astrosailor

četvrtak, 29.01.2015.

Haiti

Dok vani zavijaju zimski vjetrovi, kiša razmišlja da li da prijeđe u snijeg, a ja
se grijem pijuckajući vrući rooibos čaj, da vas malo ugrijem: Haiti.

Ne, nisam skoknuo na otok, ali sam iskoristio priliku da odmorim oči na
bojama. Nisu česte prilike da se vidi na jednom mjestu presjek umjetnosti
ne baš najpoznatijeg nam otoka, obično otamo dolaze neke tužnije vijesti, o
diktatoru koji se uplakanih očiju vratio kući, ili pak o potresu ili nečem sličnom.
U Parizu se, naravno, u neobaveznoj šetnji gradom lako naiđe na takvu izložbu.

Ove slikarije sam već negdje vidio, zanimljiv (i poprilično točan i zabavan) pogled na
društvo:

To područje nam je (ne)poznato i po woodoo magiji, u kojoj obično figuriraju
lutkice...ovdje zanimljiv reljef/tapiserija:

Fotografija toga bi bila idealna ilustracija knjige nigerijskog pisca Bena
Okrija "Famished road" ("Gladna cesta", ne znam je li prevedena kod nas,
toplo preporučam).

Ne bih želio pri punom mjesecu ući u šumu u koju bi netko postavio ove
figure, poprilično su makabrične:

Iza njih su bile neke figure napravljene od pravih obojenih ljudskih lubanja. Nije
mi se činilo primjerenim slikati ih, ali očito je da je mješavina afričkih i katoličkih
vjerovanja u woodoo donijela mnogo magije.

Ove figure su me se najviše dojmile, kao arhanđeli...od automehaničarskog
otpada i drvene osnove, kao neki postapokaliptični totemi:

Što rekoh, bio sam u nedjeljnoj šetnji:

Pod mostom je bio stariji beskućnik kome sam udijelio što sam imao
sitnog...ima ih podosta po Gradu što spavaju pod mostovima, u ulazima...

Luka s pogledom:

Bilo je napisano da se odavde može rijekama ploviti tisuću i nešto
kilometara, bilo bi zanimljivo jednom tako pogledati ovaj dio Evrope, sjesti na vapor
i navigat.

Rječica u mom gradiću se pripremila na snijeg:

Jezero je isto obuklo zimsku odoru-ovo je prvi puta ove zime da sam ga vidio
zaleđenog:

Zima je nesumnjivo do sada bila blaga, a vjesnici proljeća se već pokazuju,
čak i uz zamrznutu površinu jezera:

Meni je i ovoliko zime dovoljno, pokazala je zube, neka ide na skijanje, a
nama neka dođe proljeće.

- 22:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.01.2015.

Malo dvorište

Pisao sam već pred poprilično vremena o bespućima literature i kulture HR i okolice i spomenuo jednog južnijeg, a zapravo, po lokaciji, sjeverozapadnog pisca koji mi je drag: Jovanović

Njegova novija knjiga, iz 2012, "Malo dvorište" je zanimljiv povijesni krimić. Smješten u XIII stoljeće, brdoviti Balkan, uža Srbija. Mali samostan u koji su smještene, zapravo zatočene, posrnule ili zbog nečeg za "svijet" neugodne kćeri, žene ili udovice Srpskih vladarskih porodica. Njih par je tamo zapravo zatočeno da ne bi radile probleme svojim porodicama.

Jovanović na sebi svojstven način pripovijeda o bijegu nekih od zatočenica i neočekivanim zapletima oko naizgled statičnog mjesta i situacije. U pripovjedačkom postupku tu se vratio metodi iz svog prvijenca, romana srodne tematike "Monah", pa je priča sastavljena od iskaza pojedinih likova, koji grade cjelinu. Vrlo uspješno, vjerojatno i zbog toga što takav način pripovijedanja odgovara povijesnom kontekstu, a priziva i nešto od sporosti kojom se informacija tada prenosila.

U nekom antologijskom izdanju, kojeg će, mislim, Jovanovićeva djela jednom doživjeti, "Monah" i "Malo dvorište" će činiti dvojac kojeg se ne bi posramila ni jedna književnost. Ne nalazi se često priče koje su ispričane s toliko autentičnim osjećajem...čini se kao da je pisac proveo desetljeća u Hilandaru, da bi ih mogao ovako ispričati.

Kratkoća - oba romana su od svega oko 100 stranica - dodaje jezgrovitost svojstvenu radije Zen budizmu nego pravoslavnoj blagoglagoljivosti - ali mudrost se i prenosi kratkom, ne rastrošnom formom.

Toplo preporučam, ako negdje uspijete naći neku od njegovih knjiga. Ova je izdana od Novosadskog izdavača "Adresa", ali vjerojatno je, kao i u slučaju ostalih novijih izdanja, štampana u svega par stotina primjeraka. Ali vidim da se da dobiti i preko amazon.co.uk i sličnih online knjižara, dakle, dostupna je.

Kao što sam već komentirao u nekom od postova, vozikajući se biciklom okolicom Pariza, počinjem sve više cijeniti srednjevjekovnu umjetnost. Muzej Cluny blizu Sorbone u Parizu:

Sa svojom izložbom Srednjeg Vijeka lijepo paše kao ilustracija ove knjige, pa dodajem par slikica koje sam tamo napravio.

Rijetko se sjetimo kako su knjige relativno nova stvar, a i toga da su do nedavno bile dostupne samo vrlo malom broju čitatelja:

Nisu ljudi bili gluplji, nego je vrsta znanja bila drugačija.

I umjetnost je bila drugačija. Ono što danas visi po muzejima nekad je bio dio uređenja (bogataške) kuće:

Ali, postojala je i umjetnost zbog umjetnosti, uglavnom u religijske svrhe-ova ikona mi je privukla pažnju svojom sasvim modernom linijom, ne bi je se postidjeli ni današnji crtači:

Sam muzej je smješten u zanimljivoj građevini:

Kula za zatočiti djevu bajnu:

Kad dođete u Pariz, uz ostale, posjetite i ovaj muzej, dobro dođe za malo odmora od gužve u "velikim" muzejima.

- 22:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 10.01.2015.

Štakori-ne, nije o politici

Na ulicama Grada sreo sam danas u ne baš svakidašnjem obliku poznatu gospodu...na žalost, to su samo nevini gradski štakori, ne poštovani gradski oci klase onih koji iz naših gradskih vijećnica gotovo redovno prošetaju Remetincem:

Uz jednu od svojih staza za trčanje mogu redovno sresti cijelu porodicu imigranata, ovdje sam jednog uhvatio
kako pliva među domaćim životinjama:

Prvo sam mislio da je riječ o nekom izbjegu iz Remetinca koji je previše gledao film o bijegu iz Alcatraza, ali ne, nije bila riječ o štakoru...ovo je bilo, van vode, radije kao mali dabar. Ali rep se nije slagao. Hm.

Nutrija je uvezena iz Južne Amerike, uglavnom zbog krzna. Poprilično je štetna, jer pojede dobar dio svoje težine dnevno, a hrani se uglavnom onim što raste uz rijeke. Pošto ih je par plivalo među patkama prvo sam mislio da ih love, ali patke nisu baš previše obraćale pažnju na njih, pa sam shvatio da su ipak biljožderi. Provjera u wikipediji je potvrdila tu pretpostavku. Pošto se množi kao...štakor, može nanijeti popriličnu štetu lokalnom biotopu. Na sreću, dosta je osjetljiva na neke svoje boleštine, očito postoji neki samokontrolni mehanizam.

Vele mi ljudi da neki lokalci s oklopom triglodita tvrde da je Pariz grad sa Atlantskom klimom, ali
Ocean je ipak 100-tinjak kilometara daleko, i temperature ne slijede to predviđanje. Ali, kao što smo pokazuje
poučna karta na mojoj putanji kroz kampus sveučilišta, Francuska je cijela obuhvaćena kao mediteransko područje.

Evo dokaza da je i Orsay mediteranski grad, naranča:

Zanimljiva je organizacija koja plaća te ploče:

Zamislite da netko kod nas ide postavljati eko-ploče s naznakom organizacije popiranja
hrvatskog jezika... čudni su putevi neokolonijalizma. Ali, dok ne vele da su svi oni koji pričaju
nekim drugim jezikom gluplji, nepoželjni, primitivniji, u redu su, informativne su.
Ideja je bila da zbog klimatskih promjena dolazi do širenja područja s mediteranskom klimom...
početno su to bila samo ova područja:

Vidite u kakvom smo rijetkom društvu? Zanimljivo, nikad nisam pomislio kako je ta klima zapravo prisutna na samo malom području ove naše kuglice.

- 21:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 09.01.2015.

Malrauxovo proročanstvo (19)

****
Nedjelja, Aleksandrija, 13:02

- Ahmede, Ahmede, pogledaj ovo!

- Što je? Ahmed je znao da Jenny nije ljubitelj televizije i začudio se tolikom entuzijazmu.

- Walt Disney prvi put kao Papa, uhvatila sam slučajno talijansku TV.

- Tvoji irski korijeni ipak rade, a? - našalio se Ahmed i sjeo pored Jenny, da vidi i to čudo
o kojem je u zadnje vrijeme bilo toliko buke.

Na prozoru iznad trga pred Sv. Petrom pojavio se lik u bijeloj odori i rekao nešto na
talijanskom. Masa na trgu je poludjela.

- Baš me zanima je li bio copyright Walta Disneya na početku prijenosa, kao u crtiću! - Ahmedu
se nije sviđala ideja istrzanja čovjeku iz ruku Smrti, potez Amerikanaca i Rima samo ga je
učvršćivao u vjeri da je kršćanstvo na umoru, degenerirano, isprofanirano.

- Pogledaj, sasvim dobro mu ide. Nevjerojatno!

- Za taj novac i kanta za smeće bi progovorila!

- Daj, daj. Nama to samo ide na ruku. Ali ovo je stvarno fantastično.

- Pored Papinske, morali bi i zastavu Disneylanda obijesiti!

- Da znaš, čitala sam o tome, neki američki veleum je o tome ozbiljno raspravljao.

- I?

- Na sreću, ostalo je samo na tome... također, ugovor je po reciprocitetu... Papinska
zastava u Disneylandu baš i ne bi imala smisla.

- Haha, da moglo bi nekome pokvariti zabavu! Što ovaj... ovo čudo veli?

- Malo razumijem, moj talijanski nije baš neki. Uglavnom priča nešto o duši i tijelu
vjerojatno objašnjava ljudima kako je on samo snimka koja se može dalje nadopunjavati;
koliko shvaćam sada priziva dušu Karola Wojtyle da mu pomogne u tome.

- A možda dođe i Mickey Mouse s Minnie pod rukom?

****

- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.01.2015.

Je suis Charlie

- 21:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2015.

Nova na starom terenu

Doček Nove na domaćem terenu je rijetka prilika, i zato sam ju
iskoristio čim sam bio u krugu 2000 km od svog kamenjara. Prošlu sam proveo
18 tisuća km južnije, gdje ću provesti iduću, reci mi, o čarobni ekrane?

Šetnja do moje omiljene točke u Svemiru: