|
astrosailor
četvrtak, 29.09.2016.
Jureći ledenjaci-Vilnius
Rano idućeg jutra sam, u pljusku, napustio Talinn: u mom štedljivom
planiranju letova, do Varšave sam letio preko Vilniusa, sa 5 sati čekanja.
Aerodrom je blizu grada, tako da sam na listu gradova posjećenih na ovom
putovanju dodao još jedan glavni grad. Zanimljivo koja razlika u vremenu, u
Talinnu je padalo kao da je došao monsun, a ovdje mirno, sunčano.
Litva je očito bila najsiromašnija od pribaltičkih država SSSRanja. Aerodrom
je mali, ali funkcionalno smješten na par autobusnih stanica od grada.
Neodoljivo podsjeća na željezničku stanicu.
Ako idete do grada, bus je nasuprot zgrade, koju sam ovdje snimio sa stanice.
Cijena karte 1 eur, vožnja traje oko 20 minuta do rijeke.
Ako izađete na stanici nakon mosta, trebate prijeći most da bi se vratili prema
starom gradu, petstotinjak metara od mosta:
Ovo što se vidi na slici je novi dio grada, nešto kao Trg Evrope.
Oznake po gradu su dobre i lako se je snaći.
Grad je ugodan, ali vidi mu se jadna nedavna prošlost. Oderane stambene
zgrade-ova je bila ekstrem, nešto takvog odavno nisam vidio:
Jedan od ostataka sovjetskih vremena je trolejbus, star i prljav. Putovanje
u vremenu uključeno u cijenu karte:
Ali, stvari se polako mijenjaju...Povijesne zgrade su očito prve na redu za
obnovu, što dovodi i turiste. Litva ima ne malu povijest, posebno unutar
unije s Poljskom pred par stoljeća. Ovaj toranj tu stoji 500-tinjak godina,
crkva mi je djelovala klasicistički obnovljena:
Nasuprot nje, jedna od većih ulica u gradu:
Cijene u dućanima su mnogo niže nego u susjednoj Latviji
i Estoniji, niže nego u Poljskoj ili Hrvatskoj. Pošto sam bio rano u gradu,
sve je još bilo zatvoreno, pa sam pojeo doručak na klupici u parku, s
pogledom na nekog otužnog lokalnog uglednika ili intelektualca, koji je
vjerojatno tužno završio život u Holokaustu ili nekom gulagu, ili pak pod
nožem nekog brkatog "osloboditelja".
Nakon doručka, obišao sam stari dio grada u dva sata. Čisti gušt u mirno
sunčano jutro ponedjeljka. Glavna šetnica:
Sveučilište:
Njihov Gornji grad podsjeća na Zagreb, isto je na brdašcu:
Događanja u gradu:
Pouka iz cijele ove šetnje pribaltičkim državama: male državice, kad ne zaborave svoju kulturu
i proizvodnju, mogu imati i koristi od Evrope. Samo moraju savladati
kompleks manje vrijednosti i shvatiti da su prihvatili rizik podanosti
velikom kapitalu i velikim interesima da bi povećali sigurnost pred ponovnom
najezdom brkatih hordi s istoka.
Ali u paketu se nisu obavezali skidati gaće pred svakim briselskim perverznjakom,
imaju ga pravo šutnuti nogom u jaja kad im se previše približi pozadini, i živjeti neki svoj život.
|
srijeda, 28.09.2016.
Jureći ledenjaci-Talinn
Slijedeća stanica je bila preko sedmog mora na kom sam bio u zadnjih 15
mjeseci, u Talinnu, gdje sam se isto našao s dragim ljudima. Zanimljiv
akvatorij, kakti more i nebo, a ipak toliko drugačije od našeg.
Brod vozi 2 i po ure, ugodno i ne preskupo, 22 eur za 80 km. Mnogi Estonci
to rade svakodnevno ili svakotjedno, jer rade u Finskoj, gdje je zarada ipak
(još) veća. Ja sam došao ovim, oni imaju najjeftinije karte:
Talinn je, kao i Riga, bio dio Hanse.
Veći je i ljepši od Rige i Vilna, vidi
se da je u sovjetsko vrijeme Estonija bila ono što je u bivšoj nam državi bila
Slovenija, najbogatija republika.
Zanimljivo koliko mi je poznat ovaj trg, iako sam na njemu bio prvi put,
jaaako sličan onom u Varšavi i okolnim prijestolnicama:
Za početak smo otišli na plažu,
ali su nas oblaci, koji su se brzo navukli, uvjerili da to nije baš bila
dobra ideja, pa smo radije otišli na pivo u pivnicu gdje ga sami rade. Jako
dobro! Malo me nervirao etnografski trud lokalaca, koji su djelovali kao da
bi se najradije vratili u neka predsovjetska vremena da ponove razvoj drugim
smjerom, ali pretpostavljam da je to bio catering na mjeru njemačkih
penzića. Što ćemo, zahtjevi tržišta su neumoljivi. Evo malo o starim
zanatima, jedan nešto stariji stanovnik grada:
Gradski bedemi su dosta očuvani i na to su, s pravom, ponosni.
Gradu to omogućava sasvim dobru zaradu na turizmu.
Ima zanimljivih elemenata:
Ova zgrada je imala ulogu koju sam opisao u postu o Rigi, širenja sovjetskog
jedinstva:
Jedina od zgrada u bivšim pribaltičkim republikama gdje su ostavili
zvijezdu:
Ovaj križ je vjerojatno u spomen žrtvama, kojih je u Estoniji bilo
poprilično. Rusi i danas čine 1/3 stanovništva, da su imali još pedesetak
godina, uspjeli bi nadj...ati Estonce.
Ali srećom nisu.
|
ponedjeljak, 26.09.2016.
Jureći ledenjaci-Helsinki
Cijeli ovaj put je bio zamišljen kao susret s prijateljima, pa sam tako u
Helsinkiju organizirao hrvatsko-finsko-rusko-poljske susrete. Da su nam
bacili loptu, mogli smo zaigrati "graničara" ko ono nekad u "Jadranskim
susretima". Ili, primjerenije, vaterpolo u jezeru u šumici,
30ak km sjeverno, nedaleko gradića Espoo, u koje smo skakali nakon dobrog
grijanja u sauni
Voda u jezeru je bila temperature oko 15 cels, tako da bi
to morao biti brzinski vaterpolo, ali bio je gušt!
Helsinki je lijep grad. Potpuno drugačiji osjećaj od onog u srednjoevropskim
gradovima, koji svi kao da vibriraju freudovskim Bečem-ovdje se iz ravnice
ispresijecane šumarcima i jezerima širi prije svega mir. Početak arktičkog
mira?
Zanimljivo je da organiziraju grad tako da kvartove rade u šumi, tako da se
možete voziti kroz grad a da vam se čini da ste u šumi. Povremeno se pojave
zanumljive granitne stijene, uzvišice, tu se onda vidi gdje su projurili
ledenjaci.
Centar grada je ruski klasičan.
Povijesno, Finaca ne bi bilo bez Rusa, oni
su im j... majku, ali su ih i stvorili, po principu opozicije. Inače bi im
majku iz... Švedi.
Zanimljivo je da je nakon 22h zabranjeno s djecom ići u barove-dio susreta
je bio zamišljen u restoranu, ali se pokazalo da je, pošto smo imali sa
sobom i maloljetnu djecu, to nemoguće. Za nas južnjake čudno, ali siguran
sam da Finci znaju što rade, ne sumnjam da imaju dobrih razloga za tu
zabranu.
U luci je lijep pogled na stare brodove:
Prava izložba:
Ova dva nisu toliko stara, to su ledolomci, mislim da atomski:
Nad lukom se diže ruska crkva:
Lijepa klasika:
Što je umjetnik htio reći?
Ulice okupane suncem:
Kad sam isplovljavao prema Talinnu, s broda sam vidio utvrdu na jednom od
otoka ispred grada, jednu od atrakcija za pogledati...idući puta:
|
petak, 23.09.2016.
Jureći ledenjaci-Riga
Kako ste mogli naslutiti iz prethodnog posta, ovog ljeta sam
malo promijenio smjer gibanja-na sjever umjesto samo južno, južno.
U 5 dana 4 nova glavna grada, rekord koji čak ni za mene nije
jednostavno pobiti! Time sam, nakon 20ak godina, konačno posjetio
pribatičke države. Trebalo mi je. Razlog je jednostavan: do uspostave
Schengena, trebale su nam vize za njih. Bio sam čak jednom davno biciklom
na granici Litve, s poljske strane, ali nisam mogao preko. Ajde i neke
koristi od Evrope. Bilo bi zanimljivo provozati se biciklom tim terenom,
ravno je i puno lijepih jezera i rijeka
Da uštedim na avionskim kartama, a usput i vidim nešto zanimljivog, na
putanji do Helsinkija sletio sam prvo u Rigu, gdje sam imao 9 sati
čekanja. Umjetnost pretvaranja manjkavosti u obilje je svojstvo
magova, u ovom slučaju sam rado preuzeo tu ulogu.
Dakle, našao sam se na terenu kojim su nekad jurili ledenjaci.
Baš tako, jurili, jer kako inače objasniti ravnicu, jezera, razbacano
veliko kamenje koje iskrsne usred pješčanog polja ili šume, odnikud!... jako
su bili zaposleni! Ledenjaci su tu morali jurišati, bar par centimetara
na godinu. Ljude je, poprilično većom brzinom, pregazila diktatura nekih
ozbiljnih, brkatih tipova, prvo sa istoka, pa sa zapada, pa opet sa istoka.
Riga je stari grad koji je, zahvaljujući položaju na ušću rijeke Dougave
u Baltik, bio dio Hanse dok su naši preci u našim krajevima...ono,
upražnjavali pornografske poze sa kozama, ili su ih Turci upražnjavali na
našim precima. Ovaj toranj-pretpostavljam da je to antena-je inače jedan od
zaštitnih znakova grada. Vidio sam ga na listi najviših građevina na
svijetu.
Danas se henzeatska prošlost vidi jedino u zgradama i ljudima-koji su
izmiješani, vidi se da je to nekad bio otvoreni, trgovački grad.
Vidi se i da im je EU koristila: sređuju infrastrukturu, jer su im prethodno
zgrade bile malo zastarjele:
Sređuju i vlastitu povijest da ju mogu prodavati-jer što je narod bez
(ekonomski) zanimljive povijesti?
Latvijci su inače povijesno bili nitko i ništa, definitivno j... stranka u
raznoraznim ratovima i podjelama-uglavnom seljaci, topovsko meso.
Vjerojatno još jadniji nego golje iz naših reliquia reliquiarum krajeva.
Na muzeju koji još pripremaju, a stajat će na mjestu ove
niske građevine uz glavni trg, piše "Muzej okupacije 1940-1991"-sliku tog
napisa sam postavio u prethodnom upisu.
Zanimljivo kako su lijepo spojili povijesnu istinu crno-crvenih. Ne bi ni
nama škodilo pronaći neku takvu formulu za HR komunističko - fašističke
režime, sve to ideološko sranje konačno baciti u jedan koš i živjeti dalje
neki svoj život. Ali to je jedino moguće kad se ne želi pobijediti rat nakon
što ga se izgubilo, kao što to kod nas žele potomci fašista, nego stvarno
krenuti nekud u smisleniju budućnost.
Inače su uglavnom protestanti, čini se:
Evo jednog spomenika posljednjim okupatorima, njihova omiljena zgrada za
postavljanje u pokorenim zemljama, kopija sveučilišta Lomonosova iz Moskve.
Naravno, nekad je bila sa crvenom petokrakom na vrhu. Nju su, kao i u
odgovarajućoj (višestruko višoj) zgradi u Varšavi, brže-bolje skinuli kad su
Sovjeti isparili u oblaku (smrdljivog) dima. Jedino u Talinnu su ostavili
zvijezdu, kao turističku atrakciju.
Dakle, Riga me nije osupnula, ali ni razočarala, ugodan gradić.
Kad mi je bilo dosta šetnje gradom, sjeo sam na autobus i vratio se na
aerodrom. Slijedio je Helsinki.
|
četvrtak, 22.09.2016.
Ljetno simtamanje
Slušanje HR radija u busu Vž-Zg. "Brzikredit.com, LIDL, jabuke za 4.09
kuna"-te i slične reklame ukazuju na potpuno spadanje Hrvatske na status
dužničkog, intelektualnog i moralnog ropstva. Kao i obično, "škole, crkve,
države" rade za svoj račun i gule, gule i gule raju.
Pred gotovo godinu dana sam se vozio ovdje, i vijesti na radiju su bile
manje-više iste, kao i pred pola godine. Malo Kara Božu, malo ovaj njega,
a bogec to sve gleda s Kaptola i trlja ruke, "al ćemo se omastit"! Ništ, odo ja u svemir, ili tako
negdje gdje me to bar ne nalazi da me siluje kroz uši i nos. Najgore je kad
te tvoj, najtvojiji, lokalni, pravi totalnom budalom i još traži da mu to
masno platiš. Grozno, i stvarno više čak niti ne može biti smiješno.
Danas me opet iste vijesti nalaze kad god ih negdje čujem-malo se
promijenile exipe i sad ih ne kara Marko nego imaju Plenkovića, a bogme
nema više ni Zoke (tko će sada biti iskreno uvredljiv?), ali onaj Pub (ne
smin reć ki) i dalje prodaje svoju pozadinu najboljem ponuđaču. Možda bi mu
se moglo uzeti kao olakotna okolnost da je, što je-je, skinija s tapete
šefove dviju suparničkih partija. Dobra guza, nema što!
To kod nas. Prošetao sam ovog ljeta od Skandinavije do Alpi i što sam vidio?
Sjever je nešto sasvim drugog. Nema smisla ni opisivat jer ćete mislit da
san bija na Marsu.
Ali da vas utješim, ima i tamo zabijanja do balčaka, oj ima:
Ovo je priprema za zanimljiv muzejčić okupacije 1940-1991, hehe
Bliže, lokalnije, vidio sam žicu, zelenu, lipu novu, na
ogradi konclogor Schengena na Hr/Slov granici:
Vidio sam izbjeglice iz besmisla u Italiji, a vidjet ću ih sigurno i u
Austriji i kojekuda, pri povratku na Sjever.
Lokalna raja u HR je izbjegla kud je stigla i mogla, ovo što je ostalo su
ili pasivni dio populacije koji je u mirovini ili ju čeka (ma imao/la i samo
25 god, nevjerojatno koliko takvih ranih umirovljenika ima u Lijepoj
Njihovoj), uhljebi i/ili sretnici do jaja ili bezmudani.
Svidio mi se ovaj raspored radnog vremena-ne, vrimena!- iz Paga, svaka čast
majstore, tako se radi i živi!
HR je i dalje mala zemlja za veliki odmor, tako sam ju prihvatio, i onda se
ne svađamo.
Ono što vidim da je lijepo je lijepo i divim se, a što mi se ne
sviđa samo lipo gurnem pod "tuđ problem". Ni je tribe beštimat, ni lipo čut.
Na vaporu iz Rike na Otok su mi silovali uši nekim bosanskim komedijama,
sitcomima...podsjetilo me na "Rokeri s Moravu" 1980-tih, očito toga fali u
HR, mi smo preozbiljni, preuštogljen nam je humor, fićfirički? Ne znam, ali
nije mi pasalo. Ono što sam vidio na TV na tom vaporu me zgrozilo, srozao se
nivo izvještavanja, przentacije do neprepoznatljivosti. Očito su nam prodali
američke medije do balčaka i sad se ono što smo imali od kulture izvija na,
da prostite, američkom .urcu. Groza jedna, a nekad sam mislio da su ruski
mediji kič i sranje. Jesu, jesu, al' do bosanskijeh nisu!
Lipo van bilo i lipo mi ostajte, ja ću pojist rige ča san ubra oko kuće,
onda još počistit na dvoru i odo radit zvijezde.
Kad sam kod zvijezda: kratko iza zalaska sunca imate Veneru na horizontu, a lijevo su joj
Saturn (ono najsjajnije iznad Antaresa, alphe Škorpiona), i Mars, još malo ulijevo, koji je
lako prepoznatljiv u svom crvenilu.
|
|
|