|
astrosailor
subota, 15.08.2020.
Teraformacija duše
U Kini je baš lijepo, u smislu kako je to postalo uobičajeno na Dalekom
Istoku, ugodno, praktično, "convenient". Dakle zgodno, povoljno, prikladno,
veli online riječnik, ali mislim da je to nedovoljno za prenijeti značenje
koje je poprimila ta engleska riječ ovdje u Aziji. Za jednolike umove jednolika ponuda:
"Convenient store" je ono kad imaš na svakom uglu bar jedan dućan u kom
ne kupuješ osim kad ti usfali neka sitnica, za koju nećeš par kilometara
dalje do gužve supermarketa. Nekadašnji "ma and pa" shop, vele stariji,
vidio sam ih po manjim mjestima na Tajvanu, ovdje u Kini isto po starijim
ulicama.
Ta ugoda svega, ama baš svega, je ono što me nakon dužeg vremena uvijek
počinjalo nervirati kad sam živio u Aziji. Sve po mjeri čovjeka. Dobro, bolje da
ima nego da nema, ali ne mora baš sve biti promijenjeno u nešto "zgodnog"
ili "ugodnog".
Dio grada u kojem trenutno živimo je nov-postoji desetak godina. U prethodnim
postovima sam pokazao što to ovdje znači, koliko temeljita je promjena. Svako
drvo ovdje je posađeno, nije samo naraslo. Tlo je riječni talog velike Yangtze
i njenih pritoka, nije se tu uhvatila nikakva šuma kroz tisućljeća. Ako neko hrabro drvo nisu
odnijele monsunske poplave, onda jesu povremeni tajfuni, stalna je samo pješčana
prolaznost.
Kad su se pojavili ljudi, organizirali su život uz kanale-tu je i danas najduža mreža
kanala na svijetu, od susjednog nam Hangzhou (u koji je nekada davno stigao jedan
naš Marko) do Pekinga, 3500km mostova i mostića kao ovaj:
Uz pristupne kanale je bujao život, danas su samo turistička atrakcija, otprilike
kao u Hanzeatskim gradovima Evrope:
Tek danas, uz širenje Grada na ta područja, tlo biva preorano do par metara
dubine, postavljene cijevi i žice i na to nakalemljeno drveće, trava, sve
što treba da bi bilo ... zgodno i ugodno. Lijepo izgleda, praktično je, ali
nije prirodno i moje tijelo to na neki način osjeća i ne osjeća se ugodno.
Ne pričam o gradu, naviknut sam na grad, nisam seosko dijete. Ali gradovi koje
sam znao rasli su prirodno, zagrizajući u šumu ili polje, planinu ili obalu.
Ovdje kao da su nalijepljeni na ploču za igru Monopoly. Vjerojatno je moj
osjećaj sličan onom što ga imaju pčele kad obilaze industrijske ili GMO
biljke, nešto tu ne štima...
Velimo "nema duše", i da, baš to je ono što osjećam. Teraformacija na ovaj
način, temeljito i efikasno ispere i ono "duše" što je prolazno taložno tlo
uspjelo nakupiti u par stoljeća. Ostane samo prosijani pijesak i... beton.
U koji onda stvarno treba postaviti prigodni program kazališta života. Mostovi
postaju još ljepši i još stariji:
U kazalište se onda naseli glumce...života. Uskoro možda i robote. Za sada je ljudska
radna snaga još uvijek jeftinija varijanta.
|
nedjelja, 09.08.2020.
Slučajno, pjesnik
I u dalekome svijetu...a zapravo, upravo u dalekome svijetu
naša, domaća riječ, dublje u dušu zapada.
Nedavno sam "slučajno"-a što je na svijetu slučajnog osim nekih
bolesti, nekih gladi i tri brata Ćusa (ovo treće samo za neke bodule)-
naišao opet na A.B. Šimića. Uz isto tako "slučajnog" Srečka Kosovela,
sa kojim dijeli sličnu sudbu prerane smrti, pružio je ruku preko
Beskraja do moje sadašnjice. Koja nije tužna ni slučajna, ali joj
očito, na ovih četvrt opsega Zemlje od doma, fali čuti koju domaću.
Na sreću, na stranicama eLektire.skole.hr može se naći dobrih stvari, svaka
čast onome tko je smislio postavljanje toga na internet. To je nacionalno blago
i mora biti dostupno uvijek i svuda, a posebno onda i tamo kad je nemoguće
doći do knjige.
Čitajte pjesnike, oni su, stvarno, čuđenje u svijetu!
Ako su vam demode, pogledajte u ogledalo i zapitajte se je li sve u
redu s vašom sadašnjicom, kad više ne čujete pjesnike?!
Evo dvije "slučajne" od Šimića:
KONAC
Tijela ovih ljudi postaju okrugla,
tijela ovih drugih postaju sve tanja.
(O gdje je konac
ovog širenja i ovog utančanja?)
Čovječanstvo biva uže, neki ljudi širi:
skoro će po zemlji ići tek vampiri.
Zemlja biva pusta
nekoliko samo bića debljajući stenje.
Nevidljivim valom buja poživotinjenje
cijelom zemljom i k nebu se penje.
*
VELIKI UBIJAČ
I.
I opet jedan što je oružjem ubijo
od oružja bi ubit; sravnjen s onom zemljom
s kojom za života sravnio je mnoge.
Sad je kod njih: izmiješa se s njima.
II.
On pade. I kad pade vriska stade
oko njeg tiskaju se turaju se tuku
da nadu onog, da raskinu onog
što ubi ovog, koji ubio je mnoge.
U rukama je: već mu jedan iskopao oko,
drugi drži uho mu u zraku i najbliži
okrvavljenim zubima se cere, i teturaju
jer oni se odstraga naprijed guraju
da zateknu još štogod i barem ga se taknu.
I kad im umor svlada bijes i srdžbu,
počeše se da razlaze, jer - reče mnogi -
na njima nije da mu sude: za to tu je pravda.
Raziđoše se i ostatak ostaviše pravdi.
III.
Nad grobom ljudskog ubijača pravda bjesni i ljudi mru
i umrijet će još mnogi. Pravda smrću zbori.
I tko bi znao dokle će još ovaj koji tolike pomori
da rukom svoje pravde mrtav dalje mori!
|
srijeda, 05.08.2020.
Tajfun čistač
Pisao sam o tajfunima u više navrata kad sam živio na Tajvanu (uf, ovo je bilo stvarno brutalno davno, ko da je bilo na nekoj drugoj planeti, dugo sam već na blogu!) a sad evo probam jednog i s ove strane tjesnaca. "Hagupit" je udario na obalu kojih 350km južnije, do nas je već došao oslabljen.
Ali vjetar i kiša su nam uspjeli napraviti uslugu i po prvi puta u par mjeseci zrak je dobar za disanje, nemreš bilivit:
Stvarno je nastupilo Novo Doba!
Ništ, treba jesti banane...ovdje su dobre, male slatke, tropikalne:
Ja to volim ovako, moj tajvanski recept: banana split u papayi, sladoled od čokolade je sakriven ispod, preliven sa malo škotskog viskija:
|
|
|