"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)
"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno.
U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)
"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili,
a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)
"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera
početkom 2020."
(Baba Vanga po okončanju pandemije, krajem 2023)
"To je nepravda!" (Kalimero, povodom ustoličenja novih top-blogera)
„Da Ahil nije imao petu, kad tad bi umro od korone.“
(Homer u neformalnom razgovoru, pred kraj pandemije)
"Rajši se Fuk pišem!"*
(Flekserica odgovarajući na pitanje: Da li bi se odazvali na poziv za blogersko druženje?)
"Bolje jesti smeće nego govna."
(Stevo Karapandža u nenapisanom komentaru kod Ipsilonke dana 04.04 24)
"Ma nabijem vas sve na qrac!"
(Zdravko Mamić iz egzila)
"Razlika izmedju Djordja Balaševića i Bore Djordjevića svodi se na to da je prvi bio Dobrica a drugi Ćosić."
(Arsen Dedić poručujući treći konjak u sedam ujutro u baru "Kod Svetog Petra)
*u prijevodu s jezika naših dragih susjeda: radije mijenjam prezime u Fuck!
U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 08.05.2023.
Hoover dam
Prvog dana našeg bivanja u Nevadi na putu u Arizonu svratili smo pogledati Hoover dam, branu poznatu iz malog milijuna filmova katastrofe, ako već ne drugačije.
Već u hotelu jedan stariji par nam je rekao da nažalost trenutno nema vode, što podosta umanjuje dojam.
Vjetar u granama napisao je danas u komentaru ono što sam baš htjela napisati o impozantnim gradjevinama bilo koje vrste.
Gradjevine su na kraju tek skupina gradjevinskog materijala, bio to beton, čelik, kamen ili nešto četvrto.
Možda je moj problem u tome što sama radim.na projektiranju inženjerskih objekata i svaki dan se susrećem sa betonom i željezom, tehničkim opisima i nacrtima, da mi kojekakvi tehnički podaci o visinama, širinama i količinama gradjevinskog materijala baš i nisu neka naročita fora.
I inače nemam jebenog pojma tko od kolega vozi koji auto ili kakav i koliki je stan kupio, takvi podaci do zla boga su dosadni. No, priče iz života bilo koje vrste oduvijek su me zanimale.
Tako i Hoover Dam ima svoju holivudsku priču o psu zvanom Nig, koji je vjerno pratio izgradnju brane i postao maskota radnika koji su je gradili.
Jednog je dana Nig zaspao ispod kamiona na gradilištu, vozač ga je prekasno opazio i taj je dan bil jedan od najžalosnijih u Boulder Cityju.
Radnici su mu u čast postavili betonski stup sa imenom. No onda se našao neki filozof koji je u imenu Nig vidio rasizam, pa su spomenik najprije otklonili a potom postavili spomen-ploču ne spominjući mu ime.
Inače za one koje zanimaju tehnički podaci, ovdje par natuknica, izguglanih naknadno.
Tko bi sve to zapamtio.
Brana je dobila ime po američkom predsjedniku Herbert Clark Hooveru.
Gradjena je izmedju 1931 i 1935 a službeno otvorena 1936 godine.
Radovi na opasnom gradilištu koštali su života 112 gradjevinskih radnika (ali najžalosniji dan je bio kad je pogazilo psa?!).
Troškovi izgradnje iznosili su tada nevjerojatnih 49 milijana dolara, što bi danas bilo otprilike 660 milijuna dolara.
Hoover Dam visok je 221m, sagradjen iz 2,6 milijuna kubika betona i 43500 tona željeza.
Generatori, koje pokreće 17 turbina, isporučuju oko 2080 megavata električne energije. Više od polovice energije odlazi u južnu Kaliforniju.
Umjetno jezero Mead, koje je stvoreno s branom, ima ukupnu površinu 640 kvadratnih kilometara i volumen ca. 35 milijardi kubičnih kilometara.
Danas se razina jezea spustila na prosječnih 19,6 km3 (što smo imali prilike i vidjeti).
Kako nas je čekao oko 500 km dugačak put do Grand Canyona, nismo se dugo zadržali ovdje, nego smo krenuli dalje kroz pustinju Arizone.
Počela samo ovo pisati dok su dojmovi bili svježi, no dan po dan, tjedan po tjedan, poso, kuća, birtija, mačke...i nisam stigla do danas.
Pa si mislim šta sad da radim, da izbrišem ili ne.
Ali kako danas u pauzama čisćenja stana mogu gledati jedino drugi dio Izbavitelja, engleska verzija i to na svim programima, odlucila sam ipak završiti post.
Prije dosta godina, dok smo još živjeli u Sloveniji, moja firma organizirala je izlet za Graz i Beč.
Turistički vodič koji nas je ta dva dana vodio kroz Austriju pričao nam je tada kako uglavnom vodi ture za Amerikance, koji cijelo vrijeme spavaju, pa je bio oduševljen jednom za promjenu imati mladju i budniju grupu :)
U jednom restoranu u Beču imali smo priliku i sresti stare Amere, kojima je baš (na našu sreću) završavao neki polka show i polako su ih trpali nazad u autobus.
Vodič nam je pričao kako Amerikanci uglavnom putuju tek kada su u penziji, djeca su pozavršavala fakultete za koje su roditelju rmbali i na tri posla, usput otplaćujući kredite i hipoteke za kuće koje pod stare dane prodaju i sele u stanove ili staračke domove. Tako putujući pred sam kraj života cijeli put provedu spavajući u autobusima po Evropi, budeći se tek da naprave po jednu fotografiju na svakom mjestu, kao dokaz da su tu stvarno i bili.
I stvarno, na Grand Canyonu uglavnom smo u hotelu i na izletima sretali penzionere, uglavnom preko 65.
Ono pak što je bilo mladje, služilo je u vojsci, policiji ili nekoj sličnoj službi sa beneficiranim radnim stažom. Vrlo je malo onih koji za radnog vijeka odlaze na putovanja.
Na dva izleta koja smo obavili sa različitim grupama svi osim nas bili su penzići. Dok je nas smetalo da smo prvi dan ostali uskraćeni za posjet selu Navaho Indijanaca (pardon, native Amerikanaca) i istočnom rubu Grand Canyona (vodič je tvrdio da je zatvoren zbog leda - slijedećeg dana ga je drugi izlet demantirao) a pauza za ručak je trajala duže od izleta, Amerima je bilo najvažnije da su se slikali ispred table na kojoj piše Grand Cayion i onda sat i pol žderali neko sranje u lokalnoj kantini (pa nisam zato platila izlet).
U Las Vegasu je nešto drugačije, tamo ima svih uzrasta, boja, nacija i društvenih slojeva.
No tamo se odlazi na par dana, mi smo sa naših 7 dana već bili atrakcija za hotel, taksiste i ostale goste.
Od taksista smo saznali kako je grad vrlo brzo narasao i trenutno ima oko 3 milijuna stanovnika, dok hoteli broje oko pola milijuna soba. Iliti mogu smjestiti oko milijun turista na dan.
Od klasičnih holivudskih kombinacija koje možete očekivati u Vegasu sreli smo tako nekoliko tipičnih muških Hangover društava. Jedna od tih grupa, koji smo sreli u hotelskom liftu, bila je toliko naroljana da se barem polovica drugog jutra ničeg nije sjećala.
Sreli smo i nekoliko mladenki, koje su se uslikavale za instagram sa prijateljicama dok su jadni mladenci polako očajavali.
Dok je Vegas u svijetu najpoznatiji po kocki, manje je poznati da turizam zapravo živi od kongresa koji se tu održavaju. Drugog tjedna našeg boravka održavao se tako kongres konstruktera sa preko 100000 sudionika.
Isto tako grad se prilagodio i obiteljima s djecom i mladima, koji mogu birati kojekakve aktivnosti, od posjeta izložbi tipa Avengers ili Hunger Games, preko bungee jumpinga sa vrha Strat-a do virtualnih dogodovština svih vrste i za sve uzraste.
Nego, ja već sve ove godine pizdim kad je u netflixovom filmu crnac oženjen bjelkinjom, bjelkinja s crncem, frendovi im Azijati, zubar Portorikanac a ginekolog Arap. Ne zato jer bi bila protiv miješanja rasa, nego jednostavno ne vjerujem da je tome stvarno tako i tvrdim da je u biti naučna fantastika. Nije ni ovjde gdje se toliko kunu u toleranciju i suzivot tako u reali a kamoli bi u Americi bilo. Nakon 10 dana Amerike kaže mi da sam imala pravo.
U deset dana u dvije savezne države nismo vidjeli miješani par ili društvo bilo koje vrste, od ljubavne, bračne do prijateljske, osim u kombinaciji Azijat i crnac ili Azijatkinja i bijelac. Crnci i bijelci su toliko separirani, a i jedni i drugi su rasisti samo takvi.
Možda je u nekim drugim dijelovima Amerike drugačije, u Nevadi i Arizoni definitivno nije.
Filmovi su ipak na kraju što se babi htilo, to se babi snilo.
A čitate li djeci bajke o prinčevima i princezama, bolje ih nemojte pustiti danas u blizinu televizora.
Vidjeti u kraljevskoj kociji Klempavog poluštakora kojeg prati matora s licem aligatora moglo bi im izazvati neizbrisive traume za cijeli život.
(nastavlja se jednom kad uspijem uloviti par minuta).
Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od
prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika,
što je za 7.2 procenta više od prosjeka.
Napisano unazad: AJUK
Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama,
bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu
poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja
i time vam olakšala dilemu.
U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja
pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje).
Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče,
tamo će vam sigurno znati pomoći.
Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org
Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr
Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr