odmak

srijeda, 28.07.2010.

„Pravila za čovječji park“



„Pravila za čovječji park“ naslov je predavanja koje je Peter Sloterdijk održao 1999 u dvorcu Elmau.
(ovo u dvorcu Elmau podsjeća me na dvorac Zelda, jer se to naglašavanje mjesta sastanka čini kao sastanak neke sekte ili nekih tajnovitih ljudi koji kroje sudbinu svijeta, onako međusobno pomoću isključivosti svojih umova i zanimanja. Dvorac Elmau! Dvorac Elmau! Tajanstvena ekskluzivna lokacija, kao početak nekog po sudbinu čovjeka fantastičnog romana-ali ne obazirite se na moje pritoke, utoke i asocijacije)

Peter Sloterdijk za one koji ne znaju je njemački filozof i pisac, vrlo prisutan u javnosti.

O Sloterdijku se moglo naći na Nemanjinom blogu, a vrlo ga često spominje i Pero u šaci.
Nemanja je vjerojatno završio čistu filozofiju i nije mu lako s nama neznalicama. Imam jednu takvu prijateljicu, ali sad je riječ o nečem drugom.

Osobno sam iz jedne biološko tehničke struke, nazovimo to tako, ali da sam mogla vjerojatno bih bila završila neki od humanističkih fakulteta jer me to vrlo zanima.

Za Sloterdijka sam čula čitajući Europski glasnik- časopis izlazi jedanput godišnje , mislim da su ga pokrenuli Francuzi moguće odmah u suradnji sa hrvatskim kolegama. Izvanredan je i za svaku preporuku.( imam sve brojeve i jako sam ponosna na sebe što sam kopajući po knjižarama sama došla na želju da ga kupujem. Sad ga već iz Splita treba naručivati. Jadna je ta naša kupovna moć a i stanje svijesti) Tu se može doznati za sve novo (uglavnom) što se u svijetu događa na tom polju, ali mnoštvo drugih novih stvari uz referiranje na korake koje su nas(čovječanstvo) kroz povijest doveli tu gdje jesmo.

Nemojte se plašiti filozofije. Moje je znanje nikakvo. Praktično gimnazijsko, ali kako me svaki vrag interesira tako pokušavam čitati sve do čega dođem.

Što uopće filozofija jest. (jako dobar podsjetnik na filozofiju kroz povijest jest roman koji je napisao Jostein Gaarder Sofijin svijet o povijesti filozofije, vrlo čitak i dobar podsjetnik za one koji bi htjeli znati kako je sve započelo. Ne miješajte ga sa odličnim filmom Sofijin izbor sa nedostižno jakom glumicom Meryl Streep, postoji i knjiga)

Što je, dakle, filozofija (zapamtite nije bauk)?: doslovni prevod s grčkog je mudroslovlje.- doslovno značenje: ljubav prema mudrosti. – Iz filozofijskog rječnika.

Počinje sa sofistima .., ali neću vas zamarati. Trebao bi ovo biti lagašni ljetni post koji će nam malčice dati misliti kuda ide ova naša ljudska priča.

Tako se vraćamo na Petera Sloterdijka i konkretno predavanje o uzgoju čovjeka ili ljudskom parku i to genetskim načinom. Dakle unaprijed biranim genima prije začeća. Njegovo je mišljenje da su do sada humanistički pristupi- odgojem , -„ljudi su životinje pod utjecajem“, da su dakle pokušaji humanizma zakazali, da je------- 'stoga preko potrebno' izložiti ih pravom utjecaju . Etiketa humanizma podsjeća- u lažnoj bezazlenosti- na stalnu bitku za čovjeka koja se vodi kao borba između bestijalizirajućih i pripitomljenih tendencija. -

U prilog teoriji spominje je jedno pismo- esej Martina Heideggera nakon 45' poznati Esej o humanosti ( Heidegger se inače bio dobro upetljao u nacionalsocijalizam) koji je u formi pisma poslao mladom Francuzu …. koji je bio zainteresiran i cijenio je njegov rad. Heidegger u tom pismu čovjeka je nazvao bezavičajnošću.

Nemanje zavičaja postaje sudbina svijeta, kaže itekako razočaran razvojem čovjeka do sada .

On traži izlaz u metafizičkom-(izlaz u Bogu) tu već dalje prestaje svaka sličnost sa Sloterdijkovim razmišljanjem, koji kaže : Od rečenice „postoji informacija“ ovise rečenice kao: postoje sistemi, postoje pamćenja, postoje kulture, postoji umjetna inteligencija i…. postoje geni.

I tako imamo mogućnosti mi ljudi bez pomoći bilo koga stvoriti novog čovjeka.

Odmah me podsjetilo na romane Michel Houellebecqa i njegovog novog čovjeka. Otuđenog sa nekakvom iskrivljenom logikom kod kojeg više ne vrijede pravila kojima su nas učili naši stari.(ne kažem da su naši stari bili u pravu)

Spominjao je i Platona i Hegela i Nitschea koji govore o odgoj do nadčovjeka, onoga koji sve zna i sve može.

Simplificiram, ali post bi bio nečitljiv, nerazumljiv, pa pokušavam, kako se kaže, reći to svojim riječima.

Sve to nije u povijesti filozofije i povijesti života ništa nepoznato. Uvijek je to jedna te ista potraga za boljim čovjekom i sustavima koji će s pomoću 'ljubavi prema istini' izbjeći katastrofe, bar one koje sam čovjek izaziva (ratove, mržnje i slično). A imamo i Golema. I Frankensteina . Pisci naučne fantastike davno su načeli tu ideju.

Stara su društva empirijski križala životinje, jer im je iskustvo govorilo da će iz dvije snažne, lijepe i zdrave ženske i muške životinje dobiti u većini slučajeva dobrog potomka. Tako su se uglavnom sklapali i brakovi. Unutar kraljevskih kuća, ali i u narodu. Pravila se selekcija ne bi li potomci bili društveno prihvatljiviji ili zdraviji.

Do današnjih dana. (sjetite se samo Kerumove izjave o braku njegovih potomaka koga bi želio, a koga ne bi)

Do nedavno je, baš u Njemačkoj, zbog nacizma jedan je narod zbog čistoće jedne rase poslao drugi narod iza žice s namjerom istrebljenja, a vlastiti narod pokušao poboljšati (sonnenkinder) miješajući plavokose ženskice i muškiće, ta je tema bila tabu.

I sad evo ti lijevog intelektualca Petera Sloterdijka koji vjeruje samo u čovjeka i njegove mogućnosti sa idejom selekcije ljudi već prije začeća u pripravnoj fazi s idejom o biranju gena za buduće ljude. Za stvaranje novog čovjeka- za ljudski park u kojem bi živjeli odabrani od već nekoga, nekog tijela, neke komisije koja bi bila odabrana opet od nekoga i tako u krug….ili pravolinijski do kraja te ideje ili čovječanstva.

Nakon tog predavanja nastala je u Njemačkoj rasprava u koju su se javili ljudi različitih predznaka.
Istina ta je scena kao i svaka druga prepuna ogovaranja, ljubomore i stavljanja na stranu ovog ili onog.

P. Sloterdijk je vrlo poznat, vrlo je često u medijima, neka vrst šoumena, tip čovjeka kao i neki od naših naučnika koji svojim nastupima skidaju veo tajni sa svojih zanimanja (Radman primjerice).
Donekle se ogradio od onog što su svi očito dobro razumjeli, a to je stvaranje 'ljudskog parka'.
Rekao je da je predavanje samo nacrt za knjigu i da nije bio posve jasan, ili da ga drugi koji su bili prisutni nisu dobro razumjeli, ali rekao je točno to što je rekao. Pročitala sam esej-nacrt za knjigu- dobro, govori o ideji, ali čini se da baš i vidi takvu budućnost čovječanstva.

Ne znam što se dalje događalo. Je li napisao knjigu ili nije, nisam pratitla.

Mislim da se naučna otkrića ne mogu zaustaviti. Tko ne bi otvorio Pandorinu kutiju bez obzira na posljedice? Nije li tako bilo i sa dinamitom i atomskom energijom.
Zar već nije bila ovca Dolli. Nije li se neki liječnik hvalio da je klonirao dijete?

Jasno je da takva mogućnost postoji. Znam da se crkva buni. Smatra da je to Božji posao.

Koje su moje sumnje? Na stranu što do toga neće tako brzo doći (ali tko zna), a kad to bude moguće tko bi trebao odrediti u kojem slučaju to napraviti i sa kakvim karakteristikama bi to biće trebalo biti?

Tko je taj kojem bi ljudi dopustili odlučivati!?

I s presađivanjem organa ima problema. U siromašnim zemljama već i djeca prodaju bubrege, a znam pouzdano da su Kinezi prodavali dijelove tijela ,netom, pogubljenih mladih ljudi.

A opet je li to samo i isključivo Božji posao.

Ako nam je Bog dao mogućnosti (talente) i slobodu jesmo li toliko sposobni da 'proizvedemo' čovjeka – ljudski park koji će mirno i razložno vladati ovim svijetom?

Mnogima će se sama ideja učiniti monstruozna, ali mogućnost postoji i što s njom?

28.07.2010. u 16:48 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra