Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • NF

    sretno na putu, nisu mi odbojne tehnike održavanja duhovnog ravnovisja :P

    avatar

    30.11.2014. (22:50)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Zanimljivo. "Za meditiranje prepreka je um."

    avatar

    01.12.2014. (07:31)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Sve ti vjerujem...
    Pokušala, nisam uspjela,
    Po prirodi sam suviše nestrpljiva i ne volim lagane pokrete, razmišljanja, udubljivanja...

    avatar

    01.12.2014. (09:32)    -   -   -   -  

  • Soliloquia

    Ovo je "odmak" po mom guštu :o)). Lijepo je pronaći i neki osobni način meditacije a da mu rezultat bude jednak...ili barem sličan.
    PS. Pavo je slatkiš....:o)

    avatar

    01.12.2014. (10:24)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Neke stvari čovjek u životu radi onako, usput, jedna sam
    od takvih, nikada se nisam mogla prepustiti meditaciji.
    Svoj put prema Bogu i razgovor s Bogom gazim na drugi
    način, bez priprema, onako, usput, kod špahera, u vrtu...,
    na najprizemniji način. Da li će moje govorancije stići do
    njega..., ne znam, važno je da postižem duhovnu ravnotežu.
    Hvala ti za pojašnjenja termina, sad znam još ponešto,
    premda mi to neće djelovati na ravnotežu, valjda treba biti
    prava osoba za sve navedeno, ne trčećim:))

    avatar

    01.12.2014. (19:16)    -   -   -   -  

  • odmak

    NF, Valcer,mecabg,
    ovako ozbiljno nisam nikad pokušala.
    Nešto uz pomoć, ali um se nije isključio.

    Soliloquia,
    uvijek mislim da sam postigla stanja koja se od onih koji se upuštaju u meditiranje na putu ka... što god to bilo, mi koji to želimo dostići trebali bi imati tu mirnoću u srcu i umu, ali um je vražji, a srce je nepredvidljivo... vrlo je teško, ako uspijem opisat ću. Iako tu trebaju za tehniku godine vježbe. Možda mi se posreći.

    malo ti malo ja,
    to je dovoljno. zapadni čovjek tek unutar stotinjak godina susreće istok i njegove mudrace. Još uvijek smo nestrpljivi i grčevito se držimo za ovo tu i sad. To čak nije loše, dapače, biti tu i sad, ali trebalo sve to raditi bez grčevitosti. budi pozdravljena.

    avatar

    01.12.2014. (19:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Uvijek jako obećava nešto čemu je ''prepreka um'', zar ne? :D
    Kao i ostale forme težnje ''sjedinjavanju s apsolutom'' (bez obzira npr. da li u kršćanskom posrednom izdanju, iskupljenja putem svrstavanja pod zastavu eksterne Milosti Odozgo, ili u neposrednoj do-it-yourself istočnjačkoj varijanti) - i ova je patološka.

    ''Neugodnim tajnama filozofskog zanata pripada i to da tamo gdje se afirmativnim tonom progovara o posljednjim spoznajama ni samo ludilo nije daleko. U sklonosti k najuzvišenijim metafizičkim mislima, i u struji psihijatrijski relevantne smrti vlastitog ja, djeluje - tako se barem pretpostavlja - isti magnetizam, ista privlačna sila jednog, u doslovnom smislu, izvanrednog i ekscentričnog pola. Poznato srodstvo mistike i mahnitosti usmjerava našu pozornost na to kako visina i dubina u psihičkom prostoru predstavljaju ekvivalente, te kako je uzgon vrlo teško razlikovati od struje što vuče nadolje. Od ovog magnetskog pola visokodubokih 'problema', međutim, filozofija se na putu u svoje novovjekovno ustrojstvo iz opravdanih razloga sve više udaljavala, kao da je protestantski, građanski orjentiranim, zbiljski podobnim ljudima, ljudima sposobnim živjeti u zbilji, neposredan odnos spram takozvanog apsoluta nije više primjeren. Prema njima, čudovišta ushićenja pripadaju prošlosti; od mističnih neosnovanosti preostaju naposljetku samo psihijatrijske budalaštine. Nakon svog posljednjeg manijakalnog vrhunca u njemačkom idealizmu stari se nauk o svjetskoj mudrosti, kako se čini, naposljetku pragmatički disciplinirao - preobrazivši se u historizirajući i sistematizirajući istraživački poriv, u kojem klimu određuje stoička zrelost Maxa Webera, i u kojem su manije svedene na format ambicija. U onolikoj mjeri u kolikoj se novovjekovno mišljenje svrstava pod predznak metoda i znanosti ono je naučilo isključiti svoje zaneseno, manijakalno pogonsko ustrojstvo; njemu je sada više stalo do transparentnosti i samokontrole nego do stapanja mislitelja u neizrecive posljednje jedinstvene razloge. Idealnom intelektualitetu ništa nije važnije doli distanciranje od opasnosti velikih misli; tamo gdje se takve danas još i usude pojaviti, same djeluju arhaično, a njihovi mislioci naivno. Modernom filozofiranju, u dugačkom i zaobilaznom procesu otrežnjenja, koristi već otprilike dvije stotine godina postojeća preobrazba metafizike u metapsihologiju i psihoanalizu. Ove mlade discipline obraćaju donekle lateralnu pozornost na igru filozofske refleksije, te tragaju za psihološkim nalazom o onim subjektima koji još za naših dana predstavljaju dobrovoljce metafizike. Filozofi su, u starom smislu riječi, postali još rjeđi od pravih histeričarki. Moderni je svijet pobijedio velike boginje i metafiziku. Jedino još u iznimnim slučajevima autor biva zamijećen kao pacijent velikih ideja. Za ovakvu posvemašnju recesiju metazifike postoje, dakako, jaki duhovnopovijesni i civilizacijski razlozi, od kojih ovdje valja navesti samo onaj odlučujući. Od pojave psihoanalitičkih mogućnosti mišljenja suvremeni interesenti raspolažu jednim drugim jezikom kako bi (ob)razložili upravo tu strast spram bivstvovanja-u-svijetu, čija se prvobitna formulacija razvila kao metafizika i kao religiozno mišljenje visokorazvijenih kultura. Ovim drugim jezikom, što ga je izoštrio ponajprije Nietzsche, progovaraju danas mnogi analitičari o patologijama metafizičkog mišljenja i o zloćudnosti filozofskih misaonih procesa što svoj objekt postupno poremećuju. (...) U tom smislu orijentalističkim disciplinama Zapada pripada jedna neobična i značajna uloga. One uživaju povlasticu, točnije dozvolu po svojoj dužnosti, bavljenja dokumentima jedne još uvijek vruće, manijakalne tradicije. (...) Onaj tko se ikada susreo s indijskim sadhusom ili vedantinom, tko se ikada prepustio nauku sufi-učitelja ili tibetanskog lame, znat će da čak i na izmaku 20. stoljeća u pojedinim središtima svijeta žive doktrine i prakse koje svojim klijentima spravljaju kupke u usijanim metafizikama - metafizikama što posežu za cjelokupnim subjektom, kako bi ga s korijenom iščupale iz njegova dotadašnjeg života, ništa drukčije nego što su to činile pitagorejske, neoplatonske i gnostičke škole naše hemisfere u svojim najsamosvjesnijim vremenima.''
    (Peter Sloterdijk - 'Može li se zanijekati svijet? (O duhu Indije i zapadnoj gnozi)'

    avatar

    02.12.2014. (09:25)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    ..puno toga ne znam o tome, ali razumijem o čemu je riječ :)...ne znam kak da to opišem....vjerujem u sve što je rečeno.....često sam razmišljao o umu, svijesti , podsvijesti...blage veze nemama za pola tih riječi i naziva kad netko piše o tome, ali znam da postoji snaga uma....često sam si zapisivo takve stvari koje bi mi se dešavale, ali s vremenom sam ih zatomio...zato što ljudi to ne razumiju, mi ljudi koji živimo ovakvim današnjim životom.....tebi svak čast, ali da li kad usmeno pokušaš nekome nešto od toga prenjeti, osjećaš da gubiš energiju, da te nepotrebno iscrpljuje to ?.....nikada nisam meditirao, baš meditirao, ali imao sam neka stanja uma kad doživiš neke čudne stvari....vjeruješ li u telepatiju, deja vu !?....imaju li kakve veze halucinacije sa meditacijom ?....volim ja pročitati i vajrapanija, ali pogubim se u tim vašim nazivima i objašnjenjima....nisam nikad čitao knjige, više vjerujem u to radi nekih stvari iz svog života :))....sretno s meditacijom......reći ću samo da možemo puno više postići umom nego li je masu nas svijesno.......

    avatar

    02.12.2014. (11:53)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Ja govorim o svom iskustvu i mogu reći da je sve istina.
    Dok sam djelovala iz ega,smijala sam se meditaciji,mislila sam,zašto su tako pasivni ti ljudi u svom životu?
    Danas,radeći na sebi i dolazeći do sebe,preporučam svima.
    Ali ništa ne ide na silu.Ta potreba dolazi sama...

    avatar

    02.12.2014. (12:18)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Kakva poetična ironija: O-da životu preporuča svima ''duhovnu'' praksu govorenja Ne životu! :)

    avatar

    02.12.2014. (13:36)    -   -   -   -  

  • deeksha

    Savladati nesvjesno ne moze bas nitko jer nema sto savladati :). Savladati mozemo samo svjesno!
    Bavim se yogom, volim asthanga yogu... osobito ... ne vjerujem u boga...S druge strane vjerujem u covjeka ... Ipak sam lakovjerna. :)))
    Yoga je divna stvar...tijelo je gipko, razvijas ravnotezu... bome svasta lipoga...
    Netko vise voli nogomet...ili plivanje.
    Ona je oblik tjelovjezbe... istrazivanje...koje je neiscrpno...Tijelo postavlja granice i svako pomicanje tih granica meni je genijalno . Ljudi uglavno kada krenu u pricu o egu obicno promase poantu ... Ego imamo svi... i imat cemo ga dok smo zivi. Ego ima svoju svrhu on nije greska prirode. Zatrpani smo tekstovima/idejama koje mogu biti vrlo povrsne, ali tako je u svim podrucjima naseg zivota. ...Na kraju ipak mi sami biramo svoje svjetonazore .

    avatar

    02.12.2014. (16:03)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Evo, ovo što Deeksha veli - to mi je okej, to potpisujem.

    avatar

    02.12.2014. (16:09)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Jogom se ne bavim još od mladosti, kada sam skoro otprhala :))) Toliko sam se dobro prepustila meditaciji, da sam završila u tunelu, na čijem je kraju bila jarka svjetlost i livada prepuna cvijeća do koljena...Nakon što me voditeljica joge dozvala natrag (da nje nije bilo, pitanje je bih li danas bila ovdje), odustala sam od joge :)) Ufff, ja kad god nešto radim, toliko se udubim u to, da ne bi bilo čudno da sam u dubokoj kontemplaciji završila u raju :)))

    Hehehe danas bi možda završila u podrumu :))) ajmeeee

    avatar

    02.12.2014. (18:55)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja ću meditirati, a um neka umuje svoje

    avatar

    03.12.2014. (07:42)    -   -   -   -  

  • Ana Maria

    vrlo zanimljivo i poučno.
    „Dođite do Boga bilo kojim putom, samo dođite.“ - potpisujem.

    avatar

    03.12.2014. (11:17)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ŠTRACA

    e bok, hvala na javljanju tamo kod mene...

    obrisao sam originalni blog zbog banalne gluposti, naime koristio sam e-mail sa bloga za jedno poslovno dopisivanje pa je postojala opasnost da me neko izgugla i poveže s imaginarnim likom....

    Sad mi je ostao samo blog na kojem sam pisao tzv. poeziju, ali ni to ne piše više.
    Općenito sam rijetko na blogu i samo tu i tamo komentiram...
    Inače sam dobro, bolje nego ikad.
    Najveća i najslađa briga mi je petogodišnji sinčić.
    Drago mi je da si me se sjetila, pozdravljam te.

    avatar

    03.12.2014. (13:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    tko uspije uroniti u nirvanu taj je uistinu uspio ostvariti vezu sa transcendentalnim... neiskustvenim pomakom u nepoznato...

    teško je isključiti um... uroniti u točku potpunog mira... meni su bliže vježbe kontemplacije... misaona gimnastika kojom se uzdižem u više sfere svijesti... do spoznaje postojanja Boga u svakom djeliću univerzuma... :)

    avatar

    04.12.2014. (06:27)    -   -   -   -  

  • deeksha

    tko uspije uroniti u nirvanu taj je uistinu uspio ostvariti vezu sa transcendentalnim... neiskustvenim pomakom u nepoznato...

    Zbog ovakvih i sličnih rečenica ljudi vrlo lako odbacuju ideju da istraže nešto novo...npr. yogu.
    Ova rečenica je potpuno besmislena. Neiskustveni pomak u novo. Mi se zaista možemo pomaknuti u novo, ali isključivo vlastitim iskustvom, a ne odsustvom istoga.
    Ovo nema veze s yogom nego s nedostatkom logike.

    Prava je šteta što u vrijeme koje vrvi informacijama do većeg broja ljudi uglavnom stignu "informacije" ovog tipa. :(

    @ pero ... da me tek vidiš na matu!...podvukao bi me i crvenom bojicom :)
    hahaha....

    avatar

    04.12.2014. (07:24)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Umirujuća glazba......meditacija,,,,

    Hvala!

    avatar

    05.12.2014. (15:11)    -   -   -   -  

  • odmak

    pero u šaci,
    što hoćeš dokazati mišljenjem Petera Sloterdijka. Tako misliš i ti hoćeš reći. Nemam ništa protiv. I ja tako ponekad mislim. I nekako me uhvati očaj. To sam ja. Mislim se onda prolaze godine a ja se mučim nepostojećim. Radim i trudim se ostati na liniji nekih zakona koji su možda samo izmišljotina, opsjena. Ako su izmišljotina onda ja, glupača, mogla sam krasti i ubijati, lagati i raditi sve ono što se trudim ne raditi. 'Zdrava' kakva jesam mogla sam se ljuljuškati u vreći za ljuljane, čitati, imati bazen ispred zgodne kuće uz more, bez imalo grižnje savjesti jer postoje oni koji nemaju za jesti. Karikiram. Nisam ja nikakva humanitarka i slično, ali eto ta mogućnost nekog vrhovnog bića kako god on izgledao, čini me da razmišljam i o nekoj višoj istini, a ta razmišljanja o idealnom nisu moja izmišljotina. Hoću reći ne pita se samo vjera, teologija, nego i filozofija...pa kako se još uvijek pitaju i traže rješenja života, postanka svemira znak je da još nije sve riješeno i da nema jedne jedine univerzalne teorije i sigurne Istine. Ako priznajemo evoluciju, a svi je više manje priznajemo, ali moje je pitanje zašto uopće potreba i čija je to potreba za životom. Tko je prvi uzrok?
    Vidiš to me muči, a kako se odgojena u ozračju osobnog Boga, još uvijek vjerujem da je On uzrok mog postojanja. Ako mi netko dokaže nešto drugo, baš dokaže, povjerovat ću.
    Ovaj post je moj pokušaj što istok kaže. A kaže Vivekanda, i ne samo on, da postoji nešto što je vječno, a ostalo je privid. Maya. Tom se vječnom istočne religije (iako se kaže da istok nema religiju, nego da je to način života, svojevrsna filozofija) pokušavaju približiti raznim putima. Najčešće meditacijom, ali tu je zen i tao što su samo putovi, nikako ne religija, kako živjeti ajde recimo kvalitetno i približiti određenom idealu života.
    Neću govoriti o tome kako se dugo mislilo da se radi o panteizmu zbog mnoštva bogova i njegovih inkarnacija ovdje na zemlji u Mayi, u prividu. Međutim kopajući po knjigama dolazim do zaključka da im je vječnost po budizmu nirvana, ali ima i drugih naziva da ne idem u širinu, ta stvaralačka energija i prostor, recimo transcendentni u kojem i mi participiramo, dalek i relativno nerazumljiv (bar malom običnom čovjeku) pa su pustili da se svatko klanja nečem bližem i razumljivijem. I mi kršćani imamo svece kojima se molimo.
    A sad bi bilo dosta. Jer Istina je nedokučiva pa pokušavamo svojim malim istinama, mnoštvom njih zadovoljiti naše male ljudske mozgove.
    Uprostila sam koliko sam mogla, ali mogla bih i drugačije, ali čemu

    avatar

    06.12.2014. (08:39)    -   -   -   -  

  • odmak

    20 do asa,
    to što ti na svoj način slutiš ili razmišljaš o tome, po meni, sve je moguće, a nazivi..? Vidiš vajrapani i ja vjerujemo, naizgled, sasvim nešto drugo, ali po meni to je samo traganje za univerzalnom istinom. Ja ne vjerujemo da je itko posjeduje. Ali, ona baš takva univerzalna koliko god oblika poprimila ovdje u životu kojeg mi poznajemo trebala bi biti to što govori: UNIVERZALNA. A, svi više manje znamo što je dobro, a što je zlo sa plus minus uz 'znanja' kojeg nam nameću razne institucije od države do crkve koje se kroz vrijeme koje prolazi (baš zato je sve u našem životu kategorija prolaznosti) često mijenjaju jer se otkriva sve više stvari znanstvenih i drugi, naprosto rečeno otvaraju se mozgovi novom, pa i oni mijenjaju, grubo rečeno, svoje zakone i dogme.
    Ovdje moram dodati da je sve u razvoju. Pogreške treba ostaviti u prošlosti. Čovjek/čica treba biti otvoren svemu osim zlu. Zlo je uistinu zlo i ne treba nam. Od njega ne možemo spavati mirno, u najmanju ruku.

    O-da životu!,
    posve sam te razumjela i slažem se s tobom.

    dinajina sjecanja,
    jest vrlo je teško isključiti um, ali rekla bih po načinu tvog života i sreći koju imaš to tebi nije ni potrebno.

    pametni zub,
    pametni zube baš si umnjak.

    deeksha,
    nemam ništa protiv. Ali to su na zapadu postizali i ljudi od gume i nastupali su po cirkusima. Hoću reći da je joga nešto puno više. O tome imaš i po wikipediji kvalitetnih tekstova, ali ako te ne zanima ostavi.
    Ponavljam svatko ima pravo na svoje razmišljanje i na polemiku.

    pero u šaci,
    o kojem životu ti pero govoriš? E, moj pero, perušina. Moram ti ispričati vic ili anegdotu što god jest. Komunist je postao vjernik. Ispovjedio se i ispovjednik mu zada za pokoru tri zdravomarije. On dođe u crkvu. Stane ispred Marijinog kipa i kaže: Marijo, Zdravo, Zdravo, Zdravo.

    Lion Queen,
    znaš da se i ja toga bojim. Treba imati vodstvo.

    Ana Maria,
    baš tako. Samo kako naučiti da je Bog vrhunsko dobro, a ne ono što smo mi ljudi od njega napravili.

    DOBAR, LOŠ, ZAO,
    čestitam na sinčiću. Samo ti budi svoj, zato sam te se i sjetila.

    Pjesme pisane srcem,
    više se ništa ni ne traži.

    Ono što sam radila bio je seminar i ovo je samo gruba skica onog o čemu sam na seminaru govorila. Sve je to malo i premalo o materiji koja je nastajala tisućama godina. Puno prije našeg Krista, Bog je velik i nije tako uzak da bi izabrao samo jedan narod. On sigurno, bar se tako čini, želi spasiti čovječanstvo, a kako smo bez sumnje različiti, inače bi bili roboti i neslobodni, govori nam na različite načine i šalje nam kroz mnoge likove razne poruke da nas održi na pravom putu. Tako ja mislim.

    avatar

    06.12.2014. (09:15)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    postoji li duša, znamo li mi o njoj ,ili ne znamo, to je ono o čemu razmišljam. pronalazim je posvuda, vidim je. kako isključiti um? ako to radim svjesno, vjerujem da to nije svjesno, što je onda? I tako u krug. Meditiram, viši stupanj je isključena stvarno, padaju mi na pamet(dakle um) nevezano razne stvari, nestvarne i stvarne. Vidim ih i znam. To nije dio moje stvarnosti. Što je to?

    avatar

    07.12.2014. (08:54)    -   -   -   -  

  • odmak

    Razmišljaš i to je puno, ali prava istočna meditacija je nešto drugo.

    avatar

    07.12.2014. (10:13)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Jedno vrijeme su prilogu Glasa koncila izlazile upute za kršćansku meditaciju, koja je bila vrlo prisutna u životu pustinjaka prvih stoljeća.
    Pokušavala sam neko vrijeme izjutra meditirati po sat vremena (bilo je tu najprije vježbi opuštanja, pa fiksiranja na neki liost ili cvijet, već sam zaboravila detalje), ali to mi se ne uklapa u dnevni raspored, a, iskreno, ni sabranost me ne drži tako dugo, pa sam ostala na desetminutnom meditiranju na teme iz Evanđelja i to mi je dobar početak dana. Inače kad molim nastojim bit sabrana, a, kako kaže @malo ti, nekada može i strelovita molitvica, uzdah, kod špahera, bit djelotvorna. Nije bitna duljina vremena nego sabranost duha koji se otvara Bogu.

    avatar

    12.12.2014. (22:59)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Dok u zemljama Istoka ljudi godinama vježbaju da bi postigli jedinstvo sa Svemirom (ili Bogom, kako kome odgovara), vježbajući disanje i prepuštajući se bolnom ležanju na čavlima ili sabljama, ili pak hodajući po žeravici, ljudi u Dalmaciji taj vrhunski stupanj meditativnog jedinstva sa Svemirom - poznat pod nazivom "fjaka" - dobivaju rođenjem, bez ikakvih posebnih napora.
    Neki primitivci smatraju da se tu radi o običnoj lijenosti, no takvi tipovi samo dokazuju da nisu (vjerojatno zbog svoje karme iz prijašnjih života) bili usrećeni uzvišenom sposobnosću za pun doživjaj fjake ...

    avatar

    22.12.2014. (01:08)    -   -   -   -  

učitavam...