Pregled posta

Jureći ledenjaci-Riga

Kako ste mogli naslutiti iz prethodnog posta, ovog ljeta sam
malo promijenio smjer gibanja-na sjever umjesto samo južno, južno.

U 5 dana 4 nova glavna grada, rekord koji čak ni za mene nije
jednostavno pobiti! Time sam, nakon 20ak godina, konačno posjetio
pribatičke države. Trebalo mi je. Razlog je jednostavan: do uspostave
Schengena, trebale su nam vize za njih. Bio sam čak jednom davno biciklom
na granici Litve, s poljske strane, ali nisam mogao preko. Ajde i neke
koristi od Evrope. Bilo bi zanimljivo provozati se biciklom tim terenom,
ravno je i puno lijepih jezera i rijeka

Da uštedim na avionskim kartama, a usput i vidim nešto zanimljivog, na
putanji do Helsinkija sletio sam prvo u Rigu, gdje sam imao 9 sati
čekanja. Umjetnost pretvaranja manjkavosti u obilje je svojstvo
magova, u ovom slučaju sam rado preuzeo tu ulogu.

Dakle, našao sam se na terenu kojim su nekad jurili ledenjaci.
Baš tako, jurili, jer kako inače objasniti ravnicu, jezera, razbacano
veliko kamenje koje iskrsne usred pješčanog polja ili šume, odnikud!... jako
su bili zaposleni! Ledenjaci su tu morali jurišati, bar par centimetara
na godinu. Ljude je, poprilično većom brzinom, pregazila diktatura nekih
ozbiljnih, brkatih tipova, prvo sa istoka, pa sa zapada, pa opet sa istoka.

Riga je stari grad koji je, zahvaljujući položaju na ušću rijeke Dougave

u Baltik, bio dio Hanse dok su naši preci u našim krajevima...ono,
upražnjavali pornografske poze sa kozama, ili su ih Turci upražnjavali na
našim precima. Ovaj toranj-pretpostavljam da je to antena-je inače jedan od
zaštitnih znakova grada. Vidio sam ga na listi najviših građevina na
svijetu.

Danas se henzeatska prošlost vidi jedino u zgradama i ljudima-koji su
izmiješani, vidi se da je to nekad bio otvoreni, trgovački grad.

Vidi se i da im je EU koristila: sređuju infrastrukturu, jer su im prethodno
zgrade bile malo zastarjele:

Sređuju i vlastitu povijest da ju mogu prodavati-jer što je narod bez
(ekonomski) zanimljive povijesti?

Latvijci su inače povijesno bili nitko i ništa, definitivno j... stranka u
raznoraznim ratovima i podjelama-uglavnom seljaci, topovsko meso.
Vjerojatno još jadniji nego golje iz naših reliquia reliquiarum krajeva.

Na muzeju koji još pripremaju, a stajat će na mjestu ove
niske građevine uz glavni trg, piše "Muzej okupacije 1940-1991"-sliku tog
napisa sam postavio u prethodnom upisu.

Zanimljivo kako su lijepo spojili povijesnu istinu crno-crvenih. Ne bi ni
nama škodilo pronaći neku takvu formulu za HR komunističko - fašističke
režime, sve to ideološko sranje konačno baciti u jedan koš i živjeti dalje
neki svoj život. Ali to je jedino moguće kad se ne želi pobijediti rat nakon
što ga se izgubilo, kao što to kod nas žele potomci fašista, nego stvarno
krenuti nekud u smisleniju budućnost.

Inače su uglavnom protestanti, čini se:

Evo jednog spomenika posljednjim okupatorima, njihova omiljena zgrada za
postavljanje u pokorenim zemljama, kopija sveučilišta Lomonosova iz Moskve.

Naravno, nekad je bila sa crvenom petokrakom na vrhu. Nju su, kao i u
odgovarajućoj (višestruko višoj) zgradi u Varšavi, brže-bolje skinuli kad su
Sovjeti isparili u oblaku (smrdljivog) dima. Jedino u Talinnu su ostavili
zvijezdu, kao turističku atrakciju.

Dakle, Riga me nije osupnula, ali ni razočarala, ugodan gradić.

Kad mi je bilo dosta šetnje gradom, sjeo sam na autobus i vratio se na
aerodrom. Slijedio je Helsinki.

Post je objavljen 23.09.2016. u 23:15 sati.