Prvog dana našeg bivanja u Nevadi na putu u Arizonu svratili smo pogledati Hoover dam, branu poznatu iz malog milijuna filmova katastrofe, ako već ne drugačije.
Već u hotelu jedan stariji par nam je rekao da nažalost trenutno nema vode, što podosta umanjuje dojam.
Vjetar u granama napisao je danas u komentaru ono što sam baš htjela napisati o impozantnim gradjevinama bilo koje vrste.
Gradjevine su na kraju tek skupina gradjevinskog materijala, bio to beton, čelik, kamen ili nešto četvrto.
Možda je moj problem u tome što sama radim.na projektiranju inženjerskih objekata i svaki dan se susrećem sa betonom i željezom, tehničkim opisima i nacrtima, da mi kojekakvi tehnički podaci o visinama, širinama i količinama gradjevinskog materijala baš i nisu neka naročita fora.
I inače nemam jebenog pojma tko od kolega vozi koji auto ili kakav i koliki je stan kupio, takvi podaci do zla boga su dosadni. No, priče iz života bilo koje vrste oduvijek su me zanimale.
Tako i Hoover Dam ima svoju holivudsku priču o psu zvanom Nig, koji je vjerno pratio izgradnju brane i postao maskota radnika koji su je gradili.
Jednog je dana Nig zaspao ispod kamiona na gradilištu, vozač ga je prekasno opazio i taj je dan bil jedan od najžalosnijih u Boulder Cityju.
Radnici su mu u čast postavili betonski stup sa imenom. No onda se našao neki filozof koji je u imenu Nig vidio rasizam, pa su spomenik najprije otklonili a potom postavili spomen-ploču ne spominjući mu ime.
Inače za one koje zanimaju tehnički podaci, ovdje par natuknica, izguglanih naknadno.
Tko bi sve to zapamtio.
Brana je dobila ime po američkom predsjedniku Herbert Clark Hooveru.
Gradjena je izmedju 1931 i 1935 a službeno otvorena 1936 godine.
Radovi na opasnom gradilištu koštali su života 112 gradjevinskih radnika (ali najžalosniji dan je bio kad je pogazilo psa?!).
Troškovi izgradnje iznosili su tada nevjerojatnih 49 milijana dolara, što bi danas bilo otprilike 660 milijuna dolara.
Hoover Dam visok je 221m, sagradjen iz 2,6 milijuna kubika betona i 43500 tona željeza.
Generatori, koje pokreće 17 turbina, isporučuju oko 2080 megavata električne energije. Više od polovice energije odlazi u južnu Kaliforniju.
Umjetno jezero Mead, koje je stvoreno s branom, ima ukupnu površinu 640 kvadratnih kilometara i volumen ca. 35 milijardi kubičnih kilometara.
Danas se razina jezea spustila na prosječnih 19,6 km3 (što smo imali prilike i vidjeti).
Kako nas je čekao oko 500 km dugačak put do Grand Canyona, nismo se dugo zadržali ovdje, nego smo krenuli dalje kroz pustinju Arizone.