Meditacija kod Vivekanande
Meditacija: lat – (meditirati – razmišljati, snovati) razmišljanje, udubljivanje u neki problem, duševno razmatranje. (Klaićev riječnik)
Meditacija ž. : udubljivanje, uranjanje u sebe, stanje susreta sa svojim bićem. (Anić- rječnik)
'Meditacija je most koji čovjeka spaja s Bogom. Puno je metoda i načina meditacije. No njena je glavna svrha pribaviti put izbjegavanja zablude maye (karmičke iluzije), uzroka sveukupne patnje i donošenja mira i blagoslova čovjekovu umu.' (Vivekananda, Meditacija, str 15)
Vivekananda je indijski mistik koji spada u neohinduističko razdoblje ( zapadna kovanica) koji je crpio svoje učenje iz advaita- vedante , nauk od dvije razine zbilje. Usnulo čovještvo koje ide u susret apsolutu. Vedanta bi bila vrhunac spoznaje. Veda= znanje i anta= kraj. Kraj znanja.
Neki od pojmova bitni za meditaciju:
Kroz cijeli univerzum se proteže energija koja ga tvori i prožima. Ona energija se naziva Šakti. Kada se univerzalna energija Šakti manifestira u biću, ona poprima drugo ime i postaje Kundalini. U čovjeku Kundalini je skrivena u osnovi kičme i čeka da prosija. Za tjelesne i mentalne aktivnosti većinom koristimo samo mali postotak ove energije, dok je ostali dio skriven, nesvjestan i neprobuđen. (Wikipedija)
Samadhi – transcedentalna svijest
Nirvikalpa samadhi- uzvišeno ostvarenje vedante
Yoga - sustav drevnih duhovnih i tjelesnih vježbi. Ima ih 4 osnovne:
• Karma yoga: yoga pokreta, djelovanja
• Bhakti yoga: yoga posvećenosti
• ynana yoga: yoga znanja
• Radha yoga: yoga konteplacije
Yogin – onaj koji upražnjava yogu.
'Meditacija je snaga koja omogućuje da se obranimo od svega.' (isto, str. 33)
• Na Zapadu se sve češće upražnjava Hatha yoga je najpoznatiji oblik yoge na zapadu, koji ljudi često koriste radi mnogih fizičkih i mentalnih dobrobiti, ali i dostizanja dubljih stanja u meditaciji.
U svojim učenjima Vivekanda na razne načine pokušava rastumačiti što bi bila meditacija i kako meditirati, a da nam vanjski svijet, ali i unutarnji ne odvlači pažnju i ne stvara prepreke do nemogućnosti meditacije. On sam kao dijete vrlo je brzo naučio meditirati. Govorili su za njega da je Nytia – siddha – onaj koji je rođen savršen.
To je naravno prednost pred drugima koji moraju uložiti puno više snage za ulazak u meditaciju. Mišljenja je da se meditacija ne može naučiti iz knjiga nego da je potreban kvalitetan učitelj.
Za meditiranje prepreka je um. Vivekananda uspoređuje um, koji nam odvodi pažnju od uranjanja u meditiranje, s nemirom poludjela majmuna koji je bez koncentracije i skače s grane na granu izložen raznim opasnostima-od ulaska demona u majmunovo tijelo do uboda škorpiona.
'Prema yoginima ,u tijelu postoje tri glavne živčane struje ili tijeka. Ida, Pingala i središnja Sushumna. Sve se one nalaze unutar leđne moždine. Ida i Pingala , lijeva i desna, nakupine su živaca dok je središnja Sushumna šupljina i nije sastavljena od živčanog tkiva. Ona nije čovjeku od koristi jer on radi samo putem Ide i Pingale. Kroz te živce struje neprekidno kolaju gore- dolje po čitavom tijelu gdje se nalaze potonule misli koje su postale automatske' (isto. Str 37)
Naša proživljavanja i naša djela događala su se pri svijesti, ali razlog i uzrok tim djelima zakopan je duboko u nama, u nesvjesnom.
Treba u u prvom redu svladati nesvjesno, a potom otići iz svjesnog.
Ako se to postigne otvori se Sushuma i struja prodire u nju i pomalo se penje i ulazi u razne lotus centre dok ne dospije do mozga.
Tek tada onaj koji meditira postaje svjestan svoje Božje naravi. Vivekanda misli da je nemoguće pronaći Boga izvan nas samih. Da bi postigli takvo stanje potrebna je koncentracija, uranjanje u sebe. Pri tom su potrebni određeni uvjeti.
Najprije mi sami trebamo postići stanje duha, razmišljanja i djelovanja: bez egoizma, ljubav prema drugome, blagost, bez ljutnje, bez straha, tko je čist- u duhovnom smislu, ne trči za nikakvim zemaljskim častima i tome slično. Posvetiti se razvijanju istine unutar nas samih. To su kvalitete budućeg yogina- onog koji meditira.
Zatim: potrebni su i vanjski uvjeti. Prostor, soba koja će služiti u te svrhe. Gdje će se nalaziti mir. Bez buke i bilo kakvih ružnih prisjećanja. Može i u prirodi na osami. A na kraju može se sve to postići i među masom ljudi ako se čovjek zna odvojiti od okoline.
Smirenost i sabranost, potom pričvršćivanje uma na jednu ideju. Najbolje Boga. Želite susret s Bogom. Sve prolazi. Bogatstvo, mladost, sve nestaje ostaje samo susret s tobom moj Bože.
Tri su stadija meditacije: Prvi se naziva dharana- koncentracija uma na jedan predmet ili objekt. Nakon što um izbriše sve ostalo i ostane samo taj predmet ulazi se u dhyana meditaciju. Ako se izgubi i predmet i više nema ničeg između uma i predmeta- sve je jedno te isto postiže se samadhi - transcendentalna svijest.
Nestaju svi misaoni valovi. Svijest se širi, raste i spaja sa svemirom, Bogom, trascedentalnim.
„Dođite do Boga bilo kojim putom, samo dođite.“ (Vivekanda, Meditacija, str. 96.)
I kako vam se to sviđa?
I kaže: Ne čekajte ni trenutka. Počnite odmah.
< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra