Prošlu subotu je bila evropska noć muzeja. Jedanaesta po redu, prva je bila 2005. Provjerio sam da li je neki od muzeja u Hrvatskoj bio uključen. Prema onome što sam našao online, nix, zero, nula. Demantirajte me ako imam nepotpune informacije. U Srbiji da, kod nas ne. Valjda su kod nas muzeji toliko posjećeni da nemaju potrebe ni vremena za takve međunarodne gluposti. Sigurno imaju i dovoljno novaca, pa se ne moraju truditi dobiti dodatne fondove. Kako je lijepo što je Lijepa Njihova konačno postala bogata i ne mora se družiti s tamo nekim jadnicima u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Na istoj online stranici ne vidim ni Njemačku, pa smo valjda u rangu s njima.
Homo Balcanicus astrosailorikus nije još bio u Musee des Arts et Metiers, pa je taman dobro došlo da odem i to pogledati.
Najljepše mi je bilo vidjeti gužvu na gornjim katovima gdje su znanstveni instrumenti. Publika je bila od 7-107 (77 je zastario pojam, pa to skoro da danas spada pod radno sposobno stanovništvo), bio je organiziran i prigodni program gdje su nastavnici objašnjavali pojedine instrumente i pokuse. Ima nade, ima nade, nakon mraka dolazi svjetlo. Usput, 2015 je UN "Godina svjetla i tehnologije baziranoj na svjetlu", za one koji još nisu čuli.
Prigodno za Francuze, dio muzeja je u bivšoj crkvi, crkva Znanosti? Foucaultovo klatno obiješeno pod kupolom...i nešto što mi je odmah prizvalo "Hrabri novi svijet" Huxleya, stvarno djeluje kao nešto gdje će, evo sad, Mustapha Mond poučiti prisutne da je ovo 113-ta Godina Forda i da je Oceanija upravo ponovno napala...
I moraju se sjajiti u zlatu, prigodno za astrosailora:
Evo nečeg što je, po mojem, dalo najveći doprinos mehanizaciji svijeta - tri osnovne vrste
zamašnjaka, koji se i danas koriste u mehaničkim satovima:
Pred time bi se trebalo klanjati, lupati čelom o pod, plakati, naricati, smijati se...
Svjetlo...hm, znate li što je ovo:
i ovo:
Kvisko?
To su kamere. Nemojte upotrebljavati u New Yorku da snimite policajca... a ni kod nas ne znam bi li se dobro proveli. Perverzna ideja, očito nije zaživjela, i dobro.
Moje novo računalo, kupili nam u labu, posljednji hit tehnike:
Šefe, kupili ste novi cluster? Linux?
Preteče... svega što danas imate doma:
Brzo se to razvilo, stvarno brzo. Jednog od ovih imam doma, i još radi (malo šteka ULA čip, ali uvijek je štekal), jedino nije više lako naći televizor u kući na koji bi se to dalo priključiti, morate ga isto potražiti u muzeju! Evo preteče:
Ovo više nije šala, Cray 2:
To ili nekog klona toga ste vidjeli u SF filmovima. Ovaj je u biti suvremenik onih "plastičnjaka", iz 1985 je, najbrža makina na svijetu tada. Jedan pametni tip ga je usporedil sa današnjim igračkama: iPad2. Ljudi, nemojmo se zezati, naše doba će se pamtiti po razvoju kompjutera od nule do jaslica i mlađih grupa. Sve ostalo će otići u zaborav. Kad pogledam u današnje novine, i dobro da je tako.
Mnogo lipih stvari je tamo bilo, ali neću vas zamarati, kad dođete u Grad, navratite, zanimljiv postav.
Moja zima u Gradu je došla kraju. Proljeće se razmahalo, a bogmeš i broj turista, Seina radi punom parom:
Upravo zbog izbjegavanja gužve, za posjet Parizu preporučam bilo koje vrijeme osim sredine ljeta. Mislim da je zima sasvim u redu, obično nema snijega i sasvim je ugodno hodočastiti od kafića do restorana i idućeg kafića.
|