odmak
petak, 17.10.2008.
1 „Povijest Boga“ od Karen Amstrong i „Povijest Židova“ od Wernera Kellera“ i još neki drugi pomagaći.
Bila sam u mladosti puna predrasuda, čemu kriti. Istina znatiželjna i u očekivanju nečeg... jer me opčinjavala ljepota na svaki način, iako sam uvijek bila više okrenuta unutrašnjosti. Duhu. I danas me priroda zanima samo onoliko koliko me udalji od sebe od materije ma koliko bila očaravajuća. Bez obzira na ljepotu prirode, ili usprkos ljepoti ili zbog ljepote naprosto kao put u moju i tuđu unutrašnjost. Ne tuđu u smislu neprijateljsku nego poznati i nepoznati duh, duševnost, ono nešto što zapravo ljudi traže, čak i kad toga nisu svjesni. Ono nešto neodređeno što se ne da imenovati, niti uobličiti za što ne postoji prava riječ, prava boja, fotografija ni slika. Što više manje rade teisti, ateisti, razne vjere, razni ljudi na svim krajevima kugle zemaljske. Svatko na svoj način.
I ja sam, na svoj, nekad vrlo težak način tražila čitajući, gledajući, slušajući, putujući sve dok mi u jednom trenu jedna po jedna nisu počele otpadati razne predrasude kao gnojni komadi tkiva a Bog i bogme trebao mi je dobar broj godina dok se to nije počelo događati.
Danas više nisam ista osoba. Mislim da je velika sreća doživjeti određeni broj godina, a i razno razne promjene u svijetu.
Neko vrijeme kad sam bila uvjerena da nema ništa ljepšeg od vlastite domovine, njenih stanovnika i vjere u čije sam institucije vjerovala, danas već puno manje vjerujem, odlučila pokušati čuti što kažu druge vjere i vjerovanja. Trebalo je vremena, razgovora pročitanih knjiga, prisustvovanja raznim obredima...
Svojevremeno sam objavila članak s naslovom :
Drugačiji u meni.
Znam dosadna sam, ali moram pokušati. Možda netko i odavde odbaci određene predrasude.
„Povijest Židova” je knjiga povijesti vrlo starog naroda koji porijeklo vuče dvije tisuće godine prije k.e. ( služit ću se terminima prije kršćanske ere i kršćanske ere, koje je izabrala K. Armstrong u svom osjetljivom i širokog srca razmišljanju o drugom). Od samih začetaka ljudske povijesti.
Čita se gotovo kao beletristika. No, ni u kom slučaju ravnodušno. Pogađa me, rastužuje, posramljuje, moj je odgoj u zapadno-kršćanskoj tradiciji dio prošlosti koja je nanosila toliko patnje. Pročitala bih dio, a onda bi mi bilo potrebno izdvajanje od vremena i ljudi da ostanemo sami ‘moj’ Bog i ja licem u lice, oči u oči s pitanjima na koje nisam dobivala zadovoljavajućih odgovora. U međuvremenu sam jednom kršćanskom intelektualcu pričala što mi se događa. "Kako je moguće da smo im to radili" pitala sam uznemirena, "Zašto smo im to radili"? Preporučio mi je pročitati “Povijest Boga”. "Zadnja poglavlja će vas posebno uznemiriti", rekao je. Pročitala sam dio i shvatila da te dvije knjige moram čitati paralelno. Sve je to zapravo bila jedna te ista Božja priča. Bog je od izabranog naroda tražio slijepu odanost, vjeru, povjerenje, poslušnost. Čovjek je nešto skrivio, teško je dokučiti što točno. Ljudi su kroz cijelu ljudsku povijest, (sve do nedavno, jer se u novije vrijeme stvari mijenjaju i čovjek se, bar naizgled, miri sam sa sobom), okrivljavali sebe za tajanstveni istočni grijeh. Što to znači jesti sa stabla mudrosti i znanja i potom spoznati grijeh? Jesmo li bili zemljane figurice (Božji golemi) stvorene za Božju zabavu, a onda nam je pošlo za rukom oživjeti? O, kako to otvara niz pitanja! Pa i samo pitanje kloniranja koje izaziva tolike rasprave. Možda smo mi sad došli u fazu da stvaramo čovjeka ili neko biće na našu sliku i priliku, kao što smo, ako jesmo i sami stvoreni.
“Povijest Boga” je žensko pismo. "Žene su drugo čovječanstvo", kaže T. M. Pripadnik drugog čovječanstva K. Armstrong se, po vlastitom iskazu, zaredila da bi doznala o Bogu više nego što su je kroz djetinjstvo učili. Naučila je sve o pravilima reda, o vjeri, o Isusu, no kako sama kaže, o suštinskom i Bogu u sebi nije spoznala. Izišla je iz reda i od tada se bavi pojavom Boga među ljudima.
Knjige se preklapaju. Počinju mitovima jer čovječanstvo ne pamti svoje početke. U svojoj knjizi “Povijest Boga” podijeljenoj u jedanaest poglavlja: 1. U početku..., 2. Jedan Bog, 3.Svijetlost za nežidove, 4.Trojstvo: kršćanski Bog, 5. Jedinstvo Bog islama, 6. Bog filozofa, 7. Bog mistika, 8. Bog za reformatore, 9.Prosvijećenost, 10. Smrt Boga?, 11. Ima li Bog budućnost?, K. Armstrong prati tri srodne monoteističke religije judaizam, kršćanstvo i islam.
Bog i čovjek od samog početka pojavljuju se zajedno. Za čovjeka znamo i ne znamo tko je i što je. Iako, o potrebi njegove pojave na zemlji još uvijek možemo samo stvarati teze i antiteze i zadržavati se na slutnjama. No što je i tko je Bog? Je li moguće da je stvoren u čovječjem umu? Pa ipak, Bog je pojam koji nadilazi ljudski um.
Judaizam započinje s Abrahamom, koji je živio od 1900 do 2000 g. pr. k. e. ( No pravo na njega kao na oca nacije polažu i muslimani, a i mi kršćani smo po Isusu, Židovu, nasljednici Abrahama.) On napušta Ur u Kaldeji i odlazi na putovanje u Obećanu zemlju, u Kanaan. Kad je umrla njegova žena Sara, koja mu je, iako u visokim godinama i nerotkinja, prema Božjem obećanju rodila sina Izaka, kupuje zemlju u Hebronu na sadašnjoj zapadnoj obali. Njegovu unuk Jakov-Izrael, ”Borac Božji”, odvodi narod u Egipat i tek će ih četiri stoljeća kasnije Mojsije vratitit u Erec Izrael, Obećanu zemlju. Na Sinaju Bog ispisuje deset zapovijedi Mojsiju na dvije kamene ploče, tražeći kao i uvijek apsolutnu poslušnost i vjernost. Savez koji Bog sklapa sa izabranim narodom sastoji se od obećanja Noi da potopa više neće biti. Potom obećanja Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda uz obećanje zemlje koju će koristiti. Potvrđenog Saveza dvanaest plemena Mojsiju na Sinaju, koja nose ime dvanaestorice Jakovljevih sinova, uz odgovornost naroda da će ispuniti sve ono što Bog od njih traži. No povijest izabranog naroda i njegov Savez s Bogom još nije u obliku pisma. Čak postoji zabrana prepisivanja. Znanje se prenosi usmenom predajom. Biraju se likovi i djela. Sve to nema ili ima veze s faktografskom poviješću, jer nije svatko tko je živio važan da se o njemu govori i piše. Jednako je tako i s događajima, iako... Stari zavjet u obliku u kojem je sada potiče iz devetog stoljeća prije k. e. To je zbirka mnogih knjiga. Nažalost stari zapisi po kojem je rađeno Petoknjižje - Tora, prvih pet knjiga Biblije, te povijesne i proročke knjige, nakon što su prepisane uništene su. No polovinom dvadesetog stoljeća došlo je do otkrića Kumranske knjižnice – svici sa obale Mrtvog mora koji datiraju iz prvog stoljeća prije. k.e. Nije sve sačuvano, ali ono što jest dokaz je da su židovski prepisivači vjerno prepisivali stare tekstove. Upravo ta pomnjivost pri prepričavanju i zapisivanju ukazuje da tekst Starog zavjeta nije nevažan nego je uistinu bitan. Povijest naroda Izraelskog onakva kakvu su je sami uz Božju pomoć stvarali, vodi ih bez obzira na sve nedaće življenja k Božjem svršetku povijesti. (Postoje sačuvane i druge knjige na pr. Septuaginta ( LXX ), prijevod Starog zavjeta na grčki u trećem st. prije k.e.) “Biblija nije čista puka povijest. Ona je povijest spasenja.”
Za mnoge Biblija nije pisana od čovjeka.
Bog u monoteizmu postaje muškarac. Žene božice su nestale.
No sve se događa kako bi se ispunilo pismo. Sedamdesetih godina k.e. Jeruzalem i Hram su razoreni. U petoj knjizi Mojsijevoj izrečeno je proročanstvo: “ I Jahve će vas raspršiti po narodima, i ostat će vas samo malen broj među narodima, među koje vas Jahve odvede...” Iza židovskog naroda je dvije tisuće godina ustrajanja na putu vjerovanja u jednog Boga, među narodima koji su vjerovali u mnoštvo bogova. Hram je razoren i sve je izgledalo izgubljeno. No Bog je izabrao narod, jer je on Bogu bio potreban. Više nije bilo sigurnosti domovine, ali ostao je duh i znanje. Johanan ben Zakaj u Jabni otvara učilište, duhovno središte. Jedno vrijeme je prošlo. Narod Izraela nikad neće zaboraviti Hram, ali njega više nije bilo. “Mjesto štovanja Boga postaje židovski dom, a mjesto zajedničkog slavljenja Sinagoga. Riječ Svetog pisma- nauk Zakona, postaje okosnicom židovskog vjerovanja i bogoslužja. A tumači Zakona, Rabini, uživali su autoritet koji su prije njih imali svećenstvo i Hram .”
Zakon je upisan u srcu i Židovi su ga, gdje god se nalazili i što god se s njima događalo, nosili u sebi.
