dok je radila kao medicinska sestra po raznim bolnicama što bi joj dalo nadimak Anđeo Smrti (kao što je bila Genene Jones, medicinska sestra koja je ubila između 11 i 46 djece u razdoblju od 1980 - 82). Najbolja uloga standardno dobre Kathy Bates.

10) Andrei Romanovich Chikatilo (Jeffrey DeMunn) iz TV filma "Citizen X" (1995)

- od običnih serijskih ubojica koji su se pojavili u filmu Chikatilo kojeg glumi Jeffrey DeMunn (glumio Dana Millera u "The Mist" (2007), ali to nije niti čudo kad je on omiljeni glumac redatelja Franka Darabonta) je najjezovitrji zbog svog dvojakog ponašanja - čas je čovjek koji se nema hrabrosti suprostaviti šefu, a odmah potom je zvijer u ljudskom obličiju dok ubija i jede svoje dječije žrtve. Mislim da DeMunn iako odličan glumac nikada više neće ponoviti ovako efektnu glumu kao što je napravio u ovom malom TV filmu. Lik (a i cijeli film) se bazira na najozloglašenijem europskom serijskom ubojici A. R. Chikatilu ubojici djece i kanibalu koji je ubio između 100 i 300 žena, dječaka i djevojčica u razdoblju od 1978 - 90.

9) Jigsaw / Jonathan Kramer (Tobin Bell) iz serijala "Saw" (2004 - 2008)

- jedan od najvećih genijalnih umova u serijskim ubojstvima (unaprijeđena verzija Dr. Phibesa), pa iako je lik izborio čak 5 djelova (peti dolazi tijekom ove godine) ja bih se držao samo prvog (u kojem je naglašeno da ubojica je i prije ubijao i da će još). Odlično zamišljen lik i način njegova rada, a filozofija mu je - "...da nikada nije nikoga ubio i da su žrtve same odlučile hoće li živjeti ili umrijeti." Iako mi osobno nije niti među 20 najdražih likova o serijskim ubojstvima, ne može se proturiječiti tome da je sve sa likom odlično napravljeno (glumac Tobin Bell je tu najviše profitirao jer ga je ova uloga izvukla iz glumačke anonimnosti) i baš zato zaslužuje biti na ovom jako dobrom 9 mjestu. Veliki plus za način na koji je osmislio smrtonosne zamke...

8) Jack the Ripper (David Warner) iz filma "Time After Time" (1979)

- iako sam mogao dosta drugih glumaca izabrati za ovu prestižnu ulogu (prije svega Klaus Kinski i sir Ian Holm) David Warner mi je ostao u najboljem sjećanju zbog toga što se u ovom fantastičnom triler hororu lik Jacka Trbosjeka koristi tako da je jedan od ravnopravnih u samom filmu, a ne samo ubojica iz sjene. Ovo nije samo posveta interpretaciji Davidu Warneru, nego svim filmovima koji su u svojoj radnji imali Jacka kao pokretača priče (ma bilo i to da se sa njim hravo i slavni Sherlock Holmes). Uzgred David je dao jednu od svojih najboljih uloga te tako posješio dobroj prođi kod filmskih znalaca.

7) obitelj Sawyer / Hewitt iz serijala "The Texas Chainsaw Massacre" (1974 - 2006)

- skup najvećih manijaka koje je ikada filmsko platno vidjelo. Iako će odmah svi izdvojiti Letherfacea (po meni nezasluženo) ja ne bih nikoga izdvajao, jer su svi ludi na svoj način, pa su isto tako i jezivi i strašni. Ali naći se u položaju Marilyn Burns u najboljem djelu serijala okružen sa manijacima, vezan za stolicu...e to je najiskonskiji horor koji čovjek može doživjeti.

6) Tata Meiks / ubojica "Božja Ruka" (Bill Paxton) iz filma "Frailty" (2001)

- najbolja uloga Billa Paxtona (inače jako kvalitetnog, ali dosta podcijenjenog glumca). Besprijekorno odglumljena i odmah imamo lik koji simpatiziramo, pa iako ubija ljude koji nisu ljudi (demoni rekao bi Meiks). Od svih ovih gore i dole u ovoj top listi serijskih ubojica tata Meiks jedini opravdano ubija ljude zbog njihovih grijeha. Iako ne volim simpatizirati ubojstva u filmu (pogotovo ako imaju veze sa serijskim ubojicama) da se ne bi shvatilo na krivi način tj. da ne bi netko shvatio kako ja uživam to gledati, moram reći da se u potpunosti slažem sa mišljenjem tate Meiksa. Ljudi koji čine onakve zločine (pedofil ubojica, žena koja ubija svoje mušterije da bi im ukrala par dolara...) moraju i biti opako kažnjeni. Ja sam debelo na strani lika Bila Paxtona i nije mi nimalo žao kad krene u izvršavanje Božijih planova...

5) Hannibal Lecter (Anthony Hopkins) iz serijala filmova o Dr. Lecteru (1986 - 2007)

- iako je Hopkinsova uloga velinčanstvena ja ne bih zaboravio niti odličnu ulogu Briana Coxa, koji je isto interpretirao Hannibala Kanibala. Sigurno jedan od 10 najboljih negativaca svih vremena, no to kod mene nije dovoljno da bude na prvom mjestu kao što je to kod drugih izbora. Nije niti čudo da je Lecter psihijatar (evo već treći na ovoj listi) i to odličan (specijalnost forenzička i klinička psihlogija), tako odličan da čovjeka upozna i izludi u vrlo kratkom roku. Ima mnoga zanimanja - kirurg, botaničar, poznavatelj umjetnosti, gurman...

4) John Doe (Kevin Spacey) iz filma "Se7en" (1995)

- evo još jednog genijalnog serijskog ubojice i baš poput našeg doktora iznad i ovaj je nemilosrdan prema žrtvama. Malo se o njemu zna (identitet nepoznat,a otisaka prstiju nema jer ih je ogulio britvom za brijanje) osim da je - učen, jako bogat i potpuno poremećen (jednom riječju psihopet prvog ranga). Jedini sa liste koji je uspio napraviti sve što je zamislio. Neću niti govoriti da je Kevin dao još jednu svoju odličnu glumačku bravuru.

3) John Ryder (Rutger Hauer) iz filma "Hitcher" (1986)

- jedan od najdijaboličnijih / najpsihotičnijih serijskih ubojica ikada. Moram reći da uživam gledati Hauera i da je jedan od 5 mojih najdražih glumaca, no on svakako nije na ovako visokom broju samo zbog toga. Jednostavno je Rutger svojim glumačkim umjećem uspio ostvariti drugu svoju najbolju ulogu u karijeri. Baš kao u slučaju Johna Doea ni o Johnu Ryderu se ništa ne zna. Iako nije učen i genijalan na onaj profinjen način kao Dr. Lecter ili Doe ili pak Dr. Phibes, Ryder se libi fizički obračunati sa svojim žrtvama (ovdje mislim na policajce i muškarce). Nije mu strano ni vatreno oružje sa kojim odlično barata. Jedan od najezovitijih likova u filmskoj povijesti. Neki vozači zbog ovoga filma ne primaju autostopere u svoje automobile...

2) Hans Beckert (Peter Lorre) iz filma "M" (1931)

- malo će se ljudi sjetiti ovog filma a pogotovo ovog legendarnog glumca. Iako nije niti dijaboličan, niti genijalan, niti ima neku vrst karizme Beckert je jedan od najbolje prikazanih serijskih ubojica (ubija djecu). Friz Lang je glumu Petera Lorrea usmjerio u pravom smjeru (zbog nje je kasnije i uspio u Hollywoodu) pa tako iako je jedan od najgorih ubojica koje ljudi mogu pojmiti gledatelj ne može a da se ne sažali na vidno bolesnim Hansom. Baš zbog toga što je običan to najviše straši...a tek kada počne pjevušiti onu svoju pjesmu - "In the Hall of the Mountain King", dok nožem kojim ubija guli jabuku...brrrr. Beckert je rađen prema stvarnom serijskom ubojici Peteru Kürtenu zvanom još i vamipr iz Düsseldorfa.

1) Norman Bates (Anthony Perkins) iz serijala Psycho (1960 - 1990)

- da nije bilo genijalne izvedbe Anthony Perkinsa Lorre bi sada sjedio na prijestolju, koje mu je za dlaku izbjeglo. Hitch je znao uvijek izvući iz glumaca ono najbolje. Norman je iako serijski ubojica prvenstveno psihički bolesna osoba koju sažaljevate. Ono što je najbolje kod ovoga lika jeste njegov odlično napravljen psihološki profil. Norman pati od sindromm podvojene osobnosti. Zamislite da dođete u jedan fini hotel koji vofi fini ugodni i uljudni mladić, i nakon puta se odete otuširati. I baš kada vam počne biti ugodno pod tušom dođe taj isti fini momak sa nožinom od pola metra obućen u žensko i sa glasom žene počne vas bosti.... Jezivo. Norman je stvarno No.1 baš zbog tog svog poremećaja....