Dvorci, crkve i stari gradovi

03.12.2021., petak

Nikola Halper Sigetski

Prosinac je , svijet se sprema za još jednu promjenu godine, sve je okićeno, čeka se samo nada u noći kad je rođen sin koji će donijeti ili je trebao donijeti planeti, svijetu , čovjeku mir I blagostanje ,a isto tako I vječni život u neumrloj duši , u vječnom blaženstvu sna I pokoja. Nažalost uprkos svemu tome, svijet postaje sve gore I gore mjesto I premda se pale svijeće ,daju se zagovori I molitve premda su glasnije , ustvari postaju beznadne I sve tiše. Lampice koje gore okovane bolestima ,ratovima, ubojstvima ,paležima I razbojstvima nisu dovoljne da osvijetle našu dušu I da zaista se predamo veselju Prvorođenca među svima . Vjere u sivoj eminenciji sve glasnije pozivaju na molitvu sa oružjem u rukama. Svijet ide svom kraju , naspram one stare , koja se šaptala 2000 godina ili ili , kad je Isus Uskrsli trebao doći na ovaj svijet I ugasiti I kazniti sve ono što ne valja. NIje došao, valjda I on negdje s neba gleda, što smo učinili sa svom onom Božjom idejom o zemlji ljepote , o onom kutku svemira koji nam je dan da uživamo na ovom svijetu divote I onda preselimo u Božje krilo. Sve smo pokvarili I tu ljepše riječi nema.
Kao I sve na ovom svijetu , ipak završava , kako kome , na mjestu kojem svi idemo, na groblju. I zbog toga ostajem u Krapini ,premda I nema veze sa zadnjim spokojem nakon divljine života.
Mauzolej na krapinskom groblju samo je pokazatelj svega onoga , što je netko ostavio za sobom, premda I ovdje nisus vi jednaki u zadnjem času. Skromniji ili bogatiji grobovi upravo su ono što pokazuje koliko smo u ovom životu vrijedili, a ipak idemo goli I sami pred oči Stvoritelja. Mauzolej obitelji Halper ( Radić).
Obitelj Halper došla je ovamo, rekli bi , dotepla se iz Mađarske I to nije ništa novo, znajući da su mnogi došli ovamo upravo iz Mađarske I ovdje na ovom tlu Hrvatske ostavili svoje tragove. Mnogi vezani za ovaj kraj, a upravo oni domaći nevezani. Sve je kako se gleda ustvari. Stranci u dobroti I domaći u zloći.
PLemstvo su dobili davno , po broju I statusu od osmog koljena pravo da mogu pogledati kralja u oči, premda se kralja ne gleda u oči ,nego se kleči I smjerno čeka njegova ili njezina odluka. No, osmo koljeno se broji po pristupu I pravu vladavini nad zemljom. Plemstvo obitelji podijeljuje kralj Matija II. godine 1611. Obitelj Halper se iz Mađarske (Szigethy penes fluvium Zeck in Comitatu Castriferrei). U Hrvatsku doseljavaju 1760 godine , što stoji u arhivu obitelji ,a prvi od njih bio je provizor obitelji Erdoedy. Nekoliko im je puta to isto plemstvo potvrđivano ,a obitelj seli u Zagorje krajem 18 stoljeća I tu stječe posjede : Zajezdu, Turnišće I jedinu drvenu kuriju Škarićevo. Ivan Halper kupuje posjed Plusku .
Samo nekoliko kilometara od Zagreba stoji mjesto Luka sa crkvom , župnim dvorom I školom iz 1912 godine. Ta škola sagrađena je na mjestu gdje je nekad stajao dvorac Luka , koji je pripadao Nikoli Halperu Sigetskom ( ugarsko plemstvo po Sigetu) ,a poslije njegove smrti nasljedila je to njegova kćerka Antonia udata Speciari ,od koje je školska općina kupila dvor sa gospodarskim zgradama.
Tu nalazimo zgodan zapis , koji je Nikola našao među svojim papirima, a sam zapis potječe od njegove pra-strine ,koju su roditelji poslali na “Kraljevski sajam “ u Zagreb, kako bi kupila sve moguće što je potrebnu kućanstvu.
Sam list – pismo pisano je na kajkavskom :
“Zagreb 22 Augustuša 1745
Draga moja mama!Ja sem kobila ( kupila) samo ako bu njim to prav kaj sem ja kobila. Sve sam pokubljena duguvajna dala dobro složiti I spaketeriti, kak kučiš Jakob nebi kaj sgubil.Tulikajše sem zakleščila I puranaru Smodili, naj zmirom na zad gledi kak bu mogel nefaljeno I na zajdnicu kol imati brigu I taki spetiti kak bi koje dugovanje med lojtricami …itd “ Kako se vidi iz pisma dotična milostiva gospodična – frajlica nije baš bila do kraja vična kajkavšitni. Tada se naime više koristila njemština među plemstvom.
Po opisima upravo taj Nikola Halper Sigetski bio je u obitelji najčudniji primjerak, rekli bi crna ovca, pa se zato I zadržavam upravo na njemu .
Postoji opis dotičnog plemića :
“ Muž ovisokog uzrasta, širokih plećiju te rijetke fizičke jakosti – pravi atleta – rodio se je prvih godina 19 vijeka na dobru svog oca Ivana vlastelina u Pluski. Sve do 6 razreda zagrebačke akademijske gimnazije prolazio je za nuždu s prvim redom, nu u sedmom ili tada t.z. logici zapeo je posvema. Pošto mu je strogi otac zaprijetio ,da se s lošom ocjenom ne smije kući vratiti – školska godina završavala je 20 kolovoza, nestao je iz Zagreba, te se uputio pješke kroz Štajersku u Kranjsku.
Više je dana tražio zaradu ,a kako je bio praktičan , našao je naskoro u dražesnom gorskom kraju uređeni seoski posjed. U kući je bila lijepa jedinica. Isprva je spavao u staji, orao I kopao te rukovodio gospodarstvo, Prigodom nadziranja blaga na paši ,razmišljajući prečesto o svom domu I školi ,pričinjalo mu se sada danomice sve jasnije I shvatljivije. Govorio bi si: Kako dovraga nijesam ovo ili ono znao, sad mi je posve razumljivije.” Nikada nije polazio na zabave , uvijek je bio trijezan I marljiv poput mrava ,te se postepeno sve više sviđao svom gospodaru. Ovaj ga je zavolio , uzeo u službu pomoćnog slugu, a Halpera premjestio u kuću. Sve više je općio s domaćinima ,pak se kći domaćina u Halpera kao momka od oka zaljubila. Roditelji lijepe Micke dakako su s time bili sporazumni, no nekako se Nikola nećkao. Nikola kako je nenadano došao, tako je nenadano I odmaglio nakon 16 mjesečne službe. Vratio se u Zagreb……..”Ova godina duševnog odmora I rada u prirodi silno ga je okrijepila te upisavši ponovo 7 razred s odlikom ga završi,a kasnije I pravoslovnu akademiju. Izmirio se je s ocem. Bio je poštovan I opće poznat kao napredan I praktičan vlastelin., koji je prednjačio u svakom poljskom radu.

Oznake: Krapina, povijest, Hrvatska

- 08:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2021., četvrtak

Krapina

Reklama je izgleda i to dobra, najvažnija stvar na svijetu, uzevši od ratovanja, prodaje , turizma ,pa čak i najstarijeg zanata. Reklamom se kupuje nešto lijepo, reklamom se stvara negativa ,reklamom se svadi nacija ,a isto tako dobra promidžba može rušiti vlade, spaljivati ljude ili žene ,a isto tako i stanovništvo cijelog svijeta natjerati da se cijepe protiv zaraznih bolesti. Kod nas i u nas reklama nas je toliko posvadila, da samo čekamo koju vijest kako bi se još više uspjeli zamrziti, posvađati oko gluposti i prebrojati tko je kome i kada stavio ,a tko kome i na pravom mjestu nije,a stavljaju nam ga svaki dan, a mi od toga ubiremo plodove sve većeg nezadovoljstva i sve skupljeg goriva. Mi smo ovce i lepo blejimo u miru, u užitku što možemo makar kao i u orgazmu svršiti na sve servirano od strane dobre ,pobožne reklame. U turizmu imamo biser Jadrana – Dubrovnik , Opatiju staru damu , Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu , Vukovar – grad heroj ,a ostala mjesta i gradove kao da smo izbrisali ,premda mnoga od njih imaju i veći potencijal za razvoj reklame nego ovi pobrojani. MI volimo more, volimo rijeke, ali prave velike ,ne one male ,jer patimo od veličine, koju nikako ne nalazimo u samima sebi ,pa zato pljugamo na reklamu. Tu i tamo podviknemo pa to je skupo , preskupo ,a branili smo , ali i dalje uživamo kad nam uplovi koji kruzer ,jer nam bude bolje , ako skupimo lovu od dvije smokve, tri razglednice i ako se netko divi ljepotama Groda .
Nažalost ta ista reklama nije bila niti jest još uvijek blagonaklona Krapini. Mali je to gradić , poznat jedino po hohštapleru Gaju ,koji je napisao reklamnu knjižicu Die Schloesser bei Krapina i to je sve. Još Hrvacka ni propala više ne vrijedi, kao vjerojatno niti onda. Ne daj Bog dragi da nam stranac nešto napiše ,jer onda razvlječemo to na pasja i mačja kola. Da nije bilo Gorjanović- Krambergera ne bi niti znali da su stari Krapinci razbijali kosti ko s filma, čiji je početak praćen muzikom Also sprach Zaraturstra niti isto tako da spadamo u red vrlo rijetkih zemalja svijeta koji imaju dokaze o postojanju pračovjeka – ovde krapinskog. U spilji Hušnjakovo. Prije nekoliko godina napravljen je sjajan interaktivan muzej kojim valja prošetati, mada sumnjam da ga je većina Hrvata i posjetilo . I to je žalosno. Iznad Krapine velebna je građevina Trški Vrh, donirana i oslikana bogato, okružena zidom i zatvorena u molitvi Bogu. Smještena je Krapina između zagorskih brda ,a utonula u dolini , i već nas s ceste gleda i poziva, skrenite, otkrijte priču jednog zaista starog grada. O povijesti Krapine napisano je dosta toga, ali nikako ne može uzeti svoje mjesto ,kao recimo barokni Varaždin . Još davne 1193 godine ostalo je zapisano da Calanus ,gubernator Hrvatske i Slavonije odredjuje da se ima plaćati desetina zagrebačkom biskupu Dominiku ,a isto tako tu se i spominje izrijekom „locus Krapina“. 1222 godine spominje se „Petrus ,comes de Crapuna „ i vjerojatno je već tada Krapina bila sijelo plemenske župe. 1225 boravi ovdje I Bela,sin Andrije II i rješava pitanje vlasništva zemlje Mogoš. PO tome se da zaključiti da je već tada postojao Burg i to kraljevski, „castrum de Zagoria“. Za Krapinu je važna i godina 1347 kada im kralj daje dozvolu da Krapinci sude po svome sucu. Mijenja mnoge vlasnike Celjske, Vitovac, Ivaniš Korvin- koji upravo mlad umire u Krapini,a zadnje počivalište našao je u Lepoglavi.
Mnoštvo kapela ,neke od njih su nestale, ali zauvijek stoji „katedrala „ crkva sv.Nikole i franjevački samostan. Crkva je djelo Franje Keglevića,na mjestu stare ubožnice pod brdom, na kojem je kasnije stajala ona , sada je nema više, kapela sv. Josipa. S gradnjom se počelo 1644 godine a dovršena je 1657.
Jednostavna vanjštinom s pročeljem i solidnim portalom nad kojim je freska iz 18 stoljeća. Nad slikom sv.Katarine grb je Bedekovića ,a tu je u crkvi grobnica Keglevića ,pa kad je posljednji Oskar i žena mu ,druga, Matačić preminula ,grobnica je zazidana.

„ I to je grad Zrinjskog ( Zrinoglu). To je tvrd grad. Njegova citadela je sazidana od cigle. Spoljašnje utvrđenje je jako i utvrđeno kao grad Temišvar, i kako može da primi nekoliko hiljada vojnika ,tu u zasjedi izvan grada čekalo je nekoliko hiljada nevjernika. Oni su poveli podlu i krvničku borbu i borili su se tako da se to ne može ni na koji način opisati. Postupali su podmuklo i uopće nisu izašli na bojno polje. Napokon, nepriajtelj nam je dao malo prilike za spavanje, jer su se i oni smjestili na počinak preko puta grada i pospali. Tu noć i mi smo zakonačili na suprotnoj strani prema neprijatelju. Postavili smo stražare na sve četiri strane ; puškare krajiških ratnika poslali smo na stranu prema neprijatelju, a mi smo se povukli u miran san. Ujutro, kad je cijela islamska vojska bila spremna za boj, nesretnici su, misleći da su naši ratnici nepripravni,svi poskakali na konje , te s uzvicima „Jezuš! Jezuš!“ napali na nas....“
Zapisao je kratku reklamnu crticu onaj slavni putopisac Evlija Ćelebi.
Ako sam uspio ovim tekstom imalo izreklamirati Krapinu, da ne ostane samo grad na skoro samoj granici Hrvatske, i ako cestom žurite dalje prema Sloveniji ili Austriji , spustite nogu s gasa i barem popijte kavu kod Gaja. Iznenadit će vas Krapina iza svakog ugla, svojoj samozatajnom skromnom ljepotom.

Oznake: Krapina, Hušnjakovo, povijest, izlet

- 08:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.08.2021., srijeda

Trški Vrh Krapina

Izgrađena prvotno kao proštenjarska crkva 1750 godine,izrasta u jedno od najvećih hrvatskih crkava posvećena zagovoru Majke Božje.Gradio ju je kako to spominje Kukuljević Sakcinski,Josip Javornjak.Izdiže se monumentalno u prostoru omeđenom cinktorom u razigranim oblicima baroka,kakvi se rjeđe sreću u našim prostorima. Uz obrise lađe,vrlo mekano predstavljena,a duga je 11 metara I široka 17,četverokutno je svetište na kraju zaobljena oblika.Oba dijela crkve prekrivena su slikovitim spljoštenim kupolama,nad lađom višom,a nad svetištem nižom.Na prijelazu iz lađe u svetište nastaje pomoću stubova krivulja u obliku slova S.Uz svetište su s jedne strane sakristija,a s druge kapela otvorena prema cinktoru.Iz glavnog rašćlanjenog pročelja izdiže se zvonik s baroknom kapom.
Među natpisima u crkvi na zidu pjevališta čitamo I ovaj
NOS REG. LIB.PRIV.CRAP.
CIVES FVNDATORES HVIVS ECCLIAE
B.M.V. IER FVUNDVM ISTVUM DE
DICAVIMV S.1750
Natpis nam jasno kaže da iza toga značaknog ostvarenja stoje purgeri Krapine,koja je oko 1740 godine imala nešto preko 1300 žitelja.Taj je pothvat bio razmjerno brzo završen zalaganjem poduzetnog župnika Nikole Gorupa.tako da je svečana posveta bila 1761 godine.