Dvorci, crkve i stari gradovi
14.10.2022., petak
sv.Alojzije Gonzaga Popovača
Od cijele te popovačke priče ostaje samo gorak okus nekada slavne povijesti. Od svih Turaka, borbi, provala, obrana krvi i ponosa, kuće Erdeda de Moslavina ostala je samo bolnica potrebitih za zdravljem. Bolnica je za mentalno zdravlje, kao da je sudbina tom gradu upravo dala svrhu i dalje boli i ratova, ali ovaj puta sa samim sobom. Ulazeći u Popovaču na uzvisini , okolo rotora , ako me sada sjećanje ne vara, znam da smo se izvrtili po pločama, stoji crkva. Onako kao da je prenešena od nekud daleko , s juga Hrvatske, jer po svojoj vanjskoj arhitekturi kamenih blokova, prije bi pristajala jugu ,da ne navodim gradove ili mjesta po Jadranu, nego ovom krajoliku. Grubo obrađeni, nepravilni kamen, dominira ovim dijelom ,a iznutra možda ne tako bogato uređeno kako bi se očekivalo od onakvog bogatstva velikaške obitelji koja je donirala i čuvala na sve strane ,ali ovaj kraj kao da je zaboravila, upravo ovdje doma. Uprkos lijepim oltarima sv.Ane i Jakova, ipak djeluje skromno, sasvim i moderno. Građena je 1935 godine,a arhitekt bio je onaj Stjepan Podhorsky kojeg često srećemo kod gradnje crkvi ili popravljanju istih. Sam Stjepan Podhorsky rođen je u Zagrebu 1875 godine gdje je završio osnovnu školu,a onda tehničku srednju školu. Bio je „šegrt“ kod graditelja katedrale u Zagrebu. Nakon školovanja u Beču , vraća se u rodni grad i tu počinje njegova karijera, vidljiva tragovima kod popravaka mnogih crkava, kao npr one u Križevcima, sv. Križa. Titular ove crkve je sv.Alojzije Gonzaga, iz poznate talijanske (Mantova) moćne i bogate obitelji. Kao 7 dijete u obitelji odrekao se nasljedstva i tako krenuo svoj put svećenstva. Dajući sebe za siromahe, i sam se zarazio . U jednoj od svojih vizija prorekao je svoju smrt. Djelom je zaslužio biti svetac. Njegov dan slavi se 21.6. U 18 stoljeću Isusovac Milunović Josip napisao je godine 1759. 27.9. Šest nediljah na poštenje Alojzije Gonzage, vrijedno djelo o životu i radu ovog sveca. Crkva se svakako kategorizira kao vrijedan sakralni spomenik prve polovice 20 stoljeća,a ujedno je i vrijedan ukras Popovače. Oznake: Moslavina, Popovača, povijest, povijest Hrvatske, priče, vjera, religija |
19.07.2022., utorak
Vinagora
Bilo gdje u Zagorju , pogotovo u onom dijelu gdje bregi skrivaju ljepotu, ukomponiranu sa vidikom i krajolikom ne znaš zapravo što ćeš prvo pogledati. Kakvu crkvu ili se svrnuti pogledom na dolinu ispod nje. Jedna takva ljepota čeka nas u Vinagori. Možda se meni čini da je malo i zapostavljena na odnosu recimo Trškog Vrha ili Marije Gorske, no , ona svakako zaslužuje svoje mjesto u krasotama Zagorja. Tek nekoliko stepenica, ulaz u intimu – cinktor – ograđeno dvorište ovdje još pojačano i trijemom kako bi se sve one koji dođu ovdje ufati se u milosti božju i pokloniti se Majci Božjoj zaštitilo od kiše ili snijega, što je karakteristično u baroku. Takve trijemove imaju proštenjarske crkve u Hrvatskom Zagorju,kao svoju karakteristiku. Iznad ulaza u crkvu zidne slike, prikazuju Mariju zaštitnicu. Od možemo reći skoro pa davnina ovdje stoji kip Marije koju zovu i Marija Vinagorska, još od 16 stoljeća, kojoj su se seljaci molili u predahu između kopanja bogatog vinorodnog kraja. Odatle i ime samom kraju zbog vinograda. Grofovi Ratkaj čiji je ovo bio i posjed, podigli su kapelu i u nju stavili kip. „ Čudotvornost kipa pronio se daleko I za malo vremena stvorimo se u Vinagori, gdje je župna crkva sa župnim stanom upravo monumentalno položena na istaknutom visu. To je nekad bila tek kapela župe desinićke, a god. 1780. nastade tu župa. Da pojača utisak kuće božje izveo je stari majstor dvije kapele pred njom u formi kula, pa sve skupa čini vrlo lijep dojam. U crkvi je bio umjetnički izveden portret senj-skoga biskupa Ratkaja, koji je možda tu crkvu posvetio. Toranj pokriven lijepom baroknom kapom, a u njem su 3 zvona, najstarije od god. 1607., a najoriginalnije ono iz god. 1773., što ga je izlio Balt. Schneider u Celju i uresio otiscima okosnice velikoga lista. Ostalo mi je sve u jakoj uspomeni, jer je kod razgledanja zvonova pukla daska podamnom, pa me kapelan zahvatio za ruku i spasao. A kad smo tek dolje sišli, gdje nas je srdačno primio naobraženi stari župnik Jakovina, poče se siromašni kapelan nenadano tresti kao šiba od spomena na netom minuli prizor ... ! Danas je pod novim, revnim župnikom Vukinom postala Vinagora centar velike karitativne djelatnosti prave blagodati za tamošnji bijedni svijet...glasom i odasvud su dolazili ljudi pomoliti se te je tako i kapela dobila ime Marijina Pohoda! – piše nam Gjuro Szabo. Križnog je tlocrta pravokutne lađe s bočnim kapelama i poligonalnim svetištem. Cilindrične kule pokrivene su baroknim kapama. Inventar je nastajao kroz 18 i 19 stoljeće. U zadnju nedjelju mjeseca listopada 1892. g. strašna nesreća: prema predaji nju su za vrijeme proštenjske mise, na kojoj je bilo veliko mnoštvo naroda, izazvali džepari. Nagovorili su jednu ženu da počne vikati: “Toranj se ruši!” To se doista tako činilo svima koji su okrenuli pogled prema tornju jer su u njegovoj pozadini brzo prolazili nebeskim svodom oblaci. Nastala je neopisiva zbrka i strka u kojoj je smrtno stradalo četrnaest ljudi. Oznake: religija, vjera, povijest, Hrvatska |
04.08.2021., srijeda
Trški Vrh Krapina
Izgrađena prvotno kao proštenjarska crkva 1750 godine,izrasta u jedno od najvećih hrvatskih crkava posvećena zagovoru Majke Božje.Gradio ju je kako to spominje Kukuljević Sakcinski,Josip Javornjak.Izdiže se monumentalno u prostoru omeđenom cinktorom u razigranim oblicima baroka,kakvi se rjeđe sreću u našim prostorima. Uz obrise lađe,vrlo mekano predstavljena,a duga je 11 metara I široka 17,četverokutno je svetište na kraju zaobljena oblika.Oba dijela crkve prekrivena su slikovitim spljoštenim kupolama,nad lađom višom,a nad svetištem nižom.Na prijelazu iz lađe u svetište nastaje pomoću stubova krivulja u obliku slova S.Uz svetište su s jedne strane sakristija,a s druge kapela otvorena prema cinktoru.Iz glavnog rašćlanjenog pročelja izdiže se zvonik s baroknom kapom. Među natpisima u crkvi na zidu pjevališta čitamo I ovaj NOS REG. LIB.PRIV.CRAP. CIVES FVNDATORES HVIVS ECCLIAE B.M.V. IER FVUNDVM ISTVUM DE DICAVIMV S.1750 Natpis nam jasno kaže da iza toga značaknog ostvarenja stoje purgeri Krapine,koja je oko 1740 godine imala nešto preko 1300 žitelja.Taj je pothvat bio razmjerno brzo završen zalaganjem poduzetnog župnika Nikole Gorupa.tako da je svečana posveta bila 1761 godine. Oznake: Krapina, Hrvatska, religija, povijest |
25.11.2017., subota
Nova Rača
U i iz Slavonije se može na razne načine,moj je način preko šume Striborove,a pogotovo otkad imam sjajni gps.No,u ona davna vremena lutanja,pitanja po bircevima i selima gdje je što i kako do toga doći,čini mi se da je bilo jednostavnije. Ja ću vas povesti na put nekim kontra smjerom,pa ako je još k tome i lijepi dan nećete požaliti.Ovaj put nažalost ide samo zagrepčane i uokolo susede,koji bi mogli ovim putem,ali nije naravno zabranjen niti za one koji vole šumom,a ne drumom,kao je.Jer naravno na kraju svake šume možete jedino početi plakati od bijesa i tuge,a dan ide. Krenimo zato onako leđero preko Dugog Sela,pa starom Moslavinom,mada je ovo sada sve područje zagrebačke županije i to duboko ,skoro pa do Bjelovara.Usput ono malo već urbaniziranog rurala zaustavit će vaš auto,da se sjetite kako izgleda krava,ovca,možda pokoja koza i perad,koja uredno pretrčava cestu,pa ako malo više nagazite na gas,sutra bi mogli imati frišku domaću juhu na stolu.Jer zna se ,domaće je domaće,a ovo je svakako hrvatski proizvod,pa ćete potaknuti kojeg seljana da počne masovnu proizvodnju diska za kočnice i tako će spasiti ono malo perja.No,Kloštar Ivanić smo prošli,krećemo se polako prema Čazmi,a odande nekako smjer Bjelovara,pa onda na staru podravsku magistralu.Ali dajte samo čas pričekajte,pogledajte sa strane imena sela,možda koje krije i nešto što zaista vrijedi vidjeti.Takvo selo je i Nova Rača.Reći ćete imena luda ,nalaze se svuda i možda se malo nasmijati imenu sela,no kad vidite ono na što vas je cesta naletjela,smijeh će vas proći i osjetit ćete samo divljenje.Pisana povijest Rače može se pratiti od stoljeća 13-tog kada se ovdje 1245 godine spominje plemenska župa Česmica,nad kojom vladaju „crvena braća“ ,odnosno dobri stari templari.i to sve do godine 1313.U vrijeme svoje vladavine sagradili su oni ljepoticu crkvu sv.Marije i to kako kažu spisi 1312 godine – De Ecclesia Parochialis erectione Anni 1312 errecta a fratribus Rubris.Sama ta župa spominje se godine 1334 ,u papirima zagrebačke biskupije – Ivan Arhiđakon,a kasnije opet 1501. Da bi za vrijeme turskih provala bila devastirana i raseljena,ali ju ponovno srećemo u povijesti 1709 godine.Nisu samo Turci,koliko sam puta to rekao,da smo više krivi sami sebi,nego kaj nam stranci moreju narediti,tako smo i ovo područje rastrzali između međusobnih borbi za posjede i vlast.Tako da su Osmanlije ustvari jako malo porušili i zatekli,samo su popravili stvar . No,kanimo se politike i pređimo u glavu. Sveta Marija sa krasnim gotičkim zvonikom s karakterističnim kontraforama,uz koju se stisla ma branič kula sa puškarnicama.Jednobrodna je,monumetalna s kontraforima na trotrastičnom završetku svetišta,a pored toga mala sakristija.Uz brod se stisla mala gotička kapelica sa zvjezdastim svodom.U onim političkim previranjima stradala,pa se dosta izgubilo od prvobitnosti njene,ali je 1720 godine ipak postavljena natrag,ali ovaj puta barokizirana.U njoj su još ostaci 18 i 19 stoljeća ,po inventaru,a godine 1935 od strane mariborskog umjetnika biva oslikana nanovo.Vidljivi su sitni tragovi slikarija od prije,ali svakako treba obnovu i treba ju ,stručno rečeno sondirati. Tek tada ćemo vidjeti možda njenu staru ljepotu.Ubrizgati botox,poravnati ljepotici bore,ali vjerujte mi iz ove crkve nećete poželjeti tako brzo izaći kao niti ja,jer me je uz još neke,osvojila na prvi pogled. Oznake: nova rača, Hrvatska, povijest, religija |