„Pravila za čovječji park“ naslov je predavanja koje je Peter Sloterdijk održao 1999 u dvorcu Elmau.
(ovo u dvorcu Elmau podsjeća me na dvorac Zelda, jer se to naglašavanje mjesta sastanka čini kao sastanak neke sekte ili nekih tajnovitih ljudi koji kroje sudbinu svijeta, onako međusobno pomoću isključivosti svojih umova i zanimanja. Dvorac Elmau! Dvorac Elmau! Tajanstvena ekskluzivna lokacija, kao početak nekog po sudbinu čovjeka fantastičnog romana-ali ne obazirite se na moje pritoke, utoke i asocijacije)
Peter Sloterdijk za one koji ne znaju je njemački filozof i pisac, vrlo prisutan u javnosti.
O Sloterdijku se moglo naći na Nemanjinom blogu, a vrlo ga često spominje i Pero u šaci.
Nemanja je vjerojatno završio čistu filozofiju i nije mu lako s nama neznalicama. Imam jednu takvu prijateljicu, ali sad je riječ o nečem drugom.
Osobno sam iz jedne biološko tehničke struke, nazovimo to tako, ali da sam mogla vjerojatno bih bila završila neki od humanističkih fakulteta jer me to vrlo zanima.
Za Sloterdijka sam čula čitajući Europski glasnik- časopis izlazi jedanput godišnje , mislim da su ga pokrenuli Francuzi moguće odmah u suradnji sa hrvatskim kolegama. Izvanredan je i za svaku preporuku.( imam sve brojeve i jako sam ponosna na sebe što sam kopajući po knjižarama sama došla na želju da ga kupujem. Sad ga već iz Splita treba naručivati. Jadna je ta naša kupovna moć a i stanje svijesti) Tu se može doznati za sve novo (uglavnom) što se u svijetu događa na tom polju, ali mnoštvo drugih novih stvari uz referiranje na korake koje su nas(čovječanstvo) kroz povijest doveli tu gdje jesmo.
Nemojte se plašiti filozofije. Moje je znanje nikakvo. Praktično gimnazijsko, ali kako me svaki vrag interesira tako pokušavam čitati sve do čega dođem.
Što uopće filozofija jest. (jako dobar podsjetnik na filozofiju kroz povijest jest roman koji je napisao Jostein Gaarder Sofijin svijet o povijesti filozofije, vrlo čitak i dobar podsjetnik za one koji bi htjeli znati kako je sve započelo. Ne miješajte ga sa odličnim filmom Sofijin izbor sa nedostižno jakom glumicom Meryl Streep, postoji i knjiga)
Što je, dakle, filozofija (zapamtite nije bauk)?: doslovni prevod s grčkog je mudroslovlje.- doslovno značenje: ljubav prema mudrosti. – Iz filozofijskog rječnika.
Počinje sa sofistima .., ali neću vas zamarati. Trebao bi ovo biti lagašni ljetni post koji će nam malčice dati misliti kuda ide ova naša ljudska priča.
Tako se vraćamo na Petera Sloterdijka i konkretno predavanje o uzgoju čovjeka ili ljudskom parku i to genetskim načinom. Dakle unaprijed biranim genima prije začeća. Njegovo je mišljenje da su do sada humanistički pristupi- odgojem , -„ljudi su životinje pod utjecajem“, da su dakle pokušaji humanizma zakazali, da je------- 'stoga preko potrebno' izložiti ih pravom utjecaju . Etiketa humanizma podsjeća- u lažnoj bezazlenosti- na stalnu bitku za čovjeka koja se vodi kao borba između bestijalizirajućih i pripitomljenih tendencija. -
U prilog teoriji spominje je jedno pismo- esej Martina Heideggera nakon 45' poznati Esej o humanosti ( Heidegger se inače bio dobro upetljao u nacionalsocijalizam) koji je u formi pisma poslao mladom Francuzu …. koji je bio zainteresiran i cijenio je njegov rad. Heidegger u tom pismu čovjeka je nazvao bezavičajnošću.
Nemanje zavičaja postaje sudbina svijeta, kaže itekako razočaran razvojem čovjeka do sada .
On traži izlaz u metafizičkom-(izlaz u Bogu) tu već dalje prestaje svaka sličnost sa Sloterdijkovim razmišljanjem, koji kaže : Od rečenice „postoji informacija“ ovise rečenice kao: postoje sistemi, postoje pamćenja, postoje kulture, postoji umjetna inteligencija i…. postoje geni.
I tako imamo mogućnosti mi ljudi bez pomoći bilo koga stvoriti novog čovjeka.
Odmah me podsjetilo na romane Michel Houellebecqa i njegovog novog čovjeka. Otuđenog sa nekakvom iskrivljenom logikom kod kojeg više ne vrijede pravila kojima su nas učili naši stari.(ne kažem da su naši stari bili u pravu)
Spominjao je i Platona i Hegela i Nitschea koji govore o odgoj do nadčovjeka, onoga koji sve zna i sve može.
Simplificiram, ali post bi bio nečitljiv, nerazumljiv, pa pokušavam, kako se kaže, reći to svojim riječima.
Sve to nije u povijesti filozofije i povijesti života ništa nepoznato. Uvijek je to jedna te ista potraga za boljim čovjekom i sustavima koji će s pomoću 'ljubavi prema istini' izbjeći katastrofe, bar one koje sam čovjek izaziva (ratove, mržnje i slično). A imamo i Golema. I Frankensteina . Pisci naučne fantastike davno su načeli tu ideju.
Stara su društva empirijski križala životinje, jer im je iskustvo govorilo da će iz dvije snažne, lijepe i zdrave ženske i muške životinje dobiti u većini slučajeva dobrog potomka. Tako su se uglavnom sklapali i brakovi. Unutar kraljevskih kuća, ali i u narodu. Pravila se selekcija ne bi li potomci bili društveno prihvatljiviji ili zdraviji.
Do današnjih dana. (sjetite se samo Kerumove izjave o braku njegovih potomaka koga bi želio, a koga ne bi)
Do nedavno je, baš u Njemačkoj, zbog nacizma jedan je narod zbog čistoće jedne rase poslao drugi narod iza žice s namjerom istrebljenja, a vlastiti narod pokušao poboljšati (sonnenkinder) miješajući plavokose ženskice i muškiće, ta je tema bila tabu.
I sad evo ti lijevog intelektualca Petera Sloterdijka koji vjeruje samo u čovjeka i njegove mogućnosti sa idejom selekcije ljudi već prije začeća u pripravnoj fazi s idejom o biranju gena za buduće ljude. Za stvaranje novog čovjeka- za ljudski park u kojem bi živjeli odabrani od već nekoga, nekog tijela, neke komisije koja bi bila odabrana opet od nekoga i tako u krug….ili pravolinijski do kraja te ideje ili čovječanstva.
Nakon tog predavanja nastala je u Njemačkoj rasprava u koju su se javili ljudi različitih predznaka.
Istina ta je scena kao i svaka druga prepuna ogovaranja, ljubomore i stavljanja na stranu ovog ili onog.
P. Sloterdijk je vrlo poznat, vrlo je često u medijima, neka vrst šoumena, tip čovjeka kao i neki od naših naučnika koji svojim nastupima skidaju veo tajni sa svojih zanimanja (Radman primjerice).
Donekle se ogradio od onog što su svi očito dobro razumjeli, a to je stvaranje 'ljudskog parka'.
Rekao je da je predavanje samo nacrt za knjigu i da nije bio posve jasan, ili da ga drugi koji su bili prisutni nisu dobro razumjeli, ali rekao je točno to što je rekao. Pročitala sam esej-nacrt za knjigu- dobro, govori o ideji, ali čini se da baš i vidi takvu budućnost čovječanstva.
Ne znam što se dalje događalo. Je li napisao knjigu ili nije, nisam pratitla.
Mislim da se naučna otkrića ne mogu zaustaviti. Tko ne bi otvorio Pandorinu kutiju bez obzira na posljedice? Nije li tako bilo i sa dinamitom i atomskom energijom.
Zar već nije bila ovca Dolli. Nije li se neki liječnik hvalio da je klonirao dijete?
Jasno je da takva mogućnost postoji. Znam da se crkva buni. Smatra da je to Božji posao.
Koje su moje sumnje? Na stranu što do toga neće tako brzo doći (ali tko zna), a kad to bude moguće tko bi trebao odrediti u kojem slučaju to napraviti i sa kakvim karakteristikama bi to biće trebalo biti?
Tko je taj kojem bi ljudi dopustili odlučivati!?
I s presađivanjem organa ima problema. U siromašnim zemljama već i djeca prodaju bubrege, a znam pouzdano da su Kinezi prodavali dijelove tijela ,netom, pogubljenih mladih ljudi.
A opet je li to samo i isključivo Božji posao.
Ako nam je Bog dao mogućnosti (talente) i slobodu jesmo li toliko sposobni da 'proizvedemo' čovjeka – ljudski park koji će mirno i razložno vladati ovim svijetom?
Mnogima će se sama ideja učiniti monstruozna, ali mogućnost postoji i što s njom?
Post je objavljen 28.07.2010. u 16:48 sati.