četvrtak, 27.11.2014.
Ronim li ronim
Tako se nekako rastužim sama nad sobom kad moram plaćati račune. Do nedavno mi je to netko drugi rješavao. Tek sad shvaćam koliko sam bila pošteđena krute stvarnosti od same pomisli na koliko strana cure novci koje sve krvavije zarađujem.
Vi se mladi ne sjećate serije Šogun ili neke slične, možda nešto o trijadama, ali znam da je bila neka tema iz Japana ( možda Kina, ionako je sve privid ). U nekoj od epizoda jedna starija prostitutka kaže: Ovaj mi se posao više ne isplati. Više trošim na izgled, održavanje tijela i lica nego zaradim na tom tijelu.
Stvar je kod mene kompleksnija.( Iako ima elemenata iz gornjeg primjera). Uvijek sam nekako htjela biti što bolja. Onako misliti liječnički. Oduvijek sam radila privatno. U Njemačkoj kao zaposlenica u privatnoj praksi, a u Hrvatskoj baš privatnik. To je krvavi posao od jutra do sutra, naravno ako ga radiš kako Bog zapovijeda. Ispravno, iskreno i sa svim snagama, a ne preko neke ... U početku , a početak je Jugoslavija bila je to borba do iscrpljenosti fizičke i psihičke (kao da nije i sada).
Prvu ordinaciju imala sam u stanu. Telefon je bio jedan za ordinaciju i privatno. Zvonio je neprekidno. U svakom trenu. Preko odmora, praznika, blagdana, subotom i nedjeljom. Nije bilo mira za vrijeme ručka, pa ni tamo gdje i car ide pješke. Tata i barba su rješavali knjigovodstvo. Tata je bio priučeni , a barba čak, neko vrijeme, na čelu knjigovođa u gradu.
Kad bi se knjigovodstvo rješavalo, skoro svakodnevno, a onda i nekoliko puta godišnje zaozbiljno ja bih najradije bježala u mišju rupu.
Tata pedantan i uvijek u strahu od službenih stvari barba ( tako mi u Dalmaciju zovemo sve koji su nam nekako u rodu), a ovaj barba je bio, sad već pok., oženjen tatinom sestričnom, inače Srbin iz Beograda za drugog rata oficir jugoslavenske vojske , bio u logoru u Njemačkoj.
Imao je onaj gard vojnika - da deca ne smetaju i sve podređeno njemu.
Pila se soda voda iz onog posebnog strojčeka (nabavili ga radi njega). koliko se mogu sjetiti bile su i neke posebne patrone . vjerujem da su se tako zvale. Obavezno su se jeli ćevapi (pravila moja mama) Kuća je sličila na opsadno stanje. Deca bi iselila negdje, nitko nije lupao vratima. Vladala je tišina u ostalom djelu kuće.
Kažu mi da su moji romani autobiografski zapisi. A zašto ne? Mnogobrojna obitelj s bezbroj zgoda i nezgoda. Nikad posve faktografski, uglavnom ozračje je jer sam zaboravna.
Kako god, čitala sam da su financije i porezna prijava, sve oko toga najstresniji posao na svijetu.
Ali tko je to mogao znati. Činilo se sve lagašno. Imali smo nešto novca zarađenih u Njemačkoj. Tako je to kad si mlad i nadobudan i još u nemogućnosti da se zaposliš. Bilo je to i u ono vrijeme iako ga se, tog vremena, neki sjećaju ka da je Bog hodao po zemlji i svega je bilo, ali meni nije bilo. Rekli su: dobit ćeš posao samo ako netko od kolega umre. Da nitko ne bi umro ja sam otvorila privatno i sve dažbine plaćala, za razliku od kolega, jer malobrojni zaposleni nisu radili u fušu. Stvarno je nekima, ne jedan Bog, nego mnoštvo njih hodalo po zemlji.,
Ali, čemu jadikovke sve to nekako preživiš. Istina tlak je odmah po dolasku u Njemačku narastao i sad je do plafona. Živjeli medikamenti.
Ploviti se mora. To je jasno da ne idem dalje u obiteljsku priču. Osjećam se kao i ona prostitutka iz gornje priče ulažem sve više, ali to me košta više nego zaradim. Čuvam se da se ne prostituiram do kraja. Pokušavam sačuvati ljudski i liječnički dignitet
MORAM raditi do svoje 74-te. Uglavnom radi se o dužničkom ropstvu kojeg sam preuzela na sebe. U snazi sam iako svaki vikend ako nisam u Zagrebu bauljam kao krepalina , može i zombi. Boli kralježnica na svaki način. Gutam tablete, ležim. Odmorim se , a onda u ponedjeljak ponovo punom parom u radne pobjede.
A, život je lijep kad nisi slijep... Hvala ti Bože na djeci snahama unučadi, na hobijima, Kbf-u, prijateljicama, prijateljima, Lari, malom Pavi za kojeg nisam sigurna da ću ga uz Laru moći zadržati.
ovo je Pavo
Ne mogu naći fotografiju Lare , a imam ih mali milion. Šmrc, šmrc.
A, ona je... U što se ja to pretvaram?
Ljubiteljicu pasa i mačaka!?
A što tome neostaje?
A sve je počelo od plaćanja računa. Pokušavam... što sve ne... Zadnji pokušaji sređivanja ( aktivirala bih i onaj strojček i naučila praviti ćevape da se ponovo pojavi onaj barba) srediti, staviti u fascikle, ali moj mozak jednostavno ne kapira ... kapiš... Do povračanja.
A, raditi se mora. E sad kako me u posljednje vrijeme sve nešto vuče na istok, pa tako i u istočne metode kako svladati, ali i saznati više o ovoj bijedi od ljudskog tijela i duha pokušavam shvatiti zen.
Jako dobra knjiga: Što je, zen - od Alana Wattsa
Ako ima još toga upozorit će me Jelenko Medenko. Hvala mu.
Primam bilo kakav savjet u tom smislu. Imam razne vrste meditacija. Klasičan način... pokušavam, ali vidim slike. Razne vjere ili neke druge ugodne i neugodne prikaze, a nije mi to cilj.
Clj mi je naći se u JEDINSTVU. Približiti se vječnosti. Bojim se pri tom koliko moje zamišljanje, predožba vječnosti, odgovara onoj pravoj vječnosti . Zašto mislim da bi vječnost trebala biti blaženstvo. Lijepi osjećaji.
Ljubav i te stvari. Uživancija i guštanje. Glazba, knjige, razmišljanje, razgovori. Zaron u more.
Oznake: računi
27.11.2014. u 21:34 •
17 Komentara •
Print •
#
| < |
veljača, 2017 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
