petak, 27.11.2015.
Dva blagovanja i jedan Hovatinčić (drugi dio)
Započet ću sa jednom mišlju koju u posljednje vrijeme s mukom pokušavam iznjedriti, a prof. Ante, Toni Vučković s lakoćom je formulirao na posljednjem predavanju.
Evo je:
Čovjek nije rođen sam za sebe. Čovjek je biće relacije. On dolazi iz odnosa, pa zapadni pogled na čovjeka kao individue vodi nas u slijepu ulicu.
Mislim da je ova slijepa ulica moja, ali ta prevelika individualnost u kojoj čovjeka želimo prikazati bez identiteta u kojem bi prsti imali obitelj, okoliš, mjesto rođenja, na kraju domovina ( a domovina je pak uistinu nešto u najgnusnije u tom kontekstu individue zapadnjačkog tipa)
Na kraju jedne svoje knjige napisala sam pod naslovom antibiografija:
Izdavač od mene traži životopis!?
Datum godinu i mjesto rođenja? Ili možda sve izgubljene bitke i ratove?
Moja pokojna teta Marta koja je preživjela Austro-Ugarsku, Prvi i Drugi svjetski rat običavala bi reći: Rat dobiva onaj koji preživi.
Ja jesam živa. Ali, tko sam i što sam?
Određuje li moje misli, moje djelovanje, moje mjesto u svijetu činjenica da sam rođena ...........
Ili možda završeni studij ....? Moji roditelji, rodbina, djeca, njihova djeca? Prijatelji? Poznanici? Moja domovina Hrvatska i sve njene Scile I Haribde.
Elias Canetti je zapisao: Za užas života- užas kojeg je većina ljudi, srećom, samo ponekad svjesna, dok su ga oni malobrojni,koje su unutrašnje moći predodredile za svjedoke, uvijek svjesni – postoji samo jedna utjeha: priključiti ih užasu ranijih svjedoka.
Petru Šegedinu u vrijeme hrvatskog proljeća izišla je knjiga s naslovom: 'Svi smo mi odgovorni'
Na grobu mog muža piše ime prezime, datum i godina rođenja, datum i godina smrti. Što se krije između tih godina?
Izgubljeni rat?
Ja živim i, koliko god to patetično zvučalo, pokušavam biti odgovorni svjedok užasa. Ovim romanom za one kojih više nema tražim odgovore.
No svakom je, nadam se, jasno da je fikcija povlastica pisca.
Ne znam koliko to veze ima ili nema sa:
Drugim blagovanjem, a prethodila mu je jedno predstavljanje knjige naše drage psihologinje Ljubice Uvodić Vranić.
Pozvani smo nas nekoliko zajedno s njom na ručak kod prijateljice, koja se šetala dugo po Italiji. Jedna kći joj živi tamo, pa smo imali zalogajčiće i zalogaje neobične i vrlo, vrlo ukusne. Fešta od boja i raznih delicija redala se za stolom. Spominjem Italiju kao uzor jelima, bar nama mediterancima.
Šest žena i razgovori. Možete misliti- ha-ha, ali trudili smo se poštovati razgovorni prostor svake od nas, ipak nas je Ljubica nečem naučila.
Atmosfera je dobra, osim Ljubicinog nezadovoljstva, blago rečeno, jer bilo je tu i tuge, preispitivanja i govora da nama i sebi rastumači kako je moglo doći do određenog nesporazuma i izostanka, ljutnje i uvrijeđenosti jedne od, do tada, važne sudionice, kod projekta Knjige i predavanja petkom u pet u Splitu. Zapravo u subotu u pet, jer, Ljubica svaki put naglasi: to može biti samo u Splitu da petak bude u subotu.
Pokušavamo je tješiti. Obećajemo joj da ćemo u međuvremenu razgovarati s J. I pokušati joj razložno objasniti kako je došlo do nesporazuma. Mišljenja smo da se J., po svoj prilici dogodilo još nešto od nepravdi i tako se našla u ovom trenutku, osjetljivija, jer je dobra osoba, i inteligentna, ali u ovom slučaju su kod nje prevladali osjećaji.
Kako god moje prijateljice jedna po jedna pokušavaju naći odgovor na svoje probleme, a Ljubica je prava osoba za takvo što.
Kad nas čovjek tako za stolom gleda reklo bi se pristojna srednja klasa s puno interesa i godina koja ima svoje hobije, svoje interese. Ali žene smo koje starimo. Samim tim ispadamo iz nekih mogućnosti. Nekima je tu potrebna jedna velika ljubav koja se nije dogodila u mladosti. Iluzije, mislim u sebi, ali nije da ne razumijem. Pokušavamo se održati na površini, olakšati sebi. Trudimo se. U tom kontekstu i Ljubica.
Osobno,ne vjerujem u nikakva sredstva samopomoći izvana. Varam se, to je jasno. Zašto još uvijek odlazim na Filozofsko Teološki Fakultet na predavanja. Očito tamo tražim odgovore da se održim. Što je to nego samopomoć.
Pokušavam razumjeti nerazumljivog Boga. Secirati stvarnost, Boga, ljude, ali kaže T. Vučković: secirati možemo samo leš. Tu je nekakva konačnost. Drugdje je nema. Dogma nam pomaže samo da idemo dalje od takvog mišljenja i stvorimo novo mišljenje koje će u budućnosti netko drugi pobiti i stvoriti svoje.
Sve u nadi da ćemo konačno znati.
Eto tako je to.
Nas smo šest tu večer lijepo blagovali i bili zadovoljni Ljubicinim svjetovanjima i objašnjenjima.
Kad bi netko neutralan zavirio u naše živote.., jer izvana smo uglađeni i više-manje zadovoljni, što bi rekao?
Ja za sebe znam da mi treba cjeloživotna ispovijed, da konačno moja duša "vidi" ono što i od nje skrivam.
Kako se tu uklapa Horvatinčić? Što vi mislite?
27.11.2015. u 13:47 •
12 Komentara •
Print •
#
| < |
studeni, 2015 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
|
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
