|
astrosailor
nedjelja, 10.03.2019.
Ginger man
Do nedavnog ponovnog čitanja Voneguta (vidi par postova unatrag) nisam nikad
čuo za J.P. Donleavy-ja niti njegovu knjigu "The Ginger Man". Kupujući eBook
verzije za Kindle, naletio sam na par komentara u kojima su ljudi
preporučali to i ono, i nekako mi je Donleavy zapao za oko, baš zato jer za
njega nisam čuo.
Pokazuje se da je "Ginger man" stvarno fantastično dobro štivo. Prokleto dobro
pisano, zabavno i raspojasano. Nešto kao H. Miller ali na evropski
način-zanimljivo, jer je pisac rođen u SAD, u Brooklinu, ali veći dio
života, nakon Drugog svjetskog rata, je živio u Irskoj.
Knjiga je napisana 1955 i odmah mu je donijela uspjeh. Naravno, u SAD i
Irskoj je isprva bila zabranjena zbog opscenosti-dao je neke poprilično
eksplicitne opise seksa-ali do kraja života je dobro zarađivao na ponovnim
izdanjima: prodano je do sada oko 45 miliona primjeraka i nikad nije prestala
biti štampana. Popriličan uspjeh za pisca. Pisao je i novele i kazališna djela, ali
ova knjiga je ostala njegovo najpoznatije djelo.
Glavni lik, Sebastian Dangerfield, koji je dijelom autobiografska preslika
autora, mi se uopće ne sviđa, odvratni manipulator i iskorištavač svih oko sebe.
Pored njega H. Miller je svetac! Jedino što ima su dobre manire i stil. I iskorištava
ih do maksimuma. Do oko 75% knjige je mučno čitati njegove zavrzlame, uopće mi
nisu bile zabavne-ali dobro pisanje me držalo pri daljem čitanju. Zapravo sam se
cijelo vrijeme nadao da će ga stići zaslužena nagrada-da će ga jednostavno linčovati
na ulici.
Neću vam kvariti zadovoljstvo da sami otkrijete kako će proći glavni lik,
svakako preporučam za lektiru!
Nisam našao naš naslov, novinski članci su pisali o Donleavyju i spominjali knjigu s
originalnim naslovom, ali bit će da je ipak prevedena, ipak je Savom proteklo dosta
vode otkad je napisana! Ako znate, molim napišite u komentaru.
|
petak, 08.03.2019.
Stereo Ultima Thule
Rezultati s Ultima Thule dolaze sporo, zato nema mnogo novosti.
Tim koji radi na obradi slika se, ipak, potrudio napraviti stereo
verzije slike, da se dobije što potpunija ideja o 3D izgledu.
Na stranici misije
je nekoliko verzija. Meni se posebno sviđa ova ispod-ako pogledate
u sliku s očima ukriž, pojavi se između dvije slike treća, koja je stereo
verzija pogleda na asteroid:
Credits: NASA/Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory/
Southwest Research Institute/National Optical Astronomy Observatory
Stvarno se dobije osjećaj da se prolazi na dodir od objekta.
Dobre vijesti stižu i sa japanske sonde Hayabusa2, sa površine asteroida
Ryugu, evo traga koji je ostavio "metak" koji su ispalili, sa zadatkom da
digne materijal sa površine, koji je onda matični brod u skoku na površinu
pobrao i zapečatio u kapsuli, koja bi za par godina morala doći na Zemlju:
Na snimci se vidi i sjena sonde dok snima.
Na Marsu se isto događaju zanimljive stvari: sonda InSight agencije NASA,
koja je tamo nedavno dospjela, počela je bušiti rupu za instrumente koji bi
nam morali reći više o površini crvene planete. Planirali su doći do oko 5m,
ali naišli su na kamenje, pa su za sada nakon pola metra prestali bušiti, da
vide što dalje:
Ako ubrojimo u priču još i današnje uspjelo slijetanje novog američkog broda
za transport posade u orbitu, koji bi nakon 8 godina morao USA opet
postaviti na noge što se tiče toga (od uzemljavanja flote "Svemirskih taksija"
morali su plaćati Rusima transport astronauta na i sa orbite), djeluje da smo
se lijepo zahuktali u naporima oko Zemlje i dalje, što se tiče direktnog istraživanja
svemirske okolice. U teorijskom smislu napredak je brz i još brži toliko da ga ni ja,
kao profesionalac, ne mogu pratiti, ali bez prakse i direktnog istraživanja to su
sve samo nagađanja.
|
|
|