Linkovi
Blog.hr
Pišem (eng)
Miki d'Kolan

astrosailor

subota, 18.08.2018.

I iseljenici su ljudi, zar ne?

Moje treniranje njemačkog nastavljeno je čitanjem "Sitzen vier Polen im
Auto" Alexandre Tobor. Simpatična knjižica njemačke autorice poljskog
porijekla o tome kako je kao osmogodišnja klinka dospjela u Njemačku.

Knjižica iz 2012, ali danas aktualnija nego tada, jer podsjeća kako je jedna
iseljenička kriza riješena na zadovoljstvo svih, uz malo zdrave pameti i
dobre volje.

Sjećamo se Poljaka iz 80-tih u njihovim "peglicama", prodavali su sve i
svašta i tako preživljavali dok im se nije otvorio put na Zapad.
Jugoslavenske vlasti im nisu pravile prevelike probleme, kao ni mađarske ili
austrijske. U Grčkoj ih je isto mnogo živjelo i radilo, iako nisu imali
nikakve papire (zakon je tamo omogućavao izbjeglicama da rade legalno i
plaćaju porez, i opet dobro rješenje za obje strane). U Njemačkoj su im
tada davali nužan smještaj i pomagali im dok ne nađu posao.

Nakon rušenja berlinskog zida krenula je lavina iz DDR, što nije olakšalo
stvari, jer se povećala gužva u uredima za preseljenike i u privremenom
smještaju. Spisateljičina obitelj je dospjela svojom narančastom "peglicom"
par mjeseci prije i osjetili su posljedice toga. Ali sve je prošlo u
redu, roditelji su našli posao, stan...

Pisanje iz perspektive osmogodišnjeg djeteta, faciniranog "Haribo"
medvjedićima, zapadnim markama odjeće, pop-muzikom i općenito dobrobitima
Zapada, omogućilo joj je isključiti dozu kritičnosti koja bi se mogla
provući danas, kad smo utopljeni u tome. Tako neposrednije vraća čitaoca u
to vrijeme.

U Jugoslaviji smo imali više nego što su Poljaci imali u to vrijeme pa je
jaz bio manji, ali po Levisice i slično se išlo u Trst ili tako negdje...ili
je donio netko sa Zapada. Zanimljivo mi je bilo prisjetiti se toga.

Lijepo opisuje i društvene razlike između Nijemaca i Poljaka, ono što je
doživjela kao hladnoću ili proračunatost. Slično ih doživljava većina
Slavena.

Nepretenciozna knjižica, preporučam ako vam se trenira njemački. A kako
vidim da trend odlazaka iz Lijepe Njihove ne opada, može vam dobro doći.

Zanimljivo je pogledati na tu priču i iz malo drugačijeg kuta: sretni smo
da možemo otići. Danas vam za Evropu ni putovnica nije potrebna. Pred par
godina u Parizu i ovih godina u Varšavi, legitimiram se svojom hrvatskom
osobnom iskaznicom. Nikakva lokalna "resident card" mi nije potrebna, sve
legalno. Dok se sjetim kako je to bilo pred 15-ak i više godina, kad sam svake
godine morao produživati boravišnu vizu u Poljskoj ili radnu vizu u Njemačkoj
ili Grčkoj i boravišne vize za djecu, ufff...papira i gubitka vremena koliko hoćete!

Zašto se ljudi ljute na one koji odlaze iz Lijepe Njihove? Pa što
ne bi otišli ako im ovdje nije dobro i misle da će im negdje drugdje biti
bolje? Odlazili su ljudi i prije, pa što? Brat mog pradjeda je otišao sa
otoka u Južnu Ameriku u prvoj polovici prošlog stoljeća, cijeli muški dio
moje porodice je otišao u Australiju u drugoj polovici. Otišli su jer su na
otoku bili gladni. A gle ironije, njihovi vršnjaci na otoku su danas bogatiji
nego oni u Australiji. Kolo sreće se okreće...bitno ju je moći i htjeti ići
potražiti, pomoći joj ako vam se čini da je zaspala ili se negdje
na putu do vas zapetljala.

Svijet je danas ipak nešto drugačiji...ovdje se po autobusnim stajalištima lijepi
ovakve naljepnice protiv crnačkog terora nad bijelcima u Južnoj Africi:
gf

ili protiv crkvene i političke vlasti nad vaginama građanki (napis kaže
"moja vagina nije tvoj broš" i protiv je politizacije pitanja aborcije):
gf

Ipak se kreće...

- 21:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 11.08.2018.

Murakami trči

Nakon par godina opet sam se prihvatio knjižice Haruki Murakamija o
trčanju "What I talk about when I talk about running"-vidim da je prevedena
i kod nas: "O čemu govorim kada govorim o trčanju".

I sam trčkaram, pa mi je uvijek zanimljivo pročitati što mnogo iskusniji
amaterski trkač i dobar pisac ima za reći. Zapravo me ponovno čitanje
ponukalo da se opet prihvatim ozbiljnije svojih vlastitih treninga i da se
održim na nivou "kilometar ispod 5 minuta" do 10km, što je ono što ja
smatram trčanjem. Sve sporije je jogging-čisto moja definicija, ne
omalovažavam ničiji trud, bolje i puzati nego raditi na daljem izlizavanju
kauča pred TV.

Murakami je pristupio pisanju ove knjižice metodički, što je, objašnjava,
njegov način. Grozi se "sportskih" knjiga-ja isto baš nisam ljubitelj opisa
znoja i krvi, ali znao sam da će on tu nešto okomitog na to naći za
napisati. Nisam pročitao sve njegove knjige, niti ne namjeravam, ali čitao
sam ga od samog početka i cijenim njegov pomalo pomaknuti pogled na svijet.
I te kako ima talenta za gledati oko sebe.

Što nam zapravo daje trčanje? Nekome tišinu misli, nekome buku muzike na
ušima...volim tu različitost koju ljudi unose u inače monotonu aktivnost, da
ne velim dosadnu. Meni nikad nije dosadno dok trčim, iako nemam slušalice na
ušima...ja sam od onih kojima je trčanje zamjena za meditaciju. Murakami
trči s muzikom na ušima, ne ganja svoje misli, niti se natapa vlastitim
zenom. A opet...u trčanju ima, uvijek, ponešto "zen", ma što to bilo za danu
osobu.

Ako osjećate da vam je koža tijesna, da bi vas noge najradije odnijele na
Mars, potrčite malo, vjerojatno će vam koristiti.

Trčao sam na dosta svojih lokacija u Evropi i Aziji, ali čudno mi je pomisliti
da kad sam stanovao uz Maraton Aveniju u Ateni, nisam njome ni biciklom
previše vozio, a kamoli trčao... jedino sam ju autom mnogo puta prošao.
Previše je prometna, a tada zapravo još nisam uhvatio trkački virus. Došao
je par godina kasnije.

Murakami je klasičnu dionicu protrčao solo, rano ujutro. Dao mi je time
ideju da kad se idući puta nađem u Ateni, probam i sam bar dio kroz grad, od
starog olimpijskog stadiona prema van, u moje vrijeme za trčanje, noću. Tad
je manje prometa pa ne bi smjelo biti toliko loše. Baš me zanima koliko će
mi vremena trebati da to probam.

U maloj knjižici dao je podosta dobrih ideja ili osvrta, potpuno jednostavno
ljudskih, ne s filozofskih ili ikakvih visina. Preporučam pročitati, možda i vama
da neku ideju.

- 22:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.08.2018.

Zoograf

Tokom mojih šetnji ovog ljeta naišao sam na zanimljive prizore, pa da ih podijelim sa vama.

Uvijek mi je nevjerojatno kako mali izvor
gf

nakon par desetaka kilometara naraste u rijeku. Evo je ovdje u Celju:
gf

Dok je bila mala, ispod izvora pili su ju ovakvi kapitalci:
gf

Okoliš oko izvora:
gf

Slovenija je lijepa dežela ali još manja od Lijepe Njihove. Svejedno, kod nas
je i pas domoljub, mogao bi i on uskoro do Irske ili tako negdje?
gf

Ponekad Lijepa Njihova djeluje malo kao kozoj...ina
gf

ali počesto ispada da je objekat jež:
gf

Ima u nas i zanimljivijih domaćina: upoznajte Eustahija, crnokrpicu.
gf

Ovaj njegov kolega na žalost nije pazio u prometu i sad mora pričekati na slijedeći karmički ciklus
gf

Šteta, jer baš je bio lijep:
gf

I ovaj:
gf

Možda uskoro? Ne, ovo nisu jajca naših političara nego samo moja naivna umjetnost uz
plažu sa glinom različitih boja.
gf

Nima Splita do Splita. Neobaviješten čovjek bi pomislio kakvi su to ljudi tamo...ali Crni
Tomo ili, na latinskom, Tomo Niger, je lik iz književnosti i narodne predaje.
gf

- 06:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (11)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (5)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (5)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (4)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (6)


Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org