Tijelo Lijepe Jennifer (2009)
Produkcija: Dune Entertainment /Fox Atomic / Hard C
Redateljica: Karyn Kusama
Scenarij: Diablo Cody
Uloge:
Megan Fox................................Jennifer
Amanda Seyfried ......................Needy
Johnny Simmons......................Chip
Adam Brody..............................Nikolai
Film je izašao u kina 10. rujna, 2009 godine (Toronto International Film Festival)
Trajanje: 102 minute
Foršpan filma...
Budžet: oko 16 milijuna $
Zarada: 16 195 523 $
Zarada prvog vikenda u SAD-u: 6 868 397 $ (u 2 702 kina)
SADRŽAJ:
"- Film donosi priču o Jennifer (Megan Fox), učenici srednje škole u malom gradiću, koju opsjedne gladni demon zbog čega postaje prava inkarnacija zla. Blještava ljepotica postaje blijedo i boležljivo stvorenje koje neprestano žudi za sljedećim mesnim obrokom, a frajeri koji joj ranije nisu bili nimalo zanimljivi dobivaju novu notu privlačnosti uz Jenniferinu neutaživu glad.
U međuvremenu, Jenniferina najbolja prijateljica iz djetinjstva Needy (Amanda Seyfried), koja je godinama živjela u njenoj sjeni, mora preuzeti odgovornost i zaštititi mladiće grada, uključujući svog dečka Chipa (Johnny Simmons)."
Jedna od poznatijih scena u filmu
RECENZIJA:
- Evo još jednog izdanka školskog horor filma ili ga ja barem tako običavam zvati "Tijelo Lijepe Jennifer" (2009). Po netu se je dugo reklamirao kao sigurni hit (barem u okviru horor žanra), ne da li je film takv možete vidjeti prema njegovoj zaradi u SAD-u.
Kako vidimo budžet mu je bio 16 milijuna, a toliko je i zaradio, znači da je film teško podbacio jer je jedva pokrio troškove snimanja. No, što je sa kvalitetom? Pa, krenimo od standardnog početka...dobre/loše strane:
Što valja kod filma:
- gluma Amande Seyfried
- okosnica priče
- kraj filma
- cameo pojava Lancea Henriksena
Što ne valja kod filma:
- gluma Megan Fox
- manajk specijalnih efekata
- režija, priča i scenarij
- karakterizacija likova
- nepoznavanje mitologije
- loše iskorišten J.K. Simmons
Završna riječ:
- Mogu slobodno reći da je ovaj film sigurno jedan od najgorih horora snimljenih ove godine. Ne samo da nije nezanimljiv za gledanje nego je podbacio u svim mogućim segmentima, tako da on sam sadrži par mizernih pluseva. Najprije bih se osvrnuo na očajno napisani scenarij za što je zaslužna Diablo Cody (zaradila Oskara 2007, za scenarij filma "Juno") koja je najviše zaslužna zašto je ovako loše film ispao.
Evo samo nekih negativnih stvari samog scenarija:
- da su dvije najbolje prijateljice neugledna i povučena Needy i najljepša školska ljepotica (bez momka??) Jennifer, koja je 'školski zla' to je teško povjerovati
- sukubi su demoni to je točno i uzimaju ženski oblik što je isto točno, no oni kroz snove izvlače životnu energiju iz muškarca, a ne kako je ovdje potretirano da se svako malo hrane muškim mesom (da je Jennifer ostala samo neki neimenovani demon ovo bi bilo mnogo bolje)
- film nema nikakvo objašnjenje o porijeklu demona ili one misteriozne rupe u rijeci što bi dublje okarakteriziralo zlo (kad ovo kažem ne mislim da mi sve treba objašnjavati ali ovakva vrsta filma treba imati uhodano upoznavanje sa zlom, pa makar ono bilo i nepoznato i tajanstveno) i uvelo malo bolje gledatelja u radnju
- onda ona scena kad izgori kafić gdje ljudi zapaljeni trče glavni likovi se ponašaju neverojatno flegmatično kao da je to svakodnevna pojava
- a tek kad Jennifer dođe nakon 'žrtvovanja' sva krvava kod Needy i počne jesti sirovo meso i povraćati crnu krv po podu...to Needy nimalo nije čudno
O karakterizaciji likova neću govoriti jer je uopće nema (lik Mr. Wroblewskog kojeg glumi J. K. Simmons je tako trivijalno prikazan da je ovog dobrog glumca žalosno gledati). Efekti?? Koji efekti?
Film nema nikakvih efekata, iako je film to nekako svojim reklamiranjem naznačivao. Ubojstva su većinom nemaštovita, a neka su napravljena u sjeni izvan pogleda kamere. Drugi veliki minus je radateljica Karyn Kusama, koja su nije snaša što zbog redateljskog neiskustva (početnica u tom poslu, izbjegavanje potrebnih strašnijih i krvavijih scena za horor film znači skoro pa smrt za taku vrst filma), ali zbog toga što ne zna uputiti glumce kako da odglume svoje likove. No, niti scenarij joj nije mnogo pomogao kao što smo vidjeli iz priloženog.
Treći minus koji je po meni možda ne najveći no svakako najznačajniji za cijelokupan film jeste Megan Fox, najslabije glumačko ostvarenje u filmu. Ne samo da je ovom svojom prvom pravom glavnom ulogom dokazala da nije kvalitetna glumica (u ovom filmu prevladava joj dosada u licu i preglumljivanje i neuvjeljivost), nego je dokazala ni da nema onaj skladni seksipil kao što imaju Monica Bellucci i Angelina Jolie (ako je kupanje u jezeru i povremeno napučivanje usana to onda ne znam što bih rekao).
Jedino čega ću se dobro sjećati jest cameo pojava Lancea Henriksena (nekreditiran!!!), glumce Amande Seyfried koja je dala u glumačkom smislu više nego joj je to scenarij dopuštao (još ćemo mi za ovu glumicu čuti...bar se nadam) i fenomenalnog kraja koji kreće od kraja filma tj. kad Needy bježi iz bolnice pa kad krene odjavna špica.
Šteta što je okosnice priče obećavala, no na našu žalost cijeli film je ostao samo na pukom obećanju. Bolje vam je pogledati "The Craft" (1996) i "The Faculty" (1998) filmove koji su različiti u podžanrovima, no svakako djela koji upadaju u taj školski horor i koja su konkretnija i definitivno kudikamo bolja i zabavnija (da ne govorimo strašnija) od današnje recenziranog filma.
Zato zaobiđite ovaj film, jer nećete mnogo propusiti ako ga gledate...
CLIVE BARKER'S JERICHO (2007)
Razvojni tim: MercurySteam
Izdavač: Codemasters
Platforma: PlayStation 3, Xbox, PC
Izdan: 23. listopada, 2007 godine
Žanr: Pucačina iz prvog lica
Foršpan igre...
Mode: Single player
Predikat: M, 18+
Originalna muzika: Cris Velasco
Priča: Clive Barker
Priča:
"- Prije Adama i Eve, Bog je pokušao stvoriti živo biće, Prvorođenog. Nakon što ga je stvorio, ubrzo shvaća da je napravio veliku grešku dajući Prvorođenom
previše moći, te je odlučio da ga ukloni. Ali, kako mu je dao previše moći, nije ga uspio eliminirati, nego ga je umjesto toga zaključao u neku vrst alternativne dimenzije. No, Prvorođeni se naljutio što Bog tako postupa sa njim, te zato želi uništiti ljudski rod i osvetiti se svom Stvoritelju. Bježeći iz zatočeništva, došao je na Zemlju, no svijet je poslao sedam ratnika, majstore u borilačkim i okultnim vještinama, da ga vrate nazad u zatočeništvo. I svaki put bi ostvarili svoj zadatak, ali isto tako bi svaki put Prvorođeni ukrao dio našeg svijeta i odveo ga u svoj, te bi se svaki put vratio sve jači i jači.
Ovaj put Prvorođeni se vraća jači nego ikad, a tim Jericho ima do sada najtežu zadaću od svih prijašnjih timova...hoće li i oni uspijeti poraziti zlo kao njihovi predhodnici ili će demonsko biće uspijeti uništiti sve što je Bog stvorio i tako stvoriti pravi Pakao na Zemlji?"
Jericho tim (od lijevo prema desno): Simone Cole, Abbey Black (kleče), Xavier Jones, Frank Delgado, Billie Church i Paul Rawlings.
RECENZIJA:
- Već neko vrijeme nisam imao dovoljno određenih minuta da bih proveo kvalitetno vrijeme uz neku video igru (kočio me posao, lumpovanje, ponajviše pisanje), ali evo u prošlih 3-4 dana mi se posrećilo sa slobodnim vremenom, pa sam ga kvalitetno iskoristio uz današnji naslov koji ću recenzirati. Naime imao sam sreće što sam u našem Algoritmu (da i Šibenik ga napokon ima) pukim slučajem naišao na njega.
Iznenadih se kad sam vidio da Clive Barker's Jericho (izašao krajem 2007 godine) mogu kupiti za samo 59kn i to sve zahvaljujući firmi SoldOut Software, koja je specijalizirala za prodaju kvalitetnih (i novijih) igara po vrlo povoljnim cijenama. Naravno igru sam odmah kupio i odigrao, te u sljedećim crtama slijedi iscrpna recanzija:
Dobre strane:
- atmosfera i ugođaj, te vrlo jezovita scenografija i sam okoliš na kojima se igra odvija
- okosnica i neki djelovi priče
- tim Jericho te koverzija među likovima, te njihovo samo djelovanje
- upravljanje timom Jericho na način koji smo vidjeli u ratnoj igri "Brothers in Arms" i kombiniranje u borbi
- uzbudljiva timska borba, oružje (sekundarno i primarno) i neprijatelji (najviše oni ogromni zvani Gladiatori, ali i oni leteći te oni sa vatrenim strelama su naj)
- okultne moći svakog člana tima Jericho
- zvučni efekti i grafika, ali i dizajn neprijatelja
- zdravlje se samo obnavlja, a i municiju dobijaš od vodnice Cole, dok se igra sama sejva na checkpointovima
- borba u Areni u nivou pod imenom "Mortituri te Salutant" je prejebena
- scene kad se trebate izvaditi iz neke teške situacije pritišćući određene tipke kursora (viđeno u Resident Evilu 4), te ako fulate ne vraća vas na početak checkpointa već odmah ponavljate tu istu scenu
- sočno psovanje mrzovoljnijih likova vašeg tima i par krvavih smrti njih nekolicne
Loše strane:
- krajnji dio priče koji nije uvjerljiv, te dijalozi u zadnjim misijama
- umjetna inteligencija (AI) Jericho tima i to kako zbog korištenja zaklona tako i zbog slabog korištenja svojih posebnih okultnih moći (koje uglavnom vi sami koristite kad ste preuzeli jednog člana tima)
- nerazmijernost jačine običnih neprijatelja (neki prejaki poput eksplozivnog kultista dok su drugi lagani) jer na neke moraš potrošiti par metaka a na neke više od stotinu
- Prvorođeni kao glavni boss je prelagan za ubiti, a raznolikih običnih neprijatelja je vrlo malo (stvarno ih je trebao biti veći broj)
- dizajn nivoa koji su skoro pa isti u svakom levelu, a posebice uski prostori
- borbe u uskim prostorima sa mnogo neprijatelja stvarno iritiraju
- puno vremena provodiš u oživljavanju svojih članova tima kad su borbe iznimno jake nego što pucaš na neprijatelje
- igra prekratko traje (završio sam ju za nešto manje od 5 sati) i fali više horor elemenata u igri, ali i u samoj priči
- u nivou "The Low Road" ćete izgubiti oko 15-20 minuta boreći se uvijek istim neprijateljima (jedan obični Kultist i jedan eksplozivni)
Završna riječ:
- Igra nije savršena i daleko je od toga, jer najveći njen problem je taj što AI tvojih suboraca nije na nivou i većinom ginu kao muve u većim okršajima, pa tako više vremena provodiš u oživljavanju dotičnih smotanaca nego u pucanju po neprijatelju. Sljedeće što mi je smetalo je to što priča nije kvalitetno napravljena te kraj nije zanimljiv i atmosferičan kao početak, koji je obećavao stvarno odličnu radnju i događaje. Ovdje je Clive Barker kao autor priče jako podbacio.
Genaijalnost Jericha je ta što možeš vrlo lako igrati sa bilo kojim članom tima i tako na neprijateljima iskušavati sve moguće moći i oružja (ja sam se najviše ograničio na Delgada jer ima mingun i oca Rawlingsa jer barata sa dva moćna pištolja).
Eto barem ne moraš misliti i brinuti o municiji i zdravlju jer tipično skupljanje takvih paketa po nivoima ne postoji. Kraj igre me je razočarao jer je napravljen zbrda zdola, te je glavni uber negativac Prvorođeni tako lagan za ubiti da se pitam kako ga Bog nije uspio sam srediti, pa da se tim Jericho ne zamara sa tim.
Za kraj bih rekao da sam unatoč pomalo iritirajućim manama (AI, manjak raznolikih neprijatelja, relativno kratko igranje) uživao igrajući ovu igru, pa iako je više akcijski orijentirana (bacajući na Sci-Fi elemente) nego što je prisutna jeza i horor gdje bi se igrači koji put i prestrašili.
Preporučujem igranje pod uvijetom da mnogo ne patite za horor elementom u igri...
THE SCENA:
- Definitivno borba u Areni u nivou "Mortituri te Salutant" kad se boriš protiv par stvarno ogromnih neprijatelja, ali ovaj put uz odličnu pomoć cijelog tima Jericho što stvarno predstavlja najžešći akcijski element igre. Uz sve to scenografski dizajn je također odlično napravljen i uz zvuk (pucnjava i krici iz publike) jako dobro funkcionira.
Na trenutak sam se osjetio kao Anakin u svojoj Areni u "Star Wars: Episode II - Attack of the Clones" (2002) ...a bogme sam se i dobro ispucao minigunom po beštijama.
1. dio i 2. dio gameplaya
Nepovratno (2002)
Režija i scenarij: Gaspar Noe
Glume:
Monica Bellucci...................(Alex)
Vincent Cassel....................(Marcus)
Albert Dupontel....................(Pierre)
SADRŽAJ:
"- Nakon svađe sa svojim dečkom Marcusom (Vincent Cassel), Alex (Monica Bellucci) odlazi sa zabave. Na putu do kuće, u pustom tunelu grubo je silovana i nikada ne dolazi kući. Ljuti, povrijeđeni dečko i njegov prijatelj Pierre (Albert Dupontel) odluče uzeti pravdu u svoje ruke i uloviti silovatelja sami."
O SCENI:
- Silovanje...jedna od najgorih stvari što se može dogoditi ljudskom biću.
Što je najgore na svijetu postoje ljudi koji tvrde da se silovanje ne može dogoditi, kao što je to tvrdio jedan odvjetnik dok je branio svog klijenta silovatelja o kojem legendarni pisac i novinar Hunter S. Thompson piše u svojoj knjizi "Hell's Angels: The Strange and Terrible Saga of the Outlaw Motorcycle Gangs", a koji svoje mišljenje o tom slučaju i samom silovanju iskazuje sljedećim riječima:
"- Bilo koji odvjetnik koji kaže da ne postoji takva stvar kao što je silovanje trebao bi biti odveden na javno mjesto gdje bi bio sodomiziran u podne od strane tri ogromna perveznjaka, gdje bi ga svi njegovi klijenti gledali...."
Ovaj vrlo neobični eksperimentalni dramski film ne samo da ima zanimljivu priču nego i odlične glumce. No, ono što se najviše (nažalost) pamti i što baca cijelu priču u drugi plan jeste ogavna scena silovanja uvijek zamamne Monice Bellucci (koja je uzgred i odlična glumica) od nevjerojatnih skoro 9 minuta.
Što reći nego da je ovo sigurno jedna od najšokatnijih scena ikad viđenih u nekom filmu a da nije horor.
Scena br. Pierre smrskava silovatelju lice aparatom za gašenje požara
- Osim ove gore spomenute scene film Gaspara Noe ima još jednu isto tako jedva gledljivu ali sjajnu scenu i koja svojom realnošću gadi čak mene, bez obzira što sam se nagledao svakakvih gadarija u životu.
To je scena kad prijatelj silovane Alex Pierre aparatom za gašenje požara pronađe silovatelja u SM gay klubu i pred mnoštvom rulje mu smrska lice (dobar uvod u realnost ovakvih scena koje ćemo kasnije vidjeti u francuskim hororima novog vala). Sirovo i tako relanu scenu nisam vidio godinama (ne znam ni kako su je usopće uspijeli snimiti) jer gledatelj ne samo da dobije osjećaj da gleda stvarnu scenu i čivjeka na izdisaju, nego u njemu igraju razni osjećaji:
- Mojsijev osjećaj "oko za oko zub za zub" i da je gad zaslužio sve što ga ide zbog silovanja Alex
- osjećaj čovječnosti i sažaljenja, pa misliš iako je gad i najveći šljam ovog svijeta žao ti ga je
Baš zbog ovakvih stvari obožavam horore, kad oni u tebi probude razne dvojake osjećaje baš kao što je ova potonja scena vjerujem i u vama probudila...
Tko nije gledao film toplo ga preporučujem ne samo zbog ove dvije scene, nego zbog same priče, ali i uspijelog eksperimentalnog načina pričanje priče tje. cijela radnja se odvija od kraja prema početku....(sličnu smo stvar vidjeli i u također odličnom filmu "Memento", 2000)
p.s. - najgore od svega toga je što sam vrlo sličnu scenu sa aparatom vidio u stvarnom životu kad sam jednu subotnju noć bio u jednom kafiću i kad je nastala tuča između dvojice tipova gdje je jedan od njih uzeo zrnati bokser iz džepa i klepio ovog drugog svom snagom po glavi tako da mu se tjeme raspuklo ko dinja. Na svu sreću tipa je spasila Hitna pomoć jer bi da je samo 5 minuta zakasnila odnijela mrtvog čovjeka...ne trebam niti reći da tu većer nisam mogao zaspati jer mi se ta scena stalno odvijala pred očima.
Devet (2009)
Produkcija: Focus Features / Relativity Media / Starz Animation
Redatelj i priča: Shane Acker
Scenarij: Pamela Pettler
Glasove posudili:
Elijah Wood (#9)...............................Jennifer Connelly (#7)
Christopher Plummer (#1)................Martin Landau (#2)
John C. Reilly (#5).............................Crispin Glover (#6)
Fred Tatasciore (#8 / Radio najavljivač)
Film je izašao u kina 09. rujna, 2009 godine
Trajanje: 79 minuta
Budžet: oko 33 milijuna $
Zarada: 31 506 416 $ (SAD)
Zarada prvog vikenda u SAD-u: 10 740 446 $ (u 1661 kina)
Službena stranica filma
Foršpan filma...
SADRŽAJ:
"- U mračnoj budućnosti planete Zemlje, ljudi više nema; uništili su ih strojevi koje su sami stvorili kako bi si olakšali život. Međutim, ljudski duh je ostao očuvan u šačici majušnih mehaničkih humanoidnih krpenih lutaka, ali sa srcima koja su prožeta tanašnim djelićem duha znanstvenika koji ih je stvorio kada je nestajala ljudska civilizacija.
Svaki od njih ima naslikan broj na svojim leđima, a posljednji od njih – 'devetka' – postat će nova nada za malena bića i njihovu budućnost."
RECENZIJA:
- Evo i sa 31 godinom na leđima i dalje mi je gušt pogledati dobar crtani film i to bez obzira bio on onaj crtan rukom tj. klasičan ili onaj rađen uz kompjuterske animacije. "9" je jedan od četiri kompjuterski animirana filma koji je dobio predikat PG-13 (ostali su - "Final Fantasy: The Spirits Within" (2001), "Beowulf" (2007) i "Kaena: The Prophecy") i to s razlogom.
Naime film obiluje sa par vrlo uznemirujućih scena, koje i baš nisu primjerene maloj djeci, a također film ima 'egzotičnih' prizora - npr:
- način na koji strojevi ubijaju malene krpene lutke je jezovit (ako ga se promatra dječijim očima) i ujedno fascinantan (sisanje životne energije na sličan način kako su to radili svemirski vampiri u Hooperovom ZF hororcu "Lifeforce", 1985), te način na koje ih love je također izveden vizualno besprijekorno
- prva od scena koje su me iznenadile su prikazi tri leša od kojih najviše šokira scena sa majkom i djetetom, jer takvo nešto ne da nisam mislio da ću vidjeti u crtiću koji je kao namjenjen za djecu (barem su nam to u foršpanu sugerirali) nisam ni mislio da će producenti to dopusititi
- koketiranje s erotikom (kipovi žena imaju lijepo oblikovane dojke) i očigledna aluzija na drogiranje (osmica se 'puca' ili 'stimulira' magnetom po glavi pri tome svojom mimikom lica odaje da mu to pričinja veliko zadovoljstvo)
Jedino što ovaj animirani film pomalo koči u tome da bude totalno besprijekorno napravljeno djelo jest pomalo slabije napisan scenarij završnice i sadržajno pojednostavljeni dijalozi, pa tako sam stekao dojam da bi crtić bolje funkcionirao u epizodnom trajanju ne više od kojih 35-45 minuta (kao da redatelj nije uspio do kraja iznijeti svoje ideje scenaristici).
Sve ostalo je odrađeno jako dobro od karakterizacije (koja ipak varira od sjajne pa sve do pomalo labave, no ovo potonje poništava specifična osobnost i vizualna karakteristika svih 9 malih bića), posuđenih glasova (angažirani su kvalitetni glumci, koji su svojim glasovnim sposobnostima fino udahnuli život svojim junacima) do akcijskih sekvenci. Ipak, najviše me se dojmila sama priča za koju je trebalo imati cojones u održavanju onog morbidnog i depresivnog ozračja koje vlada večinom filma (ljudi su istrebljeni i to se osjeća u svakom kadru) i za što skidam kapu redatelju Shane Ackeru.
Vjerujem da mu je mnogo pomoglo i to što su mu jedni od glavnih producenata bili Timur Bekmambetov i Tim Burton (on je sigurno podržao morbidan ugođaj), koji su pokrenuli projekt nakon što su odgledali njegov kratki istoimeni 11 minutni (za Oskara nominirani) animirani film iz 2005 godine. Također, animacija likova je jedna od najboljih koje sam vidio (malo šlepaju dok Krpeni trče i vatra izgleda slabije nego kod drugih kompjuterskih crtića...no to su jedini minusi animacije).
Kad bih opisivao radnju nekom tko će tek da gleda ovaj film onda bih mu rekao da je ona nastala kao odličan miks najboljeg što znanstvena fantastika nudi, pa tako imamo malo "War of the Worlds" (2005) uništavanja civilizacije, pa "Matrix" (1999) i "Terminator" serijala, gdje roboti umnogo liče ne one iz dotičnih filmova.
Evo reći ću i to da mi je najdojmljivije bilo mehaničko čudovište znano kao The Seamstress (Spider-snake) koji me umnoge podsjećao na kiborge iz filmova "Virus" (1999) i "Screamers" (1995).
Devetka je iznimno zabavan i složen animirani film, koji neće svakom sjesti onako kako treba i koji će svojim mračnijim elementima i depresivnom atmosferom zadovoljiti one zahtijevnije SF ljubitelje. Samo Ackerovo djelo treba gledati pod drugačijem svjetlom (nije vam ovo jebeni Disney) nego što je to recimo bio slučaj sa mnogo vedrijim "WALL-E" (2008), jer iako tako izgleda na prvi pogled ovaj film nije samo puka zabava...on je ipak nešto više od toga, jer se bavi ozbiljnijim Sci-Fi temama. Svakako gledati ako to niste već napravili.
THE SCENA:
- definitivno kad The Seamstress (Spider-snake) krene u napad. Jer iako sekundarni protivnik naših likova prezentira nam pamtljivog jezivog negativca koji se na ovakav način dugo nije već pojavio u animiranim filmovima i koji načinom kako se ophodi prema žrtvama i samom svojom pojavom stvara nelagodnost u najboljoj akcijskoj ali i horor sceni....
“Dobrodošli u Zemlju Zombija” (2009)
Produkcija: Columbia Pictures / Relativity Media / Pariah
Redatelj: Ruben Fleischer
Scenarij: Rhett Reese i Paul Wernick
Uloge:
Jesse Eisenberg (Columbus).......................Woody Harrelson (Tallahassee)
Emma Stone (Wichita)..................................Abigail Breslin (Little Rock)
Amber Heard (djevojka iz sobe 406).............Bill Murray (Bill Murray)
Film je izašao u kina 02. kolovoza, 2009 godine
Trajanje: 88 minuta
Budžet: 23, 6 milijuna $
Zarada: 67 213 400 $ (SAD)
Zarad u prvom vikendu u SAD-u: 24 733 155 $
Foršpan filma...
Službena stranica filma
Nagrade:
2009 godina - osvojio nagradu publike na međunarodnom filmskom festivalu u Sitgesu, Španjolska
SADRŽAJ:
"- U svijetu kojim vladaju zombiji, najstrašljiviji čovjek na svijetu predvodi grupu ljudi u potrazi za skloništem...
Columbus je strašljivi mladić, koji zahvaljujući svojim mnogobrojnim strahovima i paranoičnim mislima uspijeva preživjeti zombi infestaciju u svom gradu. Tallahassee je ubojica zombija. Nakon što se udruže sa djevojkom Wichitom i njenom 12-godišnjom sestrom Little Rock koji također imaju načine da pobjegnu od zombija moraju odlučiti šta je gore: vjerovati jedni drugima ili se sukobiti sa zombijima sami i odvojeni od grupe..."
Naša ekipa koju gledamo u filmu
RECENZIJA:
- Evo napokon filma koji za razliku od sličnih 'nabrijanih' hororaca isporučuje ono što obeća svojom reklamom. Ako ste već pogledali reklamu za ovaj film onda znajte da sve što vidite u njoj savršeno prikazuje kakav će film biti kad ga krenete gledati.
Mislim da ste shvatili iz gornje dvije rečenice da sam totalno oduševljen filmom, koji kod nas nosi naslov "Dobro Došli u Zemlju Zombija" iako mu je pravi naslov "Zemlja Zombija". Da oduševio me je nakon par stvarno usranih zombi filmova koje sam imao prilike gledati prije njega (kao što je recimo "Diary of the Dead", 2007).
Ova zombi komedija i ujedno svojevrsni film ceste izgleda kao američka verzija "Shaun of the Dead" (2004) ili da se još bolje izrazim kao profinjen i izbalansirani mix "Dawn of the Dead" (2004) i moderne tinejđerske komedije sa pametnim humorom ala "Superbad" (2007).
Ono što je jaka podveznica sa filmom Zacka Snydera je što i u ovom filmu se zombiji maratonci sa istim onim gadljivim ugrizima na svojim žrtvama (a dodatni je plus što zombiji stalno povraćaju krv poput zaraženih u "28 Days Later", 2002), te da oba filma imaju fantastične uvodne špice.
Iako, DOTD ima još neprikosnoven početak, film Rubena Fleischera mu je opasno blizu. Početak ne samo da prikaže kako se brzo zaraza širi, nego to čini uz vrhunsku zabavu, a sve zahvaljujući odličnoj montaži i fotografiji (događaji se redaju svaki kadar u slow motionu, dok špica ne odvrti svoje uz odličan soundtrack) dvojca Alana Baumgartena i Michaela Bonvillaina.
Glumačka postava je izvrsna i svaki glumac i glumica odrađuje svoj posao bez ikakvih mana ili grešaka. Jesse Eisenberg kao Columbus je lik koji vam odmah priraste srcu baš zbog te svoje mnogobrojne paranoje (legendarni strah od klauna) i odličnih pravila (kojih bi se trebao držati svaki onaj tko je preživio ili preživljava zombi infestaciju), dok liku Wichite slatka Emma Stone svojom staloženom glumom daje dozu seksipila koju pametno kombinira sa akcijskim nastupima, pa sigurno konkurira za naj glumicu ove godine. Mala Abigail Breslin ne zaostaje za Emmom, pa tako uvjerljivo glumi Wichitinu mlađu sestru Little Rock.
Što se tiče Woodya Harrelsona on je u svom elementu koju mu najviše leži i slobodno mogu reći da mu je ovo jedna od najboljih uloga iako nije jaka u onoj dramskoj značajki (kao recimo ona Larryja Flynta). Vidi se da je uloga simpatičnog, ali pomalo čudnog Tallahasseeja (filmoznalca) baš pisana za njega.
Jedan naj zombija u filmu
Za kraj bih rekao da film ima svega pomalo i kravih scena i humora, te da u svojih 88 minuta radnja nigdje nema prazan hod ili neku dosadnu sekvencu. Scenarij je dosta dobro napisan (naj plus je svakako naracija glavnog lika Columbusa i nabrajanje njegovih pravila koja se pojavljuju u primjerima kroz cijeli film i to da naglasim u neisforsiranom tonu) i diči se dubokom karakterizacijom glavnih likova, dok se sredina filma više ordinira na odnos među samim likovima nego na same zombije i infestaciju, što je svakako pozitivna stvar.
Jedina opaska scenarija je ta što nije filmu podario neki klimaks u kojem bi bilo više akcije a u kojem bi naši muški junaci spašavali naše junakinje (doduše takva scena postoji, no ne odiše adrenalinom kao što se to događa u recimo DOTD rimejku) i fali možda više ogavnijih scena za one okrojelije gore fanove, no meni osobno to i nije toliko smetalo.
Svakako šlag na torti je i kameo pojava Billa Murraya koju u filmu glumi samog sebe (stvarno zabavno). Ovo je svakako film koji vrijedi gledati ne samo jednom, nego i više puta...pa čak i se ekipom. Ugodna zabava je zagarantirana, a toplo se nadam da ćemo dobiti i nastavak ovog odličnog zombi filma, jer kraj jednostavno vapi za tim.
THE SCENA:
- Početak filma... jednostavno prelijepo
- Kameo pojava Bill Murraya
- te napad djevojke iz sobe 406 (slika dolje)
*U našim kinima od 17. 12. 2009 godine (nadam se da će do tada biti gotovo kino u Šibeniku pa da ga pogledam i u našem kinu)
Povratak u Dvorac Wolfenstein (2001)
Razvojni tim: Gray Matter Interactive / ID Software
Izdavač: Activision
Platforma: PlayStation 2, Xbox, PC
Izdan: 19. studenog, 2001 godine
Žanr: Pucačina iz prvog lica
Foršpan igre...
Mode: Single player, Multiplayer
Predikat: M, 15+
Originalna muzika: Bill Brown
Priča: John Carmack
PRIČA:
"- Radnja igre se odvija 1943 godine. Vaše ime je B. J. Blazkowicz i specijalno ste obučeni pripadnik američke tajne službe OSA (Office of Secret Actions), koji ima za zadatak špijunirati aktivnosti časnika SS Paranormalne Divizije u Njemačkoj.
Nakon što ste umakli iz zarobljeništva u dvorcu Wolfenstein, a kasnije obavili svoje primarne zadatke dobivate novi zadatak da se ponovo vratite u dvorac kako bi osujetili planove zloglasnog Heinricka Himmlera koji se bavi genetičkim inženjeringom i okultinom znanošću. On vjeruje da može uskrsnuti crnog viteza po imenu Heinrick I. iz desetog stoljeća, koji bi sa svojim okultnim moćima njemu i Hitleru pomogao da dobiju rat. Također planira dignuti iz mrtvih Heinrickove barbarske vojnike i tako jednom zauvijek poraziti Saveznike."
RECENZIJA:
- Moram reći da obožavam igrati pucačine iz 3. lica koje radnju imaju u vrijeme 2. svjetskog rata (također su mi i strategije sa takvom temom iznimno drage), jer stvarno nema ništa bolje od toga kad nacistima prašiš guzice (svaka čast SF pucačinama, ali se ne mogu mjeriti sa drugim svjetskim...osim naravno Half- Lifea). Ali još bolje je kad nacistima prašiš guzice u nadnaravnom elementu. Zato kad se je prije 8 godina pojavila Return to Castle Wolfenstein (skračeno RTCW) željno sam čekao trenutak kad ću je odigrati na svom PC-u. No, krenimo redom:
Dobre strane:
- scenografija okoliša, ugođaj i sama atmosfera
- neprijatelji (od ljudskih izdvajam žensku Elitnu Gardu, a od nadnaravnih Zombi Vitezove, dok su najžilaviji i najsmrtonosniji u bliskoj borbi brzi Loperi)
- grafika i odličan Intro igre (uvod)
- zvuk (realne eksplozije granata i anti-tenkovoskog Panzerfausta su fenomenalne) i zarazni i vrlo ugodni soundtrack
- nadnaravni elementi igre i maštoviti glavni negativci sa kojim je lako izaći na kraj
- igrivost koja je čistokrvni FPS (First Person Shooter) i koji nema puno zavrzlama oko rješavanja nekih zagonetki...znači mozak na pašu i deri brale
- oružje (naj od svih mi je FG42 laka automatska puška padobranaca) i brzo zagrijavanje Sten mašinke sa prigušivačem i Venom Guna
- necenzuiranje nacističkih znakova
- Multiplayer (jedan od bolje napravljenih za igranje sa prijateljima)
- osjećaj da je igra nastala pod utjecajem filmskih serijala Indiana Jones (nacisti i okultno) i The Mummy (akcija)
Loše strane:
- Singleplayer malo prekratak u svom trajanju
- prelagani glavni negativci (Bossovi), a pogotovo Heinrick I.
- skupljanje blaga (zlatne poluge ili pribor) bez svrhe
Opake propadnice Elitne Garde na vašem snajperskom nišanu
Završna riječ:
- Iako za današnje pojmove modernijih igrača igra grafički izgleda zastarijelo (zaslužan id Tech 3 engine - koji je pogonio i Quake III Arenu) za igrača poput mene koji mnogo ne pati da mu grafika izgleda tip top, igra i danas ima svoju vrijednost i moje mišljenje o njoj u zadnjih par godina nije nije nimalo opalo.
Neke današnje modernije igre nemaju ovako:
- skladan scenski izgled
(gotički prizor dvorca i okoline, ali i njegove unutrašnjosti...kao da ulaziš u Drakulin dvorac) od čega se najviše ističu panoramski prizori otvorenog prostora (recimo scena na žičari, koja kao da priziva "Where Eagles Dare" (1968), a koja oduzima i danas dah kad gledaš taj snijeg i planine, jednostavno skoro da osjetiš tu hladnoću ili scena kad se prvi put pojave padobranci Crne Garde)
- fizionomiju kretnji neprijatelja
(kad ih pogodiš trzaju kao pravi ljudi, uvijek su na oprezu i oni koji izgledaju zajebaniji kao recimo Crna Garda su uvijek pognuti, ali najviše fasciniraju kretnje Zombi Vitezova i ženske Elitne Garde, koji su jako zafrkani protivnici u tom pogledu. Također izdvajam i izgled vatre kad krene bacač plamena u vašem smijeru, te izgled zapaljenih neprijatelja.)
- inteligentne neprijatelje
(iako AI nije fenomenalan kao recimo u Half-Life serijalu ipak kod ovih Švaba nema bezglavog jurišanja gdje ćete ih pokositi bez problema, jer oni ne samo da gledaju kako da vam dođu glave bilo da vam pokušavaju doći iza leđa, bilo da rade u tandemima, nego će vam vratiti nazad granatu koju ste im bacili, a ako ih je malo neće ići u napad nego će pozvati pojačanje ili će oglasiti alarm.
Od živih neprijatelja najžešće su pripadnice Elitne Garde poručnice SS-a Helge Von Bulow koje su tako spretne u pucaj i izbjegavaj taktici da jedino gore neprijatelje koje sam do sada imao prilke sresti u video igrama koji su žešći od njih su one Nindže u prvom Half-Lifeu, dok ih jedino šišaju groteskni Loperi - genetički modificirana čudovišta što izbacuju strujne naboje, te moji najveći favoriti Zombi Vitezovi koji će vam se polako primicati u pokunjenim pokretima sa metalnim štitovima ispred sebe tako da kad zapucate na njih svi se meci odbijaju prema vama i čine vam dobru štetu na zdravlju, a ako vas uspiju stjerati u kut onda ste stvarno najebali jer će vas iskasapiti sa sjekirama i mačevima...dok će im se zombijevske lubanje pakleno kesiti sa nadnaravno svijetlećim očima)
- oružje (ne samo da je liijepo i kreativno napravljeno, nego je i adekvatno zvučno osposobljeno a to znači da kretnje u igri bilo vas bilo neprijatelja prati vrlo realan zvuk; tako je čista uživancija staviti prigušivač na Luger 9mm Parabellum ili pucati istovremeno na kaubojski način sa dvije Colt Model 1911-ce, dok je prava milina čuti štekanje Thompsona, MP40-tice ili super mini guna pod imenom Venom koji od bilo kojeg ljudskog neprijatelja napravi kašu mesa i kostiju.
Moram spomenuti da iako najmoćnije oružje Venom i Sten se vrlo brzo pregriju te se možete naći u jako ganoj frci ako ste okruženi neprijateljima, no to je svakako detalj koji podiže igrivost same igre. Sten također ispada najkorisnije oružje zbog svog prigušivača.
Kad ovo ugledate to je vaš kraj...
Ovo je odlična igra i jedan od najboljih FPS-a ikad napravljenih, čiji su svi aspekti odlično napravljeni, a da sama igra nema nikakvih većih (bogme niti manjih) mana. Ako se poželite odmoriti od serijala "Call of Duty", "Medal of Honor" ili "Brothers in Arms" i zaželite se malo WWII akcije u natprirodnim vodama sa izrazitim ZF/Horor elementima i dobro tempiranim soundtrackom (dok istražujete ima horor glazbu, no kad krene akcija krene i glazba prigodna za bitke) ovo je siguran naslov za vas...
THE SCENA:
- Iako jako lagan (čak i na najtežoj razini) posljedni glavni negativac Heinrick I. je ipak dobar protivnik da se malo iživite sa Venom Gunom po njemu (lijepo je vidjeti kako mu oklop polako otpada)...
Heinrick I. i ekipa vas se žele dočepati (sredite vješticu Mariannu Blavatsky i obavili ste 80% posla, jer je ona najteži protivnik)
- također moram spomenuti i sekvence kad prvi put vidimo Vitezove Zombije u okršaju sa švabama (taman za filmski prizor) i to tako da vi gledate s visine posljednju obranu 3-4 nacistička vojnika protiv 5-6 opakih kreatura...naravno kreature pobjeđuju ako ne pomognete neprijatelju, no oni će nastaviti pucati na vas unatoč vašoj pomoći...zato pustite ih neka umru.
< | studeni, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv