Ovo bi trebala biti dva posta jer mi se čini neprimjerenim prljati uspomenu na čovjeka pod 1) nečim tako prljavim kao ovo pod 2) u naslovu, ali zapravo sam shvatio da je zapravo riječ upravo o tome: prljanje uspomene na ljude. Pošto smatram da iz povijesti treba učiti, a ne ju zaboravljati ili ignorirati, pokušat ću izvesti neke stvari na čistac.
O čovjeku pod 1) pamtim i pamtit ću, napisao sam dva teksta ovdje prethodnih godina Pivo za Wilija i kasnije Još samo par godina za nas i nemam baš što dodati. Smisao besmisla mi i dalje nije jasan, i neće nikad biti. Jedino sam prigodno, pošto sam u Francuskoj, ove godine popio vino, Merlot iz dobre rezerve, u njegov spomen:
Kao i obično, Hvala za mjesto, Wili.
Ovo pod 2)... Napravim ponekad feler pa odem pročitat HR novine online. Iako sam mnoge skinuo s liste, tipa Večernji, Jutarnji, čini mi se da će ih Novi List uskoro slijediti, ali merde, pa moram donekle znati kaj se događa u Lijepoj Njihovoj da me ne uhapse kad se vratim, jer ne bum otpjeval "Druže Aaante, ovaj, Tiii... ja ti se kuneeeem" ili nekaj sličnog. Pa me dočeka (ovaj puta u "Slobodnoj", to su lokalne novine u najširem smislu na moru, pa riskiram svoj želudac ponekad pogledom na njihovu stranicu) hrpa uobičajenih sranja oko ovih datuma. Za to bi u našem jeziku već morali napraviti kovanicu, pa evo mog prijedloga.
"Blajburganje: hrpa idiotarija izrečena i napisana, obično oko svibnja mjeseca, u Hrvatskoj, na temu pokolja na Blajburškom polju i na putanji prema njemu iz Beograda. Manifestira se obično u pojačanom obliku, s različitim popratnim psihopatološkim pojavama, u izbornim godinama. Karakteristično je da isti političari i/ili velikodostojnici, ovisno o smjeru vjetra i trenutnoj psihijatrijskoj terapiji, izriču oprečne stavove, obično potpuno iracionalne i bez ikakve stvarne osnove."
Nije mi jasno kako u Hrvata još nije stigla ta tekovina civilizacija koja se zove "poštovanje prema žrtvama". Naš narod je učestvovao u toliko ratova da bi to već morali naučiti. Posebno jer smo, u povijesnim prilikama u kakvima smo bili, u dva svjetska rata kao državni entitet bili na poraženoj strani. Dakle, mogli bi već naučiti ne blatiti svoje ljude, koji su u velikoj većini obično bili samo topovsko meso, ne neki ideolozi ili demagozi. Većina ih nije znala ni čitati ni pisati, bili su uzeti u rat po inerciji, koerciji ili čistom silom. Oni koji su počinili zločine su dobili što su zaslužili, ali velika većina ih nije bila ni kriva ni dužna, obični soldati, ili čak ni to, dakle žrtve.
Blajburganje sasvim sigurno ne pokazuje pijetet prema tim ljudima. Točka. Neću dalje pisati, jer bi morao početi psovati, a to ne pristoji na danu temu.
Možda nam ne bi škodilo ugledati se na Francuze, oni su isto imali i osvajačke i obrambene momente u povijesti, manje ili više uspješne, ali ne pada im na pamet blatiti svoje mrtve ni sa koje strane. Napoleona slave a ne blate, a ima podjednako razloga za oboje.
Kao i u toliko toga, odlika im je dobar ukus: pokazuju dužno poštovanje prema mrtvima, i zdraaaavo. Nisam čuo da bi se Sarkozy, Hollande ili Le Pen svađali oko neke poljane gdje je izginulo par sto tisuća Francuza, a ima ih po Evropi poprilično. Odu postavit vijenac i s poštovanjem šute. Valjda imaju bolje osobne psihijatre, koji im točno doziraju tereapiju, pa im hormoni ne skaču toliko?
Ovdje i ja često zastanem kad na vožnji biciklom, kao danas, naiđem na spomenik palima "Pro Patria" iz danog mjesta:
Što bi nama škodilo stati na tome? Očito još nismo dosegli taj stupanj kulture.
Dodat ću samo u spomen na pradjedovo vojevanje na Piavi (bio je zarobljen tamo, ali vratio se kući)
i junački i patetično, za sve njih kojima je konj često bio draži od ljudi, i ne čudim im se:
|