ponedjeljak, 09.11.2015.
Dosta je!
Ponekad, češće zapravo, ujutro pročitam nešto iz Biblije ili neke druge knjige, recimo jako volim Canettija ili Simone Weil, ali i Kirkegarda da ne nabrajam dalje jer će mi, po običaju pobjeći osnovna misao.
No evo najprije citata iz Biblije:
iz Knjige Sirahove:
Sine moj, ne živi od prosjačenja;
bolje je umrijeti nego prosjačiti.
Čovjek koji neprekidno gleda na tuđi stol
ne živi životom dostojnim.
On kalja grlo jelima tuđinskim,
a obrazovan i odgojen čovjek toga se kloni,
Slatko je prosjačenje usnama bestidnika,
ali ga u utrobi pali kao vatra.
E, pa sad nisam baš bila sigurna kakva je to poruka meni, iako ću ubrzo, kad spadnem na mirovinu sigurno prositi, pa ajde de.., ali vrag mi nije dao mira pa sam pročitala i slijedeće:
O smrti, kako je gorka pomisao na te
čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih,
čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje
i još ima snage uživati raskoš!
O smrti, odluka je tvoja dobrodošla
čovjeku ubogu i bez snage,
istrošenu starcu, izmorenu brigama,
nevjeričnu i na kraju strpljivosti.
Ne boj se zakona smrti,
sjeti se onih prije tebe i onih što će poslije doći.
To je presuda Gospodnja svemu živom-
i čemu se opirati volji Svevišnjega?
Živio ti deset, stotinu ili tisuću godina,
U Podzemlju ti neće predbacivati dužinu života.
Mislim: ova druga poruka koja govori o smrti ima mi već nešto reći. Svakako je primjerenija, ali i ova prva mi nešto govori. Ne znam što, ali ispraćat ću vam događanja i konačni razgovor- svađu subotnje večeri.
Žena mog najstarijeg sina, na proputovanju, do mjesta boravišta, nakon večere koju sam pripremila za jednog unuka, (njihovo)dijete, nju i mog sina ( iako sam ja već večerala i mrzim kuhati ,ne hvalim se baš tim- tom nevoljkošću kuhanja, ali tako je to... bilo je previše dobrih kuharica oko mene, a prečesto mi i zagara jelo.) izazvana mojim i sestrinim odlaskom u mjesto gdje postoji određena kuća, zemlja koja je ostavštinom ostala sestri, meni i mojoj djeci počela me optuživati.
Nije prvi put, ali zaklela sam se da je ovo posljednji. Prisutan razgovoru moj unuk, nakon što sam priču napustila ( a trajala je najmanje sat vremena) otišao je sa svojom majkom u drugi dio stana.
Popila sam dva apaurina od 5 mg, ali uznemirenost je bila tako velika da nisam uspjela zaspati. Budila sam se i kad je san bio tu. Jučer u nedjelju odbauljala sam do birališta, izvela Laru i nakon toga ležala tresući se od neke unutarnje groznice.
Moja pok. mama ostavila je oporučno mojoj sestri ono o čemu smo za života s njom razgovarali i tu ništa nije sporno, ali umjesto da ono što je bilo predviđeno da ostavi meni,ostavila je mojoj djeci. Zašto, za ovu priču nije važno, ali važno je za mene i moje osjećaje i tegobe mog malenoga tijela i duha ..- zbog tih osjećaja, muka koje me progone zbog svih tih obiteljskih odnosa, naročito zbog određenih mojih postupaka koji su nagnali moju majku da tako odluči. Posebna je to priča- taj odnos majke i mene, ogromno nepovjerenje prema mom načinu života, sumnja da bih bila kadra razbaštiniti svoju djecu, kako god ... sve se to nalazi razbacano po svim mojim pisanim djelima, ali i mom životu. Ja sam (i još uvijek) živjela životom mojih nesretnih roditelja koje su promjene
politike i događanja u ovoj nesretnoj zemlji mlile do granica izdržljivosti, a ja sam ih od djetinjstva prolazila s njima ostavile i na meni transgeneracijske traume.
Kako god nakon svih putešestvija i pomoći obitelji mom najstarijem sinu uspjela sam sedamdesetak kilo lijepih metara stana u Splitu složiti po svom.
Drugi dio od osamdesetak metara pripada najmlađem sinu (iako je njegovo i ovo gdje ja stanujem). Mojom voljom , jer nije još dobio ništa bar ništa od onog što su dobila dvojica starijih.
Okreni obrnu sve je to, i još puno toga u groznici (prošle) subotnje večeri izišlo na površinu.
Uglavnom sam ja kriva. U Splitu je šatrovački naziv za svekrvu: Svekriva. Bar bio.
Nema smisla pisati za što sam sve kriva i kakve su sve moje paklene namjere još zla napraviti itd itd.
Preduga je priča i nikoga više ne bi zanimala.
Uglavnom privodimo (sestra i ja ) kraju majčinu oporuku, koja će biti upravo onako provedena kako je moja majka to htjela, ali ne vjeruje mi se.
A, sve što dobro radim to se podrazumijeva. Nema tu ni malo ni veliko hvala
Je li to moja karma?
Ali, sad je dosta. Briga me i za karmu i sve ono što će paranoje i poremećena mišljenja očekivati od mene. Neću više nikad raditi ništa što bi me ponovo moglo dovesti u situaciju te noći.
09.11.2015. u 13:32 •
9 Komentara •
Print •
#
| < |
studeni, 2015 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
|
|
|
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
