Invazija svijeta: Bitka Los Angeles (2011)
Produkcija: Columbia Pictures / Relativity Media / Original Film / Legion Entertainment
Redatelj: Jonathan Liebesman
Scenarij: Christopher Bertolini
Uloge:
Aaron Eckhart.................................(Sgt. Michael Nantz)
Michelle Rodriguez.........................(TSgt. Elena Santos)
Bridget Moynahan..........................(Michele)
Adetokumboh M'Cormack..............(Corpsman Jibril Adukwu)
Film je izašao u kina 11. Ožujka, 2011 godine
Trajanje: 116 minuta
Budžet: oko 70 milijuna $
Zarada: 60,5 milijuna $ (do sada)
Zarada u prvom vikendu: 35 573 187 $ (u 3 417 kina)
Foršpan filma...
SADRŽAJ:
''- Već godinama postoje zabilježeni slučajevi opažanja NLO-a širom svijeta - Buenos Aires, Seul, Francuska, Njemačka, Kina. No 2011., ono što su do sada bila svjedočanstva postat će zastrašujuća stvarnost kada Zemlja bude napadnuta nepoznatim silama. Dok ljudi promatraju kako gradovi širom svijeta padaju, Los Angeles postaje posljednje uporište čovječanstva u bitki koju nitko nije očekivao. Na naredniku marinaca (Aaron Eckhart) i njegovom novom odredu je da uspostave liniju otpora i suprotstave se neprijatelju kakvog još nisu susreli.''
RECENZIJA:
- Ovo je SF spektakl koji je bio inspiriran navodnim 'vanzemaljskim' zračnim napadom koji se zbio u Los Angelesu 1942. godine.
Nakon očajnog ''Skyline'', koji je po sadržaju dosta sličan ovom filmu dobili smo jedan solidan film, koji je trebao biti mnogo bolje snimljen. No, prvo bacimo oko na same pluseve i minuse:
Što valja kod filma:
- gluma Aarona Eckharta
- CGI efekti
- tehnologija i biologija samih vanzemaljaca
- prizori zapaljenog Los Angelesa
- borbe
Što ne valja kod filma:
- nestabilna kamera
- scenarističke rupe
- vanzemaljsko naoružanje
- naglašeni američki patriotizam
- slaba karakterizacija likova
- borbe trebale biti dinamičnije
Završna riječ:
- Nakon odgledanog u pravu su oni koji govore da je ''Invazija Svijeta...'' mješavina ''Black Hawk Down'' i ''Dana Nezavisnosti''.
Iako se radnja događa na ulicama LA-a i iako su negativci zli vanzemaljci gledatelj se ne može odati dojmu da gleda neki ratni američki film o borbama u Afganistanu ili Iraku. Moram također reći da je od Emmerichovog ''ID''-a mnogo ozbiljniji, no sa tim filmom ovaj film dijeli i jednu negativnost koja mi je jako smetala, ali koje ovdje nema u tako velikim količinama a to je taj prokleti američki patriotizam. U nekim djelovima imamo tako scene u kojima se veliča borbena moć američke vojske, a kad marinci srede nekog opakog neprijatelja imaju vremena slaviti i vikati svoje iritirajuće Hoo Raa, a sva borba stane na trenutak iako je sve u jeku paklenih okršaja, no nema veze vanzemaljci mogu pričekati da Ameri proslave na način kako to još jedino rade Blekovi traperi.
Dobro to tako i ne smeta mnogo, ali ono što stvarno smeta jeste nestabilna kamera i mnogo zumiranja na krupne kadrove na način viđenim u seriji ''24''. Sam početak obiluje takvim napornim snimanjem.
Ne znam zašto se filmaši odlučuju na takvo snimanje, ali volio bih da prestanu sa takvim bedastoćama i da se vrate stilu snimanja u kojima možeš vidjeti što se događa a ne da te zabole oči od gledanja drmusave slike.
Jedan od problema je i scenarij koji nije ispoliran do kraja pa u njemu postoje mnogobrojne rupe, iako je osnovica same priče odlična. Evo koji su minusi:
- glupo je misliti da vanzemaljci koji su došli iz druge galaksije nemaju neko ozbiljnije oružje osim onog naoružanja slično našem; gdje su laseri?
- američka vojska misli da vanzemaljci nemaju zračnu podršku...ma hajte to su ipak vanzemaljci
- marinci, jedni od najelitnijih vojnika svijeta, odmah u prvoj borbi upadaju prenaivno u zasjedu, kao da se sami nisu mogli sjetiti da ih neprijatelj može napasti sa krovova kuća
- prvog vanzemaljca je bilo tako teško ubiti da im je trebalo hrpu metaka i 10 minuta da otkriju gdje je ranjiv, a kad su to otkrili sljedeći vanzemaljci padaju kao muve skoro pa od prvog metka
- uništenje komadnog mosta iako uvijerljivo u borbenom smislu, pomalo mi naivno izgleda jer me podsjetilo na onu nebulozu u ''Danu Nezavisnosti'' kada su Will Smith i Jeff Goldblum uništili matični brod
- Karakterizacija likova je minimalna no to za ovakvu vrstu filmova možemo zanemariti, jer se radi o kino zabavi a ne nakom ozbiljnom SF filmu
- Ima jedna čudna izjava u filmu: ''- Kada napravite invaziju na neko mjesto zbog njegovih resursa prvo zbrišete njegovu populaciju.'' ...jel se to odnosi na to kako su se bijelci ponijeli prema američkim Indijancima ili to govori o politici američke vojske u ratu u Afganistanu?
- Kako se komadni most vanzemaljaca našao ispod grada?
U ''Battle: LA'' se vidjelo mnogo utjecaja i nekih drugih filmova od kojih se najviše ističe ''Saving Private Ryan'', a evo i po čemu:
- vanzemaljci sa svojom verzijom 20 milimetarskog topa
- iskusni vojnik dobija novu jedinicu kojoj zapovijeda u kojoj je i vojnik koji nema borbenog iskustva
- scena sa djetetom
- posljednje uporište nalik onom u Spielbergovu filmu
- vanzemaljska invazija na plaži
Jedina dobra karakterizacija je ona narednika Michaela Nantza, dok je glumac koji ga tumači (sve bolji i bolji) Aaron Eckhart jedini odradio svoj posao na nivou. Ostali, pa i Michelle Rodriguez su tek solidni. Što se tiče efekata oni izgledaju stvarno dobro i zadovoljavajuće, a to se pogotovo vidi u scenama kad se vanzemaljci spuštaju na plažu dok u zraku lebde vojni helikopteri i kad su u jeku borbe na ulicama LA-a, koje vidimo iz ptičije perspektive.
Mislim da je scenarij mogao ispasti i gori da nije Shane Black (scenarij za ''Prljavi igraju prljavo'' i serijal ''Smrtonosno oružje'') pripomogao svojim idejama, ali u nekreditiranoj ulozi.
Ovako film je solidan (više ratni nego SF, iako ima mnogo SF-a) i u nekim svojim djelovima doista zanimljiv (neke od borbi, tehnologija i biologija vanzemaljaca), no kako sam rekao trebao je biti mnogo bolji (ispao kao neka videoigra nalik na serijale ''Killzone'', ''Resistance'' ili ''Gears of War''). Ipak, uživao sam u viđenom tako da kod mene ima prolaznu ocijenu, no ništa više od toga.
THE SCENA:
- marinci brane svoje položaje tako da bi jedan od njih laserom mogao označiti komadni most vanzemaljaca kojeg treba pogoditi raketa američke vojske
Sigurni su se mnogo od vas koji prate horor žanr uhvatili u razmišljanju tko je od ikona filmova strave i užasa najjači. E, ovaj put možda dobijete malu zadovoljštinu koju vam omogućava jedna lijepa i besplatna videoigra pod naslovom:
TerrorDrome: Rise Of The Boogeymen
Ovo je borilačka versus stil arkadna 2D horor igra u kojoj u maniri "Mortal Combata" (više) i "Street Fightera" (manje) možete voditi jednog od poznatih likova iz najpoznatijih horor serijala poput :
Asha iz ''Evil Dead''-a, Jasona iz ''Friday the 13th'' (ovdje imamo čak dvojicu i to iz trećeg i osmog dijela), M. Myersa iz ''Halloweena'', Matta Cordella iz ''Maniac Cop'', Chuckya iz ''Child's Play'', TallMana iz ''Phantasm'', Ghostfacea iz ''Scream'', Freddy Kruegera iz ''Nightmare on Elm Street'', Letherfacea iz ''TCM''-a. A uskoro smo trebali dobiti i Candymana, Pinheada i Herberta Westa...
Ono što je najbolje kod svega jest to da je ovo produkt amatera koji su igru sklepali samo svojim znanjem i umjećem/radišnošću svojih ruku.
Sama igra izgleda predobro kako grafički tako i u drugim pogledima...posebice animaciji likova, pa bih se usudio reći ravna Mortal Kombat trojki i četvorki. Dakako igra je još nedovršena i neispolirana, no izgleda fenomenalno bez obzira na sve njene vidljive nedostatke. Svaki od likova ima svoj način borbe i posebne poteze, koji su preuzeti iz filmova, pa tako spomenimo samo neke kao recimo specijalni potez Letherface korsti svoj malj sa kojim žrtvu mlati po glavi, Myers nadgrobnu pločom klepa neprijatelja po ćiverici, a najdomljiviji su svakako Ash kad priziva mnogobrojnu vojsku kostura pomoću Necronomicona i Freddy koji se pretvori u zmijolikog monstruma iz NOES trojke.
Okoliš je prepoznatljiv, jer smo ga mnogo puta viđali u hororcima, a svaki od likova ima svoj lokalitet na kojem se može ali i ne mora boriti, pa tako imamo prilike vidjeti Mayersovu i Leatherfaceovu kuću, Crystal Lake, kotlovnicu, a u najnovijoj verziji igre 2.7 možete se boriti u scenografiji ''Re-Animatora''.
Zvuk je također na nivou iako je odrađeno koliko mi se čini 50% onog što su kreatori zamislili, ali ipak imamo mnogo legendarnih citata iz nama dragih filmova (''What's your favorite scary movie?'') u kojima čujemo nama poznate glasove (Brad Dourif, Bruce Campbell...), koje prati ništa manje zanimljiva glazbena tema od koje svakako moram izdvojiti onu iz ''Noći Vještica''.
Potezi u borbi nisu teški ali ni prelagani, a ima ih sasvim dosta da potrošte određeno vrijeme na učenje.
Od likova najopakiji i najjači je Leatherface, a najslabiji Chucky, no ako demonski lutak bude pravi u pravo vrijeme zna biti odličan borac u rukama onoga tko ima godine iskustva u sličnim tabačinama.
Meni osobno najdetalji igre:
- Fajt Myersa i Maniac Copa – početak igre u kojoj se kad se oglasi ''Fight'' Myers se spušta sa stropa (H20), dok Cordell prilazi Michaelu vrteći svoju palicu u ruci kao u prvom dijelu, pa kad Myers bude ošamućen radi isto ono što je radio na kraju 2 dijela kad je bio upucan u oči od strane Laurie Strode (drži se jednom rukom za oči dok drugom ispred sebe omamljeno maše svojim kuhinjskim nožem)...
Na, žalost dok ovo čitate prije jedno pola godine igra je skinuta tj. ukinuta i njeno razvijanje je ugašeno, jer su se studiji pobunili zbog prava na likove. Šteta...ugasiti tako dobru igru sa odličnim i originalnim idejama....no ako se malo potrudite možete naći verziju na netu. Svakako ju odigrajte jer kako sam već spomenuo igra je bez obzira na neke mane i manje bugove zarazna, ugodna oku i uhu, a što je najvažnije radili su je horor fanovi za horor fanove...a to se svakako vidi u svim onim mnogobrojnim detaljima koje smo viđali u filmovima likova sa kojima mlatite.
Grabežljivci (2008)
Produkcija: Blue Star Pictures
Režija i scenarij: J.T. Petty
Muzika: Joseph LoDuca
Uloge:
Karl Geary...........................Fergus Coffey
William Mapother..............William Parcher
Clancy Brown.....................John Clay
Doug Hutchison..................Henry Victor
Film je imao premijeru 9. listopada, 2008 godine (Toronto International Film Festival)
Trajanje: 96 minuta
Budžet: oko 7 milijuna $
Nagrade:
2008 godina – zaradio nominaciju u kategoriji najboljeg filma na Sitgesu – Katalonskom Međunarodnom Filmskom Festivalu
Foršpan filma
SADRŽAJ:
''- Nakon što cijela obitelj naseljenika tajanstveno nestane iz njihova doma, njihovi najbliži susjedi odluče otkriti što se zaista dogodilo. Irski imigrant u potrazi za svojom voljenom, naivni tinejdžer koji će učiniti sve kako bi se dokazao, bivši rob koji sanja o boljoj budućnosti i par iskusnih boraca upute se u divljinu očekivajući rutinski sukob s odmetnutim indijanskim ratnicima. No, uskoro otkrivaju da njihovi suparnici nisu ljudska bića.''
RECENZIJA:
- ''The Burrowers", je film redatelja i pisca J.T. Pettyja ("S&Man", "Splinter Cell", "Mimic: Sentinel") i neobična je kombinacija horrora i westerna.
U prošlosti nismo imali baš prilike vidjeti kako se ta dva žanra spajaju u filmskom svijetu iako nam svijet stripa govori kako je ta kombinacija odlična (Zagor, Magični Vjetar, Traper Keri...pa čak ponekad Tex Willer i Kit Teller uskoče u svijet strave i užasa).
Današnji film koji možete od nedavno kupiti u svim Konzumovim trgovinama po cijeni od 14,90kn je sve samo ne odličan film, a evo i zašto:
Što valja kod filma:
- glumačka postava
- muzika
- ima dvije brutalne scene
Što ne valja kod filma:
- scenarij i priča, te režija
- atmosfera i karakterzacija
- čudovišta
- CGI krv
Završna riječ:
- Tijekom gledanja filma osjećao sam se kao da gledam kako je netko pokušao ekranizirati jednu od Zagorovih epizoda poput one ''Ljudi Žabe'' (svako malo sam mislio sad će da se pojavi Zagor...pa makar i onaj turski), ali sa lošim pristupom u razradi same priče.
I baš je priča ta koja je obećavala, no scenarist i ujedno redatelj J.T. Petty (redatelj također lošeg C filma ''Mimic 3'') je uspio sve to uspavati svojom tromom režijom i nezanimljivim scenarijem.
Početak je ispao neloše i dovoljno je zanimljiv da vam privuče pažnju, no od sredine sve se pretvorilo u proljev i dosadu. Film nema napetosti, ni atmosfere, nedostaje mu akcije, a ako izuzmemo 2-3 scene u kojima se beštije stidljivo pojavljuju možemo reći da je ovo još jedan hororac bez poante.
Kad počne odjavna špica u kojoj se vrti jako dobra muzika (jedno od rijetkih dobrih stvari ovog filma) gledatelj se u čudu pita o čemu se tu radilo, jer ''The Burrowers'' je svakako creature featture film, no zbog glupog nedorečenog kraja, sve pada u vodu.
Najgori su mi filmovi poput ovog, jer obećavaju da bi mogli biti pristojno ostvarenje (nešto ala ''Feast'' samo sa kaubojima), a ono mućak. Dijalozi su slabi, karakterizacija baš nikakva, a jedini koji se stvarno trude i koji odrađuju svoj posao profesionalno su glumci, kojima scenarij nije dopustio da malo poprave dojam.
Tako u odličnoj glumačkoj postavi imamo prilike vidjeti - Clancyja Browna (narednik Zim iz ''Zvjezdanih Vojnika''), Douga Hutchisona (Loony Bin Jim iz odličnog ''Punisher: War Zone''), Williama Mapothera (''The Grudge'', ''The Zodiac'') i Karla Gearyja (''Mimic: Sentinel'').
Za odličnu mjuzu je zaslužan stari prijatelj Sama Raimija Joseph LoDuca (''Evil Dead trilogija'', ''Brotherhood of the Wolf'') i to bi bilo sve gledajući pozitivne stvari u filmu.
Što se tiče stvorenja koji se pojavljuju u filmu nisam bio impresioniran njihovom pojavom, te se nisu ni trebali pojavljivati jer ionako i ovako nisu mnogo sudjelovali u razvoju radnje.
Neki gori filmovi od ovog su imali barem zanimljivije beštije. Ako nekog zanima film ima i nekoliko CGI scena, od kojih su efekti krvi ultražalosni.
Ne, znam ovo je svjetlosnim godinama daleko od recimo kultnog ''Ravenus'' (1999), no također sto puta manje zabavno nego ''Tremors 4: The Legend Begins'' u kojem također kauboje teroriziraju stvorenja ispod zemlje. Nije mi žao što sam film kupio, ali što je je film je slab i jedva gledljiv...stoga mislim da bi bilo lijepo da ga zaobiđete, jer bih vam bolje bilo da pogledate (ako već niste) spomenutu Tremors četvorku, a ako vam se slučajno ne da pričekajte još par mjeseci kad u kina stiže ''Cowboys & Aliens'', te također na DVD-u očekujte (samo što nije) ''Gallowwalkera'' Wesleyja Snipesa...
"Lĺt den rätte komma in" - John Ajvide Lindqvist
prijevod: Željka Černok
Izdavač: SysPrint
Izdano: studeni, 2010.
Godina izdanja: 2004 godine
Stranica: 363, meki uvez
Cijena: 140,00 kn Internet cijena – 126,00kn
SADRŽAJ:
"- Dvanestogodišnji dječak Oskar živi s razvedenom majkom u predgrađu Stockholma, u školi ga zlostavljaju vršnjaci, a on se osjeća bespomoćan i posve usamljen. Stvari će se preokrenuti kad se u susjednu kuću doseli Eli, vrlo čudna djevojčica koja živi s još sumnjivijim muškarcem...
Nakon što je u skandinavskim zamljama privukao izniman broj čitatelja, roman je poslužio kao predložak za uspješan i hvaljen švedski film, a potom je snimljena i hollywoodska verzija - jedan od aktualnih svjetskih hitova."
RECENZIJA:
- Većina vas je gledala švedsko remek djelo ''Lĺt den rätte komma in'' iz 2008 godine, a neki također dobar rimejk ''Let Me In'', te sa iznimnim zadovoljstvom predstavljam današnju književnu recenziju ''Pustite Me Unutra'' švedskog autora Johna Ajvidea Lindqvista, kome je ovo bio prvjenac i jako dobar ulaz u spisateljske vode.
Prije nego što započnem moram upozoriti ljubitelje vampirske književnosti da ovaj roman nije ništa na što su već navikli u svojim prošlim čitanjima i stvarno od početka do kraja ovo književno djelo je osebujno na svoj način.
Kako sam rekao ovo je malo drugačija priča o vampirima koji su nalik onima koje smo viđali u filmovima poput ''Near Dark'', ''The Addiction'' ili ''The Hunger'', a ne kao recimo u sad megapopularnim ''Sumrak sagama'' i ''Vampirskim Dnevnicima''.
Stoga vi koji krećete u čitanje upozorenje – ne očekujte uglađene vampirčiće kao u romanima Anne Rice ili njene blijede kopije Viktorije Faust. Ovo je prava stvar.
U Lindqvistovom djelu nećete se nagledati vampirskih klišeja već viđenih nebrojeno puta u mnogim drugim literalnim djelima, a i onaj jedini koji se pojavljuje (vampir mora biti pozvan) je tako dobro ukopljen u priču da o njemu nikako ne razmišljamo kao klišeju i ozbiljno ga prihvaćamo kao dio dobro napisane radnje.
Ovo je depresivno socijalni roman kojem vampirski dio služi više kao metafora za neke druge stvari u stvarnom životu nego kao glavna radnja. I stvarno kroz cijeli roman imamo priliku vidjeti kako se radnja vrti više oko ljudskih likova nego oko samog vampira, no bez obzira na sve i on sam nije zapostavljen te je njegova krakterizacija kao i kod drugih likova odlična.
Svaki lik u romanu je poseban i svaki na svoj način sa svim svojim negativnostima (pijancima alkohol, vampiru potraga za krvlju...) pokazuju svoju ljudsku stranu ma koliko ona bila mala i jedva primjetna (pa čak Hakan i Jimmy). Ovdje čak i pozitivni likovi nisu toliko pozitvni.
Po dramskoj strukturi i karakterizaciji nekih likova sam roman je mnogo blizak Kingovu romanu ''Ono'', jer oba dva romana svatko na svoj specifičan način se bave pubertetom (školski nasilnici, prijevremeno odrastanje...) i živopisno opisuju određeno vremensko razdoblje u kojem likovi žive.
Ovdje opet imamo onu prednost knjige nad filmom, jer neke stvari koje nisu objašnjene u dva filma su ovdje fino razjašnjene tako ako vas zanimaju neki odgovori ili ste gledajući neke sekvence stekli neke naznake o likovima ovdje će te ih sigurno naći. Isto tako nekih djelova u knjizi nema (pedofilija, par događaja koji su malo drugačiji od onih u filmovima i td.) ili su neki od važnijih likova slabije zastupljeni, tako da ćete i tu pronaći nešto za sebe.
Što za kraj reći nego da je ovo djelo po izraženim dramskim elementima bliži romanima Charlesa Bukowskog, no pisan finim rukopisom približno onom kojeg viđamo u najboljim djelima Stephena Kinga nego bilo kojim čistokrvnim vampirskim romanima. Dakako neću zaboraviti da ''Pustite Me Unutra'' ima horor elemenata koji su svakako jezivi i zastrašujući, ali autor je ipak mnogo bolji u svom dramskom dijelu priče.
Svakako preporučam čitanje, no pripremite se na književno ostvarenje koje će vam u nekim djelovima biti odvratno i jako neugodno zbog određenih scena koje imaju veze sa pedofilijom, te koje se bavi i nekim psihološkim stanjima kroz koji određeni likovi prolaze pa ako kojim slučajem to baš ne ljubite računajte na to da je ovaj roman zamišljen kao drama sa elementima horora a ne obrnuto.
THE SCENA:
- većina razgovora između Eli i Oskara, no možda je najveća ona kad saznamo Elinu tajnu
- Hakan i njegova sklonost u zahodu
- zombificirani poluvampir pedofil čiji je penis cijelo vrijeme u erekciji
- pokušaj silovanja
- kad Oskar pokaže zube Johnnyju
- kad Viktoriju napadnu mačke
- kad Hakan vreba prvu žrtvu
- Lacke otkriva Eli u kadi
< | ožujak, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv