odmak
ponedjeljak, 19.09.2011.
Silazili kapetan posljednji s broda koji tone?
Imam već neko vrijeme tri knjige spisateljice Anais Nin. Pokušala sam čitati, ali nije išlo. U par dana vikenda pročitala sam Incest.
Napisala je nekoliko romana, ali najpoznatija je po svojim dnevnicima ( u koje spada i Incest).
Dnevnike je počela pisati sa 11 godina mislim da ih je pisala do kraja života.
Zapisuje sve što joj se događa uglavnom piše o odnosima sa muškarcima. Vezama koje održava s nekoliko muškaraca istovremeno. Ali i ženama.
Piše dobro. Više nego iskreno. Sama kaže da je Dnevnik kao neko biće kojem se povjerava.
Traži pomoć i kod psihoanalitičara (Vrijeme je popularnosti Freuda i njegovih učenika), ali i njih zavodi. Čak ne mislim da traži pomoć zbog tolikih veza. Nema moralne dileme više je u stisci s vremenom zapetljana u laži i izmišljotine.
Isplati se pročitati. To nije isprazno štivo, pa čak ni štivo po ključu da zagolica. ( I koga bi više zagolicalo. Tempi pasati. Dnevnici su izišli poslije njene smrti, iako mi se čini da je nešto izišlo i u pročišćenom izdanju ranije. I mnogi ljubavnici su već bili mrtvi).
Jedan među njima bio je Henry Miller.
E, da i vlastiti otac.
Izgleda da ne bi trebala biti predmet mog interesa, ali jest.
Žena je, možda nimfomanka, možda mentalno nije u redu, iako ne bih rekla, uglavnom piše o svojoj intimi kako su se rijetki usudili pisati.
Druga je priča što mi svi više-manje živimo laži.
Sad čitam Nevjernicu od Ayaan Hirsi Ali.
Anais Nin i Ayaan Hirsi Ali dolaze iz dijametralno suprotnih sredina. Ayaan je iz Somalije. Dolazi iz islama.
Anais Nin je odgajana u vjerskom duhu, ali ta je vjera labava, neopterećujuća. Shvaćena, već onda kao neka inačica ney-agea.
Ayaan Hirsi Ali piše autobiografsku priču. O odrastanju i sredini iz koje je potekla.
I to je ženska priča iz nekog drugog svijeta, Otvara golemi broj pitanja.
Islam nije svugdje isti. Tamo odakle je Ayaan vrlo je gadan prema ženama.
Njeni su je se odrekli. Trn je u oku mnogima, ali ona se i dalje bori.
Koliko god bili politički korektni ne može se zanemariti činjenica da postoje mrtvi.
Nizozemac Theo Van Gogh je radio sa Ayaan Hirsi Ali na produkciji filma Potčinjavanje. To je izazvalo revolt ortodoksnih islamista diljem svijeta. Oboje su primali prijetnje smrću. Van Gogha. je ubio Mohammed Bouyeri, nizozemsko-marokanski musliman.
Van Gogh je to jutro sjeo na svoj bicikl, neopterećen, inače polemičan, ali zaboga što mu se može dogoditi u njegovoj zemlji – to je slobodna, vrlo liberalna zemlja, pa ipak se dogodilo.
Ima tu raznih dilema.
Jedna od njih je i pitanje kako je moguće da je nizozemski kontingent UN-a prepustio bosanske muslimane u Srebrenici Srbima.
Jesu li se prepali za svoj život?
Je li odgoj na Zapadu postao „slab“, preliberalan, sa recimo „vrijednostima“, ako to jesu, kojih uopće više nema? Jer, je do nedavno tih vrijednosti bilo
Djeca i žene silazili su prvi s broda. Glazba je svirala do kraja. A kapetan je bio posljednji.
Ili ta pravila više ne vrijede.
