Slijedeća stanica je bila preko sedmog mora na kom sam bio u zadnjih 15
mjeseci, u Talinnu, gdje sam se isto našao s dragim ljudima. Zanimljiv
akvatorij, kakti more i nebo, a ipak toliko drugačije od našeg.
Brod vozi 2 i po ure, ugodno i ne preskupo, 22 eur za 80 km. Mnogi Estonci
to rade svakodnevno ili svakotjedno, jer rade u Finskoj, gdje je zarada ipak
(još) veća. Ja sam došao ovim, oni imaju najjeftinije karte:
Talinn je, kao i Riga, bio dio Hanse.
Veći je i ljepši od Rige i Vilna, vidi
se da je u sovjetsko vrijeme Estonija bila ono što je u bivšoj nam državi bila
Slovenija, najbogatija republika.
Zanimljivo koliko mi je poznat ovaj trg, iako sam na njemu bio prvi put,
jaaako sličan onom u Varšavi i okolnim prijestolnicama:
Za početak smo otišli na plažu,
ali su nas oblaci, koji su se brzo navukli, uvjerili da to nije baš bila
dobra ideja, pa smo radije otišli na pivo u pivnicu gdje ga sami rade. Jako
dobro! Malo me nervirao etnografski trud lokalaca, koji su djelovali kao da
bi se najradije vratili u neka predsovjetska vremena da ponove razvoj drugim
smjerom, ali pretpostavljam da je to bio catering na mjeru njemačkih
penzića. Što ćemo, zahtjevi tržišta su neumoljivi. Evo malo o starim
zanatima, jedan nešto stariji stanovnik grada:
Gradski bedemi su dosta očuvani i na to su, s pravom, ponosni.
Gradu to omogućava sasvim dobru zaradu na turizmu.
Ima zanimljivih elemenata:
Ova zgrada je imala ulogu koju sam opisao u postu o Rigi, širenja sovjetskog
jedinstva:
Jedina od zgrada u bivšim pribaltičkim republikama gdje su ostavili
zvijezdu:
Ovaj križ je vjerojatno u spomen žrtvama, kojih je u Estoniji bilo
poprilično. Rusi i danas čine 1/3 stanovništva, da su imali još pedesetak
godina, uspjeli bi nadj...ati Estonce.
Ali srećom nisu.
|