HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

subota, 27.11.2010.

Cult Classics Series 5: Medieval Ash (NECA)

Kultni Klasici Serija 5: Srednjovjekovni Ash (NECA)

Ime proizvoda: Cult Classics Series 5
Proizvođač: NECA
Pušteno u prodaju: Rujan, 2006 godine
Cijena: 16$ -75$
Visina figure: 17.78 cm (7 inča)
Težina: 0,5 kg (1,1 funti)
Figura: rađena prema liku Asha iz filma "Army of Darkness" (1993)
Za djecu od 4 godine naviše
*napomena – proizvod predstavlja opasnost od gušenja (zbog malih djelova koji se mogu odvojiti)

RECENZIJA:
- Kao jedan od velikih ljubitelja Evil Dead serijala i glavnog lika Asha, kojeg glumi danas kultni horor glumac Bruce Campbell, odlučio sam da prva od mojih pomno izabranih figura koje sam nabavio u svojoj kolekciji bude upravo Ash.
Dakako proveo sam određeno vrijeme u traženju adekvatne figure, te nakon mnogo odlgedanih fotografija odlučio sam se za onu koja mi je izgledala najbolje, a to je NECA-in Medieval Ash.
Kupio sam ga na e-bayu za samo 13$ i to sa besplatnom poštarinom (pomilovala me Fortuna) preko jednog sigurnog (spada u top sellere) dućana koji se bavi prodajom figura i igračaka.
Nisam se nimalo razčarao kad je Ash stigao, jer nakon što sam ga raspakirao izgledao je i bolje nego na fotografijama. Evo što možete očekivati i što ćete dobiti ako se odlučite na kupovinu figure:

- izrada detaljna (lice, roba, ozljede, frizura i popratni sadržaj)
- postolje vizualno pristaje uz figuru te je odvojiva od figure
- uz figuru dobijate: alternativnu glavu, sačmarku i Necronomcon

NECA je jedan od najpoznatijih tvrtki za proizvodnju igračaka, no njene igračke mnogo variraju od loših (Sin Cityev Yellow Bastard ili Hellraiserov CD) do fenomalnih (Hellraiser Pinhead 2 ili Cult Classics - Terminator 2 Series 2 Assortment 7'') pa se morate dobro potruditi da nabavite one fenomenalne. Na moju ogromnu sreću ova figura Asha je predivna, te sa pravom spada u ove potonje.
Detaljnost figure je u svim segmentima totalno pogođena i to od odjeće (plavi džemper koji je na nekim mjestima poderan, iza je sivi ogrtač ispod kojeg je futrola za sačmarku, te jeans hlače i cipele) pa do držanja (desna metalna ruka koja ima položaj za držanje Necronomicona i lijeva u koju kao saliveno upada pripadajuća sačmarka na čijem orozu slobodno upada kažiprst), pa sve do lica.
Lice je ovdje najveći plus figure, jer umjetnik koji se pozabavio facijalnim detaljom je uspio prekopirati lice Brucea Campbella na nju. Kad gledate figuri u lice možete slobodno reći da gledate Asha (ugodan je i detalj da je izraz na licu istovjetan Ashovoj u onoj sceni kad su nadgrobne ploče počele letjeti na sve strane a on napravio onaj ustrašeno zbunjeni WTF izgled), a da se stvarno išlo u detalje vidimo i po tome što Ash ima i ožiljke po usnama. Još jedna slatka stvar je da su mu čak pogodili i frizuru. Kako sam gore nahvalio ovu običnu glavu, tako istovjetne riječi pohvale mogu iskazati i za onu izduženu (alternativnu) glavu koja je također izrađena sa velikom ljubavlju (to je iz one scene kad se Ash uspije izvući iz usisvajućeg bunara, te kad mu je lice svo izduženo).

Na detaljima za Necronomicon se također nije štedjelo (ne izgleda kao četvrtasti komadić plastike nego baš kao minijaturna replika knjige iz filma, sa svim onim zubićima i demonskim licem....), te i knjiga fino izgleda.
Veliki problem kod samih figura je taj da su neke lijepo izrađene no kad budu obojane izgledaju nakaradno, sva sreća da ovdje to nije slučaj. Svaka boja pripada svom polju i upravo taj dobro pogođen kolorit je zaslužan za finalni vizualni odličan dojam koji figura ostavlja na svog vlasnika.
Donji dio figure je nepokretan, za razliku od gornjeg gdje se figuri mogu pomicati šake, ruke u laktu i ramenima, te glava, koja se također može zamjeniti alternativnom.
Kako sam već spomenuo figura ima od popratnog sadržaja sačmarku i knjigu Necronomicon.
Jedino žalim što od tog popratnog sadržaja nije uvrštena i motorna pila koja bi se mogla ugraditi u desnu ruku, no nećemo sad cijepidlačiti...ali svakako bi još bolje sve izgledalo zar ne?. Što se tiče postolja koje se da odvojiti ako želimo figuru bez nje ono izgleda u skladu i sa kvalitetom figure (lijepo izrađen i obojan travnati pod sa dvije nadgrobne ploče, jednom lubanjom i tri kosturske ruke koje pokušavaju dohvatiti našeg lika). Figura ima jednu od najboljih ambalaža (popračeno sa odličnim fotografijama vezanih uz figuru i film naljepljenim na prednji dio nje, te reklamom na poleđini za ostale figure iz serije 5) koje sam imao prilike vidjeti, jer figura je vidljiva kupcu te je može bez problema dobro razgledati nego se odluči na kupnju.

Što reći ljudi moji nego da je ovo jedna od najbolje izrađenih i najdetaljnijih figura u rangu figura od 7 inča, te ujedno i najbolja figura što se tiče Asha iz Evil Dead serijala (uz bok su joj jedino 300 eura ili 250$ skupa ''10th Anniversary Ash Statue'' proizvođača Diamond Selected Toys i ''S-Mart Ash'' iz Cult Classics, Series 6 također od NECA-e).
Mislim da bi ovu figuru (cijena joj se danas kreće od 16$ pa sve do nevjerojatnih 75$) trebali imati svi pravi ljubitelji Evil Dead filmova i igrica, jer sigurno nećete zažaliti što ste to napravili. Ja znam da ja nisam...

22:06 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

ponedjeljak, 22.11.2010.

One-Eyed Monster (2008)

Jednooko čudovište (2008)

Produkcija: Liberation Entertainment
Redatelj: Adam Fields
Scenarij: Adam Fields, Jordan Fields i Scott Fields
Spec. Efekti: Monster FX i VFX Collective

Uloge:
Amber Benson (Laura).............Jason Graham (Jonah)
Charles Napier (Mohtz)...........Jeff Denton (Jim)
Ron Jeremy (Ron)....................Veronica Hart (Veronica)

Film je imao DVD premijeru 28. travnja, 2008 godine
Trajanje: 84 minute
Foršpan filma...

SADRŽAJ:
''- Grupica od deset ljudi odlazi u jednu brvnaru koja se nalazi na planinskom predjelu Sjeverne Karoline kako bi u njoj, okruženi mirnoćom prirode, snimila pornić.
Tijekom male pauze između snimanja seks scena legendarnog porno glumca Rona Jeremyja u šumi dok je mokrio napadane nepoznata vanzemaljska sila, te mu uđe u penis, koji se tijekom snimanja sljedeće scene odvoji od svog vlasnika i krene u ubojiti pohod čineći masakr na svakom koraku.
Tko će od filmske ekipe preživjeti seksualnu glad koju ima opasni vanzemaljac, čija je namjera da se što prije razmnoži na našoj planeti, a tko će pasti kao još jedna žrtva 24.75 cm dugog penisa najvećeg američkog ševca Rona Jeremyja?''

RECENZIJA:
- Vrlo brzo sam nabavio ovaj film, no nekako i neoprostivo sam ga uspio zaboraviti pogledati, te mi je dvije godine stajao u ladici...no sada sam ispravio tu grešku, jer dok se moj DVD još nije ohladio vi dobivate najnoviju i jednu od najluđih recenzija. Oki doki let's go...

Što valja kod filma:
- orginalna priča
- scenarij i dijalozi bogati humorom
- film podsjeća (bilo scenama bilo razgovorom) na par filmova - ''The Thing'', ''Evil Dead'', ''Dreamcatcher'', ''Jaws''
- sadrži mnogo samoparodije, satire i nostalgije prema starim pornićima
- nekoliko jako smješnih scena i trajanje od samo 84 minute
- Ron Jeremy , Veronica Hart i Charles Napier
- scena u 52 minuti kad Mohtz priča o svom iskustvu i Vijetnamu
* u filmu se spominje film ''Woman in Love: A Story of Madame Bovary'' (1978) u kojem su po prvi put glumili zajedno Ron Jeremy i Veronica Hart, što je istinit podatak (svakako ga porno ljubcima preporučam, jer je jedan od najboljih koje sam gledao iz tog vremena...a nije na odmet spomenuti da u njemu ulogu ima i prsata seks bomba 80-tih Samantha Fox)

Što ne valja kod filma:
- skoro sva ubojstva su off screen
- osim što jednom vidimo jedan par ženskih dojki golotinje u filmu nema
- nema krvavih prizora
- prokleta kamera je u nekim scenama drhtava ala serija ''24'' način
- CGI efekti na kraju filma
- ponegdje se osjeća scenaristička slabost u pisanju scena (kao ona gdje pokušavaju srediti penis pomoću jedne seks naprave, ali dok dvojica se žrtvuju u jednoj sobi drugi čekaju u drugoj sa zabravljenim vratima.... ili ona scena kad Jim bježi u motornim sanjakama te ga penis sustigne, kokne i uspije se vratiti natrag za tili čas, iako je ovaj odmaglio već dobrano od kolibe)

Završna riječ:
- Nakon svakakojakih ludosti što sam ih pogledao tijekom života, evo jedne koja mi se u svakom pogledu svidjela (bez obzira na gornje minuse...tako je, bez obzira na njih).
Znamo da je film ultraniskobudžetan (mislim da je najveći dio budžeta otišao upravo na glumce veterane tj. na veterane porna Jeremyja i Hart, te odličnog glumca velikih i malih ekrana Napiera).
Kad vidite sadržaj i reklamu samog filma o tome kako je glavni negativac tj. čudovište ubojiti kurac...ops..penis, a ljubitelj ste svih vrsta hororaca onda se nema što čekati nego ga što prije pogledati .

Iskreno, na početku sam mislio da ću zažaliti i da ću se razočarati, te da će ovo biti još jedan ogavni trash filmić, kojih filmska horor industrija izbacuje na desetke. Kako sam se prevario.
Ovo je bilo iznenađenje večeri i moram reći da sam uživao u cijeloj minutaži filma. Ne samo da je scenarij lijepo napisan (ipak ima par mini mrlja), nego je dijalog duhovit i uspijeva nasmijati mene osobno, kojeg je malo teže vidjeti u tom elementu kad su u pitanju komedije, i to u više navrata.
Glumačka postava je fenomenalna gledajući da su to skoro glumci amateri i gledatelj se brzo uživi u likove koje glume.
Od mlađih glumaca izdvajam Jasona Grahama kao Jonaha koji svojom sigurnom glumom daje filmu posebnu čar. Tip zrači jedinstvenom horor karizom i svakako bih ga volio vidjeti u nekom ozbiljnijem horor filmu.

Što se tiče veterana Rona Jeremyja i Veronice Hart, te meni uvijek dragog filmskog glumca Charlesa Napiera oni su odlični. Scena gdje Ron i Veronica pričaju o prošlim vremenima kad je pornografija bila profinjenija od ove danas sirove i većinom nezanimljive, te kako ih je gledajući u porno mjerilima vrijeme pregazilo je ujedno dirljiva, ali i odličan uvid u jedno sjajno doba koje je najbolje prikazano u ''Boogie Nights''. No, evo mali djelić dijalog da se i sami uvjerite:

Ron: ''- How you feel, that's what matters. Look at me. I don't look like a porn star, except for my cock. But I play the fool, and I get the joke. I'm in on it, and that makes it kind of hip. And I try to bring a different character into every role that I play. And that gives me confidence. But I can't suck my own dick any more.''
Veronica: ''- Awww, sweetie, I'm sorry.''
Ron: ''- With the added weight and the back pains, all I can do is kiss the tip.''

Jeremy, iako ima skoro pa epizodnu ulogu glumački je prirodan i vrlo ugodan (recimo scena kad se iskrcaju iz autobusa pa kad popriča sa vozačem, pa kasnije i sa šminkericom ili prije nego umre kaže: ''- Hey, Jonah remember when I fuck that girl that time.. ''), te mi je žao što nije imao veću minutažu. V. Hart je doduše slabija od Rona, no na kraju filma ima svoj momenat (iako mi je draži onaj gdje poševi redatelja).
Napier (skoro je i sam jednom postao porno glumac), iako je imao mnogo epizodnih uloga (nekih lošijih nekih odličnih) ova mu je svakako među najboljima, a po meni i najbolja. Prejebeno je odglumio lulavog 'Nam veterana, a ona scena kad sa ozbiljnim i ustrašenim licem priča kako je nedaleko od Da Nanga cijeli njegov vod pobio pomahnitali kurac je ravna onoj sceni kad Shawov kapetan Quint priča svoju priču o USS Indianapolis u ''Raljama'', ali sa prikrivenim humornim tonom kakav smo vidjeli u slično ispričanoj sceni kad je Frost Freda Williamsa pričao o svojim dogodovštinama u jebenom 'Namu u ''From Dusk Till Dawn''. Scena za Oskara kažem vam.

Eto, u filmu nema krvavih scena, pa iako je ekipa u njemu snimala pornić, nema niti malo golotinje (osim već spomenutog para ženskih grudiju koje vidimo na 3-4 sekunde).
Većini će to smetati, meni nije. Ja sam se dobro nasmijao i film je ispao po pričanju priče mnogo ozbiljniji (bogme i napetiji i zanimljiviji...a ipak je ovo film o penisu ubojici) nego su to neki drugi creature feature filmovi koji se diče sa ogromnim budžetima i boljim monsterima.
Ovo je već drugi film nakon ''Bad Biology'' u kojem muška kita radi nerede...ali po meni je ovaj daleko zabavniji. Dakako...s moje strane topla preporuka ako volite gledati ovako niskobudžetne filmiće. Ako ništa drugo ovo je svakako film za ekipu...kako bi rekao HorrorHR na svom sajtu.

THE SCENA:

Wanda: [runs into a cabin] ''- Someone help me! Angel's got a dick in her mouth!"
[everyone looks at her with indifference]
Rock: [shrugs] ''- And...?''
Wanda: "It's not attached to anything!"

Mohtz priča o svojoj dogodovštini u 'Namu kad je njegov vod pobio pohmanitali penis (nešto kasnije i sam postane žrtva kad mu Ronova kita slomije vrat)

Mohtz: "- Hmm. Mine here is the 405th Infantry. Outside of Da Nang, South Vietnam, 1968. Whole platoon got wiped out, but it wasn't Charlie."

Jonah: "- You're shitting me. Friendly fire killed your whole platoon?"

Mohtz: "- No, no, not exactly. One night, me and the C.O. were pulling guard duty, and we're sharing a joint... Thai Stick. I'm really stoned. And all of a sudden, we see this streak of light across the sky. Zoom! Waaa! And it looks like it lands about two klicks northeast of camp. So the C.O. says, "I'm gonna check it out." I said, "go ahead, cap man". More doobie for me, you know. So off he goes and uh... it could have been 10 minutes or two hours. I don't know. I was stoned. But he comes back and I notice that he's acting weird. But now, oh... now, no problem, it's just the Thai Stick kicking in. Well man, pretty soon he starts jumping around like his pants are on fire. I'm not shittin' you. And he... off comes his pants. He rips them off. Rips his skivvies off. Now I got my C.O. standing there in front of me, buck naked from the waist down. And then something happened, man, that... uh... boot camp did not prepare me for. This guy's pecker... his dick, ripped itself off his body and slithered towards the tent. So, the C.O.'s screaming like hell before he expires. Pretty soon, I can't hear him because dozens of screams are coming from the tents where all the platoon was. Want to know what the hell it sounded like? I think it sounded like... 30 men getting massacred by a dick as it shoved itself through them in rapid speed. So, I went over and hid behind a rock for about an hour and had to listen to my whole platoon being murdered. I think I heard one guy getting a shot or two off, but he then screamed as he got killed too. So, after it stopped... I very cautiously, believe me, crept into the officers tent to get a radio to get some air support and... I see the dick lying there on a sleeping bag and it looks like it's looking right back at me. But it looked, you know, fucking weak, man. And it was like in this, you know, shriveled... what kind of period do you call it?

T.J.: "- A refractory period. Happens just after sex."

Mohtz: "- Yeah, yeah, you know, I could have killed it right then, but I was so stoned I was afraid that I'd miss. And on the other hand, I knew it was only a matter of time before... you know, it would be back in action again. So, without taking my eyes off it, I get on the radio and have them chopper in two Saigon whores. So, for the next half-hour, I'm holding my weapon on this dick lying on a sleeping back in the blood-splattered tent. Now, I figured it won't know I'm stoned, so he won't jump me, you know? So, the chopper arrived just in time, thank God, because now the dick was getting big and hard. So, I tell the two whores when they showed up in the tent, "look, hey, I'll do anything, man. I'll take you to the States, anything, if you just lie down there and spread your legs for me." Well, I guess "states" was the magic word because I never two Vietnamese whores taking off their panties and clothes so quickly in all your life. Now, the dick must have smelled dinner because... choo! It makes a beeline for the whores. So I watch, and I wait, and watch. Finally, finally it blows it's load, I grabbed it, and ran it outside the tent. I threw it in a bunker. God... Jesus Christ man! About 10 seconds later, out runs about 15 gooks. And I could have nailed any one of them but no, I made a priority decision. Threw in a grenade. Yelled, "fire in the hole!" Fa-foom! Well, guess what. Now it's raining dick. Yeah, raining dick! I crawled into a whisky bottle. I got back to the States and I've been in there ever since."

00:22 • Komentari ( 4 ) • Print • # •

nedjelja, 14.11.2010.

Superman/Doomsday (2007)

Produkcija: Warner Bros. Animation
Redatelj: Lauren Montgomery, Bruce W. Timm i Brandon Vietti
Scenarij: Duane Capizzi i Bruce W. Timm

Glasove posudili:
Adam Baldwin (Clark Kent / Superman)
Anne Heche (Lois Lane)
James Marsters (Lex Luthor)
Ray Wise (Perry White)

Animirani film je imao premijeru na DVD-u 09. rujna, 2007 godine
Trajanje: 78 minuta
Budžet: oko 3,5 milijuna $
Zarada: 9 419 402 $
Foršpan crtića...

SADRŽAJ:
''- Inspirirano DC-jevim bestselerom Supermanova smrt, animirani igrani film prikazuje borbu na život i smrt između Čovjeka od Čelika i intergalaktičkog serijskog ubojice po imenu Doomsday. Nikad dosad nisu se dva rivala jednake snage našla u borbi na smrt koja može odrediti sudbinu cijeloga planeta.''

RECENZIJA:
- Iako, sam veliki obožavatelj Marvela, ne mogu reći da ne volim i DC superjunake. Svakako Superman i Batman su na prvom mjestu, a odmah iza njih Wonder Woman i The Flash (ostali mi baš nisu toliko napeti). Tako sam se danas odlučio odgledati (napokon jeben mu) jedan od najočekivanijih crtića o superjunacima. Kako je sve ispalo i da li sam sasvim zadovoljan možete vidjeti iz priloženog...dakle krenimo po već ustaljenoj kronologiji:

Što valja kod crtića:
- brutalan i nasilan, ljudi u ovdje umiru, a bogme ima seksualnih konotacija (Čovjek od Čelika spava sa svojom Lois)
- fajt između Doomsdaya i Supermana (naj detalj kad Doomsday uhvati Supermana i otrlja mu glavu o vlak koji prolazi kraj njih), a kasnije i borba Superman klona i originala
- ima emocionalnih trenutaka
- cameo pojava Kevina Smitha
- kad Supermanov klon ubije Toymana, jer je ubio malu curicu
- tužna scena pogreba, kao i razgovor između Marthe Kent i Lois Lane
- dijalog prije fajta između pravog Supermana i njegovog klona
- glasovi Supermana, Perryja Whitea, te Marthe Kent vrlo dobri
- ima PG-13 predikat
- animacija pozadine i scenografije više nego dobra

Što ne valja kod crtića:
- ne prati kronoliški događaje iz stripova i ima izmjena kako likova (Doomsday je ovdje robot, a i karakterizacija lika Lexa Luthora je drugačija nego smo navikli) tako i samih događaja (odnos Superman/Lois Lane, te povratak Supermana je drugačiji nego je to u stripu prikazano)
- većina brutalnih ubojstava se događa off screen
- nema borbe JLA sa Doomsdayom, nego se Superman sam bori sa njim
- nema objašnjenja Doomsdayovog porijekla i ovdje je on neka vrst robota, a ne vanzemaljca
- nema četiri lažna Supermana iz stripova (Superboy, The Eradicator, Cyborg Superman i The Steel), koji su se pojavili nakon smrti Kal-Ela
- nema superheroja iz JLA na Supermanovom sprovodu
- 78 minuta je premalo za ovaku priči koju nudi strip saga
- crtež likova nije na nivou

Završna riječ:
- vidimo da crtić ima mnogo mana unatoč nekim odličnim stvarima koje možemo u njemu vidjeti (ljudi umiru, ima tužnih scena). Čim se odvrtjela odjavna špica rekao sam si da se radnja ovog animiranog filma prebrzo odvila, jer su ekipa iz Warner Bros. Animation studija napravili preslobodnu adaptaciju tri najbolje Supermanove sage – ''DOOMSDAY'' (znana i kao ''The Death of Superman''), ''FUNERAL FOR A FRIEND'' (znana i kao ''World Without a Superman'') i ''REGIN OF SUPERMAN'' (znana i kao ''The Return of Superman'') i sve skupusali u nedovoljnih 78 minuta.
Toliko toga se događalo u tim trima sagama da se nije trebalo izostaviti neke od najvažnijih stvari koje se događaju u tim stripovima (prvenstveno fajt između Doomsdaya i JLA ekipe, pojave 4 lažna Supermana i porijeklo Doomsdaya).

Dobra stvar je da je ovo prvi crtić o Supermanu koji je dobio PG-13 predikat, no loša je da iako je crtić brutalan (Doomsday ubija sve što miče) sva ubojstva se događaju off screen (recimo ona najdomljivija kad Doomsday slomi vrat vojniku) i da u njemu nema mnogo krvi (lijepa je scena vidjeti kako Superman pljuca velike količine krvi nakon što ga je Doomsday dobro namlatio po rebrima). Jedna od najboljih (no svakako bespotrebnih i besmislenih) brutalnih scena u ovom animiranom filmu jeste kad Luthor upuca svoju pomoćnicu Mercy.
Borba između Supermana i Doomsdaya nije epska poput recimo onih u Mrvelovim crtićima (recimo u ''Hulk vs.'' ili ''Planet Hulk''), ali je svakako dinamična i brutalna, sa mnogo razbijanja (sigurno su razbili pa skoro pola Metropolisa) i divljeg mlaćenja na obje strane (osobno mislim da je Doomsday ovdje Čovjeku od Čelika dobro razbio p*čku) sve do klimaksa kad se na jedvite jade naš heroj uspio izvući kao pobjednik u toj smrtonosnoj borbi, da bi odmah nakon toga oba borca 'umrla'.

Gledajući film kao cjelinu onda bih rekao da se prvi dio sastoji od neprestane akcije, dok se drugi bavi manje akcijom a više emocijama i prispitivanju vlastite duše (originalni Superman se bori protiv svog klona, koji misli da bi zločinci trebali ispaštati životom za svoja nedjela, što bi mogli okarakterizirati kao da se Kal-El bori protv svoje mračne strane...baš kao što smo to mogli vidjeti u ''Supermanu III''...što je ujedno i najbolja scena najslabijeg filma u serijalu ).
Karakterizacija likova je solidna (Superman i Lois Lane standardni likovi) sa ponekim bljeskom (recimo kako se svi nose sa Supermanovom smrću...kao recimo Perry White) i velikim minusom što se tiče Lexa Luthora, kojeg su scenaristi pretvorili u blijedu i prljavu kopiju Jokera. Ovdje nisam vidio ni trunku onog Lexa kojeg ja znam.
Što se tiče Doomsdaya on je prikazan odlično kao pojava, jer od kada se pojavi sije krvoproliće (odlična je scena kad vidi jelena i krene za njim te mu slomi vrat samo zato jer je živo biće a on je programiran da ubija sve što živi). Crtež je svakako trebao biti bolji, jer Superman izgleda prestaro sa tim borama na licu i četvrtastim licem, koje kao da je crtao neki crtać iz 50-tih godina prošlog stoljeća. Lois Lane je preegzotična u licu i nekako izgleda premlado, dok Luthor izgleda premršavo, a od svih likova Toyman izgleda najčudnije (izgleda kao jedan od likova iz crtića ''Bubimir'')Mjuza je dobra, a vokalne izvedbe glumaca koji su posudili glasove likovima solidno odrađuju posao (eto jedino me je malo smetala Anne Heche koja je dala glas Lois Lane...no dobro neću sad cjepidlačiti).

Ovo je mogao biti fenomenalan crtani film, no ima previše mana da bih ga takvim okarakterizirao. Ali zahvaljujući onim plusevima koje sam gore spomenuo mogu reći da je ovo ipak solidno ostvarenje i stvarno mi je žao što se nitko od scenarista i redatelja nije potrudio napraviti malo bolju i zanimljiviju priču (trebali bi se ugledati na Marvelovce, jer oni svoje priče odlično scenaristički zamisle i odrade...i to bez obzira na minutažu)

THE SCENA:
- Doomsday lomi jelenu vrat, pa onda i vojniku
- fajt Doomsdaya i Supermana
- odavanje počasti od svih građana preminulom Supermanu
- susret Lois Lane i Marthe Kent nakon sprovoda
- cameo pojava Kevina Smitha
- kad saznamo da je Toyman ubio malu curicu
- Luthor zažvali Lois Lane
- Supermanov klon obavlja operaciju na samom sebi
- Supermanov klon ubija Toymana
- Supermanov klon uništava druge klonove u inkubaciji (slika dolje) kao Ripley svoje u ''Alien: Resurrection''
- borba originalnog Supermana i njegovog klona i njihov dijalog

23:20 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

utorak, 09.11.2010.

Galaxy of Terror (1981)

Galaksija Užasa (1981)

Produkcija: New World Pictures
Redatelj: Bruce D. Clark
Scenarij: Marc Siegler i Bruce D. Clark
Pomoćnik redatelja i scenograf: James Cameron

Uloge:
Edward Albert (Cabren)...............Erin Moran (Alluma)
Ray Walston (Kore)......................Robert Englund(Ranger)
Grace Zabriskie (Tranto)..............Sid Haig (Quuhod)

Film je izašao u kina u listopadu, 1981 godine
Trajanje: 81 minuta
Budžet: oko 700 000$
Foršpan filma...

SADRŽAJ:
''- Mješana posada svemirskog broda ''Quest'' odlazi na slabo istraženu planetu Morganthu kako bi u spasilačkoj misiji saznala što se dogodilo sa jednim od njihovih brodova, koji se zbog nepoznatog razloga srušio na njeno tlo. Kad se nakon izlaza iz hiper svemira približe planeti otkazuju im skoro svi navigacijski sustavi i jedino uz malu dozu sreće uspijevaju sletjeti bez većih kvarova.
Ubrzo otkriju ostatke srušenog broda, no svi putnici i posada su nađeni mrtvi. Nedaleko od udesa naiđu na čudnovatu planinu piramidnog oblika, a kad krenu u razgledavanje i istraživanje čudnog i ogromnog zdanja bivaju napadnuti jedan po jedan od neke zastrašujuće neprijateljske sile.''

RECENZIJA:
- Evo jednog od najpoznatijih ZF klasika iz 80-tih za koji je čula samo ona tvrdokorna SF publika. Zašto baš klasika? Pa, pričekajte nekoliko sljedećih redaka da nabrojim pozitivne i negativne strane filma, pa ćemo se vratiti na tu temu. Dakle evo ukratko:

Što valja kod filma:
- atmosferični ugođaj i odlična kamera Jacquesa Haitkina
- poznata glumačka ekipa (Sid Haig iz ''The Devil's Rejects'', Robert ''Freddy Krueger'' Englund, Erin Moran tj. Joanie iz ''Happy Days'', Grace Zabriskie iz "Twin Peaksa", Ray Walston ''ujak Martin" iz serije ''My Favorite Martian'', te poznato TV lice Edward Albert, kojeg smo vidjeli u seriji "Beauty and the Beast" sa Ronom Perlmanom i Lindom Hamilton)
- scenaografija i specijalni efekti (Cameron i ekipa su napravili čuda sa mizernim budžetom), te pogotovo uporaba minijatura
- dio priče; podsjeća na neke kultne Sci-FI filmove
- možda i najbolji ''Alien'' rip off
- ima jako dobrih scena i prikaz SF tehnologije
- gluma Englunda i Edwarda Alberta
- traje samo 80 minuta

Što ne valja kod filma:
- scenarij i dosta dijaloga, te mu fali osnovna logika u pričanju priče
- karakterizacija i kraj filma
- muzika u početnom djelu je na par mjesta neadekvatna i preizražena na iritirajući način dok traje napeta situacija
- slaba i nezanimljiva gluma nekolicne glumaca (posebice Raya Walstona i Grace Zabriskie)
- nedovoljno iskorišten Sid Haig

Završna riječ:
- Nakon odgledanog sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da je ovo jedan od rijetkih filmova koji se može sa ponosom dičiti epitetom prvoklasnog ''Alien'' rip offa.
Iako neke elemente stvarno kopira od filma Ridleya Scotta, najveće ideje i sam atmosferični ugođaj posuđuje od dva SF klasika – ''Forbidden Planet'' (1956) i ''Planet of the Vampires'' (1965).
Zapravo film počinje slično kao oba gornja naslova (pogotovo se to odnosi na Bavino djelo), no kako radnja i minute odmiču sve se više prebacuje iz običnog creature feature podžanra (vanzemaljsko čudovište napada ljude) u domenu nadnaravnog ZF horora na tragu ''Event Horizon'' (1997) i ''Sphere'' (1998).

U nekim svojim momentima film je baš poseban i funkcionira više od samo običnog trash B Sci Fi filmića, jer vjerujem da je najbolji dio ipak ta okosnica priče tj. 'glavni negativac' koji napada posadu ''Quest'' ne viđa se baš u ovakvim ostvarenjima.
Druga je stvar što je izvedba odlično zamišljene radnje otišla u drugačijem smijeru nego je prvenstveno zamišljeno. U krivom smjeru da, no i ne u lošem, ali dovoljno slabom da posljednja dionica bude razvodnjenja, što sigurno kvari cijelokupan dojam.
Krivca za takav propust treba tražiti u Bruce D. Clarku koji ne samo da je bio redatelj filma (snimio samo četiri filma od kojih mu je baš ovaj bio zadnji) nego i jedan od scenarista (drugi je bio Marc Siegler).

Ruku na srce Clark je osrednji redatelj ograničenih mogućnosti i vjerujem da su mu puno pomogli savjeti i naputci Rogera Cormana i Jamesa Camerona (radio kao pomoćnik redatelja, ali i kao čovjek zadužen za scenografiju). Scenarij sadrži dosta klišeja (likovi su tipični po svojim predvidljivim karakteristikama) i slabo osmišljenu početnu bu scenu (čitaj previše otezanja), likovi nemaju osobnost niti su dobili onu minimalnu karakterizaciju koju neki drugi filmovi imaju, ali su čudom lošiji od ''Galaxy of Teror''. I baš zbog toga gledatelju se je teško uživiti u takve likove (nisu ni pomogli neki od glumaca svojom slabijom glumom). Recimo da lik kojeg glumi Sid Haig (već tada solidno poznat glumac) nije dobro ni kvalitetno iskorišten, nego je samo jedan od topovskog mesa (što smo vidjeli i u traileru)...stvarno šteta.
Još jedna stvar kod scenarija koja me je možda i najviše smetala je da on ne daje nikakva objašnjenja koja je po meni trebao dati o nekim detaljima u filmu, jer ne znamo ama baš ništa o posadi ili o njihovoj planeti Xerxes (ti detalji su važni da bi gledatelj lakše prihvatio likove zbog scenarija a ne zbog toga što su poznati glumci), pa to sve izgleda tako porazbacano i konfuzno da onaj i tko želi pratiti samu radnju brzo se izgubi u mnoštvu pitanja, te na kraju prekine razbijati glavu o tome i jednostavno se prepusti nizu odlično prezentiranih scena smrti većeg djela posade, atmosferi i specijalnim efektima (bez CGI gluparija) dobrih znanstveno fantastičnih B filmova iz 80-tih, te kako sam već rekao u par navrata lijepom pogledu na scenografiju.

Nekima se nisu sivdjele svijetiljke na njihovim ramenima, no meni su fenomenalne

Specijalni efekti su odlični za ovakvu vrstu filma (ima svega pomalo od čovjeka u gumenom odjelu do stop motion kadrova), a i oni koji su tu i tamo lošiji zbog malog budžeta više podsjećaju (svojevrsni homage) na zlatno razdoblje SF filmova 50-tih, nego da bi gledatelj mislio nešto loše o njima.
Ono što još bolje izgleda od efekata su predivne minijature i pozadina u scenografiji koje su ugodno usklađene sa glumcima (još jedna stvar koja me je jako podsjetila na ''Aliena'').
Sad vidim koliko je jako ovaj film utjecao na njegove ''Aliense'' koje je snimio šest godina kasnije, jer gledajući film prepoznao sam mnogo stvari koje sam vidio u fenomenalnom nastavku ''Aliena'' od kojih se najviše izdvaja okoliš koji je totalno isti (negostoljubiv planet, sa magluštinom i neprestanim vjetrom) pa imaš dojam da je posada ''Questa'' sletjela na LV-426, a ne na Morganthu.
Da...vidi se da je ovaj film bio samo priprema za ''Aliense''.
Za kraj bih rekao da je ovo zabavan SF B-film, na kojem se okupila odlična filmska i glumačka ekipa i koja je snimila jedan od najboljih filmova Rogera Cormana, no za samo stepenicu slabiji od recimo ''Pirana'', ''A Bucket of Blood'', ''The St. Valentine's Day Massacre'' ili ''The Little Shop of Horrors'', no svakako u rangu ''The Arena'' (1974) i "Chopping Mall" (1986).
Za sve koji vole Cameronove ''Aliense'' ovo bi trebao biti film koji bi ako već nisu što prije trebali pogledati...a vi ostali...pa jeben mu pogledajte ga već jednom, jer vjerujem da se ne bi trebali razočarati u ovakvom netipičnom klasiku iz radionice legendarnog Rogera Cormana...

p.s. – Bill Paxton je također bio jedan od ekipe koja je radila na scenografiji

THE SCENA:
- scena kad ogromni crv siluje jednu od žena iz posade do njene smrti je jedan od najmorbidnijih scena ikad viđenih u znanstveno fantastičnim filmovima, ali bogami i u hororcima
- dobar Englund vs. loš Englund (ovdje se već vidi da je Robert i tad imao Freddyjeve manire ) *mini fajt u maniri ''Army of Darkness'' Evil Ash vs. Good Ash...samo naravno opakije i do kosti krvavo
- svaka smrt ostatka posade

23:02 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

srijeda, 03.11.2010.

Horor film – najnapadaniji i najpodcjenjeniji filmski žanr...

Za one koji su nekako propustili moju prvu kolumnu za site HorrorHR

Koliko sam se puta našao u situaciji da čujem komentar: “- Kako možeš gledati horor filmove? Pa, oni su tako gadljivi i glupi.“

I uvijek mi je teško bilo dotičnom objasniti zašto mi je horor žanr toliko drag, no još teže bi to bilo objasniti osobi kojoj su recimo najdraži akcijski filmovi Stevena Segala, koji je pobio stotine negativaca i koji je u svoja prva tri filma bio najbolji, ali i najbrutalniji (kidanje udova bilo mačetom ili sačmarkom, razbijanje zubiju biljar kuglom, razno lomljenje kostiju svih dijelova tijela…itd…itd), ili Rambo serijal S. Stallonea u kojem dotični pobije pet puta više negativaca nego što su ih u svojim dosadašnjim filmovima pobili D. Lundgren i M. Dudikoff.

Eto baš taj nesretni uber ratnik i najbolji predstavnik Reganove politike bi mogao biti primjer kako je društvo licemjerno, jer dok god taj isti John Rambo prikolje par vojnika ili recimo raznese čovjeka svojom eksplozivnom strijelom sve je u redu dok se takvim i sličnim filmovima pronosi poruka o nepobjedivosti američke vojske. Hej, možda se ta scena sa strelom ne računa pošto nije bilo krvi?

No, ne trebamo zalaziti u žanr akcije i omiljenih nam serijala poput Smrtonosnog Oružja, Umri Muški ili filmova A. Schwarzeneggera, gdje većina negativaca umire grotesknom smrću, a što baš i ne brine javnost niti se ona na to mnogo buni . To su samo akcijski filmovi…nema ništa loše u njima.

Ako gledamo žanr komedije tu je stvar još i gora, jer se u dosta filmova smrt neke osobe prikazuje u vedrom tonu i gledatelj dok to gleda prihvaća mrtvo hladno, te i tu nema prigovora. A koliko ste samo puta vidjeli da neki lik umire smiješnom smrću (zar smrt može biti smiješna? Ako ćemo gledati očima moralista).
Recimo nitko nije dignuo graju i halabuku za scenu gdje pripita žena poševi mrtvog Bernija u otkačenoj i zanimljivoj komediji “Weekend at Bernie’s” (1989), dok se uveliko govorilo u negativnom tonu o sceni gdje Dr. Carl Hill daje ‘oralno’ Megan u kultnome “Re-Animatoru” (1985). Iako, je potonja scena efektnija i ogavnija, zar ipak te scene nisu jednake u svom čudnom nekrofilskom seksu?

Kad smo već kod nekrofilije nisam čuo da se itko bunio što se Buffy ševi sa vampirima (bljuzgavu i razvodnjenu verziju imamo i u Sumrak Sagi), koji su kako znamo bolja verzija zombija tj. živi leševi ili što mumija u jednoj sceni filma “The Mummy” uvali jezik R. Weisz, ali se nadaleko bunilo kad je Tim Burton želio snimiti scenu gdje se Mark Wahlberg žvali sa majmunicom Ari, pa je ta scena na kraju izbačena (sjetimo se one scene gdje u “Kolu Sreće” gorila naguzi Paula Gleasona u kavezu dok je ovaj preobučen u gorilu ili iste scene koja se dogodi Simonu Callowu u “Ace Venturi 23…bogme se na to nitko nije bunio zar ne?). O Sumrak Sagi neću niti ne govoriti koliko taj film odiše nekrofilijom i bestijalnošću….

Možemo spomenuti i dječje fantasy filmove od kojih bi najviše istaknuo “Narnijske Kronike” u kojem na kraju filma imamo odlučujuću bitku između dobre i loše strane u kojoj uslijedi koljačina, ali bez kapi krvi. Valjda smrt nije smrt ako se krv ne vidi i kao takva može proći?
Ili to prolazi zbog toga što film propagira krščanske vrijednosti?
Velika većina dječjih filmova su prestrašni za malodobnu djecu, no to izgleda nikoga ne brine. Recimo klasici poput:

- “The Wizard of Oz (1939)” – možda i najstrašniji film za djecu, gdje sve pršti od strašnih scena koje može ostaviti ozbiljnu traumu na djetetu. Scene poput kad se Strašilo zapali ili sam pogled na Zlu Vješticu Zapada, pa oni slablazni leteći majmuni…da ti pamet stane
- “Willy Wonka & the Chocolate Factory” (1971) – što reći o najpoznatijoj sceni gdje grupa sa Wonkom odlazi na tzv. “psihodelični put brodom” gdje imamo prilike vidjeti dekapitaciju kokošje glave i slične stvarno uznemirujuće scene, a tome niti ne pomaže niti G. Wilder gdje je fenomenalno i izrazito uvjerljivo odglumio više nego jezovitog Willija
- “Bambi” i “Dumbo” dva od najboljih Disneyevih animiranih filmova, koji su odavno klasici također imaju svoje trenutke koji mogu udariti na dječju psihu
- “Watership Down” (1978) – jako hvaljeni crtić od strane kritike, koji je toplo preporučan djeci je i možda najstrašniji crtani film dječje tematike koji sam gledao…

A ovakvih ‘dječjih’ filmova ima stvarno mnogo, no roditelji se izgleda sa tim ne zabrinjavaju, niti će ikada dignuti glas za zabranu kao što se to dogodilo recimo filmu “Silent Night, Deadly Night“ (1984) koji je zbog svoje radnje dobro nagrabusio na kino blagajnama. Nema tko ga nije napadao od silnih i brižnih roditeljskih udruga do poznatih kritičara Genea Siskela i Rogera Eberta, koji su ga u svojim filmskim recenzijama popljuvali više nego ijedan drugi film. Graja se digla zbog toga što u filmu ubojica obuče odijelo Djeda Mraza i počne ubijati ljude, ali nitko se nije bunio na film “Tales From the Crypt” (1972) gdje imamo prilike vidjeti prvog Djeda Mraza ubojicu (kasnije se pojavilo još par filmova na tu temu, dok se na kraju nije pojavio “Silent…”). Tako vam je to ljudi moji kad imate lošu karmu :0)

Najžalosnije je to što mnogo ljudi koji su protestirali protiv prikazivanja dotičnog filma u kinima nisu taj film ni gledali. No, takvi su vam moralisti i razno razni dušebrižnici.
Nema gore rulje od takvih zadrtih konzervativno-primitivnih osoba…od takvih se jedva obraniš.

Kad je u kina izašla Gibsonova “Pasija” u kojoj imamo dugu i vrlo intenzivnu scenu grafičkog nasilja gdje kojih 10-tak minuta Rimljani šibaju Isusa i doslovce mu otkidaju meso sa leđa nitko se nije bunio što je ta scena žešća i od nekih najboljih scena u samoj povijesti filmova strave i užasa.

Tad predstavnicima Crkve ta scena nije smetala, jer je film gorljivo zagovarao kršćanske vrijednosti. Zbog čega ta mučka scena nije cenzurirana i skraćena na minimalnih nekoliko sekundi? Jedni od rijetkih horor filmova koji su bili omiljeni kod Crkve su bili Friedkinov “Istjerivač Đavola” i Donnerovo “Predskazanje”, koji su u godinama kad su izašli po nekim procjenama povećali posjete na nedjeljnim misama za nevjerojatnih 22-28%. Baš ti filmovi su mnogim ljudima vratili vjeru u Boga. Nitko se također nije bunio na neke određene scene koje su oba filma učinile slavnima, no tako vam je to kod Crkvenih dušebrižnika – kad im odogovara onda može proći sve, no kad im to nije po volji napadaju svim snagama (ja se još čudim zbog čega su naši Crkveni predstavnici odbili da se većina scena rimejka “Predskazanja” snima kod nas…i tako smo propustili ne samo odličnu i laku zaradu nego smo unazadili i dobru reklamu za turizam i neke druge filmske projekte koji su u bliskoj budućnosti mogli biti snimani kod nas, a što je opet trebalo donijeti dobru lovu jer su naše lokacije itekako atraktivne i jeftine za američke filmaše).

Cenzura je uvijek bila najokrutnija prema porno filmovima (što nije za čuditi kad se zna tema takvih filmova) no isto tako i vrlo nepravedna prema horor žanru, jer ga je u mnogim slučajevima izjednačavala sa pornografijom. Spomenut ću da jedan od najboljih hororaca kanadski “My Bloody Valentine” koji je izašao 12. veljače, 1981 godine je totalno izmasakriran od strane MPAA i gdje je izrezano najboljih 9 minuta filma, dok je recimo Paramountov “Friday the 13th Part 23 (1981) koji je izašao tri mjeseca kasnije bio samo minimalno isjeckan i to 48 sekundi. Tu se vidi da su američki lobiji tad bili jaki, jer je te godine Jason imao itekako diskutabilnih scena za cenzorske škare.
Nikad mi nije bilo jasno kako ide to rangiranje filmova i zašto se nekim filmovima neke scene ostave dok se drugim filmovima slične ili istovjetne scene unakaze i tako osakate da film bude odmah na početku uništen.

Recimo i to da horor žanr nikad nisu ljubili ni Oskari te da je samo par filmova uspjelo zaraditi ili nominacije ili čak podignuti kipić za one važnije kategorije:

- “The Bad Seed” (1956) – 4 nominacije (2 za najbolju sporednu i gl. glumicu)
- ”Psycho” (1960) – 4 nominacije (uključujući za najboljeg redatelja i najbolju sporednu žensku ulogu j. Leigh)
- “Rosemary’s Baby” (1968) – 1 osvojeni Oskar (najbolja sporedna glumica – Ruth Gordon) i 1 nominacija za scenarij
- “Jaws” (1975) – 3 osvojena i 1 nominacija (za najbolji film)
- “The Exorcist” (1973) – 2 osvojena i 8 nominacija (naj film, redatelj, gl. glumca, sporedna glumica, gl. glumac)
- “Carrie” (1976) – 2 nominacije (za najbolju gl. i sporednu glumicu)
- “Aliens” (1986) – 7 nominacija (za najbolju glumicu)
- “Misery” (1990) – 1 osvojeni (za najbolju glumicu – K. Bates)
- “The Silence of the Lambs” (1991) – 2 nominacije i 5 osvojenih (za film, režiju, glumicu i glumca)
- “The Sixth Sense” (1999) – 6 nominacija (za film, redatelja, sporednog glumca i glumicu)
- “Shadow of the Vampire” (2000) – 2 nominacije (sporedni glumac)
- “Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street” (2007) – 1 osvojen i 2 nominacije (za najboljeg gl. glumca)

No, veseli činjenica da koliko god bili osporavani i napadani horor filmovi u 21 stoljeću žive drugu mladost. Nakon zlatnog doba žanra u 80-tima, te malog zastoja u 90-tima, gdje bi se tu i tamo pojavilo neko iznimno djelo, nulte godine 21. stoljeća su značile povratak na staru stazu slave.
Danas se horor filmovi štancaju kao u 80-tima, te potražnja za njima ne jenjava. Što je još važnije svako malo neki hororac osvane na vrhu top liste vikend zarada na kino blagajnama u SAD-u.

Krucijalna stvar je ta da cenzura nije više toliko napadna i kruta, te da prema našem omiljenom žanru ima malo blaži odnos i fleksibilnija je u baratanju škarama.

Imam dojam da se tek danas najbolji izdanci filmova strave i užasa počinju respektirati od strane publike i kritike koja nije baš toliko sklona tom žanru.
Ostaje nam samo da vidimo što budućnost donosi i kako će se daljnji tijek stvari odvijati, te hoćemo li uskoro čak vidjeti napokon neki horor film kako odnosi sve važnije Oskarske nominacije…