astrosailor

subota, 15.08.2020.

Teraformacija duše

U Kini je baš lijepo, u smislu kako je to postalo uobičajeno na Dalekom
Istoku, ugodno, praktično, "convenient". Dakle zgodno, povoljno, prikladno,
veli online riječnik, ali mislim da je to nedovoljno za prenijeti značenje
koje je poprimila ta engleska riječ ovdje u Aziji. Za jednolike umove jednolika ponuda:

"Convenient store" je ono kad imaš na svakom uglu bar jedan dućan u kom
ne kupuješ osim kad ti usfali neka sitnica, za koju nećeš par kilometara
dalje do gužve supermarketa. Nekadašnji "ma and pa" shop, vele stariji,
vidio sam ih po manjim mjestima na Tajvanu, ovdje u Kini isto po starijim
ulicama.

Ta ugoda svega, ama baš svega, je ono što me nakon dužeg vremena uvijek
počinjalo nervirati kad sam živio u Aziji. Sve po mjeri čovjeka. Dobro, bolje da
ima nego da nema, ali ne mora baš sve biti promijenjeno u nešto "zgodnog"
ili "ugodnog".

Dio grada u kojem trenutno živimo je nov-postoji desetak godina. U prethodnim
postovima sam pokazao što to ovdje znači, koliko temeljita je promjena. Svako
drvo ovdje je posađeno, nije samo naraslo. Tlo je riječni talog velike Yangtze
i njenih pritoka, nije se tu uhvatila nikakva šuma kroz tisućljeća. Ako neko hrabro drvo nisu
odnijele monsunske poplave, onda jesu povremeni tajfuni, stalna je samo pješčana
prolaznost.

Kad su se pojavili ljudi, organizirali su život uz kanale-tu je i danas najduža mreža
kanala na svijetu, od susjednog nam Hangzhou (u koji je nekada davno stigao jedan
naš Marko) do Pekinga, 3500km mostova i mostića kao ovaj:

Uz pristupne kanale je bujao život, danas su samo turistička atrakcija, otprilike
kao u Hanzeatskim gradovima Evrope:

Tek danas, uz širenje Grada na ta područja, tlo biva preorano do par metara
dubine, postavljene cijevi i žice i na to nakalemljeno drveće, trava, sve
što treba da bi bilo ... zgodno i ugodno. Lijepo izgleda, praktično je, ali
nije prirodno i moje tijelo to na neki način osjeća i ne osjeća se ugodno.

Ne pričam o gradu, naviknut sam na grad, nisam seosko dijete. Ali gradovi koje
sam znao rasli su prirodno, zagrizajući u šumu ili polje, planinu ili obalu.
Ovdje kao da su nalijepljeni na ploču za igru Monopoly. Vjerojatno je moj
osjećaj sličan onom što ga imaju pčele kad obilaze industrijske ili GMO
biljke, nešto tu ne štima...

Velimo "nema duše", i da, baš to je ono što osjećam. Teraformacija na ovaj
način, temeljito i efikasno ispere i ono "duše" što je prolazno taložno tlo
uspjelo nakupiti u par stoljeća. Ostane samo prosijani pijesak i... beton.
U koji onda stvarno treba postaviti prigodni program kazališta života. Mostovi
postaju još ljepši i još stariji:

U kazalište se onda naseli glumce...života. Uskoro možda i robote. Za sada je ljudska
radna snaga još uvijek jeftinija varijanta.

- 09:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages