Marketing
Parents (1989)
Roditelji (1989)
Produkcija: Great American Films Limited Partnership/ Vestron Pictures
Redatelj: Bob Balaban
Scenarij: Christopher Hawthorne
Glazba: Jonathan Elias i Angelo Badalamenti (orkestralna glazba)
Uloge:
Randy Quaid (Nick Laemle).............Mary Beth Hurt (Lily Laemle)
Sandy Dennis (Millie Dew)...............Bryan Madorsky (Michael Laemle)
Film je izašao u kina 27. Siječnja, 1989 godine (premijerno u siječnju, 89' na ''Avoriaz Fantastic Film Festival'')
Trajanje: 81 minuta
Budžet: oko 3 milijuna $
Zarada u SAD-u: 870 532 $
Foršpan filma...
Nagrade:
1989 godina – osvojio nagradu za najboljeg glumca (Randy Quaid / Bryan Madorsky) na Fantafestival-u
1990 godina – nominiran za nagradu 'Independent Spirit Award' za najbolju glavnu mušku ulogu (R. Quaid)
1991 godina – zaradio nominaciju nagrade Saturn za najboljeg mladog glumca (B. Madorsky)
SADRŽAJ:
''- Michael Laemie je tipičan dječak iz predgrađa tijekom 50-tih. Jedino što ga razlikuje od ostalih vršnjaka su bizarne i zastrašujuće noćne more te stalna neugoda dok je u blizini svojih roditelja, posebice svog oca Nicka (Randy Quaid). Michael počinje sumnjati u to da njegovi roditelji peku sasvim obične hamburgere na roštilju u dvorištu. No, ima poteškoća objasniti svoj strah novostečenoj prijateljici Sheili i školskoj socijalno radnici…''
RECENZIJA:
''- Redatelju i glumcu Bobu Balabanu je ovo bio prvi kino film, nakon što je većina njegovog malobrojnog redateljskog posla obuhvaćala rad na TV filmovima ili serijama. No, prije nego krenem sa poztivnim i negativnim stranama filma, moram reći da Balaban ima redateljskog talenta što se vidi na primjeru ovog filma. Dakle:
Što valja kod filma:
- glumačka postava
- režija, scenarij, montaža, glazba i kamera
- atmosfera i ugođaj
- humor i horor elementi
- sama radnja i trajanje
Što ne valja kod filma:
- bogme ama baš ništa nema negativno
Završna riječ:
- mislim da mi je ovo prvi film kojem nisam mogao naći niti onu malu zamjerku koju bih spomenuo u sekciji 'Što ne valja kod filma' i jako mi je drago jer su ''Roditelji'' čistokrvno žanrovsko zlato. Bez obzira svrstavali mi njega žanrovski u horor ili u skupinu sa komedijaškim filmovima (točnije film smatram pravom crnom komedijom) činjenica ostaje da je Bob napravio jako dobru satiru na 'savršeno' američko društvo 1950-tih i samo to razdoblje u kojem je prevladavao duboko ukorjenjen konzervativni stav.
Sam film izgleda kao malo izmjenjena i modernizirana verzija kratke priče ''Oil of Dog'' američkog novinara, pisca i plodnog satiričara Ambrosea Biercea jer su radnje pisanog djela i filma skoro istovjetne.
Gledajući filmske usporedbe Balabanov uradak je mnogo blizak sa filmovima iste tematike poput ''Delicatessen'' (1991), ''Eating Raul'' (1982), ''Ravenous'' (1999) i ''Motel Hell'' (1980). Kao i potonji filmovi i ovaj film je odlično režiran i odglumljen. Bob je za razliku od svog osrednjeg ali gledljivog "My Boyfriend's Back" (1993) ovdje mnogo uvjerljiviji, ozbiljniji i zreliji kao redatelj, a sve zbog toga što je okupio filmsku ekipu koja svoj posao zna odraditi kako treba.
Početnik scenarist Christopher Hawthorne u filmskoj industriji je bio glavni začetnik cijelog ovog projekta i gledajući tekst njegovog prvog scenarija i pametne dijaloge koji se u njemu pojavljuju (naravno to znači da je scenarij ovog filma besprijekorno napisan) pa ne mogu a da se ne zapitam kako to da bez obzira što je ovaj film bio nezapažen nije ostvario bogatiju karijeru, nego se stidljivo povukao u televizijske vode (većinom kao scenarist, ali i u dva navrata se latio i producentskog posla).
''Parents'' je vrlo čudan film, ali na onaj zanimljiv način, a zbog takvog pristupa on sam izgleda kao da je sam David Lynch upleo svoje prste u njegovo kreiranje. Ovaj podatak će sigurno radovati Lynchove obožavatelje, jer film ima bizaran i čudan ugođaj u kojem se montaža odlično nadopunjuje sa glazbom, pa tako imamo nadrealne scene nalik košmarima, kao scene kad se dječak Michael baci u svoj krevet koji postane krvavi bazen i zamalo se u njemu ne utopi, gdje sve izgleda tako lijepo i zastrašujuće u istom momentu.
Lijepo je vidjeti kad neki film poput ove crnohumorne satire sa izraženim horor elementima kod gledatelja izazove emocije poput straha uz stalnu nelagodu, jer ovdje imamo stvarno puno scena koje su su izvedene mnogo bolje nego u mnogim drugim čistokrvnim hororcima.
Jednostavno cijela priča oko dječaka Michaela i njegovih roditelja ima svoj razlog i smisao.
Iznenađujuće je vidjeti da glavna glumačka postava (samo 4 glumca) odrađuje svoj udio u filmu jako dobro, pogotovo mali Bryan Madorsky koji daje jednu od najbolji dječijih glumačkih ostvarenja.
Posebno iznenađenje je Randy Quaid (Russell ''All right, you alien assholes! In the words of my generation: Up Yours!'' Casse iz ''Dana Nezavisnosti'') za kojeg sam znao da je dobar glumac unatoč što je većinom glumio u komedijama koje nisu iziskivale ozbiljne glumačke intervencije.
Quaid je glumački rasturio i do sada po ovom što sam vidio ovo mu je sigurno najbolja uloga u karijeri, a njegov Tata Nick Laemle sigurno upada u listu najjezovitijih roditelja koje ste ikad vidjeli u dosadašnjoj filmskoj povijesti. Randyjev Nick izgleda kao dobročudniji mlađi brat Jerryja Blakea Terryja O'Quinna u kultnome ''Očuhu'' (1987).
Mogu reći da su ''Roditelji'', koji su snimljeni u 7 tjedana, posebno filmsko iskustvo koje će zadovoljiti sve one ljubitelje čudnoga (scena u kojoj divovski jeger pokuša poput boe udaviti Michaela je neprocijenjiva) i bizarnoga (kad frižider počne krvariti, kad Michael uhvati roditelje dok vode ljubav na 'jako uvrnuti' način...), horora (ima ga u velikim količinama oh jeah) i humora (lijepo doziranoga). Oni koji vole filmove kojima se radnja događa u 50-tim godinama prošlog stoljeća, gdje scenografija sa interijerom i eksterijerom i kostimografija izgleda predivno baš kao što je izgledala i u zombi komediji ''Fido'', će također doći na svoje.
Balaban se nije libio koristiti i čudne kutove kamere, pa tako ti POV djelovi mnogo sliče onima koje smo vidjeli u ''Evil Dead'' serijalu ili O'Bannonovu''Return of the Living Dead'', a mnogima će se dopasti to što se nije prepustio proizvodnji lažnih bu scena, nego se orijentirao da prave bu scene ostanu za krvavo i napeto finale (u kojem imamo čak i 3 minute napetica u čistokrvnom slasher điru).
Ovo je stvarno odličan film (s razlogm je s godinama zradio kultni status) kojeg bi ama baš svi trebali gledati (pogotovo oni koji ne vole horore), a posebno ga preporučujem onima koji se dvoume hoće li postati vegetarijanci ili ne, jer se film izruguje vrijednostim samog mesa kao prehranbene namirnice. Film u niti jednoj svojoj sceni nije prikazao da se jede ljudsko meso (kao recimo što je to u ''Black Christmas'' rimejku, gdje su te scene bile nepotrebne i degutativne), no kako je pametno snimljen on daje gledateljevoj mašti da sam zaključuje što se jede na trpezi. No, pitanje do zadnje trećine ostaje – da li je to sve Michaelova prebujna dječija mašta (kako tata Nick kaže za svog sina da je sve to samo u njegovoj glavi) ili su njegovi roditelji stvarno ljubitelji ljudskoga mesa (odličan je njemački naslov filma ''Daddy ist ein Kannibale'')...pa na vama je da odgonetne sami i pogledate ga.
THE SCENA:
- svaka Michaleova noćna mora (pogotovo krevet koji postaje bazen pun krvi i jeger koji davi)
- svaka scena u kojoj je Randy Quaid
- slasher moment pri kraju filma
- kraj filma
Post je objavljen 30.11.2011. u 13:56 sati.