Marketing
Vijenac
Svake godine na današnji dan ujutro zapalim prvu svijeću na adventskom vijencu.
Ove godine uspjelo mi je totalno zajebati stvar.
Nemam ni vijenca ni božićne zvijezde.
A kako je došlo do te katastrofe?
Saznat ćete u nastavku.
Godinama već izbjegavam kojekakve seminare, sajmove i kongrese. Posebno one na kojima je težište na "networkingu" iliti širenju mreže poznanstava na poslovnoj razini.
Zadnjih godina neda mi se više širiti mrežu ni privatno a kamoli da sad tri dana upoznavam nove Hansove i Dietere s kojima ću satima raspravljati o dinamičkim opterećenjima mostova i utjecaju tečenja betona na količinu armature.
Šlag na torti mojeg odjebavanja networkinga donijela je sa sobom korona. Za razliku od onih kojima su javno bila puna usta brige za druge pa su ostalima nametali maske i testiravanja prije sastanaka, ja sam sastanke i druženja stvarno izbjegavala.
Ograničavanje kontakata i razmak od dva metra mjere su koje bi da se mene pita mogle ostati zauvijek.
Nikad nije bilo ljepše raditi u birou nego u ono vrijeme dok je velika većina bila u home office-u.
I tako je sada teško naviknuti se i na povratak kolega iz bunkera a kamoli još upoznavati nove.
Ove godine već sam tako uspjela izbjeći neki sajam u Dresdenu na koji se kretalo na ponedjeljak iza Duhova a koji je ovdje praznik.
Dosta sam se ja narmbala za firmu da bi slobodne dane trošila na kojekakve networkinge i stajanje u stau na autocesti gužvajući se na zadnjem sjedištu sa reklamnim panoem od firme.
I onda još dva dana stajati za pultom blebećući o našim vizijama, bla bla, truć truć u koje ne vjeruju ni oni koji su ih napisali u brošuri.
Onda je jednog dana došao novi mladi šef, kojem sam se lani, jezik prigrizla, žalila da su žene u našoj firmi podcjenjene i slabije plaćene od muškaraca, na što sam onda jedno za drugim dobila bolju sobu, u njoj kolegicu s kojom se najbolje slažem, dva-tri "šulunga", veću premiju i na kraju i povišicu.
Uz uvjet da se više ne žalim zbog položaja žena kad tome nije (više) tako.
Za razliku od onog prethodnog (ne znam sjećate li se još Napoleona) a koji je sve takav kakav je (nikakav) dogurao na višu poziciju, s ovim mladim se dobro slažem. Na početku sam mu ponudila svoju strukovnu pomoć i iskustvo, što zna cijeniti, budući da nisu svi bili toliko oduševljeni da nekog 32-godišnjaka postavljaju na to mjesto. I sada dobro funkcioniramo.
I kako onda odbiti odlazak na kongres i ovoga puta, posebno takav gdje se više radi o stručnom usavršavanju nego o već spominjanom netvorkanju.
Dobra strana takvih dogadjanja je kronično niski postotak ženskih sudionika, pa je u pauzama moguće širiti se na sve strane po ženskom WC-u.
Gužva se može usporediti sa onom u muškom zahodu za vrijeme simpozija babica i odgajateljica u vrtiću.
Nego, skroz sam se udaljila od teme i nije baš jasno kakve veze simpoziji i ženski wc-i imaju sa nepostojećim adventskim vijencem.
Zapravo nikakve osim da u mojem odsustvu nitko od dvo- ni četveronožaca nije došao na ideju nabaviti vijenac, a ja sam u gužvi oko simpozija kojem je prethodio odlazak liječniku zbog (odjednom) visokog tlaka (O tome drugi put, nakon napete zgodbe o bolovima u križima o kojima vas neću daviti. Zasada.) potpuno smetnula sa uma i Advent i Božić.
A i nema ove godine nikakvog božićnog ugodjaja.
Jedno zbog temperatura koje se često kreću i do dvadesetak stupnjeva danju još tamo početkom studenog a drugo zbog mjera štednje električne energije kojima je Božič i ove godine pao kao kolateralna žrtva i vrlo malo ili nikako je sve skupa okićeno.
No, duh Adventa spasila sam pripremom advenstkih kalendara za dečke kao i svake godine.
Na sreću taj dio naručujem online dosta ranije, kao bi sigurno stiglo na vrijeme.
Tako će i ove, umjesto božićnih poklona u jednom paketu dobiti 24 mala dnevna (uglavnom jestiva ali i neka druga iznenadjenja).
Mačkama paket nisam pripremala,
njima je ionako svaki dan blagdan
i još jedna prilika
za odmor
na svim
mogućim
i
nemogućim
mjestima
Bitte mal zur Seite treten
Denn wir brauchen Platz zum Kneten
Sind die Finger rein?
Du Schwein
Sind die Plätzchen, die wir stechen
Erstmal auf den Ofenblechen
Warten wir gespannt
Verbrannt
In der Weihnachtsbäckerei
Gibt es manche Leckerei
Zwischen Mehl und Milch
Macht so mancher Knilch
Eine riesengroße Kleckerei
In der Weihnachtsbäckerei
In der Weihnachtsbäckerei
(Rolf Zukowski : In der Weihnachtsbäckerei)
Post je objavljen 27.11.2022. u 18:05 sati.