Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Sjedokosi

    Vječnost, jesmo li to mi ili mi u noj. Dani su tako isti. Mijene se vide u događanjima. Poslije noći dolazi dan. Ne razmišljaj ljubi mačku i psa

    avatar

    27.11.2014. (21:56)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Već i samo promišljanje o vječnosti,sluti da ćete ju spoznati.
    Ja sam uspjela i prilično savladavam svoje želje od "moranja."
    Kada krenemo postavljati pitanja,odgovori sami dolaze.
    Vi ste krenula,bit će dobro.Naći ćete ravnotežu.
    Volite i grlite sve svoje mezimce :)

    avatar

    27.11.2014. (23:36)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Ne.........!

    Ti plivaš ponekad uzvodno jer moraš, a onda, naidje neki dobar val
    pa te usmjeri pravom strujom.

    Dobra si ti cura T

    avatar

    28.11.2014. (09:15)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Kad smo kod računa, moje ti je nemoj imati posla sa državom, ako te uzme na zub i udari kamate, nikad na zelene grane:))

    Radila sm i kod privatnika i kod države.
    Za svoje otvoriti trebalo je početni kapital 30 000EU, debeli obraz, pljuniti na profesuiju i igrati na ivici zakona...Kukavica sam...

    avatar

    28.11.2014. (17:03)    -   -   -   -  

  • tignarius

    mlada damo,
    naša pitanja (uglavnom djetinjasta) će nas pratiti cijelog života..
    oni koji malo brze odrastaju su zakinuti za jedan dio bezazlenog djetinjstva, ali zato prije uvide ozbiljnost ovog dijela života...
    zato okani se zena i ostalih religija (u kojima ima zrnaca istine) i prihvati se onog na što si pozvana
    ne odobravam ništa s počinje s a- (od ateista, agnostika do apatrida)..ha..ha
    nabavi knjigu M.Restrepa "Iz tame u svijetlost" malo je poteška.....
    al s Istinom je "lakše" živjeti

    avatar

    28.11.2014. (17:05)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Nedaj se...znam i osječam da Ti je jako težko ali nedaj se...i nedaj malog Pava nikome...zadrži ga...ja imam doma mopsku koja je napunila več 14 godina...prva mi je kujica ali nesmem ni pomisliti kako ču kada ona ode prema anđelima...jako jo volim i ona mene...UVJEK i svuda kraj mene...Nedaj se...hrabra si Ti žena....šaljem Ti veliki zagrljaj...tople misli i energiju za dalje!!!

    avatar

    28.11.2014. (18:47)    -   -   -   -  

  • Bolji zalet

    Hrabra žena. Kad je teško čovjek se treba prisjetiti svih onih lijepih i pozitivnih stvari koje nas okružuju. Drži se, sutra je novi dan.

    avatar

    28.11.2014. (19:15)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Predivan je Pavo. Mislim da si lošeg raspoloženja, između ostalog, zato što moraš dati Pavu. I ja bih bila.
    I što fali biti ljubiteljicom pasa i mačaka?! Ta bića su rijetka, koja nam donose elementarnu radost.
    Nadam se da ćeš već sutra biti dobro.

    avatar

    28.11.2014. (21:35)    -   -   -   -  

  • .

    Nestao mi komentar. Ko ce sad pisat opet. ipak sam dalmatinka.
    Psic je predivan, dodje mi da ga uzmem...a ne mogu...

    avatar

    29.11.2014. (09:08)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Ja se prijavljujem!
    Za psa imenom-------Pavo , Pave kako li ?

    avatar

    29.11.2014. (13:41)    -   -   -   -  

  • borut

    Ma Pavo je pravi lik! Ne daj ga!

    avatar

    29.11.2014. (14:51)    -   -   -   -  

  • NF

    Trenutno u Opatiji u Kontinentalu radi Thomas Shin, on me uvjerio u neke stvari, što uopće nije jednostavno, a i pomogao u spašavanju života, onda nisam postavljao suvišno pitanje, a zašto nastaviti. Knjige, svatko ima svoj razvojni put, Böll, Sloterdijk, Feyerabend, Camus, kod mene pomagali kod prekretnica, sad čitam prozaičnog Greenwalda koji je otkrio Snowdena isključivo zato jer moja mlada sjajna njemačka ekipa o tome diskutira...

    avatar

    29.11.2014. (22:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    iz dobre literature se uči... kroz nju upoznajemo paralelne svjetove i stvarno postajemo građani svijeta... cjelina je više od sume njenih djelova... a konstruktivan dijalog otvara mnoga zatvorena vrata... :)

    avatar

    30.11.2014. (08:08)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Učim, čitam, uspoređujem, svjetove, ljude, uređenja.
    Meni maloj je samo svakim danom teže, stoga ponekad
    kažem da "je Bog prije hodao po zemlji". Sjetim se u
    kojim uvjetima sam odgajala djecu, radila, stanovala...,
    sad mi je gore, a i vrijeme ne radi za nas:)))

    avatar

    30.11.2014. (11:41)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Malo roniš u životu, koji ti nije lak,
    malo u moru, malo u svojim hobijima.

    avatar

    30.11.2014. (20:02)    -   -   -   -  

  • odmak

    Svečano obećavam da više nikad neću plakati na blogu. Časna pionirska.

    avatar

    30.11.2014. (22:34)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    U našoj obitelji sve račune vodim osobno. Otkako ih mogu plaćati preko interneta znatno mi je lakše. Ono čekanje u redu na pošti, u banci ili FINI dovodilo bi me do ludila. Jednom davno pročitao sam u novinama jedan kratki intervju s mladom američkom tenisačicom. Između ostalog rekla je da joj je najgore bilo voditi knjigovodstvo i dodala: „Sad imam dečka, kompjuteraša, on rješava sve te grozne stvari!“ A u Americi je neplaćanje poreza gore nego ubojstvo. Poznata je to stvar još od Al Caponea. Pobio je brdo ljudi ali tek ga je neplaćanje poreza došlo glave.

    Kažeš: MORAM raditi do svoje 74. Moje je geslo: ništa se ne MORA, osim naravno umrijeti i sve se MOŽE osim izbjeći smrt. To doduše lijepo (i jednostavno) zvuči ovako napisano, u praksi je stvar malo teža za provedbu. No istinita je. U mirovinu sam otišao s 66,5 godina. Sad mi je 71 i kusur. Iskreno govoreći rado bih još radio. Bilo mi je lijepo kao projektantu. No posla za projektante više nema. I sam sam pomislio, kad odem u mirovinu bit će „Ljubav i te stvari. Uživancija i guštanje. Glazba, knjige, razmišljanje, razgovori. Zaron u more.“

    No ubrzo se uspostavilo da je srce je sve slabije, rakići navalili kao muhe pa ih svake godine moram pomalo rezuckati ili zračiti tako da je ipak dobro da sam otišao u mirovinu. No pitam se bi li se uopće razbolio da sam nastavio raditi. Jer sve te nevolje su počele onog dana kad sam dečkima iz firme rekao: gud baj.

    A što se tiče 'vječnosti' to će zauvijek ostati misterija. Jer ako i postoji, kad odemo u nju nećemo moći javiti onima koji ostaju i maštaju o njoj postoji li ili ne. Meni će to biti i u 'vječnosti' razlog za sekiraciju. To što ljude neću moći obavijestiti kako stvari stoje i da se znaju ravnati. Tako je to kad je čovjek 'nasađen' na krivu bandu. Stoj mi dobro i hrabro u nove radne pobjede.

    avatar

    30.11.2014. (22:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...