Prosinac je , svijet se sprema za još jednu promjenu godine, sve je okićeno, čeka se samo nada u noći kad je rođen sin koji će donijeti ili je trebao donijeti planeti, svijetu , čovjeku mir I blagostanje ,a isto tako I vječni život u neumrloj duši , u vječnom blaženstvu sna I pokoja. Nažalost uprkos svemu tome, svijet postaje sve gore I gore mjesto I premda se pale svijeće ,daju se zagovori I molitve premda su glasnije , ustvari postaju beznadne I sve tiše. Lampice koje gore okovane bolestima ,ratovima, ubojstvima ,paležima I razbojstvima nisu dovoljne da osvijetle našu dušu I da zaista se predamo veselju Prvorođenca među svima . Vjere u sivoj eminenciji sve glasnije pozivaju na molitvu sa oružjem u rukama. Svijet ide svom kraju , naspram one stare , koja se šaptala 2000 godina ili ili , kad je Isus Uskrsli trebao doći na ovaj svijet I ugasiti I kazniti sve ono što ne valja. NIje došao, valjda I on negdje s neba gleda, što smo učinili sa svom onom Božjom idejom o zemlji ljepote , o onom kutku svemira koji nam je dan da uživamo na ovom svijetu divote I onda preselimo u Božje krilo. Sve smo pokvarili I tu ljepše riječi nema.
Kao I sve na ovom svijetu , ipak završava , kako kome , na mjestu kojem svi idemo, na groblju. I zbog toga ostajem u Krapini ,premda I nema veze sa zadnjim spokojem nakon divljine života.
Mauzolej na krapinskom groblju samo je pokazatelj svega onoga , što je netko ostavio za sobom, premda I ovdje nisus vi jednaki u zadnjem času. Skromniji ili bogatiji grobovi upravo su ono što pokazuje koliko smo u ovom životu vrijedili, a ipak idemo goli I sami pred oči Stvoritelja. Mauzolej obitelji Halper ( Radić).
Obitelj Halper došla je ovamo, rekli bi , dotepla se iz Mađarske I to nije ništa novo, znajući da su mnogi došli ovamo upravo iz Mađarske I ovdje na ovom tlu Hrvatske ostavili svoje tragove. Mnogi vezani za ovaj kraj, a upravo oni domaći nevezani. Sve je kako se gleda ustvari. Stranci u dobroti I domaći u zloći.
PLemstvo su dobili davno , po broju I statusu od osmog koljena pravo da mogu pogledati kralja u oči, premda se kralja ne gleda u oči ,nego se kleči I smjerno čeka njegova ili njezina odluka. No, osmo koljeno se broji po pristupu I pravu vladavini nad zemljom. Plemstvo obitelji podijeljuje kralj Matija II. godine 1611. Obitelj Halper se iz Mađarske (Szigethy penes fluvium Zeck in Comitatu Castriferrei). U Hrvatsku doseljavaju 1760 godine , što stoji u arhivu obitelji ,a prvi od njih bio je provizor obitelji Erdoedy. Nekoliko im je puta to isto plemstvo potvrđivano ,a obitelj seli u Zagorje krajem 18 stoljeća I tu stječe posjede : Zajezdu, Turnišće I jedinu drvenu kuriju Škarićevo. Ivan Halper kupuje posjed Plusku .
Samo nekoliko kilometara od Zagreba stoji mjesto Luka sa crkvom , župnim dvorom I školom iz 1912 godine. Ta škola sagrađena je na mjestu gdje je nekad stajao dvorac Luka , koji je pripadao Nikoli Halperu Sigetskom ( ugarsko plemstvo po Sigetu) ,a poslije njegove smrti nasljedila je to njegova kćerka Antonia udata Speciari ,od koje je školska općina kupila dvor sa gospodarskim zgradama.
Tu nalazimo zgodan zapis , koji je Nikola našao među svojim papirima, a sam zapis potječe od njegove pra-strine ,koju su roditelji poslali na “Kraljevski sajam “ u Zagreb, kako bi kupila sve moguće što je potrebnu kućanstvu.
Sam list – pismo pisano je na kajkavskom :
“Zagreb 22 Augustuša 1745
Draga moja mama!Ja sem kobila ( kupila) samo ako bu njim to prav kaj sem ja kobila. Sve sam pokubljena duguvajna dala dobro složiti I spaketeriti, kak kučiš Jakob nebi kaj sgubil.Tulikajše sem zakleščila I puranaru Smodili, naj zmirom na zad gledi kak bu mogel nefaljeno I na zajdnicu kol imati brigu I taki spetiti kak bi koje dugovanje med lojtricami …itd “ Kako se vidi iz pisma dotična milostiva gospodična – frajlica nije baš bila do kraja vična kajkavšitni. Tada se naime više koristila njemština među plemstvom.
Po opisima upravo taj Nikola Halper Sigetski bio je u obitelji najčudniji primjerak, rekli bi crna ovca, pa se zato I zadržavam upravo na njemu .
Postoji opis dotičnog plemića :
“ Muž ovisokog uzrasta, širokih plećiju te rijetke fizičke jakosti – pravi atleta – rodio se je prvih godina 19 vijeka na dobru svog oca Ivana vlastelina u Pluski. Sve do 6 razreda zagrebačke akademijske gimnazije prolazio je za nuždu s prvim redom, nu u sedmom ili tada t.z. logici zapeo je posvema. Pošto mu je strogi otac zaprijetio ,da se s lošom ocjenom ne smije kući vratiti – školska godina završavala je 20 kolovoza, nestao je iz Zagreba, te se uputio pješke kroz Štajersku u Kranjsku.
Više je dana tražio zaradu ,a kako je bio praktičan , našao je naskoro u dražesnom gorskom kraju uređeni seoski posjed. U kući je bila lijepa jedinica. Isprva je spavao u staji, orao I kopao te rukovodio gospodarstvo, Prigodom nadziranja blaga na paši ,razmišljajući prečesto o svom domu I školi ,pričinjalo mu se sada danomice sve jasnije I shvatljivije. Govorio bi si: Kako dovraga nijesam ovo ili ono znao, sad mi je posve razumljivije.” Nikada nije polazio na zabave , uvijek je bio trijezan I marljiv poput mrava ,te se postepeno sve više sviđao svom gospodaru. Ovaj ga je zavolio , uzeo u službu pomoćnog slugu, a Halpera premjestio u kuću. Sve više je općio s domaćinima ,pak se kći domaćina u Halpera kao momka od oka zaljubila. Roditelji lijepe Micke dakako su s time bili sporazumni, no nekako se Nikola nećkao. Nikola kako je nenadano došao, tako je nenadano I odmaglio nakon 16 mjesečne službe. Vratio se u Zagreb……..”Ova godina duševnog odmora I rada u prirodi silno ga je okrijepila te upisavši ponovo 7 razred s odlikom ga završi,a kasnije I pravoslovnu akademiju. Izmirio se je s ocem. Bio je poštovan I opće poznat kao napredan I praktičan vlastelin., koji je prednjačio u svakom poljskom radu.