Ne znam da li se uklapa. Odgovori su dijelom u tebi, a dijelom ih nikad nećeš dobiti. Nije nam dato da sve znamo i sve seciramo, mnogo toga ostaje u domenu neostvarenog, nedoživljneog i neobjašnjivog. I moramo se s time pomiriti, pa izvući iz sebe maksimum preostalih sposobnosti.
27.11.2015. (15:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametnizub
izvana uglađeni... često je i to nedostižno
27.11.2015. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dušu ipak ne možemo prevariti. Za život nam trebaju razgovori, barem u dvoje. Lijepo je kad se sakupi vas šest, ali to je već prevelika brojka, a ona potiće kasnije na razmišljanje i razgovor sa samim sobom. Tu je već i duša čovjekova u igri. Sami nećemo nikada doznati dokle smo stigli. Netko zna... Sjećanja su ta koja trebamo razumno podijeliti s nekim, a to je jako teško, ponekad i preteško. Ono JA u nama uglavnom stvara probleme na tome putu. To JA Horvatinčić zasigurno nema, a izgleda da ga je i duša napustila. U svakom slučaju okrenula mu je leđa.
27.11.2015. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nkon sto smo zavrsili sto smo zapoceli Vrijeme je za ljubav Nakon sto smo ispunili sto smo obecali Vrijeme je za ljubav
Pa dodji jer imamo jos vremena Dodji i nastavimo odavde S mjesta gdje smo se zaustavili Jer zasto su stvoreni Adam i Eva Vrijeme je za ljubav
Nakon sto smo ostvarili sto smo sanjali Vrijeme je za ljubav Nakon sto smo pokusali i dokazali Vrijeme je za ljubav
(ponavljanje druge strofe)
Trcali smo kao ludi I nismo znali zasto Slomljeno srce i pukotine Probijena dusa I sada smo umorni Hvatamo se za ono sto dolazi Nasloni glavu na moje rame Vrijeme je za ljubav
Sada kada smo ostali sami Vrijeme je za ljubav
27.11.2015. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shvatio sam sad, da zapravo nikad se nisam pitao, a niti tebe :-) jedno očito pitanje koje će možda zvučati čudno: da li si ti formalno studentica na Filozofsko Teološkom Fakultetu ili odeš samo posluhnuti neka predavanja koja te zanimaju? Kako god bilo, to je fascinanto da se držiš uporno studijskog pristupa u svojim interesima, a ne kao neki koji se zadovoljavaju svojim vlastitim interpretacijama i emotivnim zasladama koje iz tih interpretacija crpe.
Pokušavao sam nešto komentirati na pitanja koja postavljaš u prošlom nastavku i u ovome. Oko te skandalozne presude Horvatinčiću, a također i o problemu izgubljenih koji se traže u ekstremističkim organizacijama, ali odustao sam, tako je degutanto sve to skupa da nemam volje ništa puno govoriti. A nije to dobro, znam, o nekim stvarima ćemo morati prestati sa šutnjom i ignoriranjem.
28.11.2015. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica, taj vječiti nemir traženja, nenalaženja, neznanja. Jako sam puno putovala. U vrlo daleke krajeve. Nekad sam mislila da ću otići i na sjeverni pol. Tamo nisam bila, ali skijala sam na nemogućim stazama. Sve je to bilo samotraženje i nemir. Mislim da je to sudbina nas ljudi.
pametnizub, potpuno se slažem. Čak i snobovi teže nečem. Možda, u nekom trenutku forma, okvir nadiđe sliku, pa taj okvir postane umjetnost. Tko zna?
jelen, Canetti mi je skoro druga Biblija. Na drugo pitanje puno sam puta objašnjavala, ali ne čudim se da ti je promaklo. Upisala sam Filozofsko teološki kao gost slušač. Birala sam predmete. Slušala sam samo one koji su me zanimali. Više filozofske,ali ta moja potreba da vjerujem u nešto više od ovog propadljivog svijeta vodila me i na teologiju. Još se vučem po nekim predavanjima. Ima profesora koji isti predmet predaju pod sasvim novim vidom. Kroz neku novu temu provlače vječna pitanja. Tako dolaziš do zaključka da "Stalna na tom svijetu samo mijenja jest.". Trenutno slušam Metafiziku kod Tonija Vučkovića. Pregled i razvoj ljudske misli od predsokratovaca, pa dalje: Platon, Aristotel, Plotin.. da ne nabrajrjam dalje. Sve do religije. Kako se kršćanstvo naslanjalo na Grke i pokušavalo spojiti filozofiju i religiju. I sve to na Mediteranu, bazenu u kojem misao ključa i vrije. Naravno odnosi se na zapadni svijet. Nema tu još kraja. Nije filozofima-vjernicima lako. Osobni Bog, kako ga zovu Židovi, kršćani, islamisti je Bog kojemu svi pokušavaju dati Okvir, ali to je nemoguće. Istina puno Židova-filozofa pokolebalo se u ocjeni Boga nakon drugog rata, što je i razumljivo. Itekako!! Tako su se podijelili. Neki od njih brane Boga- ali neki su se udaljili sve do ateizma, jer ne mogu razumjeti da je Bog dopustio da se dogode toliki zločini njegovom izabranom narodu. Ali, to je često pitanje i kršćanstva. Zašto pate mala djeca napr. Predugo bi bilo sad objašnjavati zašto su neki tekstovi o Bogu iz Starog i Novog zavjeta brisani. Zašto apokrifni spisi (koji se u posljednje vrijeme ponovo proučavaju). Zašto silni prijepori, ratovi, velika zla kroz povijest svih religija . Ti promatraš kroz Istok. Tu je razvoj išao drugačije. Oni ne filozofiraju, oni žive svoju vjeru, ali i tamo ima ratova. To kao da je u ljudskoj prirodi. Ponekad mi se čini da će mi mozak eksplodirati i još živim kao u nekoj magli pokušavajući naći odgovore.
Možda bi uistinu trebalo samo živjeti. šetati i u svakoj sitnici, bojama,mirisima, ljepoti krajolika tražiti prisutnost nečeg što se neda staviti u nikakve ljudske okvire jer je ljudski okvir... upravo okvir, nije bezgraničan,a tu bezgraničnost sve mi se više čini ne možemo razumjeti osim srcem. Ali,tu je i mozak- misao, a srce zna biti prevareno. I tako se vrtim u krug. Zadovoljstvo i muka. Tako je to.
Tehnički kod početka svakog semestra pišem molbu fak. vijeću. Predmete koje slušam plaćam za svakoga 300 kuna. U početku je to bilo po semestru, sad je tako kako je. Moje je zadovoljstvo toliko veliko da ni jedna cijena nije prevelika.
Pokušavam nagovarati da se otvori studij cjeloživotnog učenja, ali izgleda da naše ministarstvo teško daje novce, a bez toga je bilo što teško oformiti. Tu i tamo prihvatim se i ja kakvog seminara, ali sve u svemu predavanja mi otvaraju put u veliki dio literature koje bih sama teško pronašla, iako sam ponosna na sebe jer sam pipajući kroz godine uistinu sama puno toga pročitala.
28.11.2015. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut, odgovaram posebno jer su me ovi stihovi rasplakali. Doslovno. Uvijek mislim da je ljubav ostala u moj prošlosti. Iza mene, ali kad ovako nešto probudi uspavano srce znam da očekivanjima nije kraj. Život, kako moj profesor kaže, traži relaciju, I nije dovoljna ljubav prema djeci, unučadi, prijateljima... Sumnjam da ću ljubav više naći. I ne tražim je. Ostaje samo s vremena na vrijeme daleka čežnja sa srodnim mislima i vremenom.
28.11.2015. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi, možemo, možemo. Dok smo živi dio je nas. Lako je umirimo. Možemo li tu dušu nazvati savjest? A savjest je lako potkupiti i nije mjera za apsolut.
tignarius, naslućujem li ja malenu raspravu. Pokušala sam odijeliti vjeru i religiju, ali upravo ona konstatacija da je čovjek biće relacije pokazala mi je da je to nebitno. Mogu se ne slagati s vrhuškom bilo koje religije, ali ne mogu bez dugogodišnjih, više tisuća godina starim promišljanjima čovječanstva. Ako pak misliš na zločine koje je svaka religija radila, sjeti se da su svjetovni vladari u to vrijeme radili isto. I da je svjetina pratila sve zapovjedi i ponašala se isto. Teško je uteći od utjecaja svijeta. Malobrojni su to uspjeli, a da pri tom, ako su govorili glasno, nisu izgubili glavu.
Ono što je, po meni, važnije bilo bi pomiriti nauku i vjeru što vrlo teško polazi za rukom. Iako, duhovnici će trebati naučiti da je nauku teško zauzdati, ali naučnici trebaju znati da postoji nešto što se zove etika, moral i slično. Bioetika na primjer, trebat će razmišljati ne samo o čovjeku nego i o svemu što na kugli zemaljskoj postoji, a to su recimo i različita mišljenja
28.11.2015. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Horvatinčić se tu ne uklapa, bar ne u ovo društvo 6ŽŽ!(živjele žene) za stolom. Ne stoga što su žene, već stoga što su one (bar9 u potrazi za istinom o sebi i svijetu, a on uporno financira laži takve vrste. Dakle, nešto sasvim oprećno. Tvoju prijateljicu, Ljubicu sam čitala, rijetko i gledala, životna je:) Tebi. moj citat s blog stranice - inbox 1: Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
29.11.2015. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(Ne) presuda Horvatinčiću smanjila je vrijednost cijele Hrvatske. Nažalost. I stoga ne mogu više o njemu, povraća mi se.
Ali o jednom od tvojih odgovora, koji se tiče ljubavi, mogu samo reći dobro nam znanu Cesarićevu: Jos bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti velim, Ali, ja ne znam da li da je zelim, Ili ne zelim.
04.12.2015. (05:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ne znam da li se uklapa. Odgovori su dijelom u tebi, a dijelom ih
nikad nećeš dobiti. Nije nam dato da sve znamo i sve seciramo,
mnogo toga ostaje u domenu neostvarenog, nedoživljneog i neobjašnjivog. I moramo se s time pomiriti, pa izvući iz sebe
maksimum preostalih sposobnosti.
27.11.2015. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametnizub
izvana uglađeni... često je i to nedostižno
27.11.2015. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Sviđa mi se što je rekao taj Elias Canetti. Odnosno zapisao :-)
27.11.2015. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
dušu ipak ne možemo prevariti. Za život nam trebaju razgovori, barem u dvoje. Lijepo je kad se sakupi vas šest, ali to je već prevelika brojka, a ona potiće kasnije na razmišljanje i razgovor sa samim sobom. Tu je već i duša čovjekova u igri. Sami nećemo nikada doznati dokle smo stigli. Netko zna... Sjećanja su ta koja trebamo razumno podijeliti s nekim, a to je jako teško, ponekad i preteško. Ono JA u nama uglavnom stvara probleme na tome putu.
To JA Horvatinčić zasigurno nema, a izgleda da ga je i duša napustila. U svakom slučaju okrenula mu je leđa.
27.11.2015. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Duzan sam tijedan slobodni prijevod :
Nkon sto smo zavrsili sto smo zapoceli
Vrijeme je za ljubav
Nakon sto smo ispunili sto smo obecali
Vrijeme je za ljubav
Pa dodji jer imamo jos vremena
Dodji i nastavimo odavde
S mjesta gdje smo se zaustavili
Jer zasto su stvoreni Adam i Eva
Vrijeme je za ljubav
Nakon sto smo ostvarili sto smo sanjali
Vrijeme je za ljubav
Nakon sto smo pokusali i dokazali
Vrijeme je za ljubav
(ponavljanje druge strofe)
Trcali smo kao ludi
I nismo znali zasto
Slomljeno srce i pukotine
Probijena dusa
I sada smo umorni
Hvatamo se za ono sto dolazi
Nasloni glavu na moje rame
Vrijeme je za ljubav
Sada kada smo ostali sami
Vrijeme je za ljubav
27.11.2015. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Shvatio sam sad, da zapravo nikad se nisam pitao, a niti tebe :-) jedno očito pitanje koje će možda zvučati čudno: da li si ti formalno studentica na Filozofsko Teološkom Fakultetu ili odeš samo posluhnuti neka predavanja koja te zanimaju? Kako god bilo, to je fascinanto da se držiš uporno studijskog pristupa u svojim interesima, a ne kao neki koji se zadovoljavaju svojim vlastitim interpretacijama i emotivnim zasladama koje iz tih interpretacija crpe.
Pokušavao sam nešto komentirati na pitanja koja postavljaš u prošlom nastavku i u ovome. Oko te skandalozne presude Horvatinčiću, a također i o problemu izgubljenih koji se traže u ekstremističkim organizacijama, ali odustao sam, tako je degutanto sve to skupa da nemam volje ništa puno govoriti. A nije to dobro, znam, o nekim stvarima ćemo morati prestati sa šutnjom i ignoriranjem.
28.11.2015. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Lastavica,
taj vječiti nemir traženja, nenalaženja, neznanja. Jako sam puno putovala. U vrlo daleke krajeve. Nekad sam mislila da ću otići i na sjeverni pol. Tamo nisam bila, ali skijala sam na nemogućim stazama. Sve je to bilo samotraženje i nemir. Mislim da je to sudbina nas ljudi.
pametnizub,
potpuno se slažem. Čak i snobovi teže nečem. Možda, u nekom trenutku forma, okvir nadiđe sliku, pa taj okvir postane umjetnost. Tko zna?
jelen,
Canetti mi je skoro druga Biblija.
Na drugo pitanje puno sam puta objašnjavala, ali ne čudim se da ti je promaklo. Upisala sam Filozofsko teološki kao gost slušač. Birala sam predmete. Slušala sam samo one koji su me zanimali. Više filozofske,ali ta moja potreba da vjerujem u nešto više od ovog propadljivog svijeta vodila me i na teologiju. Još se vučem po nekim predavanjima. Ima profesora koji isti predmet predaju pod sasvim novim vidom. Kroz neku novu temu provlače vječna pitanja. Tako dolaziš do zaključka da "Stalna na tom svijetu samo mijenja jest.".
Trenutno slušam Metafiziku kod Tonija Vučkovića. Pregled i razvoj ljudske misli od predsokratovaca, pa dalje: Platon, Aristotel, Plotin.. da ne nabrajrjam dalje. Sve do religije. Kako se kršćanstvo naslanjalo na Grke i pokušavalo spojiti filozofiju i religiju.
I sve to na Mediteranu, bazenu u kojem misao ključa i vrije. Naravno odnosi se na zapadni svijet. Nema tu još kraja. Nije filozofima-vjernicima lako. Osobni Bog, kako ga zovu Židovi, kršćani, islamisti je Bog kojemu svi pokušavaju dati Okvir, ali to je nemoguće.
Istina puno Židova-filozofa pokolebalo se u ocjeni Boga nakon drugog rata, što je i razumljivo. Itekako!! Tako su se podijelili. Neki od njih brane Boga- ali neki su se udaljili sve do ateizma, jer ne mogu razumjeti da je Bog dopustio da se dogode toliki zločini njegovom izabranom narodu.
Ali, to je često pitanje i kršćanstva. Zašto pate mala djeca napr.
Predugo bi bilo sad objašnjavati zašto su neki tekstovi o Bogu iz Starog i Novog zavjeta brisani. Zašto apokrifni spisi (koji se u posljednje vrijeme ponovo proučavaju). Zašto silni prijepori, ratovi, velika zla kroz povijest svih religija .
Ti promatraš kroz Istok. Tu je razvoj išao drugačije. Oni ne filozofiraju, oni žive svoju vjeru, ali i tamo ima ratova. To kao da je u ljudskoj prirodi. Ponekad mi se čini da će mi mozak eksplodirati i još živim kao u nekoj magli pokušavajući naći odgovore.
Možda bi uistinu trebalo samo živjeti. šetati i u svakoj sitnici, bojama,mirisima, ljepoti krajolika tražiti prisutnost nečeg što se neda staviti u nikakve ljudske okvire jer je ljudski okvir... upravo okvir, nije bezgraničan,a tu bezgraničnost sve mi se više čini ne možemo razumjeti osim srcem.
Ali,tu je i mozak- misao, a srce zna biti prevareno.
I tako se vrtim u krug. Zadovoljstvo i muka. Tako je to.
Tehnički kod početka svakog semestra pišem molbu fak. vijeću. Predmete koje slušam plaćam za svakoga 300 kuna. U početku je to bilo po semestru, sad je tako kako je.
Moje je zadovoljstvo toliko veliko da ni jedna cijena nije prevelika.
Pokušavam nagovarati da se otvori studij cjeloživotnog učenja, ali izgleda da naše ministarstvo teško daje novce, a bez toga je bilo što teško oformiti.
Tu i tamo prihvatim se i ja kakvog seminara, ali sve u svemu predavanja mi otvaraju put u veliki dio literature koje bih sama teško pronašla, iako sam ponosna na sebe jer sam pipajući kroz godine uistinu sama puno toga pročitala.
28.11.2015. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
borut,
odgovaram posebno jer su me ovi stihovi rasplakali. Doslovno. Uvijek mislim da je ljubav ostala u moj prošlosti. Iza mene, ali kad ovako nešto probudi uspavano srce znam da očekivanjima nije kraj. Život, kako moj profesor kaže, traži relaciju,
I nije dovoljna ljubav prema djeci, unučadi, prijateljima...
Sumnjam da ću ljubav više naći. I ne tražim je. Ostaje samo s vremena na vrijeme daleka čežnja sa srodnim mislima i vremenom.
28.11.2015. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
ha.ha
i ja bum ponovo na fax..makar ni onaj prvi nisam dovršio
"starce na sveučilište"!
tak su u moje vrijeme tjerali radnike...na sveučilišta
zato danas imamo tak puno intelektukaca
odijeli vjeru od religije.bit će lakše!!!
28.11.2015. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Sjedokosi,
možemo, možemo. Dok smo živi dio je nas. Lako je umirimo. Možemo li tu dušu nazvati savjest?
A savjest je lako potkupiti i nije mjera za apsolut.
tignarius,
naslućujem li ja malenu raspravu. Pokušala sam odijeliti vjeru i religiju, ali upravo ona konstatacija da je čovjek biće relacije pokazala mi je da je to nebitno.
Mogu se ne slagati s vrhuškom bilo koje religije, ali ne mogu bez dugogodišnjih, više tisuća godina starim promišljanjima čovječanstva. Ako pak misliš na zločine koje je svaka religija radila, sjeti se da su svjetovni vladari u to vrijeme radili isto. I da je svjetina pratila sve zapovjedi i ponašala se isto.
Teško je uteći od utjecaja svijeta. Malobrojni su to uspjeli, a da pri tom, ako su govorili glasno, nisu izgubili glavu.
Ono što je, po meni, važnije bilo bi pomiriti nauku i vjeru što vrlo teško polazi za rukom.
Iako, duhovnici će trebati naučiti da je nauku teško zauzdati, ali naučnici trebaju znati da postoji nešto što se zove etika, moral i slično. Bioetika na primjer, trebat će razmišljati ne samo o čovjeku nego i o svemu što na kugli zemaljskoj postoji, a to su recimo i različita mišljenja
28.11.2015. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
Horvatinčić se tu ne uklapa, bar ne u ovo društvo 6ŽŽ!(živjele žene) za stolom. Ne stoga što su žene, već stoga što su one (bar9 u potrazi za istinom o sebi i svijetu, a on uporno financira laži takve vrste. Dakle, nešto sasvim oprećno.
Tvoju prijateljicu, Ljubicu sam čitala, rijetko i gledala, životna je:)
Tebi. moj citat s blog stranice - inbox 1:
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
29.11.2015. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogled izvana
(Ne) presuda Horvatinčiću smanjila je vrijednost cijele Hrvatske. Nažalost. I stoga ne mogu više o njemu, povraća mi se.
Ali o jednom od tvojih odgovora, koji se tiče ljubavi, mogu samo reći dobro nam znanu Cesarićevu:
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.
04.12.2015. (05:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...