Gledajte Klupa je , svakome je već jasno izmišljena i identitet mene, tzv Lidije, je također izmišljen. Nema tu istine koliko je crno pod noktom i to je najsjajnija stvar koja me strefila. Istina je istina da je kupus listina. La kipis.
S kefon se kefa. A tko odgonetne što znači: Zabranžen di bakati smetje van son diziprava
Može mi se sasvim ozbiljno pridružiti na klupi.
nedjelja, 18.02.2007. Obratite pažnju na datum.
Danas ponovo sjedim na istoj zelenoj klupi iako bih rado da na njoj cvijeta tisuću cvjetova (bljak, i tri puta bljak za one sa čistim linijama, ali i za moj kičasti ukus), ali Gospodina sa psom nema. Vidim da su i druge klupe zauzete.
Zima je neobično blaga, već su se razmahali crnjaci sa globalnim zatopljenjem. Za koju tisuću godina ova će klupa biti duboko pod morem. Sa mojim kosturom ili bez njega.
Odjednom: -Možemo li?, do mene i bez mog odgovora sjedaju gospođa i gospodin sa štapom dobrih dvadesetak godina stariji od mene. Oprezno ih pogledam.., ne izgledaju mi, ajde recimo, vanzemaljski. Odlično, pomislim, danas ću uživati u prirodi, pustit ću se ugođajima.
Poluoblačno je, nije hladno nije ni vruće, upravo kako organizmu godi.
Krajičkom oka vidim kako gospođa vadi iz borše malu dekicu i prekriva suprugova koljena. (moj zaključak o njihovom statusu) On malo gunđa, što je za očekivati. To je priroda odnosa žene i muža na mediteranu, bar njihove dobi. Malo gunđa i više jer ona uredno namješta deku, kao vazu sa cvijećem na frižideru ili televizoru, a on je nervoznim pokretima gužva. Opa 'prolilo se malo vode' i ona uvrijeđeno okreće glavu.
–Koji ti je sad opet vrag? Kao da je važno? Tko nas gleda!
–Važno je važno, kaže ona. –Red oko nas red je u nama.
Riječi i red su upućene, možda, i meni. Moj južnjački narod ima potrebu za gledateljima i uličnom pozornicom.
- Opet ona.., kaže on. - Evo ti na sad tvoj red. Nervozno digne deku baci je na pod i štapom je gurne dalje.
Ona, još uvijek od njega okrenute glave, u mom pravcu, stisnutih usta šuti.
Što ja da sad radim, pitam se? Da se dignem i podignem deku? Istresem je i uredno složim preko naslona klupe? Dodam je gospođi? Ta i ja sam iz istog urednog okružja vazama sa cvijećem na svim prikladnim ili neprikladnim mjestima. Da se popnem na zajedničku pozornicu? Ili da se pravim da ništa nisam vidjela. Kao da nije moj posao, a na kraju kod mene je već stvar biti ili ne biti posve ozbiljno pitanje. Imam pravo na svoju osebujnost, svoj mir, svoju nervozu, svoje misli… k vragu i klupa i svi susjedi na njoj. E, ali ostale su klupe zauzete, a i gospođa mi je u tom trenu, vrlo razveseljenog lica, namignula.
Uhvaćena sam u zamku. Nasmijala sam se i ja.
-Što je tu smiješno šinjorina, kaže gospodin gunđajući?
-Šinjorina, pitam razveseljena?
I evo me za tren usred igrokaza.
Dignem se. Zelena crta preko hlača, od kojih iz nekog prkosa ne odustajem, jasno se vidi. Podižu se i oni, pogledavajući na svoju odjeću.
-Sve je u redu, kažem umirujući ih. -Boja se već davno osušila.
Podižem dekicu. Istresem je, a onda krzmajući dodajem gospođi. I scena počinje ispočetka. Deka je preko suprugovih koljena. On je namrgođeno gleda i ona odustaje od poravnavanja.
-A čija ste vi, pita me gospodin? (mala digresija- istini za volju rekao je: A čigova ste vi? Ali ja ne pišem spličanistikom Miljenka Smoje jer je to nemoguće pratiti. To pripada njemu i nikome više. Uzalud vam trud imitatori, pripuzi i ostali iz različitih razloga smojeljubci. Miljenko Smoje je jedan jedini, bar što se njegovog umjetničkog rada tiče. Ne pišem nikakvom splićanistikom iako sam ona od kolina, ali me to kolino … ali o Smoji, kolinu i ostalom kad dođe na red, ako ikad dođe)
Kažem čija sam.
-A od onog advokata…… A majka vam je od…. A mi smo vam od…. Žena je od…
Sama poznata splitska imena. Pitam ih imaju li kakve veze sa 'Ježincem' nedaleko od ove klupe smještenim poznatim kupalištem o kojem brine istoimeno društvo. Tamo se već odvija prava 'fešta od jaj' i ostalih delicija, najviše morskih kako je i red. Uređeno, zasađeno cvijeće, uredno se zaljeva. Kupe se papirići i ostalo smeće, odjekuje smijeh. Sastaju se dakle i uživaju u druženjima. Stvar je primijećena i od medija.
-Nemamo, kaže gospodinom, ponovo, nervozno. –Dječja posla, kaže.
-Ne slušajte ga. Ljubomoran je. Nitko ga nigdje ne zove, a zašto bi ga i zvali, kad samo prigovara i svađa se. Jedni su mu primitivni i glupi. Drugi su mu vlaji. Treći su mu 'novi'… a na te je posebno žestok…
-Tko su 'novi', pitam? Druge su mi kategorizacije poznate. U vlastitoj kući sam se dovoljno naslušala o raznima. S jednakim gunđanjem. O raznim 'novima'..? Više ih je kategorija…
Tko su 'novi', ponovila sam.
-Ništa drugačiji od starih, kaže gospođa, -samo su novi.
Pogledala sam je pažljivije i odjednom mi je sinulo.., nagnula sam se preko nje i pogledala njenog supruga, točno; oboje ih poznajem. Moji su gimnazijski profesori. Ona je predavala povijest, a on hrvatski. Hoću li im reći da sam bila njihova učenica? Je li moguće da su se tako promijenili? Nekad su žarili i palili. Bila je maca, tako se to u moje doba govorilo. Zgodna, moderna, najnovija moda, putovalo se tada u šoping u Italiju. Mi, iz Splita smo se sa Trsta vrlo brzo prebacili na Pescaru i Anconu. Ja zapravo i ne pamtim Trst. Čini mi se sve tako davno, na neki način noćna mora bez obzira na nove krpice. Nespavanje, nije se imalo novaca za kabine, rani dolazak i silazak s broda. Odurna luka, jedna i druga i prva gorka kava iz tek ugrijanog aparata, pa jurnjava po izlozima i dućanima i vječni talijanski prezir za nas s druge strane. A onda 'naša' vesela carina. Uglavnom oni su sličili na čopor bulterijera a mi na male žrtvene ovčice. Nekako smo se mi putnici stidjeli jedni drugih. E, ali već sutradan… A prof. Dunja… znala je nositi i pokazati sve na čemu je nosila. A njen suprug? Prof. … sve su cure bile u njega zaljubljene. Plakale smo mu na ramenu a on je koketirao sa knjiškim znanjem i zgodnim obratima.
Zna se kako zgodni, malo nervozni, navodno nedodirljivi i pametni srednjoškolski profesori mogu manipulirati, hormonima punim, mladim curama.
A gle sad. Promatram ih. Odjeća na njima je zastarjela. Brat braji najmanje tridesetak godina. On je jednako nervozan, ali star, nervirajuće nervozan i star. Slušam ga iz nekakve sentimentalne samilosti. Možda malo znatiželje.
-E moja šinjorina, kaže, mi vam se ovdje dođemo grijati. Jeftinije nam je. Prvo to su vam naše mirovine. Ona će vam plakat jer više ne izlazimo nigdje. Teatar su pusti snovi. Jedva smognemo za kavu u 'Bellevue' gdje sjedimo dovoljno dugo da dosadimo Bogu, vragu i konobarima. A ona me ovdje pokriva dekom. K vragu i deka.
Deka je ponovo na podu i on je gura štapom Nesvjesno ponovo ustajem, ali njegova me supruga vraća natrag.
-Pitala te koji su novi, govori mu podižući deku.
-Oni pizduni što voze…one…one aute… okruženi manekenkama i misicama i puni love, glupi ko topovi, još su i bez škole, ali dobro su nas opelješili.
-Nisu glupi, kaže ona. –Oko toga se uvijek svađamo, govori meni. – Imaju drugu vrstu inteligencije. To mu govorim.
-Imaju vraga. Lopovi. Oni ova vlast a i ti s njima. Glupa si glupa. Eto.
Deka je ponovo na podu.
-Ti si pizdun, kaže ona. Uzrujana je.
On je odjednom na nogama. Zahvati deku s poda, zavitla je con tuta forca i baci u more. Uperi štap prema njoj i zaviče: -Evo ti na. Evo ti ga sad na.
Ona počne plakati. Uputi se ka moru. Čekala je da val približi deku na kraj. Izvadi je van. Iscijedi je. On joj donese boršu.
Brižljivo oboje guraju tu prokletu deku natrag u boršu, koju bih i ja sad najradije zavitlala najdalje što mogu. Uhvate se pod ruku i bez pozdrava odu.
Bemti društvo iz Ježinca, mislim. Čemu uopće trud. Teorije o globalnom zatopljenju mi se sve više sviđaju. Drugi put ću donijeti debeli lanac. Zavezat ću se za klupu pa neka me za koju tisuću godina nađu. Ionako mi smrt ne gine.
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra