Pregled posta

Malo dvorište

Pisao sam već pred poprilično vremena o bespućima literature i kulture HR i okolice i spomenuo jednog južnijeg, a zapravo, po lokaciji, sjeverozapadnog pisca koji mi je drag: Jovanović

Njegova novija knjiga, iz 2012, "Malo dvorište" je zanimljiv povijesni krimić. Smješten u XIII stoljeće, brdoviti Balkan, uža Srbija. Mali samostan u koji su smještene, zapravo zatočene, posrnule ili zbog nečeg za "svijet" neugodne kćeri, žene ili udovice Srpskih vladarskih porodica. Njih par je tamo zapravo zatočeno da ne bi radile probleme svojim porodicama.

Jovanović na sebi svojstven način pripovijeda o bijegu nekih od zatočenica i neočekivanim zapletima oko naizgled statičnog mjesta i situacije. U pripovjedačkom postupku tu se vratio metodi iz svog prvijenca, romana srodne tematike "Monah", pa je priča sastavljena od iskaza pojedinih likova, koji grade cjelinu. Vrlo uspješno, vjerojatno i zbog toga što takav način pripovijedanja odgovara povijesnom kontekstu, a priziva i nešto od sporosti kojom se informacija tada prenosila.

U nekom antologijskom izdanju, kojeg će, mislim, Jovanovićeva djela jednom doživjeti, "Monah" i "Malo dvorište" će činiti dvojac kojeg se ne bi posramila ni jedna književnost. Ne nalazi se često priče koje su ispričane s toliko autentičnim osjećajem...čini se kao da je pisac proveo desetljeća u Hilandaru, da bi ih mogao ovako ispričati.

Kratkoća - oba romana su od svega oko 100 stranica - dodaje jezgrovitost svojstvenu radije Zen budizmu nego pravoslavnoj blagoglagoljivosti - ali mudrost se i prenosi kratkom, ne rastrošnom formom.

Toplo preporučam, ako negdje uspijete naći neku od njegovih knjiga. Ova je izdana od Novosadskog izdavača "Adresa", ali vjerojatno je, kao i u slučaju ostalih novijih izdanja, štampana u svega par stotina primjeraka. Ali vidim da se da dobiti i preko amazon.co.uk i sličnih online knjižara, dakle, dostupna je.

Kao što sam već komentirao u nekom od postova, vozikajući se biciklom okolicom Pariza, počinjem sve više cijeniti srednjevjekovnu umjetnost. Muzej Cluny blizu Sorbone u Parizu:

Sa svojom izložbom Srednjeg Vijeka lijepo paše kao ilustracija ove knjige, pa dodajem par slikica koje sam tamo napravio.

Rijetko se sjetimo kako su knjige relativno nova stvar, a i toga da su do nedavno bile dostupne samo vrlo malom broju čitatelja:

Nisu ljudi bili gluplji, nego je vrsta znanja bila drugačija.

I umjetnost je bila drugačija. Ono što danas visi po muzejima nekad je bio dio uređenja (bogataške) kuće:

Ali, postojala je i umjetnost zbog umjetnosti, uglavnom u religijske svrhe-ova ikona mi je privukla pažnju svojom sasvim modernom linijom, ne bi je se postidjeli ni današnji crtači:

Sam muzej je smješten u zanimljivoj građevini:

Kula za zatočiti djevu bajnu:

Kad dođete u Pariz, uz ostale, posjetite i ovaj muzej, dobro dođe za malo odmora od gužve u "velikim" muzejima.


Post je objavljen 18.01.2015. u 22:29 sati.