HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

srijeda, 30.11.2011.

Parents (1989)

Roditelji (1989)

Produkcija: Great American Films Limited Partnership/ Vestron Pictures
Redatelj: Bob Balaban
Scenarij: Christopher Hawthorne
Glazba: Jonathan Elias i Angelo Badalamenti (orkestralna glazba)

Uloge:
Randy Quaid (Nick Laemle).............Mary Beth Hurt (Lily Laemle)
Sandy Dennis (Millie Dew)...............Bryan Madorsky (Michael Laemle)

Film je izašao u kina 27. Siječnja, 1989 godine (premijerno u siječnju, 89' na ''Avoriaz Fantastic Film Festival'')
Trajanje: 81 minuta
Budžet: oko 3 milijuna $
Zarada u SAD-u: 870 532 $
Foršpan filma...
Nagrade:
1989 godina – osvojio nagradu za najboljeg glumca (Randy Quaid / Bryan Madorsky) na Fantafestival-u
1990 godina – nominiran za nagradu 'Independent Spirit Award' za najbolju glavnu mušku ulogu (R. Quaid)
1991 godina – zaradio nominaciju nagrade Saturn za najboljeg mladog glumca (B. Madorsky)

SADRŽAJ:
''- Michael Laemie je tipičan dječak iz predgrađa tijekom 50-tih. Jedino što ga razlikuje od ostalih vršnjaka su bizarne i zastrašujuće noćne more te stalna neugoda dok je u blizini svojih roditelja, posebice svog oca Nicka (Randy Quaid). Michael počinje sumnjati u to da njegovi roditelji peku sasvim obične hamburgere na roštilju u dvorištu. No, ima poteškoća objasniti svoj strah novostečenoj prijateljici Sheili i školskoj socijalno radnici…''

RECENZIJA:
''- Redatelju i glumcu Bobu Balabanu je ovo bio prvi kino film, nakon što je većina njegovog malobrojnog redateljskog posla obuhvaćala rad na TV filmovima ili serijama. No, prije nego krenem sa poztivnim i negativnim stranama filma, moram reći da Balaban ima redateljskog talenta što se vidi na primjeru ovog filma. Dakle:

Što valja kod filma:
- glumačka postava
- režija, scenarij, montaža, glazba i kamera
- atmosfera i ugođaj
- humor i horor elementi
- sama radnja i trajanje

Što ne valja kod filma:
- bogme ama baš ništa nema negativno

Završna riječ:
- mislim da mi je ovo prvi film kojem nisam mogao naći niti onu malu zamjerku koju bih spomenuo u sekciji 'Što ne valja kod filma' i jako mi je drago jer su ''Roditelji'' čistokrvno žanrovsko zlato. Bez obzira svrstavali mi njega žanrovski u horor ili u skupinu sa komedijaškim filmovima (točnije film smatram pravom crnom komedijom) činjenica ostaje da je Bob napravio jako dobru satiru na 'savršeno' američko društvo 1950-tih i samo to razdoblje u kojem je prevladavao duboko ukorjenjen konzervativni stav.
Sam film izgleda kao malo izmjenjena i modernizirana verzija kratke priče ''Oil of Dog'' američkog novinara, pisca i plodnog satiričara Ambrosea Biercea jer su radnje pisanog djela i filma skoro istovjetne.
Gledajući filmske usporedbe Balabanov uradak je mnogo blizak sa filmovima iste tematike poput ''Delicatessen'' (1991), ''Eating Raul'' (1982), ''Ravenous'' (1999) i ''Motel Hell'' (1980). Kao i potonji filmovi i ovaj film je odlično režiran i odglumljen. Bob je za razliku od svog osrednjeg ali gledljivog "My Boyfriend's Back" (1993) ovdje mnogo uvjerljiviji, ozbiljniji i zreliji kao redatelj, a sve zbog toga što je okupio filmsku ekipu koja svoj posao zna odraditi kako treba.

Početnik scenarist Christopher Hawthorne u filmskoj industriji je bio glavni začetnik cijelog ovog projekta i gledajući tekst njegovog prvog scenarija i pametne dijaloge koji se u njemu pojavljuju (naravno to znači da je scenarij ovog filma besprijekorno napisan) pa ne mogu a da se ne zapitam kako to da bez obzira što je ovaj film bio nezapažen nije ostvario bogatiju karijeru, nego se stidljivo povukao u televizijske vode (većinom kao scenarist, ali i u dva navrata se latio i producentskog posla).
''Parents'' je vrlo čudan film, ali na onaj zanimljiv način, a zbog takvog pristupa on sam izgleda kao da je sam David Lynch upleo svoje prste u njegovo kreiranje. Ovaj podatak će sigurno radovati Lynchove obožavatelje, jer film ima bizaran i čudan ugođaj u kojem se montaža odlično nadopunjuje sa glazbom, pa tako imamo nadrealne scene nalik košmarima, kao scene kad se dječak Michael baci u svoj krevet koji postane krvavi bazen i zamalo se u njemu ne utopi, gdje sve izgleda tako lijepo i zastrašujuće u istom momentu.
Lijepo je vidjeti kad neki film poput ove crnohumorne satire sa izraženim horor elementima kod gledatelja izazove emocije poput straha uz stalnu nelagodu, jer ovdje imamo stvarno puno scena koje su su izvedene mnogo bolje nego u mnogim drugim čistokrvnim hororcima.
Jednostavno cijela priča oko dječaka Michaela i njegovih roditelja ima svoj razlog i smisao.

Iznenađujuće je vidjeti da glavna glumačka postava (samo 4 glumca) odrađuje svoj udio u filmu jako dobro, pogotovo mali Bryan Madorsky koji daje jednu od najbolji dječijih glumačkih ostvarenja.
Posebno iznenađenje je Randy Quaid (Russell ''All right, you alien assholes! In the words of my generation: Up Yours!'' Casse iz ''Dana Nezavisnosti'') za kojeg sam znao da je dobar glumac unatoč što je većinom glumio u komedijama koje nisu iziskivale ozbiljne glumačke intervencije.
Quaid je glumački rasturio i do sada po ovom što sam vidio ovo mu je sigurno najbolja uloga u karijeri, a njegov Tata Nick Laemle sigurno upada u listu najjezovitijih roditelja koje ste ikad vidjeli u dosadašnjoj filmskoj povijesti. Randyjev Nick izgleda kao dobročudniji mlađi brat Jerryja Blakea Terryja O'Quinna u kultnome ''Očuhu'' (1987).

Mogu reći da su ''Roditelji'', koji su snimljeni u 7 tjedana, posebno filmsko iskustvo koje će zadovoljiti sve one ljubitelje čudnoga (scena u kojoj divovski jeger pokuša poput boe udaviti Michaela je neprocijenjiva) i bizarnoga (kad frižider počne krvariti, kad Michael uhvati roditelje dok vode ljubav na 'jako uvrnuti' način...), horora (ima ga u velikim količinama oh jeah) i humora (lijepo doziranoga). Oni koji vole filmove kojima se radnja događa u 50-tim godinama prošlog stoljeća, gdje scenografija sa interijerom i eksterijerom i kostimografija izgleda predivno baš kao što je izgledala i u zombi komediji ''Fido'', će također doći na svoje.
Balaban se nije libio koristiti i čudne kutove kamere, pa tako ti POV djelovi mnogo sliče onima koje smo vidjeli u ''Evil Dead'' serijalu ili O'Bannonovu''Return of the Living Dead'', a mnogima će se dopasti to što se nije prepustio proizvodnji lažnih bu scena, nego se orijentirao da prave bu scene ostanu za krvavo i napeto finale (u kojem imamo čak i 3 minute napetica u čistokrvnom slasher điru).
Ovo je stvarno odličan film (s razlogm je s godinama zradio kultni status) kojeg bi ama baš svi trebali gledati (pogotovo oni koji ne vole horore), a posebno ga preporučujem onima koji se dvoume hoće li postati vegetarijanci ili ne, jer se film izruguje vrijednostim samog mesa kao prehranbene namirnice. Film u niti jednoj svojoj sceni nije prikazao da se jede ljudsko meso (kao recimo što je to u ''Black Christmas'' rimejku, gdje su te scene bile nepotrebne i degutativne), no kako je pametno snimljen on daje gledateljevoj mašti da sam zaključuje što se jede na trpezi. No, pitanje do zadnje trećine ostaje – da li je to sve Michaelova prebujna dječija mašta (kako tata Nick kaže za svog sina da je sve to samo u njegovoj glavi) ili su njegovi roditelji stvarno ljubitelji ljudskoga mesa (odličan je njemački naslov filma ''Daddy ist ein Kannibale'')...pa na vama je da odgonetne sami i pogledate ga.

THE SCENA:
- svaka Michaleova noćna mora (pogotovo krevet koji postaje bazen pun krvi i jeger koji davi)
- svaka scena u kojoj je Randy Quaid
- slasher moment pri kraju filma
- kraj filma

13:56 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

ponedjeljak, 28.11.2011.

Mjesec Kanibalističkih Filmova....

Sve do 23. 12. ove godine imat ćete mogućnost pratiti recenzije o filmovima koji za temu imaju kanibalizam, jedan od najvećih tabu tema modernog društva.
Koliko god bila ta tema užasna za obične razgovore čovječanstvo poznaje kanibalizam od svojih početaka, te nikako ne možemo okrenuti glavu i od takvih stvari. Stoga kako mi se dogodilo da sam pogledao nekoliko filmova slučajno iste tematike odlučio u narednih nekoliko dana recenzirati ih.

Naravno slobodni ste i predložiti koji film za gledanje, a koje ću uzeti na razmatranje, a jedini je uvijet da bude zadana tema. Uskoro razmišljam i staviti i jednu dobru nagradnjaču.... thumbup

14:08 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 20.11.2011.

FILM DANA: "The Girl Next Door" (2007)

FILM DANA: Djevojka iz mog susjedstva (2007)

Produkcija: Modernciné / Modern Girl Productions
Redatelj: Gregory Wilson
Scenarij: Daniel Farrands i Philip Nutman
Prema istoimenom romanu Jacka Ketchuma
Glume: Daniel Manche (David Moran), Blythe Auffarth (Meg Loughlin), Blanche Baker (Ruth Chandler), Graham Patrick Martin (Willie Chandler, Jr.)...

Film je izašao u kina 19. srpnja, 2007 godine(Montréal Fantasia Festival)
Trajanje: 97 minuta
Foršpan filma...

SADRŽAJ:
''- Radnja filma temeljena je na istinitom događaju. Dvije tinejdžerke Meg (Blythe Auffarth) i Susan (Madeline Taylor) ostale su bez roditelja te su poslane da žive kod tete Ruth (Blanche Baker) u New Yersey. Život kod tete će biti sve nego lagan jer je ona sadistički psihopat. Bez znanja mještana malog predgrađa ove djevojke proživljavat će nezamislivi teror pod nadzorom svoje tete i trojice rođaka.''

RECENZIJA:
- Film “The Girl Next Door” je snimljen prema istoimenom romanu Jacka Ketchuma, čija se radnja bazira (sa nekim slobodnijim i izmjenjenim elementima) na istoimeni slučaj mučkog ubojstva djevojke Sylvie Likens od strane Gertrude Baniszewski (prva slika gore), ljeta 1965-te. Ubojstvo je znano i kao ' najgori zločin učinjen nekoj osobi u povijesti savezne države Indiane' za koji je, za malu utjehu, Baniszewski dobila doživotnu kaznu zatvora (umrla sa navršenih 60 god).
Ovakve je filmove vrlo teško gledati, a još je teže gledati ih kad su rađeni prema istinitom događaju. Dugo sam slušao o ovom filmu i mogu reći da sam se dobrih 6 mjeseci pripremao psihički da ga pogledam, i tek jučer uspio se nagovoriti da ga odgledam.
Odmah ću reći da je film pravo remek djelo (nikako ne mogu vjerovati da nije zaradio niti jednu važniju nagradu), ali koje se nakon gledanja ne zaboravlja tako lako, te svakako ostavlja gorak ukus u ustima. Dugo se nisam osjećao tako utučeno i tužno nego nakon gledanja ove potresne drame. Mislim da me je zadnji put ovako šokirao ''Martyrs'' (2008).

Gregory Wilson redatelj ovog uratka je obavio jako dobar posao, no moram reći i da su scenaristi Daniel Farrands i Philip Nutman odradili svoj dio bez greške i stvarno im kapa dolje, a ono što ću najviše pamtiti je karakterizacija Ruth Chandler, koju je Blanche Baker (upravo ćemo ju gledati u creature featture filmu ''Hypothermia'', 2010) tako jebeno odglumila (lik koji odmah zamrzite i zaželite da se nađete ispred nje i sprašite joj metak u čelo) da kod mene kotira vrlo visoko među naj filmskim negativcima svih vremena. Kako sam rekao režija, scenarij su bezgrešni, kao što je i dijalog. Gluma iznenađuje svojom kvalitetom, pogotovo dječiji glumci (Manche, Auffarth, Patrick Martin) koji su svoj glumački obol odradili bez imalo ukočenosti i nesigurnosti , pa su im zbog toga likovi više nego uvjerljivi. Koliko je Wilson dobar redatelj govori i da je uspio izvuči glumaćki maksimum i od jednog Granta Showa (Jake Hanson iz serija ''Melrose Place'' i ''Beverly Hills 90210'').
Kad bih vam išao u opisivanje filma rekao bih da započinje poput mixa ''Stand By Me'' (1986) i ''My Girl'' (1991), a završava poput mješavine ''The Last House on the Left'' i ''Martyrs''. To je sve što ću vam reći, jer daljnjim pričanjem samo ću uništiti čar gledanja. ''Djevojka iz Mog Susjedstva'' se svakako mora pogledati, no za njegovo gledanje se treba i dobro pripremiti, jer je vrlo neugodan kako za prave horor fanatike tako i za one slabijeg žeuluca i živaca. Kako bilo upozoreni ste na vrijeme....

THE SCENA:
- razgovor Davida i njegovog oca
- tužni oproštaj Davida i Meg

17:43 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

subota, 12.11.2011.

More Brains! A Return To The Living Dead (2011)

Još Mozgova! Povratak Živoj Smrti (2011)

Redatelj: Bill Philputt
Scenarij: Thommy Hutson, Christian Sellers i Gary Smart
Narator: Brian Peck
Gostuju: Don Calfa, Clu Gulager, James Karen, Thom Mathews, Linnea Quigley i mnogi drugi
Trajanje: 120 minuta
Dokumentarac je izašao 18. listopada, 2011 godine
Foršpan filma
Službena stranica filma

RECENZIJA:
Kako smo u zadnjem postu govorili o zombijima i dok čekamo petu epizodu druge sezone odlične zombi serije ''The Walking Dead'' mogli bi se još malo zadržati na živim mrtvacima. Nakon fenomenalnog 240 minutnog dokumentarca ''Never Sleep Again: The Elm Street Legacy'' (2010) ista se ekipa vratila sa još jednim prejebenim dokumentarnim izdanjem - More Brains A Return To The Living Dead (2011).

Ovaj put na meniju je ultimativni dokumentarac o Dan O'Bannonovom ''Return of the Living Dead'' u kojem saznajemo mnogo toga što se do sada nije znalo o samoj produkciji i glumcima. Režije se uhvatio Bill Philputt, dok su za scenarij bili zaslužni Gary Smart i Christian Sellers autori odlične knjige ''The Complete History of The Return of the Living Dead''.

DVD Sadrži:
- The Won’t Stay Dead: pogled The Return of the Living Dead II (29:41)
- Love Beyond The Grave: pogled na ''The Return of the Living Dead III'' (20:47)
- Razgovor sa Danom O’Bannonom: Posljednji Intervju (28:28)
- 14 izbrisanih scena iz dokumentarca
- Stacey Q Live! “Tonight” muzički video (03:31)
- Resurrect Settings: The Filming Locations Today (10:00)
- ''Return of the Living Dead'' u 3 minute
- Trailer (01:34)
- ''Never Sleep Again: The Elm Street Legacy'' Trailer (00:57)
- Limited edition premium collectible O-sleeve packaging featuring artwork created by original “Return of the Living Dead” poster artist Carl Ramsey

Kako sam veliki obožavatelj prvog filma iz serijala (u kojem vrijede još jedino drugi i treći dio) naravno da sam ga se čim prije dočepao i pogledao. Sa 120 minuta trajanja dokumentarac je pokrio sve male detalje i aspekte filma od početka produkcije sve do izlaska ovog zombi klasika u kina. Najbolji detalji se upravo vežu uz filmsku ekipu i to ne samo na onaj glumački dio.
Recimo imamo prilike čuti Stanzi Stokes (radila kasting za ''Terminatora'', ''Motel Hell'' i ''Silent Night, Deadly Night'') koja je bila zadužena za kasting kako su se birali glumci, te kako je Linnea Quigley (Trash) dobila ulogu jer je originalna glumica bila trudna. Također saznajemo da je Miguel A. Núńez Jr. koji glumi Spidera u to vrijeme bio beskučnik, a Jewel Shepard (Casey) striptiz plesačica.
Tenzija i svađa je bilo na svakom koraku i to između Clu Gulagera (Burt) i O' Bannona, dok je Dan dobrano izmučio u nekim scenama Beverly Randolph (Tina). Za ljubitelje specijalnih efekata saznajemo što se stvarno događalo sa ogavno lošim izrađenim bezglavim truplom Williama Munnsa.

Svi su u intervjuima opušteni i uživljeni u pričanje, no najbolje baze i anegdote pričaju Don Calfa i James Karen, koji su i dan danas legende. Clu je bio malo suzdržan, no u tonu razgovora vidi se po izrazu njegovog lica da su svađe sa O'Bannonom bile velike (inače uloga Burta je bila ponuđena i Leslie Nielsenu). Lijepo je bilo vidjeti da saznamo neke stvari o prerano preminulom Marku Venturiniju (Suicide), te napokon otkrivamo kako se radio kostim Tarmana i lice glumca koji ga je glumio. Jedini koji mi nije posao u dokumntarcu je John Russo (napisao istoimeni roman, te je najpoznatiji po koscenarističkom radu na Romerovom ''Night of the Living Dead'', 1968), koji pokazuje da je folirant i čovjek bez ideja (O'Bannon je osim likova izmjenuo cijelu njegovu priču iz romana ''ROTLD'').
Mnogo je tu informacija (mnogo se priča o specijalnim efektima, pa O'Bannovoj detaljnosti u realizaciji samog filma, te naravno o Quigleyjinom gologuzom plesu na groblju...itd) i nikad objavljenih snimaka i fotki da bi se sve mogle spomenuti. Ja mogu samo reći da je ovo definitivno najbolji dokumentarac koji sam gledao ove godine što se tiče horor žanra. Preporučam gledanje svima a ne samo ljubiteljima samog filma ili inače zombi tematike, jer ovako bi se trebali snimati svi dokumentarci, jer kad su ovako dobro snimljeni 2 sata prođe za tren.

20:33 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

srijeda, 02.11.2011.

Zombies: A Living History (2011)

Redatelj: David V. Nicholson
Scenarij: Andre Abramowitz, John Palakas, David Sampliner, i Ted Schillinger
Narator: Peter Outerbridge
Gostuju: Max Brooks, Daniel W. Drezner, Jonathan Maberry...i drugi

Dokumentarac je imao premijeru 25. Listopada, 2011 godine
Trajanje: 119 minuta
Budžet: oko 650 000 $
Foršpan dokumentarca...

SADRŽAJ:
''- Većina ljudi vjeruje da je fenomen zombija nastao nedavno od strane raznih stripova, filmova i TV serija. Istina je malo drugačija.
Ovaj dokumentarac istražuje pravu priču o zombijima i to od samih početaka čovječanstva sve do današnjih dana.

RECENZIJA:
- Kako su mi filmovi o zombijima uz slashere najomiljeniji od svih iz horor branše mogu reći da sam se poveselio kad sam uspio nabaviti ovaj dokumentarac.
''ZOMBIES: A LIVING HISTORY'' je nastao iz produkcije kabelske TV ''History Channel'', te se u svojih dva sata na ozbiljan način uhvatio teme o zombijima.

Tako nam ovaj dokumentarac uz pomoć znanstvenika (razni doktori, psiholozi, virolozi, specijalisti za razne bolesti, patolozi...) i stručnjaka književne fikcije, koji su pravi eksperti na tu temu (Max Brooks, Roger Ma, Jonathan Maberry...) pokazuje neke slučajeve koje imaju veze za zombijima bilo to da se govori o mitološkim bićima (engleski revenant, skandinavski draugr, kineski jiang shi... ) ili o znanstveno dokazanim vudu zombijima.
Također uz priču o zombijima imamo uvid u 5 000 godina dugu tradiciju rituala sahrane kroz razna razdoblja ljudske povijesti, gdje je svaka kultura imala svoj običaj kako pokopati pokojnika, te nam ta priča također odaje neke vrlo zanimljive detalje koje smo svakako vidjeli no nismo išli mnogo za tim.
Svakako najzanimljiviji dio dokumentarca je onaj koji govori o tome – što bi se dogodilo kad bi fikcija nekim čudom postala strašna stvarnost?
Tako znanstvenici govore da bi zombi infestacija bila jednako opasna poput Šanjolske gripe (trajala samo 2 godine ali je uspjela ubiti 3% svjetske populacije) ili Bubonske kuge (između 30-60% europske populacije), koje su odvele u smrt skoro 200 milijuna ljudi, što je lijepo predočeno dokumentarističko igranim prezentacijama. Ujedno imamo i prikaz nekih bolesti koje imaju simptome zombija (najzanimljivija je kuru bolest ili bolest smijanja).

Kad se sve zbroji ''Zombies: A Living History'' zaslužuje vašu pažnju (dajem mu finu – 4), iako nije do kraja ispoliran, jer recimo nema mnogo priče o vudu zombijima i nije se u kojih 10-tak minuta lijepo obuhvatila filmska zombi povijest što bi svakako bilo lijepo, te se zadnja trećina previše orijenirala na politiku i borbu protiv terorizma.
Iako, dokumentarac nije u kalibru fenomenalnog ''Unit 731: Nightmare in Manchuria'' iz 1999-te, koji je isto izašao iz produkcije ''History Channel''-a svakako bih vam preporučio gledanje...samo se dobro opskrbite nečim što utažuje žeđ (piva ili sok) i glad (grickalice), jer ovaj uradak traje dobrih dva sata. Uživajte...

THE SCENA:
- Roger Ma u malim prekidima između određenih djelova dokumentarca objašnjava kako se efektivno boriti protiv živih mrtvaca
- potrudili su se prikazati zombije krvave i ima scena gdje se hrane žrtvama, što ej vrlo neobično i pre krvavo za dokumentarac