"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)
"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno.
U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)
"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili,
a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)
"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera
početkom 2020."
(Baba Vanga po okončanju pandemije, krajem 2023)
"To je nepravda!" (Kalimero, povodom ustoličenja novih top-blogera)
„Da Ahil nije imao petu, kad tad bi umro od korone.“
(Homer u neformalnom razgovoru, pred kraj pandemije)
"Rajši se Fuk pišem!"*
(Flekserica odgovarajući na pitanje: Da li bi se odazvali na poziv za blogersko druženje?)
"Bolje jesti smeće nego govna."
(Stevo Karapandža u nenapisanom komentaru kod Ipsilonke dana 04.04 24)
"Ma nabijem vas sve na qrac!"
(Zdravko Mamić iz egzila)
"Razlika izmedju Djordja Balaševića i Bore Djordjevića svodi se na to da je prvi bio Dobrica a drugi Ćosić."
(Arsen Dedić poručujući treći konjak u sedam ujutro u baru "Kod Svetog Petra)
*u prijevodu s jezika naših dragih susjeda: radije mijenjam prezime u Fuck!
U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 28.11.2022.
Zaljepljena
Ili zalijepljena?
U Katru ili Kataru?
Svejedno.
Kaže moja bolja trećina sinoć, nakon torture svim jučerašnjim utakmicama, od Japana preko Kockastih do reprezentacije Benettona, pardon Njemačke, da me danas neće mučiti nogometom.
I što je trenutno radio do sada?
Da.
Toliko o tome koliko je Portugal bezveze.
Zanimljivo je izgleda sve što meni diže tlak, pa tako i to.
Nije bilo dosta Bundeslige.
Prve, druge i treće lige subotom i nedjeljom.
Nije bilo dosta Konferencijske lige, Lige prvaka, engleske lige, Liverpoola i Manchester Cityja.
I ne znam više kako se sva ta sranja zovu.
Ne, trebalo je jedno prvenstvo aman taman da sjebe božićni duh.
Iliti ono što je od njega ostalo.
Koliko li ova katastrofa od svjetskog prvenstva misli trajati?
Dodjem s posla, skuham, pojedemo, pospremim i onda da ću imat nešto od života a ono glupi nogomet na televiziji.
Pa da me Gestapo i inkvizicija skupa muče lakše bi izdržala.
Nema dosadnijeg sporta.
Povlačim sve ono pljuvanje po biatlonu, curlingu i Tour de France.
Ovo je prava katastrofa.
Da imam sreće, a nemam, spasio bi me sada taj famozni blackout.
Mjesecima nas straše njime i sad kad bi ga trebala ko ozebli sunca a njega nigdje.
A možda bi trebala prestati kuhati iz protesta.
Zalijepiti se za plohu od šparheta kao zeleni aktivisti.
Ili politi televizor juhom od hokaido bundeve.
Kao jadne suncokrete Van Gogha koji su im valjda krivi jer nisu bili iz bio uzgoja.
Ili još bolje.
Skuhati pa zalijepiti lonac i poklopac.
Tako da gledaju u fažol a ne mogu do njega.
I sve je super
I sve je za pet
Kad si muško
I voliš nogomet
Ušlagiran i agresivan
Ja sam dušo predivan
Svake godine na današnji dan ujutro zapalim prvu svijeću na adventskom vijencu.
Ove godine uspjelo mi je totalno zajebati stvar.
Nemam ni vijenca ni božićne zvijezde.
A kako je došlo do te katastrofe?
Saznat ćete u nastavku.
Godinama već izbjegavam kojekakve seminare, sajmove i kongrese. Posebno one na kojima je težište na "networkingu" iliti širenju mreže poznanstava na poslovnoj razini.
Zadnjih godina neda mi se više širiti mrežu ni privatno a kamoli da sad tri dana upoznavam nove Hansove i Dietere s kojima ću satima raspravljati o dinamičkim opterećenjima mostova i utjecaju tečenja betona na količinu armature.
Šlag na torti mojeg odjebavanja networkinga donijela je sa sobom korona. Za razliku od onih kojima su javno bila puna usta brige za druge pa su ostalima nametali maske i testiravanja prije sastanaka, ja sam sastanke i druženja stvarno izbjegavala.
Ograničavanje kontakata i razmak od dva metra mjere su koje bi da se mene pita mogle ostati zauvijek.
Nikad nije bilo ljepše raditi u birou nego u ono vrijeme dok je velika većina bila u home office-u.
I tako je sada teško naviknuti se i na povratak kolega iz bunkera a kamoli još upoznavati nove.
Ove godine već sam tako uspjela izbjeći neki sajam u Dresdenu na koji se kretalo na ponedjeljak iza Duhova a koji je ovdje praznik.
Dosta sam se ja narmbala za firmu da bi slobodne dane trošila na kojekakve networkinge i stajanje u stau na autocesti gužvajući se na zadnjem sjedištu sa reklamnim panoem od firme.
I onda još dva dana stajati za pultom blebećući o našim vizijama, bla bla, truć truć u koje ne vjeruju ni oni koji su ih napisali u brošuri.
Onda je jednog dana došao novi mladi šef, kojem sam se lani, jezik prigrizla, žalila da su žene u našoj firmi podcjenjene i slabije plaćene od muškaraca, na što sam onda jedno za drugim dobila bolju sobu, u njoj kolegicu s kojom se najbolje slažem, dva-tri "šulunga", veću premiju i na kraju i povišicu.
Uz uvjet da se više ne žalim zbog položaja žena kad tome nije (više) tako.
Za razliku od onog prethodnog (ne znam sjećate li se još Napoleona) a koji je sve takav kakav je (nikakav) dogurao na višu poziciju, s ovim mladim se dobro slažem. Na početku sam mu ponudila svoju strukovnu pomoć i iskustvo, što zna cijeniti, budući da nisu svi bili toliko oduševljeni da nekog 32-godišnjaka postavljaju na to mjesto. I sada dobro funkcioniramo.
I kako onda odbiti odlazak na kongres i ovoga puta, posebno takav gdje se više radi o stručnom usavršavanju nego o već spominjanom netvorkanju.
Dobra strana takvih dogadjanja je kronično niski postotak ženskih sudionika, pa je u pauzama moguće širiti se na sve strane po ženskom WC-u.
Gužva se može usporediti sa onom u muškom zahodu za vrijeme simpozija babica i odgajateljica u vrtiću.
Nego, skroz sam se udaljila od teme i nije baš jasno kakve veze simpoziji i ženski wc-i imaju sa nepostojećim adventskim vijencem.
Zapravo nikakve osim da u mojem odsustvu nitko od dvo- ni četveronožaca nije došao na ideju nabaviti vijenac, a ja sam u gužvi oko simpozija kojem je prethodio odlazak liječniku zbog (odjednom) visokog tlaka (O tome drugi put, nakon napete zgodbe o bolovima u križima o kojima vas neću daviti. Zasada.) potpuno smetnula sa uma i Advent i Božić.
A i nema ove godine nikakvog božićnog ugodjaja.
Jedno zbog temperatura koje se često kreću i do dvadesetak stupnjeva danju još tamo početkom studenog a drugo zbog mjera štednje električne energije kojima je Božič i ove godine pao kao kolateralna žrtva i vrlo malo ili nikako je sve skupa okićeno.
No, duh Adventa spasila sam pripremom advenstkih kalendara za dečke kao i svake godine.
Na sreću taj dio naručujem online dosta ranije, kao bi sigurno stiglo na vrijeme.
Tako će i ove, umjesto božićnih poklona u jednom paketu dobiti 24 mala dnevna (uglavnom jestiva ali i neka druga iznenadjenja).
Mačkama paket nisam pripremala,
njima je ionako svaki dan blagdan
i još jedna prilika
za odmor
na svim
mogućim
i
nemogućim
mjestima
Bitte mal zur Seite treten
Denn wir brauchen Platz zum Kneten
Sind die Finger rein?
Du Schwein
Sind die Plätzchen, die wir stechen
Erstmal auf den Ofenblechen
Warten wir gespannt
Verbrannt
In der Weihnachtsbäckerei
Gibt es manche Leckerei
Zwischen Mehl und Milch
Macht so mancher Knilch
Eine riesengroße Kleckerei
In der Weihnachtsbäckerei
In der Weihnachtsbäckerei
(Rolf Zukowski : In der Weihnachtsbäckerei)
Mlinac za papar koji je Novoj TV ostao od Master chefa davne 2010 (ili nešto slično) u moje ime dodjeljuje se tigiju.
Po onoj ruka ruku mije, trebala bi nominirati V jer je ona nominirala mene kao blogersku zločestoću.
No to onda ne bi bilo fora.
A i obzirom da je poštarina za inozemstvo skupa, u slučaju da nekim blogočudom osvojim više taj famozni mlinac, molim da ga se pošalje na adresu od V.
Ona će kao najjača kuharica na blogu uspjeti izvući najviše papra iz njega.
A sad zašto Tigi?
E pa zato jer bi da mi sad nekim čudom naraste ona stvar i krste me i pričeste u 55. godini u biti bila on.
Jebe se njemu za političku korektnost, jebe se njemu za sve novokomponovane belosvjetske norme kojih bi se trebalo držati.
Koga voli voli a koga ne voli to mu i reče.
Nema tu one iz mojih novih krajeva tipa dasdarfmannichtsagen.
S njim si na čist račun duga ljubav.
Ili kao tobože neka silna mržnja.
Na jeziku.
Što bi rekli Švabe : Harte Schale, weicher Kern.
(Iliti prevedeno na blogerski: Bolje da te Tigi mrzi, nego da te tolerantni i razumni blogeri vole.)
Crnac Sammy nije znao u kojoj je zemlji
Ni kako se ispravno jedu baklave
Crnac Sammy je jedino znao
U kojoj rundi bi treb'o da padne
Zike i face iz našeg kantona
Sjede pored samog ringa
Ziketova ruka na koljenu od Mine
Sjeba koncentraciju kladanjskog Tigra
Da li je kriv Sammy il' Ahmo
Analiziralo se poslije meča
Naš šampion je naletio na štoc
Tigar iz Kladnja pade k'o svijeća
To je sport za ljude u Bosni
Niski udarci tu se ne sude
A ima samo pauza mala
Da čistačica pomete zube
Prošli tjedan bilo je 5 godina da je mama umrla.
Da je živa slavili bi slijedeće nedjelje njen 75. rodjendan.
Ne volim groblja.
Previše sam vremena kao mala provela na njima s pokojnom babom koja je na grob odlazila nekada i dvaput na dan.
Da se ne osuše rožice.
Do našega groba stoji i danas stari dječji grob bebe koja je umrla nakon samo pet dana negdje početkom dvadesetog stoljeća.
Prije više od sto godina.
Baba se uz naš cijeloga života brinula i za taj napušteni i zaboravljeni grobić.
Kada je na našem groblju počelo faliti grobnih mjesta komunalno poduzeće je došlo na ideju odstraniti taj grob.
Baba to nije dala nego je taj grobić preuzela na sebe i tako do smrti plaćala naknadu za tudji grob iako su davno mrtvi i roditelji te bebe i kasnija braća a vrlo vjerojatno i djeca te djece.
Razlog je navodno bilo da ne bi netko na tom mjestu napravio ogromnu grobnicu od koje bi teško došla do našeg groba sa svih strana.
Meni se ipak činilo da nije imala srca da tako nestane jedini dokaz postojanja djetešca koje je živjelo samo 5 dana.
Kao i sestra moga tate kojoj su se jedan po jedan skoro svi naši pridružili u grobu do.
Kad je nakon babe i tate umrla mama, sestra i ja uz kuću smo naslijedile i oba groba.
Kako sjećanja s godinama blijede, tako je prazna kuća više budila sumnju u to da li su njeni nekadašnji stanari ikada uopće postojali ili sam sve skupa samo sanjala, negoli je budila lijepa sjećanja.
Sin nije htio više odlaziti dolje kad nema babe i deda, mi smo još neko vrijeme pokušavali pronaći u njoj nešto od onih dobrih starih vremena kad su svi još bili živi i zdravi i na broju.
Nije nam baš išlo.
Kuću i dom čine ljudi u njima a ne zidovi i fasade.
Kuća bez ljudi koji su u njoj živjeli postala je živa rana i tako smo je ovoga ljeta prodali i time je jedan od nekoliko mojih odvojenih života koji su se odvijali na raznim mjestima završio.
Nikad nisam voljela groblje i grobove.
Gledala sam na njih kao na dokaz nečije smrti.
A što se tu ima dokazivati.
Danas jesi, sutra te nema.
Smrt je samo nuspojava života.
Onda mi je ovih dana oko maminog datuma smrti i rodjendana koji leže tako blizu da ih je teško razdvojiti palo napamet da su grobovi na kraju jedini opipljivi dokaz da je netko bio tu.
I kako je netko jednom rekao da je život ona crtica izmedju dva datuma na grobu.
Nečija je crtica duža, nečija kraća a neka je samo proletjela uz nas kao ona bebe stare pet dana a čiji je grobić ostao kao dokaz da je onaj moj završeni život jednom ipak bio tu.
To je bilo ka u priči, malo sriće, puno jada, puno zime i propuva
Ali jubav sve izliči, boje vengo sto balada, boje nego štruca kruva
To je bilo ka u priči, ma ih više ovud ima, na dnu mora su gajete
Sve beštimje, grube riči, sve je prošlo poput dima, vrime metlom sve pomete
Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od
prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika,
što je za 7.2 procenta više od prosjeka.
Napisano unazad: AJUK
Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama,
bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu
poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja
i time vam olakšala dilemu.
U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja
pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje).
Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče,
tamo će vam sigurno znati pomoći.
Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org
Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr
Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr