Dok vani zavijaju zimski vjetrovi, kiša razmišlja da li da prijeđe u snijeg, a ja
se grijem pijuckajući vrući rooibos čaj, da vas malo ugrijem: Haiti.
Ne, nisam skoknuo na otok, ali sam iskoristio priliku da odmorim oči na
bojama. Nisu česte prilike da se vidi na jednom mjestu presjek umjetnosti
ne baš najpoznatijeg nam otoka, obično otamo dolaze neke tužnije vijesti, o
diktatoru koji se uplakanih očiju vratio kući, ili pak o potresu ili nečem sličnom.
U Parizu se, naravno, u neobaveznoj šetnji gradom lako naiđe na takvu izložbu.
Ove slikarije sam već negdje vidio, zanimljiv (i poprilično točan i zabavan) pogled na
društvo:
To područje nam je (ne)poznato i po woodoo magiji, u kojoj obično figuriraju
lutkice...ovdje zanimljiv reljef/tapiserija:
Fotografija toga bi bila idealna ilustracija knjige nigerijskog pisca Bena
Okrija "Famished road" ("Gladna cesta", ne znam je li prevedena kod nas,
toplo preporučam).
Ne bih želio pri punom mjesecu ući u šumu u koju bi netko postavio ove
figure, poprilično su makabrične:
Iza njih su bile neke figure napravljene od pravih obojenih ljudskih lubanja. Nije
mi se činilo primjerenim slikati ih, ali očito je da je mješavina afričkih i katoličkih
vjerovanja u woodoo donijela mnogo magije.
Ove figure su me se najviše dojmile, kao arhanđeli...od automehaničarskog
otpada i drvene osnove, kao neki postapokaliptični totemi:
Što rekoh, bio sam u nedjeljnoj šetnji:
Pod mostom je bio stariji beskućnik kome sam udijelio što sam imao
sitnog...ima ih podosta po Gradu što spavaju pod mostovima, u ulazima...
Luka s pogledom:
Bilo je napisano da se odavde može rijekama ploviti tisuću i nešto
kilometara, bilo bi zanimljivo jednom tako pogledati ovaj dio Evrope, sjesti na vapor
i navigat.
Rječica u mom gradiću se pripremila na snijeg:
Jezero je isto obuklo zimsku odoru-ovo je prvi puta ove zime da sam ga vidio
zaleđenog:
Zima je nesumnjivo do sada bila blaga, a vjesnici proljeća se već pokazuju,
čak i uz zamrznutu površinu jezera:
Meni je i ovoliko zime dovoljno, pokazala je zube, neka ide na skijanje, a
nama neka dođe proljeće.
|