Radi se o Midi, frigijskom kralju. Umješan je tu Dionizije i jedan njegov posjet dotičnom kralju i njegovom kraljevstvu, gdje je primljen sa svim počastima i tako upitao je kralja Mida što bi on želio, a on će mu Dionizije, kaže ispuniti baš tu želju. Mida se nije dugo mislio.
Želio bih, rekao je , -da se sve što dotaknem pretvori u zlato.
A Dionizije je rekao, ta to je sitnica za bogove, ispunjati takve želje, mislim: -Neka tako bude.
Neću ulaziti u detalje, kako se dogodilo da se dotični Mida pojavi u gradu Splitu, iako je baš Split do nedavno bio samo prolazna destinacija i vrlo neugodna činjenica za mnoge putnike, turiste koji su nastavljali putovanje u ljetni raj- dalmatinske otoke sa tri palme i srećom.
Ali premila nam je, novonastala, domovina Hrvatska uperila svoje velike oči - reflektore Big Brothera, na mnoge dotad skrivene bisere i Mida je u dalekoj zemlji Frigiji, punoj leda, snjega i svake druge zimske neugode ugledao lijepi sunčani grad Split, dotad skriven u čvrstom bratskom zagrljaju određene ideologije i razne druge braće (hvala im zato što su nas očuvali na životu).
-Opa, uskliknuo je Mida i odmah dojurio u Split.
Nemojte se čuditi i ja sam uzviknula opa i ohoho i koja ljepota i divota, i mnogi drugi su uzviknuli opa kad su ga prvi put vidjeli.
I onda su krenule razne zajebancije.
Sad ulicama Splita ne teče med i mlijeko kako su nam obećavali.
Sad teku krv, znoj i suze kroz čisto zlato: splitske rive, koja bliješti, svi hodamo zatvorenih očiju, ne sjedimo više tamo jer su nam guze prevelike za one male zlatne stoličice, a i kava nam je kao i sve drugo pod zlato, a plaše nas i one velike zlatne galge. Kakvo je vrijeme došlo možda i mi budemo visili na njima.
A onda je osvanuo zlatni Joker, pa je ukinuta nedjeljna misa, a rijeka zlatne mladeži i ostalih individua korak po korak šeće tim zlatnim hramom.
Ali to nije sve.
Preko noći je promijenjen GUP u GLUPi- građani svake vrste. Osim onih koji se zovu Lista velog mista i još nekolicine (tko sve u tom dijeljenju blaga sudjeluje: arhitekti koji će praviti projekte, građevinske tvrtke i svi ostali lovaši- prodane duše kralja Mide, koji će nastaviti neumorno pozlaćivati površine na koje mi malci više nećemo moći pristupiti) koji se kao kvazi poduzetnici nadaju sudjelovati u razdiobi zlata. Kažem kvazi, jer nekako mi se čini da svi barataju državnom lovom iz kase, koju punimo mi mali poduzetnici, ali ne znam do kada jer kad se sve pozlati više nećemo imati što jesti.
To se dogodilo, svojevremeno, kralju Midi. Nije imao što jesti jer sve, pa i hrana u tanjuru se pretvorila u zlato pa je ponovo molio Dionizija koji mu je rekao kad se okupa u lidijskoj rijeci Paktolu prestat će zlatonosno obećanje.
Čini se da i nama ne preostaje ništa drugo nego molba Bogu, jer mi zapravo ne znamo tko je zapravo Mida, ali mi nemamo takvu rijeku kao što je Paktola, da se obećanje ugasi ili opozove.
Tko se krije iza imena kralja Mide, pitanje je sad?
Sama slobodna republika Hrvatska? Naši sabornici? Ne mogu vjerovati. Sve je to poštena čeljad koju smo jedva izabrali da nas zastupa. Onda tko? Podzemlje? Ne mogu ni to vjerovati. Split je novoraskopan i tamo, koliko znam, nisu nikoga našli. Ili neke paralelne snage. Mutni poslovi… nekih … koga ili čega?
Ali legenda se nastavlja. Za tog istog kralja Midu postoji mit da je pastirsku pjesmu smatrao ljepšom od Apolonove pa mu je Apolon za kaznu izvukao magareće uši.
Od tada se svatko tko ga je vidio bez kape, mislim da se radilo o brijaču, morao zakleti da to neće nikome reći, ali…
Brijač je iskopao rupu u zemlji i tamo vikao, je nije mogao izdržati, pukao bi da to nije učinio,: U kralja Mide magareće uši. A onda su na tom mjestu izrasle trstike iz koji su pastiri pravili frule koje su svirale…, ali to svi znaju.
U našoj domaji na rječici Norinu. U cara Trajana …. Itd itd, pa se tajna doznala.
I sad naravoučenije:
Prvi mit se zove 'Prokletstvo bogova'. Tako je zapamćeno. Tko se zlata laća od zlata će i poginuti. ( Dobro je, znam da se radi o maču, ali ovako mi je draže, iako mi je to slaba utjeha.)
A drugi mit: Zaklela se zemlja raju… o tajni koja se ne može sačuvati. Ovdje mi tako i kažemo: Kakva je to tajna za koju svi ne znaju. Ali baš ti njih koje ćemo razotkriti i pisati i govoriti o njima kao mafijašima, lopovima i slično za to briga. Sjedi li netko takav u zatvoru? Odgovara li netko za ta djela-nedjela.
Slaba nam je to utjeha kad doznamo tko su, ionako će biti miljama i visokim zlatnim zidovima udaljeni od običnog puka. Čujem da je slijedeći na potezu stari Hajdukov plac kod one čuvene murve. Ne mogu zamisliti da će Torcida dozvoliti da tu narastu garaže, kuće , autoputovi i svi drugi putovi.
A još nisam spomenula proširenje zapadne obale na račun luke i našeg mora (je li netko mjerio valove i valiće i trebamo li očekivati Tsunami), pa rušenje ambulante na Mertojaku i izgradnja još jednog hrama trgovine, pa zagušene zlatne prometnice, a prije toga Žnjan… i tako zbogom diko (Splite) vidit ćemo se..
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra