odmak
srijeda, 08.07.2009.
KAKO JE KOMUNIZAM UTJECAO NA SEKSUALNI ŽIVOT SANJINIH RODITELJA I ŠTO SE IZ TOGA IZRODILO
Svaka ozbiljnija rasprava ili svađa između Sanje i njene sad već blagopočivše (bar se Sanja majčinom mirnom počivanju nadala, iako su je događaji često demantirali) majke započinjala je od 41’ godine ovog vedrog stoljeća.
-Molim te, rekla bi majci, nemoj započinjati od 41’, iako je Sanja od najranije mladosti instinktivno osjećala da su veliki svjetski događaji umiješali prste u njeno postojanje i da u tim veselim zbivanjima treba tražiti onu famoznu kvaku 22 koja se kvačila za svakoga tko god je to htio ili nije htio.
I zato Sanja sada roni. Dugotrajnim, često vrlo bolnim postupcima određeni vanvladini liječnici ugradili su joj škrge.
Preklopne. Bacaka se ovamo i onamo u plavom Jadranskom moru, pitanje je vremena kad će krenuti dalje prema drugim morima, mediteraneu i kroz gibraltarski prolaz u Atlantik, ali za sad još je čeka neriješenih poslova. Povremeno zatvori škrge, ispliva vani i diše uobičajenom prsnom tehnikom kroz pluća, nos i usta.
Nos joj je sve veći. To je cijena tehnike i brzog prilagođavanja. I crven je. Nos, naravno.
Čuje ogovaranja, ali odmahne rukom.
Pa što, misli. Treba platiti cijenu.
Da ne bi bilo zabune roni ona i na površini. Uroni u Druge, pa u Prve, pa u sebe. To je najdublje ronjenje. Okrene odijelo naopako, pa je nitko već duže ne prepoznaje, uostalom davno su je svrstali i ona se sa tim svrstavanjem na neki način srodila. Zato to i radi. Roni i nestaje u raznim dubinama. Bez majčine ljubavi je mrzlo. Sami led i snijeg. Snježna kraljica, njena majka odavno je mrtva, ali ostavila je ledene tragove. Stalaktite i stalagmite, ali ledene. Smrznute figure raznih bića koji optužuju Sanju jer ja ona kriva što su oni tu. Proteže se taj led dalje.
Svojim pipcima zahvati i nedužne, smrzne ih i brzo se povuče.
Cijela je zemlja odavno u ledenom dobu, ali rijetki to primjećuju.
To je tragedija one davne 41' taj led koji se spremao trajati tisuću godina. Na sreću tu su bili oslobodioci. Braća i sestrice puni ljubavi za ispaćene, ali Sanja je preskočena.
Sudba, usud, karma, odredila joj je ostanak u ledenoj špilji.
Kakav bi to film bio. Dostojan Guillermo del Torro, kako ga sklanjati Bože dragi. Guillerma del Torrea- valjda tako.
Sanja traži pomoć. Jasno je to svakome tko je poznaje. Ali nema te pomoći. Uzalud svi psihijatri i svi Suci ovoga svijeta.
Vražja koža. Ljudska dakako. Ne pušta iz sebe vani, a unutra zaleđeno srce, nekim čudom uporno kuca. I puca, ali nikako do kraja.
A nos je sve veći i noge su sve kraće.
Ali Sanja ima zadatak. Postati prvi/a čovjek-žena koja je morskim putem , roneći, bez izlaženja na površinu dakako, preronila kuglu zemaljsku.
Hranit će se usput plankotonima. Otimat će hranu kitovima. Sićušna je ona, morska će je stvorenja tolerirati. Tako misli.
Objasnit će im ona kakve prilike vladaju na površini, a opet jedna joj misao neda mira.
Zašto se toliki kitovi ubijaju?
I kljuca dalje ta misao… ako je njena majka, ledena kraljica, kojim čudom dospjela u morske dubine, je li moguće, zaboga je li moguće da je dolje već ispričala svoju priču.
Tu famoznu 41' varijantu, a da o ostalim godinama do dana današnjeg ne govorimo.
Nastavak možda slijedi.
