odmak
nedjelja, 10.06.2012.
Subota
Jasno da sam sudjelovala u Paradi. Ne bih da se lani nisu dogodili toliki incidenti. Čovječica sam od knjige i Riječi. U onom smislu : U početku bijaše riječ. Iz ničega uskočili smo u riječ. U tom početku nitko nije spomenuo oružje osim što se u filmu "2001: Odiseja u svemiru" Stanley Kubricka naši preci igraju oruđem i oružjem u isti mah.
Sjećam se. Bili smo u Italiji onog ljeta kad su u prtljažniku nekog automobila pronašli mrtvog Alda Mora. Za one mlađe, a to ste uglavnom svi, evo mali podatak:
.....Kao predsjednik Demokršćanske stranke kidnapiran je 16. ožujka 1978. godine od strane pripadnika "Crvenih brigada", koja mu je organizirala "suđenje" i "u ime narodnog suda" osudila ga na smrt. Ubijen je, a njegovo tijelo pronađeno je u prtljažniku automobila u Rimu. Bio je jedan od protagonista modernijih političkih saveza u Italiji, a na međunarodnom planu pristaša dobrosusjedskih odnosa s tadašnjom Jugoslavijom.......
Ulicama Pescare stvorile su se kolone ljudi. Uzvikivali su Morovo ime. Pozivali na osvetu. Moj najstariji sin, tada sedamnaesto godišnjak, stršio je visinom, onako plavokos i plavook bio je prava meta - bar u paranoičnim mislima majke (mene).
A onda se sa razglasa čuo govor nekoga iz njegove stranke. Pozivao je na sabranost i mir. Rekao je : " Naše oružje su Riječi, a ne puške i ubojstva"
Naše oružje su Riječi. To mi je ostalo u sjećanju, jer sam pobornik i zaljubljenik riječi.
Znam, znam i riječi mogu biti ubojite, ali ipak... daju vremena- ostavljaju prostora za razmišljanje i sabranost.
Možda jednog dana utihne oružje. Onako sa onim cvijetom iz topovske cijevi. Naivko sam, ali sve više volim tu naivnost u sebi.
Svakako bila sam u Paradi jer sutra može nekome pasti na pamet da treba ubiti sve plavokose i plavooke. .
Pokušat ću staviti par slika.
Ne ide, ne ide. U roge!
Ima nas tu raznih. I iz raznih razloga smo tu. Ja nosim križić oko vrata, a došlo mi je kupiti i hrvatsku zastavu, pa mahati njome kao i onom zastavom u duginim bojama.
Nek se vidi nek se zna da smo svi djeca ove majčice zemlje.
Prav za prav nisam im bila potrebna. Policija je, ajde možemo reći politika, je vrlo dobro odradila svoje. Rekla sam nekolicini policajaca: Nije vam laka. Pretpostavljam da ne mislite dobro o cijeloj priči, a morate ih čuvati. Mi radimo svoj posao, rekao je jedan, a zašto ste vi gospođo tu. (Moj se križ daleko vidi).
Da vas tuku, diskriminiraju i tome slično marširala bih i za vaša prava. Jesam li vidjela nagovještaj osmjeha.
A oni radi koji smo hodali u toj koloni. Više manje mladi. Mršavi i prepadnuti. Par bojovnica i bojovnika među njima može se zanemariti. Malo ih je zapravo. U strahu su.
Šaputali su: Jesi li vidio tko je sve došao.
Poznajem nekolicinu splićana toga roda, ali nisam vidjela ni jednog. Daleko smo mi od tolerancije prema drugima.
Pomažu li im te parade? Možda? Nije tu bilo golišavih i izazivajućih tijela. Daleko smo mi od performansa.
I od prava. Pravih prava ne onih u slovu zakona.
Prava da te na ulici ne izmlate ili još gore ubiju.
N. V. mi je donio popis slavnih homoseksualca. Provat ću ih staviti na blog.
Ne zagovaram ništa. Ni na kraj mi pameti nije.
Ovdje se govori o slobodi i pravu da budeš to što jesi. Nemojmo odmah misliti na zlo koje se može unutar tih okvira pojaviti.
Zlo je univerzalna kategorija i viri iz svih pora društva. Prikriveno i poštovano je tisuću puta gore.
