Marketing
Krapina
Reklama je izgleda i to dobra, najvažnija stvar na svijetu, uzevši od ratovanja, prodaje , turizma ,pa čak i najstarijeg zanata. Reklamom se kupuje nešto lijepo, reklamom se stvara negativa ,reklamom se svadi nacija ,a isto tako dobra promidžba može rušiti vlade, spaljivati ljude ili žene ,a isto tako i stanovništvo cijelog svijeta natjerati da se cijepe protiv zaraznih bolesti. Kod nas i u nas reklama nas je toliko posvadila, da samo čekamo koju vijest kako bi se još više uspjeli zamrziti, posvađati oko gluposti i prebrojati tko je kome i kada stavio ,a tko kome i na pravom mjestu nije,a stavljaju nam ga svaki dan, a mi od toga ubiremo plodove sve većeg nezadovoljstva i sve skupljeg goriva. Mi smo ovce i lepo blejimo u miru, u užitku što možemo makar kao i u orgazmu svršiti na sve servirano od strane dobre ,pobožne reklame. U turizmu imamo biser Jadrana – Dubrovnik , Opatiju staru damu , Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu , Vukovar – grad heroj ,a ostala mjesta i gradove kao da smo izbrisali ,premda mnoga od njih imaju i veći potencijal za razvoj reklame nego ovi pobrojani. MI volimo more, volimo rijeke, ali prave velike ,ne one male ,jer patimo od veličine, koju nikako ne nalazimo u samima sebi ,pa zato pljugamo na reklamu. Tu i tamo podviknemo pa to je skupo , preskupo ,a branili smo , ali i dalje uživamo kad nam uplovi koji kruzer ,jer nam bude bolje , ako skupimo lovu od dvije smokve, tri razglednice i ako se netko divi ljepotama Groda .
Nažalost ta ista reklama nije bila niti jest još uvijek blagonaklona Krapini. Mali je to gradić , poznat jedino po hohštapleru Gaju ,koji je napisao reklamnu knjižicu Die Schloesser bei Krapina i to je sve. Još Hrvacka ni propala više ne vrijedi, kao vjerojatno niti onda. Ne daj Bog dragi da nam stranac nešto napiše ,jer onda razvlječemo to na pasja i mačja kola. Da nije bilo Gorjanović- Krambergera ne bi niti znali da su stari Krapinci razbijali kosti ko s filma, čiji je početak praćen muzikom Also sprach Zaraturstra niti isto tako da spadamo u red vrlo rijetkih zemalja svijeta koji imaju dokaze o postojanju pračovjeka – ovde krapinskog. U spilji Hušnjakovo. Prije nekoliko godina napravljen je sjajan interaktivan muzej kojim valja prošetati, mada sumnjam da ga je većina Hrvata i posjetilo . I to je žalosno. Iznad Krapine velebna je građevina Trški Vrh, donirana i oslikana bogato, okružena zidom i zatvorena u molitvi Bogu. Smještena je Krapina između zagorskih brda ,a utonula u dolini , i već nas s ceste gleda i poziva, skrenite, otkrijte priču jednog zaista starog grada. O povijesti Krapine napisano je dosta toga, ali nikako ne može uzeti svoje mjesto ,kao recimo barokni Varaždin . Još davne 1193 godine ostalo je zapisano da Calanus ,gubernator Hrvatske i Slavonije odredjuje da se ima plaćati desetina zagrebačkom biskupu Dominiku ,a isto tako tu se i spominje izrijekom „locus Krapina“. 1222 godine spominje se „Petrus ,comes de Crapuna „ i vjerojatno je već tada Krapina bila sijelo plemenske župe. 1225 boravi ovdje I Bela,sin Andrije II i rješava pitanje vlasništva zemlje Mogoš. PO tome se da zaključiti da je već tada postojao Burg i to kraljevski, „castrum de Zagoria“. Za Krapinu je važna i godina 1347 kada im kralj daje dozvolu da Krapinci sude po svome sucu. Mijenja mnoge vlasnike Celjske, Vitovac, Ivaniš Korvin- koji upravo mlad umire u Krapini,a zadnje počivalište našao je u Lepoglavi.
Mnoštvo kapela ,neke od njih su nestale, ali zauvijek stoji „katedrala „ crkva sv.Nikole i franjevački samostan. Crkva je djelo Franje Keglevića,na mjestu stare ubožnice pod brdom, na kojem je kasnije stajala ona , sada je nema više, kapela sv. Josipa. S gradnjom se počelo 1644 godine a dovršena je 1657.
Jednostavna vanjštinom s pročeljem i solidnim portalom nad kojim je freska iz 18 stoljeća. Nad slikom sv.Katarine grb je Bedekovića ,a tu je u crkvi grobnica Keglevića ,pa kad je posljednji Oskar i žena mu ,druga, Matačić preminula ,grobnica je zazidana.
„ I to je grad Zrinjskog ( Zrinoglu). To je tvrd grad. Njegova citadela je sazidana od cigle. Spoljašnje utvrđenje je jako i utvrđeno kao grad Temišvar, i kako može da primi nekoliko hiljada vojnika ,tu u zasjedi izvan grada čekalo je nekoliko hiljada nevjernika. Oni su poveli podlu i krvničku borbu i borili su se tako da se to ne može ni na koji način opisati. Postupali su podmuklo i uopće nisu izašli na bojno polje. Napokon, nepriajtelj nam je dao malo prilike za spavanje, jer su se i oni smjestili na počinak preko puta grada i pospali. Tu noć i mi smo zakonačili na suprotnoj strani prema neprijatelju. Postavili smo stražare na sve četiri strane ; puškare krajiških ratnika poslali smo na stranu prema neprijatelju, a mi smo se povukli u miran san. Ujutro, kad je cijela islamska vojska bila spremna za boj, nesretnici su, misleći da su naši ratnici nepripravni,svi poskakali na konje , te s uzvicima „Jezuš! Jezuš!“ napali na nas....“
Zapisao je kratku reklamnu crticu onaj slavni putopisac Evlija Ćelebi.
Ako sam uspio ovim tekstom imalo izreklamirati Krapinu, da ne ostane samo grad na skoro samoj granici Hrvatske, i ako cestom žurite dalje prema Sloveniji ili Austriji , spustite nogu s gasa i barem popijte kavu kod Gaja. Iznenadit će vas Krapina iza svakog ugla, svojoj samozatajnom skromnom ljepotom.
Post je objavljen 02.12.2021. u 08:47 sati.