HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

subota, 31.07.2010.

Jason and the Argonauts (1963)

Jason i Argonauti (1963)

Produkcija: Morningside Productions / Columbia Pictures Corporation
Redatelj: Don Chaffey
Scenarij: Jan Read i Beverley Cross
Glazba: Bernard Herrmann
Specijalni efekti: Ray Harryhausen i Arthur Hayward

Uloge:
Todd Armstrong (Jason)..............Nancy Kovack (Medea)
Gary Raymond (Acastus).............Laurence Naismith (Argos)
Niall MacGinnis (Zeus).................Honor Blackman (Hera)
Nigel Green (Herkules)................Jack Gwillim (kralj Aeëtes)

Film je izašao u kina 23. Lipnja, 1963 godine
Trajanje: 104 minute
Budžet: oko 1 milijun $
Foršpan filma

SADRŽAJ:
''- Mitska Grčka. Zli Pelias je osvojio Tesaliju i postao okrutni vladar, ali prema legendi će ga neki mladić zbaciti sa trona. Taj mladić je Jason pa ga Pelias pošalje u Kolhidu po legendarno zlatno runo nadajući se da će ovaj poginuti na svojoj nemogučoj misiji. Jazon unajmi brod Argo i hrabre mornare, među kojima su i Herkul, Kastro i Orfej. Na svojem putovanju stignu na otok na kojem ih napadne ogromni kip Talos, prođu morski prolaz smrti, pobijede Harpe ali i sretnu Medeju, u koju se zaljubi Jason. Konačno, stignu do mjesta na kojem se nalazi zlatno runo..''

RECENZIJA:
''- Jednom je Tom Hanks u nekom od svojih mnogobrojnih intervjua koje je dao novinarima izjavio: ''- Svi misle da je ''Građanin Kane'' najbolji film ikad snimljen, ali kad ste te 1963 bili mlad pravi je odgovor bio – ''Jason i Argonauti''. Sličnog sam mišljenja i ja bio kad sam ovaj film prvi put pogledao sa koji 6-7 godina i ostao paf...koji prejebeni efekti. No, otkrijmo dobre i loše strane ovog fantasy klasika:

Što valja kod filma:
- specijalni efekti Raya Harryhausena
- glazba Bernarda Herrmanna
- film ima nekoliko epskih fantasy scena
- Nigel Green kao malo drugačiji Hercules (po fizonomiji)
- Argonauti izgledaju realno i uvjerljivo
- u filmu glumi Honor Blackman
- odlična montaža i neki određeni kadrovi tijekom borbi sa raznim monstrumima

Što ne valja kod filma:
- scenarij i gluma, te dijalog
- previše stereotipni likovi (fali karakterizacije)
- film ne prati originalnu priču iz grčke mitologije

Završna riječ:
- Koliko je film danas zakon nakon što sam ga nakon mnogo godina opet pogledao? Efekti su i dan danas jedni od najboljih ikad viđenih na filmu i ne samo to...oni šišaju neke današnje CGI efekte u filmovima sa ogromnim 100 mlijunskim budžetima bez problema.
A film je napravljen daleke 1963 godine. Sam Harryhausen kaže za ovaj film da mu je najdrži u karijeri (gleda se na rađene efekte), a ja bih se složio sa tom konstatacijom (iako ni ostali efekti u drugim filmovima kao primjerice u serijalu o Sinbadu moreplovcu nisu nimalo slabiji od ovih u ovom filmu). Najveći adut samog filma je upravo ta legendrana četvero ipo minutna borba kostura sa Jasonom i njegova dva Argonauta, koju je u stop animaciji Ray radio puna četiri mjeseca, no trud se itekako isplatio jer su te scene po mom mišljenju nakon one scene borbe Konga i T-Rexa iz originalog ''King Konga'' (1933) nešto najbolje što je stop motion animacija prikazala na filmu.
Glazba je također odlična iako je malo ljudi o njoj pričalo, no kad kažem da je autor Bernard Herrmann (partitura iz Psiha je njegovo djelo) onda mislim da sam sve rekao, jer je on ipak stari mačak filmske glazbe koji u svojoj karijeri nikad nije imao slabo ostvarenje.

Iako mi se svidjela ideja da Herkules nije neki nabildani tip ala Steve Reeves i to što ekipa što glumi posadu Arga izgleda fizički vrlo uvjerljivo (nisu nabildani kao recimo u ''300'' nego imaju pivske trbušćiće i izgledaju poput mene ili vas), te što se u cijeloj glumačkoj postavi ne nalazi neko poznatije glumačko ime osim lijepe Honor Blackman (Cathy Gale u seriji ''The Avengers'' i Pussy Galore u oo7 filmu ''Goldfinger'') ipak film ima par dosta zapaženih mana.

Kako je Ken Hanke rekao i sa čim se u potpunosti slažem: ''- Izvrsni specijalni efekti Raya Harryhausena, bezvoljni scenarij i gluma." Tandem Read i Cross su možda uspijeli osmisliti borbe i akciju, no u pogledu dijaloga i protoka radnje sve to izgleda bez ikakve zanimljivije ideje (slična stvar se dogodila i ovogodišnjem ''Sudaru Titana''). Tako nemamo ama baš niti jedan pamtljivi razgovor ili neku odlično izgovorenu rečenicu, te sve ostaje nekako suho i apatično, te se baš vidi ta njihova bezidejnost da kvalitetno popune djelove između borbi sa raznim beštijama (u filmu to izgleda ovako borba sa Talosom – dosadni dio – borba sa Harpijama – opet nezanimljivi dio i td., pa sve do završnog epskog dijela i borbe sa kosturima...a onda naprosto film završi u sretnom tonu). Sa glumom je ista stvar. Nitko se ne ističe, pa iako se gl. glumci Armstrong i Kovack stvarno trude dati nešto više, ali to jednostavno ne ide.

Sve u svemu unatoč tih 2-3 minusa film izgleda mnogo bolje nego neki moderniji fantasy filmovi (npr. ''Eragon'') i svakako on sam spada u sam vrh tog žanra (hoće li više taj rimejk a da ne ispadne kao ''Clash of the titans''?). Svakako gledati, jer ovo je istinski klasik...

Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- Kosturi na svojim štitovima imaju ilustracije Harryhausenovih kreacija iz prošlih filmova na kojima je radio (hobotnica iz ''It Came from Beneath the Sea'', 1955 i čudovište Ymir iz ''20 Million Miles to Earth'', 1957)
- U početnim idejama za film Sinbad se trebao udružti sa Jasonom u ovoj avanturi, a od čudovišta koja su se trebala pojaviti su - Scila i Haribda, Kerber i jedan od Kentaura
- Neki od glumaca su u filmu sinkronizirani glasovima drugih glumaca (Eva Haddon je posudila glas Nancy Kovack, a Toddu Armstrongu britanac Tim Turner)

THE SCENA:
- Sedam kosturskih ratnika (The Children Of The Hydra) vs. Jason i njegova dva Argonauta u borbi epskih proporcija.
Svaki pokret kostura je odličan i dobro ukomponiran sa živim glumcima (ima padanja, odličnog mačevanja, udaranja štitovima, odsjecanja, probadanja...ma svega).
Najbolji detalji su kad u jednoj od scena na kratko vidimo kostura sa krvavim mačem ili kad jedan od Argonauta sredi jednog kostura kojeg prebaci preko sebe, a drugog koji se sa mačem zaletio na njega također prebaci preko sebe nogama. A tek kad kosturi krenu u napad i jezivo kriknu.... uživancija.

23:49 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

nedjelja, 25.07.2010.

Ha phraeng (2009) akao ''Phobia 2''

Fobija 2 (2009)

Produkcija: GMM Tai Hub (GTH)
Film je izašao u kina 09. Rujna, 2009 godine
Trajanje: 125 minuta
Foršpan filma...
Službena stranica filma
Zarada u prvom vikendu (Tajland): 64, 4 milijuna Bahti (15,5 milijuna Bahti samo prvog dana)

O filmu:
- Ovo je horor ominbus od 5 zasebnih priča, koji nam dolazi iz Tajlanda, a koji je nastao 2009 godine. Po zaradi je je oborio sve rekorde, te zasjeo kao prvi Tajlandski film sa najvećom zaradom u povijesti Tajlandske kinematografije. Po nekim sajtovima sam čuo dobre preporuke, no tek kad sam na HorrorHR vijestima vidio reklamu filma odlučio sam ga što prije nabaviti i pogledati. I to sam upravo napravio. A evo i mojih dojmova:

Priča I – ''NOVICE'' (Iskušenik)

Režija: Paween Purijitpanya
Scenarij: Nitis Napichayasutin i Paween Purikitpanya
Uloge:
Jirayu Laongmanee (Pey), Chumporn Theppitak (glavni svećenik), Ray MacDonald (svećenik), Apasiri Nitibhon( Peyova majka)

SADRŽAJ:
''- Kada 14-godišnji Pey sa prijateljem skrivi sobraćajnu nesreću, majka ga šalje kod budističkih svećenika, gdje bi se trebao zarediti i obućiti za svećenika. Tako bi izbjegao odgovornost pred zakonom za svoje zlodjelo, jer po Tajlandskom zakonu budistički redovnik ne može biti krivično gonjen. Kad jedne večeri osjeti glad odlazi ne sveto mjesto gdje seljani ostavljaju hranu duhovima kako bih ih udobrovoljili. Odmah nakon što je kušao tu hranu zabranjenu za ljude oko njega se počnu dešavati vrlo čudne i uznemirujuće stvari...''

RECENZIJA:
- U većini horor omibusa prva priča zna biti pomalo slabija od ostalih koje slijede, no odmah mogu reći da kod ove priče nije tako. Ne samo da je zanimljiva od svog početka do kraja nego je prepuna simbolike o zagrobnim životu koji se dobro uklapa u učenju o reinkarnaciji duše, ali i o Osmerostrukoj stazi spasenja.
Odlična režija i gluma (mladi Jirayu kao nesretni Pey se dobro iskazao kad gledamo da nema mnogo likova), scenarij tečan i pomalo škrt u dijalogu, no kad scenarist ima što za reći on ne okoliša i svaka rečenica je na mjestu (recimo mini razgovor Peya i njegove majke na početku). Ovdje je scenarij najjači u svojim dobro osmišljenim scenama (posebice u scenama flešbeka). Također Novice ima par odličnih scena za prepasti se (atmosfera je dobro pogođena), ali najjača je ipak ona koja gledatelja šokira pri kraju priče. Na kraju bih spomenuo da se na trenutak pojavljuje i malo CGI efekata, koji su fino odrađeni. Po gore scenama (šifra: kamen u glavu) je blizak novovaloj francuskoj školi gore prizora.

Priča II – ''WARD'' (Bolnička soba)

Režija: Visute Poolvoralaks
Scenarij: Sopon Sukdapisit i Parkpoom Wongpoom
Uloge:
Worrawech Danuwong (Arthit), Chartpawee Treechartchawanwong (medicinska sestra), Gacha Plienwithi (Starac)

SADRŽAJ:
''- Arthit je mladić koji doživi saobraćajnu nesreću gdje zadobije frakturu obje noge. Nakon operacije završi u bolničkoj sobi koju djeli zajedno sa starcem koji je već duže vrijeme u komi i kojeg jedino aparati održavaju na životu, a koje će njegova obitelj ujutro isključiti. No, noć je duga a starac ne izgleda tako bespomoćno kako se čini, a za mladog Arthita nadolaze strašni sati...''

RECENZIJA:
- Za ovu priču sam znao da će mi se svidjeti još kad sam ju vidio u reklami samog filma. I moje peto ipol čulo me nije prevarilo. Atmosfera je odlična, a priča zanimljiva iako je već viđena u nekoliko filmova (prvo što mi pada je ''The Skeleton Key'' iz 2005 godine), no to svakako nije nikakva negativnost. Ovo je odrađeno kratko i jasno, no za samog gledatelja zanimljivo i to u svim segmentima od glume do režije i scenarija. Moram napomenuti da i ova priča ima par bu scena na koje bi se manje iskusni gledatelji horora mogli donekle prepasti.

Priča III – ''BACKPACKERS'' (Turisti)

Režija: Songyos Sugmakanan
Scenarij: Sopana Chaowwiwatkul i Songyos Sugmakanan
Uloge:
Charlie Trairat (Joi), Sutheerush Channukool (vozač), Akiko Ozeki (japanka), Theerneth YuKi Tanaka (japanac)

SADRŽAJ:
''- Dvoje mladih Japanca u turističkom razgledavanju autostopiraju od otoka Samui prema Bangkoku, te im nakon podužeg vremena stanu dva čudna tipa koji voze veliki kamion. Tijekom putovanja u unutrašnjosti kamiona začuju se udarci, a vozači odlaze provjeriti. Ono što otkriju zaledit će im krv u žilama...''

RECENZIJA:
- Nakon priče o duhovima i o ljudskoj duši dolazi nam čistokrvna priča o zombijima i to na Tajlandski način. Mislio sam da će ovo biti najbolja storija u ovom omnibusu, no dobro je to što sam naišao i na bolju od ove, a ova je stvarno dolično i napisana i izvedena. Baš je scenarij najjači adut ''Backpackersa'', jer nakon mnogo filmova o zombijima ovaj mali dragulj dokazuje da se i dalje može napraviti nešto novo i zanimljivo sa već mnogo puta ispričanom i za neke izlizanom pričom. Zombiji izgledaju odlično i jezovito (vidi se utjecaj ''28 Days/Weeks Later''), a sama radnja hvata najbolju atmosferu ''Resident Evil'' videoigrica (Petica mi odmah pada na pamet kad se gleda okoliš). Druga najbolja priča u kojoj sam uživao svaku sekundu njenog trajanja. U ovih 20-tak minuta filma je pojeo francusku ''Hordu''...a mislim da to ipak nešto znači.

Priča IV – ''SALVAGE'' (Prerađivanje)

Režija: Parkpoom Wongpoom
Scenarij: Sopon Sukdapisit i Parkpoom Wongpoom
Uloge: Nicole Theriault (Nuch) i Peeratchai Roompol (Toey)

SADRŽAJ:
''- Nuch je mlada žena koja za život zarađuje prodavanjem rabljenih automobila koja su popravljena nakon saobračajnih nesreća. No, jednu večer kad ostane na poslu malo kasnije od predviđenog nestane joj sin koji se igrao na parkiralištu kraj automobila određenih za prodaju. Dok se daje u potragu za sinom Toeyjem spoznaje strašnu istinu da svi ti automobili ispod svojih sjajnih limenih karoserija nose jezovitu prošlost...''

RECENZIJA:
- Ako ste gledali masu azijskih hororaca o raznoraznim duhovima i njihovim kletvama onda već znate što kod ove priče možete očekivati. Salvage je ipak najbliži filmu ''The Eye'' braće Pang sa malom primjesom Kingove ''Christine''. Nicole Theriault je najslabije glumačko ime ovog omnibusa, no gluma i onako tu nije u prvom planu nego efektene (već viđene) bu scene, koje će ljubitelje azijskog horora o duhovima u potpunosti zadovoljiti. Meni osobno priča ima dvije odlične scene (pojava dječaka i žene koja gori) i prejeben kraj. Sve u svemu najslabija priča u omnibusu.

Priča V – ''In the End'' (Na kraju)

Režija: Banjong Pisanthanakun
Scenarij: Chantavit Dhanasevi, Banjong Pisanthanakun i Mez Tharatorn
Uloge:
Marsha Wattanapanich (Marsha), Nuttapong Chartpong (Ter), Kantapat Permpoonpatcharasuk (Aey), Wiwat Krongrasri (Shin), Pongsatorn Jongwilas (Puak), Phijitra Ratsameechawalit (Gade), Nimitr Lugsameepong (redatelj)

SADRŽAJ:
''- Ter, Puak, Shin i Aey su članovi filmske ekipe koja snima horor film o duhovima. Kad se glumica koja glumi duha razboli na setu Puak joj kaže da ''Show must go on'', te jadna djevojka unatoč bolesti želi dovršiti snimanje svoje zadnje scene. No, tijekom snimanja te scene ona se onesvijesti. U bolnici umre, no kako njen duh želi snimiti tu zadnju scenu dolazi na set gdje se svi razbježe, te ostanu samo Ter, Puak, Shin i Aey, koji su prisiljeni nastaviti snimati da ih duh glumice ne bi proganjao cijeli život, jer ako dovrše film njena duša će naći spokoj...''

RECENZIJA:
- Najbolja priča od svih (možete misliti kako je dobra da je potukla moje zombi favorite) koja se diči i odličnom i vrlo ugodnom, te zabavnom glumačkom postavom. Također scenaristička riješenja su ovdje na visokom nivou, te se scenaristi igraju i pametno sprdaju sa horor klišejima azijskih, ali i američkih filmova strave i užasa. Zabavnog humora ovdje ima na pretek (nisam se dugo ovako ismijao na neki noviji hororac) i lijepo se nadopunjuje sa atmosferom i samom pričom u kojoj ništa nije onako kako izgleda. Kraj priče je također legendaran.

Završna riječ:
- Redosljed najboljih priča bi išao ovako – V, III, II, I i IV.
Mogu reći da sam uživao gledajući svaku od priča (pa i ove slabije), te mi je bilo drago vidjeti da redatelji i scenaristi nisu favorizirali neke od glavnih likova. Baš taj detalj samom omnibusu daje posebnu čar i baca ga u pomalo depresivne vode, no inako u horor filmovima mi je draže da su što realniji i da kad je to potrebno ne žale likove ma koliko mi za neke željeli da prežive sva ta jezovita iskustva. Ova skupina priča je ravna ''Creepshowu'', pa se nadam da će oni koji su voljeli taj Romero/King projekt zavoljeti i ovu zbirku priča.
U ovih 125 minuta ovih 5 priča su nam ponudili veliku dozu straha, gore scena, dobrih dijaloga, humora, šok scena, gore scena (ugrizi, ispadanje crijeva, rezanje trbuha...i sl.) da mi je tih dva sata prošlo kao u hipu.
Preporučam svim ljubiteljima hororaca...

20:46 • Komentari ( 3 ) • Print • # •

subota, 17.07.2010.

"KRIZA – Hrvatski Horor" - M. Mihalinec & V. Grgić

KRIZA – Hrvatski Horor

Izdavač/Distributer: Algoritam
Cijena: 99,00kn
Broj stranica: 168 (meki uvez, 2010)

SADRŽAJ:
''- 'Kriza' je roman koji se križa s filmom, roman izrastao iz horora, i to lokaliziranog, našeg, hrvatskog horora, pri čemu ne mislimo samo na socijalno-društvenu situaciju nego na činjenicu da su se u Zagrebu pojavili zombiji, po svemu sudeći nove generacije, jer su nevjerojatno krvožedni i – brzi!

Pitanje je to nacionalnog opstanka, jer krvave orgije kreću iznenada, zaraženi padaju s nebesa na parking supermarketa, virus je pušten s lanca, i sve što mu treba je – ljudsko meso! Ulice su krvave, leševi se gomilaju, prijateljstva i ljubavi su na iskušenju... U Zagrebu je opći pokolj, fasuju i neki imaginarni estradnjaci (Edo, Indira, Mate Mišo, Maja…), u sve su uvučeni i dečki iz HVIDRA-e koji silaze u podrume po oružje, pa dizajner Marko i novinar Velimir, supersportaši Mirko i Željko, studenti, mafijaši, policija i vojska, a o svemu se, kao i uvijek, odlučuje na Gornjem gradu, u sferi visoke politike i nadnacionalnih interesa.''

RECENZIJA:
- Napokon sam se dočepao i ove knjige. Moram spomenuti kako sam imao tu bojazan da bi ovaj prvi hrvatski zombi roman mogao biti razočarenje, jer sam možda kao veliki obožavatelj zombi podžanra gajio prevelika pozitivna očekivanja, no hvala Svevišnjem da se ta crna misao koja se rojila po mojoj glavi nije obistinila. Sa zadovoljstvom mogu reći da su Hrvati napokon dobili jedan kvalitetno osmišljen i što je važnije lijepo napisan roman iz domene skroz zapostavljenog žanra strave i užasa. No, evo i pozitivno-negativnih detalja same knjige:

Što valja kod knjige:
- ovo je prvi pravi hrvatski horor roman čija su tema zombiji
- radnja se dešava u Hrvatskoj
- prepun živopisnih likova sa dobrom karakterizacijom
- stil pisanja i ideja (pogotovo dodatni sadržaj sa alternativnim i izbačenim scenama, gostovanja uglednih filmaša, foršpanom i sl. malim draguljima))
- humor i akcija, te krvave scene
- dodaci i originalna knjiška glazba autora Karla Stojčevića (izdvajam partiture 2, 8 i 11)
- zarazna za čitanje i pročita se u hipu
- u romanu se pojavljuje legenda Mate Mišo Kovač (jedan od naj likova knjige)
- neki od likova koji se pojavljuju nimalo se ne štede i završavaju kao hrana zombijima
- odlične korice i naslovnica
- ovo je knjiga koja izgleda kao film
- ako ste voljeli ROTLD serijal (sa malom dozom atmosfere C. H. U. D-a) znate što čete očekivati i ovdje

Što ne valja kod knjige:
- radnja je trebala biti bogatija u nekim svojim djelovima
- karakterizacija je trebala biti malo intimnija
- roman je prekratak (samo 118 stranica, a u ovo se ubraja samo sama radnje ne i dodaci)
- vremenski tok radnje na 2-3 mjesta izaziva kod čitatelja konfuziju (recimo scene kad imamo događaje tri sata nakon incidenta, a onda odmah poslije idu događaji minutu nakon incidenta i sl.)

Završna riječ:
- ovako pitku satiričnu i crnohumornu prozu znalački pametno umotanu u celofanu horor žanra bih rado čitao svaki božiji dan.
Najvažnije kod ovog stvarno zanimljivog romana jest stil u kojem je on napisan. Ne samo da obiluje crnohumornom notom (koja nije u niti jednom svom segmentu prenaglašena da kvari čitateljevo uživljavanje u radnju i događanja) svojstvenoj recimo legendarnom stripu ''Alan Ford'' u koji je umješan i onaj morbidni ugođaj koji smo također viđali u slabo poznatom stripu ''Johnny Logan''. No, autori ove knjige Marko I Velimir odlaze i dalje i dublje znalački spajajući trash elemente raznih akcijsko-hororskih B filmova iz 80-tih godina prošlog stoljeća koje smo gledali kao klinci sa neprestanom akcijom koja je opet izvučena iz dotičnih filmova .
Baš zbog te akcije ovaj horor roman izgleda kao ''Crank'' i ''Run Lola Run'' na speedu sa zombijima u domaćem okruženju. That kind of action me like very much...

Akcijske scene se izmjenjuju takvom brzinom da čitatelj poput ovisnika okreće stranice da vidi što će se sljedeće dogoditi mnogobrojnim likovima, koji su se svi od reda našli u zombi infestaciji, te svatko na svoj način doživljava i preživljava kako može iznimno stresnu i po život opasnu situaciju u kojoj su se našli.
Dobra je stvar što ovdje nemamo one jednostavne i jednodimenzijalno-bezbojne likove, koji krase ne samo neke knjige već i filmove, nego je taj karakterizacijski dio bogato obojan, te tako svaka osoba koja se pojavljuje u ovoj knjizi na svoj način posebna i zanimljiva (poznati glazbenici i sportaši su priča sama sebe). Doduše kako sam gore spomenuo karakterizcaija je trebala biti intimnija tj. likovi su se stvarno trebali čitatelju prikazati u još prisnijem svijetlu, a to im neprestana akcija nije na žalost dopustila. Slična stvar je i sa samom pričom.

Sviđa mi se što je roman prepun krvavih scena i što se hvata svih likova ravnopravno, te niti jedan od njih nije zapostavljen i što je važnije svatko ima svoj magični trenutak.
Iako, na žalost prekratak ovaj roman je do sada nešto najbolje što sam ove godine čitao. Znači da ponovimo:
ovdje imamo akcije, humora, gore scena, legendarnih trenutaka, samoironije i crnog humora, pregršt zombija i kao takvo predivno apokaliptično okružje, te je čak i sama zakamuflirana kritika današnjeg hrvatskog društva ovdje ispala u pravom tonalitetu da čitatelj u određenim scenama točno zna što su autori željeli reći.

Mihalinec i Grgić su kao pravi i veliki ljubitelji zombi podžanra svojim čitateljima podarili jako dobro štivo koje nije bez mana, no ako ih roman već i ima onda su one jako minimalne i ne toliko krucijalne da bi smetale u uživljenost čitanja ove knjige. Za mene je ovo definitivno roman za na plažu gdje bi se dotični trebao konzumirati uz koju hladnu pivu i to u hladu nekog bora.
Za prihvatljivih 99kn toplo preporučam ovo horor djelo svim ljubiteljima žanra...

THE SCENA:
- svaka sa Mišom Kovačom
- Željko vs. zaraženi pas

03:33 • Komentari ( 2 ) • Print • # •

subota, 10.07.2010.

Predators (2010)

Predatori (2010)

Produkcija: Twentieth Century Fox / Troublemaker Studios / Davis Entertainment
Redatelj: Nimród Antal
Scenarij: Alex Litvak i Michael Finch
Glazba: John Debney
Specijalni efekti: K.N.B. EFX Group i Ubisoft Digital Arts
Vizualni spec. efekti: Ubisoft Digital Arts i Hybride

Uloge:
Adrien Brody (Royce)................................Alice Braga (Isabelle)
Topher Grace (Edwin)..............................Danny Trejo (Cuchillo)
Laurence Fishburne (Noland)...................Mahershalalhashbaz Ali (Mombasa)
Oleg Taktarov (Nikolai)................... .........Louis Ozawa Changchien (Hanzo)
Walton Goggins (Stans)...........................Brian Steele ("Mr. Black" Predator i "Falconer" Predator)
Carey L. Jones ("Flusher" Predator)........Derek Mears as "Classic" Predator

Film je izašao u kina 08. Srpnja, 2010 godine
Trajanje: 107 minuta
Foršpan filma
Službena stranica (JAP)
Službena stranica (SAD)
Budžet: između 40 i 45 milijuna $

SADRŽAJ:
''- Royce, je plaćenik koji predvodi grupu elitnih ratnika koji shvaćaju da su dovedeni na vanzemaljski planet… kako bi postali lovina i plijen. Osim obeščašćenog liječnika, svi su hladnokrvni ubojice – plaćenici, yakuze, osuđenici, članovi voda smrti – ljudski „grabežljivci“ koje sada sistematski progone i eliminira nova vrsta predatora-izvanzemaljaca.''

RECENZIJA:
- Odmah ću reći da ovaj film nije bolji od ''Predatora 1 i 2'', ali je u kvaliteti i svemu drugome prešišao slabi ''AvP'' i negledljivi ''AvP: Requiem''. Također mogu reći da me je film sasvim zadovoljio unatoć ponekim greškama i nelogičnostima u samom scenariju. Dakle evo ultra detalja samog filma:

Što valja kod filma:
- glumačka postava
- dr. Edwin je zasigurno najbolje osmišljen lik u filmu (mislite da je on tu da bi liječio ranjene dok lov traje, ali on je u stvari malo drugačija osoba...)
- priča i sama karakterizacija Predatora
- specijalni efekti
- uvođenje nove vrste predatora i neki novi dodaci u mitologiji Predatora
- ovo je modernizirana verzija prvog filma
- akcija i uzbuđenje, te atmosfera u većini filma
- ima par stvarno odličnih scena (vidi dolje THE SCENA)
- minigun je opet u igri
- otkriveni neki novi tehnološki pomaci u viziru Predatora
- vrlo mala upotreba CGI efekata i oslanjanje na što realniji pristup (pravi glumci u odijelima)
- pojavljuje se Predator iz prvog dijela (mislim na tu vrstu ne baš na onog predatora)
- po prvi put vidimo makljaži dva Predatora i obračun katana vs. Predatorske kandže
- prvi put vidimo i druge vanzemaljce koje uz ljude love Predatori

Što ne valja kod filma:
- slabo iskorišten Danny Trejo i detalj o zavađenim klanovima Predatora
- scenarij šteka na nekim mjestima i ima par lijepih i jako vidljivih rupa
- Laurence Fishburne je najslabije glumačko ime filma (odao se preglumljivanju)
- fali bolja karakterizacija nekih likova (jedva mogu prihvatiti da tako okrutni ljudi mogu biti tako odjednom dobri i osjećani i da im je stalo do suboraca, a ne do vlastite guzice)
- lik doktora Edwina je dobio pretežak scenaristički prelaz iz naizgled dobre u lošu osobu
- minigun nije iskorišten na bolji način
- film ne prikazuje neka nova oružja u Predatorskom arsenalu
- ovo je modernizirana verzija prvog filma
- ponegdje su dijalozi trebali biti konkretniji i ne tako previše šturi
- scena kad A. Brodyja obaspe 7-8 lasera u foršpanu ne postoji u samom filmu (ja osobno sam mislio da će se ta scena pojaviti na samom kraju filma)
- kraj filma je nedorečen i jako zbunjuje gledatelja (koliko traje sezona lova??), te je loše napravljen iako se otvara lijepa prilika za nastavak
- film se ne događa na planetu Predatora nego na neimenovanom planetu koji služi za lov
- šteta što nije ta ideja sa drugim vanzemaljcima (koji se jedva baš ono vide u filmu) malo bolje iskorištena tj. da se ljudima pridruži u borbi protiv Predatora
- planeta na kojoj Predatori love na žalost nema baš mnogo faune...
- obračun Roycea i glavnog Predatora ima jednu manu (ovaj umjesto da mu zarije nožinu u rebra zajebava se time da ga lema po maski...)

Završna riječ:
- Da...hm. Ovo je stvarno modernizirana verzija McTiernanovog ''Predatora'' (1987) i evo zašto:

Brodyjev Royce = Poncho Richarda Chavesa
Isabelle Alice Brage = Anna Elpidije Carrillo
Trejin Cuchillo = Billy Sonnyja Landhama
Oleg Taktarov Nikolai = Blain Jessea Venture

Nije da mi je ovo gore smetalo, dapače uživao sam gledati tako slične likove (Brody stvarno fizički liči na Chavesa kao i slatka Braga na također slatku Carrillo), no ono što bi se moglo okarakterizirati kao neka vrst minusa jest taj deja vu koje ti likovi a pogotovo neke scene (recimo kad svi padaju sa litica u rijeku na način kako se to dogodilo i Arniju u originalu ili kad Jakuza Hanzo ostane da bi drugi mogli mogli pobjeći kao što je to Landhamov Billy napravio na onom deblu također u originalu ili Brodyjevo mazanje blatom i sl.). Stvarno neki neće to moći prožvakati (kao recimo moj mlađi brat) dok drugima to neće smetati (kao recimo meni).
Bio bih stvarno veliki kurvni sin kad bih rekao da je to minus samom filmu, jer sve te deja vu scene i neki od likova lijepo se spajaju sa samim filmom i to na onaj nenametljivi način (za razliku od prenametljivih deja vu scena i rečenica u meni stvarno omraženom ''AvP: Rekvijemu'', gdje su autori iako veliki fanovi stvarno pretjerali).

Ima par stvari zbog kojih mi je žao što nisu bile bolje iskorištene:
Danny Trejo – znam da ga je Robert Rodriguez ubacio jer mu je ovaj kućni glumac, no baš zato je taj meni omiljen glumac trebao biti bolje iskorišten u filmu (iako moram priznati da ta ''mamac' scena stvarno izgleda jebeno odlično i još mi je draže jer sam sam zamišljao da bi se u ovom filmu nešto slično trebalo dogoditi). Ali, hej i ovo treba gledati s jedne pozitivne strane jer su odmah na početku poručili gledateljima da neće biti favoriziranja poznatih glumačkih imena. Ipak, postoji žal da njegova smrt nije bila više herojska i spektakularna...pa jeben mu ipak je on ubojica meksičkog kartela Los Zetas (danas i možda najgorih trgovaca drogom u Meksiku)

Laurence Fishburne – koji glumi Nolanda je totalno glumački podbacio (došao je samo odraditi posao) i stvarno neću prežaliti što ovu epizodnu ulogu nije preuzeo Jeff Fahey odličan karakterni glumac koji nažalost više plovi u C produkcijama, ali kad treba može se mjeriti sa bilo kojim glumcem iz A produkcije i svi ti glumčići mu mogu puvati. Mislim da bi ta uloga ne samo pasala njegovom glumačkom profilu, nego bi on to odradio onako muški, te bi mi gledatelji guštali u njegovom ludom Nolandu

Minigun – eh da najbolji detalj originala je ovdje na žalost samo jedno od oružja, te mu scenaristi nisu dodjelili neku epsku scenu iako je onaj obračun sa predatorskim psima trebao biti upravo to. Na žalost nije...šmrc

Predatorsko naoružanje – ma baš svaki film (čak i oba ''AvP'') o Predatorima je imao neki oružani biserčić (koplje, disk, bič, mreža i sl.) na koje su ljubitelji svemirskih ultimativnih lovaca totalno otkidali i divili se tim tehnološkim novotarijama. Ovdje smo dobili ništa. Dobro dobili smo 2 zamke i jednu novu vrst Plasma castera tj. laserskog enregetskog topa na ramenu i to je sve.
Zar stvarno nisu mogi izmisliti neku novu stvarčicu i tako pojačati Predatorski arsenal?

Bojao sam se da A. Brody neće biti baš najbolji glumački izbor kao glavno glumačko ime, ali mi je drago da je ta slutnja ostala samo na tome.
Brody je svoj glumački obol odradio više nego odlično (samo da ga je scenaristička karakterizacija malo manje napravila sveznajućeg), a na isti način je to odradio i Topher Grace (Eric Forman iz populrane serija ''Lude 70-te'') za kojeg sam također gajio određenu vrst skeptičnosti.
No, momak je svoj dio odradio na nivou. Ostali svoj posao odrađuju odlično, gledajući da su tu većinom nepoznata glumačka imena, ali definitivno glumci čije vrijeme tek dolazi...ovo se pogotovo odnosi na Alice Bragu).
Ekipa koja glume Predatore su također odradili svoj dio jako profesionalno (doduše ovdje su malo niži no muskulaturniji), no to i ne treba čuditi jer su svi predatori koji su se pojavili u svim filmovima jedna velika pozitivna konstanta.

Možda najbolja stvar kod ovog filma jest upravo što stidljivo donosi jednu veliku novost u Predator Univerzum, a to je da postoji dvije (ili čak i više) vrsta predatora (prije smo znali da postoji klanska različitost i hijerarhija). No, ta razlika nije samo u izgledu i veličini, jer koliko sam primjetio razlika je i u plemenskim obilježijima i ponašanju.
Ovi veći su nekako više orijentirani samo na lov, bez da baš mnogo mare za onaj dobro utabani put časti (pogledajte samo kakvu masku nosi vođa i sve će vam biti jasno). Baš te maske su najveća osobnost Predatora i za pažljivijeg gledatelja mnogo otkrivaju o samim vanzemaljcima (no o otme ću jednom drugom zgodom). Što se tiče manjih Predatora njih smo upoznali u jedinici i dvojci (pogotovo u jedinici jer ovaj koji se pojavi u ovom filmu i koji se bori protiv vođe je pljunti onaj protiv kojeg se Arni borio), te se kod njih vidi taj osjećaj časti i malo drugačije ponašanje. Kad sam već kod maski moram reći da mi je drago da smo opet vidjeli na djelu neke nove cake koje imaju u rukavu (bolji toplinski pogled, zvučna izoliranost određenih šumova, pračenje još toplih otisaka plijena u bijegu...).

Film ima akcije, početni dio odlično hvata atmosferu prvog Predatora (čak i sama prašuma izgleda vrlo poznato), mjuza podsjeća na onu iz originala, no scenarij je trebao biti mnogo kreativniji i opipljiviji sa nekim malo svježijim idejama.
Ipak, unatoč tome film izgleda kao da ga je osmislio istinski ljubitelj Predator filmova, pa iako se vidi ta 'zastarijelost' (prvi scenarij je napisan već 1994 godine kad je Rodriguez imao samo 26 godina) scenarija u kojem je sva polazna točka krenula od same radnje prvog Predatora.
Da je scenarij bio bolji u karakterizaciji i da su malo malo bolje osmislili kraj film bi bio još i bolji. Ovako nakon lošeg ''AvP'' serijala ovo je odlično odrađeno i fanovima Predatora vraća nadu da je ovo samo jedan od mnogih nastavaka novog serijala pod novim imenom ''Predatori''. Ja sam uživao gledajući ovaj film i jedva ga čekam nabaviti na DVD-u, a kad vam to kaže veliki ljubitelj vanzemaljskog lovca vjerujem da to ipak nešto znači... Gledati čim prije.

Zanimljivosti u vezi filma (TRIVIA):
- Neil Marshall, Michael J. Bassett, Bill Duke, Marcus Nispel, Peter Berg i Darren Lynn Bousman su trebali biti redatelji nakon što je kao originalni redatelj trebao biti R. Rodriguez
- Milo Ventimiglia, Freddy Rodríguez i Josh Brolin su bili razmatrani za ulogu Roycea
- film je sniman 53 dana
- Dutch (Arnold Schwarzenegger) i Michael Harrigan (Danny Glover) su trebali imati cemao pojavu, no to je kasnije kao ideja odbačeno (iako je ona bila čak u scenariju)
- redatelj N. Antal je inzistirao da A. Brody bude Royce
- nakon Elpidije Carrillo u ''Predatoru'' (1987) i Maria Conchita Alonso u ''Predatoru 2'' (1990) Alice Braga je već treća latinoamerička glumica koja se pojavljuje u Predator filmovima

THE SCENA:
- Samurajski obračun u maniri ''Sedam samuraja'' Hanzo versus Predator je svakako naj scena filma i pravi mali dragulj (ovo ide na dušu redatelju, jer da nije osmislio kadrove odakle će kamera snimati...ispala bi samo jedna obična borba)

I isto tako dojmljiv obračun dva Predatora

23:03 • Komentari ( 1 ) • Print • # •

ponedjeljak, 05.07.2010.

Loch Ness Terror (2008)

Užas iz Loch Nessa (2008)

Produkcija: Insight Film Studios / Lochness Production
Redatelj: Paul Ziller
Scenarij: Jason Bourque i Paul Ziller

Uloge:
Brian Krause ( James Murphy)
Niall Matter (Josh Riley)
Carrie Genzel (šerif Karen Riley)
Amber Borycki (Zoe)

Film je izašao na američkoj televiziji 5. siječnja, 2008 godine
Trajanje: 91 minuta
Foršpan filma...

SADRŽAJ:
''- Čudoviše iz Loch Nessa pomoću podvodnih špilja dolazi na jezero Superior i počne da terorizira stanovnike malenog gradića Ashburn na otoku Pike. Dok se čudovište gosti neporeznim ljudima koji se previše približu njegovom lovnom terenu, na tragu mu je vješti kriptozoolog James Murphy, koji je jedini preživio susret sa čudovištem prije 30 godina na škotskim obalama Loch Nessa. Kada James uspije ući u trag ogromnom gmazu shvati da je on u stvari ona i da ima potomstvo, koje raste sve veće i veće. Sljedeća meta grupi čudovišta su stanovnici gradića Ashburn, a jedini koji im može stati na put su odvažni kriptozoolog i šerif Karen Riley...''

RECENZIJA:
- Evo jednog tipičnog SyFy filmića no kao da je stvoren za ove vruće ljetne dane. A još kad znate da pred sobom imate film o ogromnom čudovištu (eng. Monster movie) zanimacija postaje i veća. E, sad prije nego uđemo u dublju ocijenu filma bio bi red da otrkijemo kako to uvijek biva i njegove i loše i dobre strane:

Što valja kod filma:
- ovo je televizijski ZF film
- jedan od najboljih filmova koji su se pojavili na SyFy kanalu
- CGI efekti (slični onima u XENI: Princezi ratnici)
- gluma gl. glumaca Briana Krausea i Carrie Genzel
- odlična ideja da Nessie napada po kopnu a ne u jezeru
- izaziva deja vu monster movie filmova iz 50-tih godina prošlog stoljeća

Što ne valja kod filma:
- CGI efekti u nekim djelovima filma
- scenarij i tu i tamo bedasti dijalozi
- čudovište izgleda pre miroljubivo za opakog mesoždernog predatora
- priča je slabo uvijerljiva
- napadi čudovišta više nalikuju onima iz slasher filmova, a i ponavljaju se skoro na isti način

Završna riječ:
- Pogledao sam tek par filmova iz SyFy distribucije i većina je tako očajno napravljena da nakon gledanja slobodno možeš takav film okarakterizirati kao sranje. Na sreću za ovaj film to ne mogu reći, jer kad gledamo da je to ipak film rađen za televiziju onda odmah dobija omanji plus kod mene. Pohvalio bih CGI efekte koji izgledaju sasvim pristojno za ovakvu vrst filma (slobodno mogu reći da pripada C produkciji), te ugodno gledanje specijani efekti kvare samo na par mjesta (recimo primjeti se loše ubacivanje efekta sa stvarnom slikom tj. gdje monster ubija svoju žrtvu).

Druga dobra stvar kod filma što ima dobre glumce koji ga za razliku od drugih glumaca u drugim sličnim filmovima samo djelo ne srozavaju na samo dno patetike. Dodudše nemojte me krivo shvatiti Krause (serija ''Charmed'' glumio Lea Wyatta) i Genzel (glumila u Jennifer's Body i Watchmen ) ovdje samo odrađuju svoj posao, no i to je dovoljno da im gluma bude kako tako zanimljiva i uvijerljiva. Od ostalih glumaca spomenuo bih i epizodnog glumca Neil Chapmana, koji je ugodno ime u glumačkim vodama, no koji je na žalost ovdje slabije iskorišten.

Što se tiče priče ona je tipična za ovakve filmove – čudovište se pojavi (prepliva podvodnom špiljom od Škotskog jezera Loch Ness do jezera Superior u Sj. Americi?!!?) pa počne ubijati svako malo ljude, a onda se pojavi junak koji će ga ubiti (netko je lijepo spomenuo da lik krpitozoologa Murphya ispada kao neka mješavina kaubojskog Indiane Jonesa i kapetana Ahaba što je vrlo točno) sa par modernih igračaka (tako on proganja čudovište soničnim topom (?!!?!), snajperom čiji meci sadrže cijanid i sl. tehnološkim čudima za koje vjerujem da današnja vojska tek može sanjati.... heheh). K vragu kad je izvadio taj sonični top mislio sam da ide proganjati Venoma Spidermanovog najomiljenijeg neprijatelja.
Kraj filma je malo slabiji i mekši od početka i sredine gdje gmaz ubije dobru količinu ljudi u scenama koje nisu ništa specijalno, no također nisu niti ništa što bi se dalo okarakterizirati kao jadno napravljene scene. Naravno scenarij je slabo napisan i to se izraženo vidi kroz cijeli film.

Za kraj bih rekao da baš zbog toga deja vua koji gledatelja podsjeti na one glupave i jednostavne monster movie filmove iz 50-tih godina ovaj film čini tako posebnim među masu ultra loših filmova iz distribucije očajnog SyFy kanala.
Ovo je film baš da se rasterečeno pogleda kad se vratite sa kupanja i kad se zavalite u svoju ležaljku sa hladnom pivom, pa iako se koji put udaljite od ekrana nećete nešto kruncijalno propustiti. Gledati jer je ovo ipak film baš taman za ovako vruće ljetne dane...

THE SCENA:
- kad Nessie pojede simaptičnog i malo udarenog (tipičnog lika za ovakve filmove) ujaka Seana (slika dolje)