|
astrosailor
nedjelja, 30.09.2007.
Oprema za...hodanje
Ovdje je rajska klima, kraj rujna a oko 22h bilo 30 cels na cesti jucer. Toliko rajska da covjek hoda naokolo u kratkom cijelo vrijeme, i ne padne mu na pamet da moze i nesto drugo zatrebati.
Ideuci tjedan idem nesto sjevernije, u Japan, pa sam shvatio da nemam u cemu ici. Idem back-pack style, spavanje na decku trajekta od Fukuoke do Osake, preko noci i takve stvari, i planiram mnogo hodati po Osaki i Kyoto. A imal sam samo poprilicno rasturene sandale koje sam kupil jos u Hong Kongu u svibnju. Odlijepilo im se dno na ovom vrucem asfaltu.
Pa oso medo u ducan da kupi obucu i odjecu. Sandale. OK ,sportske, da drze neko vrijeme. Cipele (imo neke koje mi radile probleme stopalima)-kupil sam jednostavno planinarske. Tako da imam 2 krajnosti: sandale i planinarske cipele. Ovdje mi u biti osim sandala tesko moze sta drugo doci na noge osim mozda prosinac/veljaca. A planinarske cipele ce dobro doci i u Europi (podsvjesni plac za Alpama) i eventualnoj zimi bilo gdje.
Sve skupa oko 60 eur za to.
Takodjer neka jakna, protivkisna, neki moderni poliester, to za 60ak eur. Pa sam spreman :-) . Ruksak, moj stari iz 1992, se uspjesno odgljivio nakon sto ga je Mala oprala u masini nekim deterdjentom s protivgljivicnim djelovanjem, pa ne treba kupovati ruksak, za sada. Doobro!
Sto reko, vani 30, a bogmes sad i 35. Nedjelja. Odo na poso, da ne trosim struju na aircond. ovdi doma, kosta to.
Zapravo ove kupovine, i jos par t-shirtki i sl., idu uz vrijeme rasprodaja tu,prije zimskih kolekcija. Cijene za oko 20% nize. pozitivno!
|
petak, 21.09.2007.
Ispovijed
"Oce, zgrijesio sam" bilo bi sad da sam vjernik. Posto nisam, onda 'bloze, zgrijesio sam".
Zahtjelo mi se kruha i igara, znaci sira i maslina. Pa sam se sjetil da mi je madjarski kolega rekel di je Orange Mart, ducan bio-hrane, blizu Campusa na kojem radim.
Napravim pauzu u simuliranju (da radim? ;-) ) i odem, dosta dobro opremljeno, jedino se digne kosa na glavi od cijena-europske cijene ovdje su duplo previsoke. Ali, bloze moj, ne zivi se triput.
Pa sam uzeo neki sir, gouda koju inace ne volim ali nije bilo nist drugog, 3 eur za 20dkg, kruha 5 tankih snitica , ono ko u hotelskom restoranu, 1 eur, obicni bijeli bi to bil kod nas. Masline (bez kostice) mala staklenka, 1.5 eur, to je bila ok cijena. Muesli je kostao kojih 8 eur za 500gr, pa sam kupio samo 4-korn mix za 2 eur/500gr.
I neko belgijsko pivo, 1.2 eur za 330ml, cisto da probam (dobro je, fakat!).
Dakle, dragi Bloze, kad sam dosao natrag na posao, lijepo sam priredio gozbu za samog sebe i uzivao, uzivao.
Iskrena ispovijed, nadam se da se pola prasta?
|
utorak, 18.09.2007.
Super Tajfun Wipha
Pala temperatura na oko 25 cels, zahvaljujuci tajfunu koji prolazi sjeveroistocno od nas, izmadju Tajvana i Okinave. Hsinchu, di sam ja, je na rubu tajfuna, pa ne dobivamo toliko vjetra koliko kise-pere nas posteno.
Toliko da je vlada objavila da se na sjevernoj polovici otoka nema skole i ne radi. Pa sam doma i ne mrdam. Postavil bum par slikica ovog, cetvrtog tajfuna ove godine za Tajvan na mikidtaiwan blog.
Procitah 'Piano teacher' Jelinekove. Film sam gledal nekad, vidim sad da je dobro bil napravljen.Knjiga je bolesna, ali kakva bi i mogla izaci iz pera Becanke? Jako dobro!
|
nedjelja, 09.09.2007.
Nedjelja
Obicna nedjelja, isprekidana lupanjem na (g)radilistima-ne, ne delamo umjetnu zvijezdu, nego vani orukopajubetoniraju, nema odmora dok traje obnova, ni doma (tam su valjda prozor menjali na nekoj od susjednih zgrada, a buduci da je udaljenost od zgrade do zgrade pol metra CUJE se) ni na poslu-tu vani menjaju kojih 3 metra (u dubinu) ulice uz glavnu administrativnu zgradu faksa.
Opet skuhal grah-da ne propadnu oni skupi krumpiri, a nasla Mala i nekaj suhomesnatog kaj glumi rebrica (bez kostiju) pa je grah jos potpuniji. Jos dodat da je madjar koji je tu u posjeti nasel kruh, da, pravi pravcati kruh,pa znamo da slijedi gozba :-). Ono, slikica iz zivota expat-a, veseli se grahu i kruhu.
I, naravno, kavi, koju pijuckam dok ovo pisem.
Vani koji stupanj manje od 30 cels, idealno. Jesen se osjeca u zraku.
Citam novine-internetske, jasno-to ne bi smel delati, probava...ali upalo mi u oci par "zanimljivosti":
-vise nije dosta biti "milioner", sad hocemo biti "bilioneri"? Negdi banner s uputama "kako postati blioner". USA $ devaluiral tolko u zadnjih 30 let?
-mediji: lesinarenje je postalo stvarno grozno. A propos McCanns i Madeleine, pa se malo zamislimo nad 10 let unatrag i Dijanom. Mediji su za drustvo ono sto je turizam za zabito selo negdi na obali mediterana: nuzno zlo sumnjive "moralne" (ne)vrijednosti. Jel' bas tolko nuzno? Nesto tu smrdi.
Izgleda da je vrijeme Divljeg Zapada opet ovdje, o-deriiiii, samo sad ne puskom nego medijima. Blju. Usput, ustrajem u svom ne-citanju Vecernjaka i na Vjesniku sam, koji je sturiji ali i manje se trudi infiltrirati sranje, negdi je na nivou BBC-a, sto je granica moje medijske snosljivosti. Da ne slijedim ni to, cul bi za 'rvatsku kad Blanka skoci 2.10 m, ili kad nasi igraju tenis, kosarku, nogomet ili skijaju. To je sve. Daje za mislit...
Nekoliko poznanika iz Japana mi je komentiralo kako sad puno ljudi ide u Hrvatsku iz Japana, dakle, turisticka promocija radi dobro, sve cesce i kinezi znaju di smo. Ali stvarno nisam siguran je li nasa obala u stanju izdrzati i Aziju... Mislim da je odgovor negdje u Italiji, napraviti punktove, turisticke, gdje ce takvi Japanci ili J. Koreanci imati sto vidjeti (s vodicem), jer pojma nemaju sto drugog, nece oni na plazu, pa cuvaju se sunca i doma, a kamoli kod nas! U svakom slucaju izmjena profila se trazi. Oni mogu popuniti onaj pravi hotelsko-razgledavacki dio, preskup i nezanimljiv europskim turistima koji dolaze k nama po nesto drugog, prirodu, more. Treba znati tu razliku unovciti, ako je vec rijec o industriji, a je.
|
utorak, 04.09.2007.
Mlinaric i karate
Procital sam u novinama da je umro Marijan Mlinaric, bivsi top-policajac pred par let.
Mali hommage s moje strane, ne kao policajcu, nego karatisti. Jednom daaavno su me on i Kruljac ucili karate, u maloj dvorani Prve Osnovne. Joj, to je moralo birt strasno davno! Negdi...1978 ili tak nekaj? Hm, 30 let! Idem sad i ja na groblje, idem, no frcs!
Dakle, skola je bila dio KK "Varazdin" koji je Mlinaric i zorganiziral, ko crnopojasni karatist. Skola Kyokushinkai karatea.
Nisam dosel daleko, 7-mi kyu, ali je karate ili nekaj slicnog ostalo uvijek sa mnom, i sad kad se razgibavam nakon sjedenja ili slicnog ,radim vjezbe koje sam s njima navcil. Takodjer, kad god je karate u pitanju, dodje mi on na pamet.
A fakat je proslo poprilicno vremena!
Miran pocinak, Majstore.
|
Kuhinja
Oce Miki skuhat grah. Onak, obicni. S kobasicama.
Ali je Miki na Tajvanu. Di ima samo kobasica sa secerom. Od psa ili neceg slicnog. Dakle, nista od kobasica, ali graha bi se moralo dati naci. Pa ide Miki u Geant. Hoda, trazi, ko vodu po pustinji. Nalazi! Onda jos fali koncentrat od rajcice. Nema. Pa nema. Pa uzimam pastu za spaghetti, posluzit ce, hvala cuccina Italiana koja je prodrla u sve zakutke svijeta i okolice.
Onda krumpiri. Bokca mu, 1,5 euro za 5 krumpira! Brrr. Onda...ne,nema vise. Par mrkvi i to je to. Zacine imam doma, jos nekaj, iz Europice doneseno.
Grah u vodu (nekaj ko cresnjevac) prek noci jer je suh ko trijesce. I onda deri! Ispalo je sasvim kulturno.
Onda problem: kruh. Ovdi je sav koji mozete kupiti sladak i s mlijekom, oni ga dozivljavaju ko kolac. Kupil sam u 7-11 neki tost koji je u priblizenju nekaj kaj se moze nazvati kruhom (ali zamislite si jesti slatki kruh na mlijeku s grahom!), malo sam ga pojel uz tak grah, ali je na srecu grah bil gustis pa se dalo i bez prevec kruha.
|
|
|