AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika
petak, 28.01.2022.
REALNI TEČAJ TREBA BITI 8,692 KUNE ZA 1 EURO KAKO PROPISUJE ČLANAK 98-124UoEZ !
EUROIZACIJA NEMA TEMELJ U EKONOMSKOJ ZNANOSTI !
Mr. Mirjana Čerin na jednoj tribini kojoj je tema bila uvođenje eura, stručno je argumentirala da je uvođenje valute eura po tečaju 7,530 kuna nastavak dugogodišnje pogrešne kreditno-monetarne i tečajne politike Hrvatske narodne banke i suprotno je potpisanoj Ugovornoj obvezi s Europskom unijom: članak 98-124 UoEZ
A službeni govornici na tribini, poznati ekonomski hrvatski stručnjaci, slušali su je pozorno, a jedan je rekao da se s njom potpuno slaže.
Objavljujem (margareta zouhar zec) tekst koji je napisala mr. Mirjana Čerin koji se odnosi na uvođenje eura, gdje ona razmatra nedostatke odstupanja vrijednosti tečaja eura od 7,530 kuna za 1 euro.
Zbog određenih nejasnoća u HNB onemogućeno joj je ravnopravno radno i stručno napredovanje od 2000. godine u HNB-U. Od 2013. je u mirovini u koju je otišla sa poslova srednje stručne spreme, Iako u mirovini i dalje je interesira makroekonomska analiza a to je učinila i na tečajnoj politici Hrvatske, zbog ulaska RH u eurozonu, kako je najavljeno od 1.1. 2023. godine
EUROIZACIJA IMA TEMELJ NA POLITIČKOJ IDEOLOGIJI, A NE U EKONOMSKOJ ZNANOSTI
Pitanje je koliku smo cijenu euroizacije do 2022. godine platili da bismo krenuli u proces u zamjenu domaće valute kune za euro. Slavodobitno se ističe da je euroizacija u Hrvatskoj navodno „krasno zdanje“ ali je nažalost podignuto na slabim temeljima sa velikim pukotinama podržavanim zaduživanjem zemlje (u rujnu 2021. zaduženost opće države iznosila je preko 85 % BDP-a) koja održava ekonomiju zemlje u dubokoj recesiji uz ekonomski pad. Euroizacija financija uvjetovana je isključivo štetnom tečajnom politikom u Hrvatskoj i temelji se na političkoj ideologiji a ne na ekonomskoj znanosti pa je posljedica takvog pristupa da je cijena eura u Hrvatskoj, koja je niža od cijene u eurozoni, glavni uzrok dugoročne stagnacije hrvatske ekonomije. Dugoročno vođena tečajna politika HNB-a oduzela je standardne instrumente kojima se brzo može vratiti puna zaposlenost i vanjsko trgovinska ravnoteža. Rezultat je ekonomska kriza koja ukazuje na krizu eura kojega formira HNB što naročito pogađa mala i srednja poduzeća te obiteljska poljoprivredna gospodarstva.
Nužno je postaviti pitanje: Zašto je Hrvatska narodna banka samovoljno 2020. godine odredila zamjenu kune iznosom konverzije od 7,530 kune za 1 euro.? Ta je odluka štetna za hrvatsko gospodarstvo jer je nastavak dugoročnog uništavanja ekonomskog i društvenog razvoja zemlje temeljenog na precijenjenom tečaju kune, pod objašnjenjem o mogućoj inflaciji. Do danas nitko u zemlji nije postavio pitanje opravdanosti iznosa konverzije??. To tim više što je ta odluka neodgovorna, nestručno i štetno nametnuta od Hrvatske narodne banke a i suprotna je potpisanoj Ugovornoj obvezi s Europskom unijom! Šutnja i ne reagiranje znanstvenika ekonomske struke ukazuje da im je svejedno po kojem će tečaju biti izvršena konverzija kune u euro odnosno ne postavljaju pitanje: da li će konverzijski tečaj podcijenjenog eura biti povoljan za daljnji ekonomski razvoj Hrvatske? I zašto HNB ne želi uskladiti vrijednost tečaja eura s vrijednošću u eurozoni?
Zbog odstupanja vrijednosti tečaja eura od 7,530 kuna za 1 euro gotovo trideset godina, Vlada Republike Hrvatske mora konačno poduzeti ozbiljne i ispravne mjere u otklanjanju do sada vođene tečajne politike. Kao prvo Vlada mora poštovati Ugovor iz Maastrichta i drugo mora poštivati ugovorne obveze potpisane s Europskom unijom i temeljem navedenih dokumenata odlučno zahtijevati od Hrvatske narodne banke (HNB) da uskladi odnosno izjednači vrijednost konverzije kune za euro po ugovornom tečaju prije ulaska u euro zonu. Štetna i pogubna dugogodišnja kreditno monetarna politika HNB-a podržavana Ministarstvom financija (MF) i nezainteresiranim i neupućenim vladama urušila je privredu zemlje i dovela je na najnižu stopu ekonomske razvijenosti u EU.
Posebno upozoravamo da je glavni cilj Ugovora iz Maastrichta iz 1992. jedinstvena valuta (euro) koja ima za cilj, promicati ravnopravan napredak zemalja euro zone, europsku solidarnost i političke integracije. Tečajnom politikom Hrvatska odstupa od glavnog cilja navedenog obvezujućeg Ugovora i time je onemogućen ravnopravan razvoj zemlje.
ODSTUPANJE U TEČAJNOJ POLITICI - VEĆE ZA 15,4 %
Koliko je ozbiljan problem odstupanja u tečajnoj politici potvrđuje podatak da su ukupno zaduženje države, kreditni dugovi privrede i krediti stanovništva godinama neopravdano veći za 15,4% te zbog toga Hrvatska zaostaje u konkurentnosti kumulativno za oko 40%, usporedivo sa zemljama EU s PDV-om od 20%. Posljedica pogubne politike HNB-a dugogodišnja je prikrivena ali razorna devalvacija eura koji je predstavljao nevidljiv (prikriven) bilančni odljev novca iz zemlje uz kronični nedostatak kuna u optjecaju za potrebe stanovništva i privrede. Domaću kunu HNB je uglavnom koristila za otkup jeftinog eura u korist stranih banaka, uvoznika, inozemnih kreditora i akumuliranja deviznih pričuva zemlje služeći se isključivo tzv. intervencijama na domaćem tržištu otkupom eura i povratnim repo aukcijama za potrebe plaćanja državnih zaduženja prema inozemstvu.
Očito svjesna da je kreirala i gomilala velike financijske gubitke u zemlji Uprava HNB-a nastoji što brže, isključivo političkim pritiskom, uvući Hrvatsku u euro zonu i time prikriti financijske štete i neopravdane suvišne isplate (odljev milijardi eura) hrvatskog gospodarstva, stanovništva i ukupne države s osnove precijenjene kune.
Vlada RH nažalost, iz neinformiranosti a možda i svjesno, prihvatila je takvu neodgovornost i malverzacije HNB-a zbog pritajenog prikrivanja realnog financijskog stanja države pa je olako, svojevoljno i neprovjereno utvrdila rok zamjene kune eurom dana 1.1.2023. godine.
Brzopletom odlukom Vlada i HNB krše obveze usvojene u Hrvatskom saboru potpisivanjem Ugovora o pristupanju zemlje u članstvo Europske unije 1.srpnja 2013. godine. Navedenim se Ugovorom Republika Hrvatska obvezala uvesti euro tek nakon što ispuni slijedeće potrebne uvjete:
1) da održi odgovarajuću razinu stope inflacije,
2) primjerenu visinu kamatnih stopa,
3) smanjen inozemni dug države u ukupnom Bruto društvenom proizvodu, što predstavlja najveći problem zbog nepotpunih podataka o stvarnom dugu,
4) ispunjavanje kriterija konvergencije obvezujući se na Ugovorenu osnovu članka 98-124 UoEZ prema kojem je monetarna jedinica 1 euro = 100 centi = 1,95583 DM.
To znači da Vlada Republike Hrvatske mora donijeti odluku (kao i 1993.) da se izmjeni i provede tečajni odnos zamjene da 1 euro vrijedi 8,692 kuna (što odgovara početnom tečaju od 4,444 HRD za 1 DM ili 1,95583 DM za 1 euro zamijenjen u Njemačkoj) o čemu je odlučeno i ugovoreno 1993. godine prihvaćanjem Stabilizacijskog programa u dogovoru i kreiranog s MMF-om. Ispunjenje navedenih uvjeta omogućit će privredi Hrvatske da otkloni glavni uzrok privrednog zaostajanja i dugoročne stagnacije (recesije), uravnoteži svoju proizvodnu strukturu, u zadovoljavajućoj mjeri poveća svoju konkurentnost (u čemu je najvažniji pristup realnoj vrijednosti konverzije 1 euro – kuna), uskladi proizvodnju s potrošnjom te u inozemni dug obavezno mora uključiti i iznos kamata na ukupan dug kao i državnih jamstava za preuzete inozemne dugove opće države.
HOĆE LI HRVATSKA KONVERZIJOM OD 7,530 KUNE ZA 1 EURO OSTVARITI FINANCIJSKE POGODNOSTI?
Uprava HNB-a privilegirano putem javnih medija širi neistinu i uvjerava hrvatsku javnost da će konverzijom od 7,530 kune za 1 euro Hrvatska sigurno ostvariti financijske pogodnosti. Matematičkom provjerom stvarno se potvrđuju negativni učinci financijskih pokazatelja za stanovništvo, privredu i državu zbog primjene od HNB-a predložene precijenjene kune pri konverziji devalviranog eura. Rezultat će biti i dalje stagnirajući privredni razvoj:
1) zbog prelaska na euro po predviđenom zamjenskom tečaju od 7,530 kune za 1 euro u odnosu na tečaj 8,692 kune za 1 euro rate kredita stanovništvu i privredi iskazane u euru bit će i dalje veće za 15,4%;
2) plaće i mirovine zbog nerealne vrijednosti eura bit će i nadalje vrijednosno niže u eurima za 15,4% u odnosu na razinu plaća u ostalim zemljama eurozone;
3) službeno postojeća realna vrijednost eura u eurozoni iznosi 8,692 kune za 1 euro (Austrija, Njemačka, Španjolska itd.). To potvrđuje da se 1. siječnja 1999. godine vrijednosno - jedan ekvivalent eura u EU mijenjao za 1,95583 njemačkih maraka (DM). U Hrvatskoj jedan ekvivalent eura vrijedi 1,69442 DM polazeći od utvrđene vrijednosti zamjene 1 euro = 7,530 kuna (od 1994. godine). Ističemo da nema usklađenog i konkurentnog privrednog razvoja zemlje bez usklađenih vrijednosti jedinstvene valute euro.
4) Zbog precijenjene kune a podcijenjenog eura u Hrvatskoj tokom proteklog razdoblja svi odobravani krediti stanovništvu i privredi s deviznom klauzulom bili su nerealno i neopravdano uvećani za 15,43% u korist banaka.
5) Konverzija kune u euro prilikom iskazivanja potrošačkih cijena po tečaju 7,530 kuna za 1 euro biti će više 15,4% u odnosu na realno obračunat tečaj od 8,692 kune za 1 euro. Npr. kg mesa od 50 kuna preračunato u euro po tečaju 7,530 iznosit će 6,64 eura ali po tečaju 8,692 kune meso bi koštalo 5,752 eura. Pametnome dosta.
Nepovoljan i statistički i vrijednosno neusporediv odnos prihvaćenog tečaja od 7,530 kune za 1 euro obuhvaća sve financijske obračune prema inozemstvu iskazane u eurima: bruto društveni proizvod, otplate dugova prema inozemstvu, razni službeni statistički i računovodstveni izvještaji i pokazatelji prema inozemstvu, uvoz i izvoz roba i usluga, pravnim instrumentima i dr.. Konverzijom tečaja od 7,530 kuna nastaviti će se i nadalje suvišan-preplaćen odljev eura u milijardama vrijednosti prema inozemstvu s osnove podcijenjene ekvivalentne vrijednosti tečaja eura u Hrvatskoj za 15,4%. Nedopustivo je i neodgovorno nasilnom upornošću, neistinama i privilegijom isključive i selektivne dostupnosti medijima obmanjivati hrvatsku javnost o uspješnom i poželjnom uvođenju eura umjesto kune, ističući obvezu uvođenja eura pristupanjem Europskoj uniji pod dokazano nepovoljnim uvjetima konverzije.
HRVATSKA NARODNA BANKA BEZ IJEDNOG VRIJEDNOSNO MATEMATIČKOG PRIKAZA
Hrvatska narodna banka, kao ovlaštena institucija koja provodi cjelokupni program uvođenja eura nije do danas predočila niti jedan podatak kojim bi vjerodostojno i vrijednosno-matematički prikazala i potvrdila kakve će biti ekonomske odnosno financijske prednosti i troškovi zamjene kune valutom eura prije ispunjenja svih obvezujućih kriterija. Uporno isticanje da su glavni razlozi za uvođenje eura visoka razina eurizacije financijskog sustava zemlje, prevladavajuća štednja stanovništva u eurima, stabilnost financijskog sustava zemlje, smanjenje visokih kamatnih stopa kao i ukidanje valutnog rizika zbog tečajnih razlika nisu argumenti koji će osigurati ekonomski prosperitet zemlje ulaskom u euro zonu.
Upravo je do sada vođenje takve monetarno kreditne politike poticanjem euroizacije rezultiralo velikom zaduženosti zemlje jer je ukupan dug opće države dodatno uvećan za tečajnu razliku od 15,4% ili oko 6 milijardi eura. Ti pokazatelji potvrđuju da je upravo dugogodišnja štetna tečajna politika HNB-a glavni razlog koji je razarao ekonomiju Hrvatske i poticao uništavanje proizvodnje, grabežnu privatizaciju, niske stope zaposlenosti, demografsku stagnaciju stanovništva, niske plaće, bijeg radno sposobne i obrazovane radne snage iz zemlje.
Da objasnimo uzroke valja se podsjetiti na Stabilizacijski program iz 1993. godine kojim je uklonjena inflacija (potencirana ratnim razaranjima zemlje od 1991.) mjerama monetarno kreditne politike uz obvezu vezivanja hrvatske kune za njemačku marku (DM) po znanstveno utvrđenom tečaju 1 DM vrijedio je 4,444 HRD (hrvatskih dinara). HNB i ministar financija (Borislav Škegro i Vlada) odstupili su od Stabilizacijskog programa i koncem 1993. devalvirali njemačku marku (DM) na tečaj 1 DM vrijedi 3,200 HRD izgovarajući se da je to posljedica tržišta novca (kojega u vrijeme ratnih razaranja nije moglo biti, Večernji list, Obzor od 17. svibnja 2014. povodom 20 godina uvođenja kune). Devalvirana vrijednost njemačke marke pokazala se 1994. godine kao profitabilan potez prilikom zamjene hrvatskog dinara hrvatskom kunom (za manje hrvatskih dinara dobilo se više njemačkih maraka). Zajedno sa sredstvima mirovinskog fonda, zdravstvenog fonda, stambenih fondova kao i znatnim smanjenjem plaća zaposlenima i mirovina umirovljenicima država (Ministarstvo financija i Vlada) pokrivala je troškove velikog broja izbjeglica, nabavljala ratnu opremu, što je bilo opravdano ali je nekontrolirano i neodgovorno, u ratnim uvjetima, podržavala privatizaciju poduzeća i banke te omogućila prljavu tajkunizaciju privrede i društva.
Uvođenje visokog poreza PDV-a od 22% godine 1998. godine uz provedenu deprecijaciju njemačke marke od 26,9% (1994.) predstavljalo je dodatno preveliki teret izdvajanja za ratom uništeno hrvatsko gospodarstvo, osiromašeno stanovništvo i državu.
Sa umanjenom (devalviranom) vrijednosti DM odnosno eura u proteklom gotovo trideset godišnjem razdoblju HNB je vodila politiku precijenjene kune u odnosu na njemačku marku odnosno euro, US dolar, švicarski franak. To je poticano izmjenama Zakona o HNB iz 2001. godine i neodgovorno neovisnom centralnom bankom odnosno njezinim rukovodstvom.
PRECIJENJENA KUNA UTJECALA NA POVEĆANO ZADUŽIVANJE DRŽAVE I POVEĆANJE PDV-a
/font>
Krute monetarno kreditne mjere precijenjene kune poticane neodgovornim prodorom euroizacije u financijski sustav zemlje (ne postoji zakon o kuni?) prisiljavale su državu da se nekontrolirano zadužuje u zemlji i inozemstvu osobito kad je PDV bio dodatno povećan sa 22% na 25% od 1. ožujka 2012. (ili 13,6% što je bio dodatni porast svih cijena i smanjenu konkurentnost) na što HNB nije reagirala unatoč obvezi u skladu sa Zakonom o HNB. Visoka stopa PDV-a bila je i sada je jedini izdašan i najsigurniji prihod iz dohodaka i mirovina stanovništva i onemoćale privrede pod teretom nekontroliranog jeftinog uvoza roba, za pokrivanje odljeva velikih iznosa eura (u milijardama) iz zemlje u inozemstvo. Bahato, agresivno i s ponižavanjem stručnjaka (akademika, sveučilišnih profesora u zemlji i inozemstvu, zaposlenika u HNB i uspješnih privrednika) koji su desetljećima upozoravali na pogubnost vođenja štetne tečajne politike i previsoke stope PDV-a, guverneri HNB-a, podržavani neodgovornim Savjetom Banke i svih Vlada RH, nisu odstupali od namjerno kreirane monetarne politike tzv. „stabilnog tečaja“ (prosječni godišnji srednji tečaj HNB koji je u 25 godina porastao za samo 6,9%, od 7,14 eura 1995. do 7,63 eura 2014.) i „stabilnosti cijena“ (cijene na malo su porasle za oko 50% bez dodatnog rasta PDV, računajući po godini oko 2%) skrivajući se iza zakonske i Ustavne odredbe nezavisnosti i samostalnosti u radu centralne banke (HNB-a).
Ozbiljnim i odgovornim stručnjacima ekonomske teorije i prakse poznato je pravilo da: ukoliko je domaća valuta (kuna) precijenjena devize (euro) su „jeftine“, banke jeftino otkupljuju devize od centralne banke dok se državi racionalno zaduživati u inozemstvu a trošiti u zemlji. U ekonomskoj teoriji nema dilema da dugotrajna precijenjenost domaće valute vodi do stagnacije privredne aktivnosti, gubitka radnih mjesta, deficita u platnoj bilanci i rasta vanjske zaduženosti te visokih kamatnih stopa. I upravo ti nepovoljni pokazatelji prate Hrvatsku ekonomiju i društveni razvoj od 1999. a naročito od 2001. godine rezultat čega je „hvaljena“ euroizacija s kojom se diči HNB.
Problem domaće valute kune jest precijenjenost i dugogodišnja tzv. stabilnost pri čemu i njezina vrijednost konverzije nije prelazila oko 7,6 kuna u odnosu na vrijednost eura u eurozoni. I upravo takva vrijednost kune „uspavala“ je čitavu ekonomiju i privredni razvoj i održava je na neaktivnosti, dugotrajnoj recesiji, visokoj euroizaciji i danas.
KONVERZIJA KUNE U EURO PO 7,530 KUNA ZA EURO, NASTAVAK JE ZAOSTAJANJA PRIVREDNOG RAZVOJA I ODLJEVA EURA
Upozoravamo na odluku Hrvatske narodne banke iz 2020. godine, da će konverzija kune u euro biti izvršena po tečaju od 7,530 kuna za 1 euro je nedopustiva jer je tako podcijenjen euro u Hrvatskoj nastavak zaostajanja privrednog razvoja s osnove neopravdanog odljeva milijardi eura u zemlje EU. Ustavna, zakonska i Ugovorna obveza HNB-a i Vlade jest da usklade depreciranu vrijednost eura u Hrvatskoj s realnom vrijednosti u euro zoni i temeljem izjednačenog odnosa vrijednosti valute eura, provede zamjenu realne vrijednosti valuta po tečaju 8,692 kune za 1 euro. Pri tome se ne radi o devalvaciji kune već o usklađivanju vrijednosti eura što je HNB morala izvršiti 1.1.2002. godine uvođenjem eura u EU kao službene novčane jedinice. Jer precijenjenim tečajem od 7,530 kuna za 1 euro Hrvatska i dalje neće moći uspostaviti i ostvariti stabilan i uravnotežen privredni razvoj ravnopravan i konkurentan financijskom sustavu zemalja euro zone. Primjenom konverzije 8,692 kune za 1 euro uz dodatno vrijeme prilagodbe možemo ravnopravno zamijeniti kunu eurom.
KAKO JE MOGUĆ RAST KREDITNOG REJTINGA DRŽAVE, AKO INVESTICIJSKI CIKLUSI OVISE O KONKURENTNOSTI HRVATSKE PRIVREDE ?
Na tu realnost i oprez pri donošenju odluke ulaska u eurozonu administraciju Republike Hrvatske upozorio je nobelovac Joseph E. Stiglitz, dugogodišnji savjetnik Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, financijski stručnjak, erudita i znalac, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. godine. U mjesecu rujnu 2020. uvaženi nobelovac zabrinuto je upozorio odgovorne u Hrvatskoj na štetnost s kojom će se suočiti privredni i politički razvoj zemlje ukoliko se u dosadašnjoj privrednoj stagnaciji neodgovorno preuzme euro i Hrvatska priključi monetarnoj euro zoni članica Europske unije. Primjer je Grčka.
Guverner Hrvatske narodne banke nije u stanju profesionalno procijeniti i ispravno odlučiti o spremnosti privrede za prihvaćanje eura. Bez praktičnog provjeravanja i ispitivanja stručne javnosti, neodgovorno i olako Uprava HNB-a odlučila je da se uvede euro već početkom 2023. godine. Povećani kreditni rejting kojim je Hrvatskoj odobreno lakše ali dodatno suvišno kreditno zaduživanje na međunarodnom tržištu kapitala, iako se do 2021. prezadužila, ne obećava i ne garantira uspješan privredni razvoj. Pri tome se nameće pitanje: Kako je moguć rast kreditnog rejtinga države ako investicijski ciklusi ovise o konkurentnosti hrvatske privrede koja je na najnižoj razini u EU?. Uzrok svakako treba tražiti u stimulaciji tečajem.
Vođenjem štetne monetarne politike u domeni zakonske obveze da HNB donosi mjere i aktivnosti u vezi s tečajem domaće valute (Zakon o HNB članak 9.) Uprava HNB na čelu s guvernerom odgovorna je za nanošenje velike financijske štete čime se kršio i krši članak 8. stavak 2 Zakona. Ujedno je zakonska obveza Vijeća Europske unije prema članku 74. stavak 1 i stavak 2 Zakona o HNB da postupi prema nadležnosti iz članka 219. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s provođenjem devizne (tečajne) politike. Jer je nerealnom vrijednošću eura u Hrvatskoj ozbiljno narušena stabilnost cijena i stabilan ekonomski razvoj na što upućuje ne konkurentnost hrvatskih proizvoda na tržištima zemalja EU.
Pogubna nerealna tečajna politika odgovorna je za stvarno zaostajanje privrednog razvoja Hrvatske u odnosu na zemlje EU. Na to upozoravaju podaci o kretanju bruto društvenog proizvoda (BDP ili GDP) po stanovniku (per capita) u Hrvatskoj:
1) izračunat po nerealno precijenjenom tečaju od 7,530 kuna za 1 euro u odnosu na ostvarenje BDP po stanovniku u Njemačkoj iznosio je 2018. godini 31,7%, 2019. godine 32,7% i 2020. godine 30,6%; u odnosu na ostvareni BDP po stanovniku u Irskoj ostvaren BDP u Hrvatskoj iznosio je tek 19,2% (2018.), 18,9% (2019.) i 16,6% (2020.);
2) izračunato po realnom odnosno službenom tečaju euro zone od 8,692 kuna za 1 euro u EU taj je odnos u stvarnosti bio nepovoljniji: ostvareni BDP po stanovniku u odnosu na ostvareni u Njemačkoj bio je 27,1% (2018.), 27,9% (2019.) i 26,5%(2020.); u odnosu na Irsku taj odnos bio je još nepovoljniji 16,4% (2018.), 16,1% (2019.) i 14,3%; u odnosu na Sloveniju ostvareni BDP po glavi stanovnika u Hrvatskoj bio je 49,6% (2018.), 50,3% (2019.) i 48,2% (2020.). Navedeni podaci pokazuju koliko Hrvatska realno-stvarno zaostaje u privrednom razvoju za članicama Europske unije uz ozbiljnu činjenicu da preuzme zadnje mjesto Bugarske. Budući da je njemačka marka temelj određivanja vrijednosti eura to postojeće razlike u vrijednosti tečaja eura u Hrvatskoj i Njemačkoj potiču još veće raslojavanje odnosno zaostajanje Hrvatske u ekonomskom razvoju. Ističemo da je u Bosni i Hercegovini kao i Bugarskoj odnos vrijednosti tečaja 1,95582 njemačke marke prema euru. Uz napomenu da je Slovenija, prije ulaska u eurozonu izvršila devalvaciju tolara od gotovo 240% a i Irska je također prije ulaska u eurozonu izvršila značajnu devalvaciju svoje valute.
ZBOG PRECIJENJENJE KUNE U EURO ZONU ISPLAĆENO IZ BDP-a 53,6 MILIJARDI EURA
Kreditno monetarnom politikom stabilne (precijenjene) ali nerealne vrijednosti kune omogućen je neodgovoran i neopravdan odljev dijela ostvarenog BDP-a Hrvatske preračunato u eure za koji je vezana hrvatska kuna pri svim plaćanjima obveza-zaduženja zemlje. To potvrđuje podatak da je od 2014. do 2020. godine samo s osnove precijenjene kune isplaćeno više u eurozonu iz BDP-a ukupno iznos od 53,6 milijardi eura. Iz ostvarenog BDP-a vršen je velik odljev jeftinog eura iz Hrvatske u euro zonu od 1999. godine. Da se radi o ozbiljnom odljevu eura potvrđuje šutnja, neprovjeravanje i indolentnost Europske centralne banke (kršenjem članka 219. Ugovora) koja je dužna reagirati na neodgovornu i štetnu odluku HNB-a o zamjenskom tečaju od 7,530 kuna za 1 euro. Tako prihvaćenim tečajem Hrvatska će i dalje isplaćivati velika financijska sredstva s osnove nepovoljnijeg tečaja (viših cijena u eurima) što će i dalje direktno ugrožavati privredni razvoj a posebno sigurnost Republike Hrvatske. Takav indolentan odnos HNB-a i ESB-a suprotan je odredbi članka 70. stavak 2 Zakona o HNB.
Matematika, egzaktna i provjerena znanstvena metoda, potvrđuje da su, zbog primjene konverzije već utvrđenog navodno stabilnog tečaja HNB-a od 7,53 kune = 1 euro, svi ugovoreni i realizirani krediti stanovništvu, privredi i državi godinama stvarno povećani za 15,4%, u odnosu da je službeni realni tečaj u eurozoni od 8,692 kune za 1 euro.
Uvođenjem eura neće se eliminirati valutni rizik, dokazano tvrdimo da će se upravo prihvaćanjem podcijenjene vrijednosti eura (zbog različite vrijednosti eura) u Hrvatskoj prema vrijednosti u Njemačkoj, Austriji i ostalim zemljama euro zone nastaviti politika globalne ne konkurentnosti domaće privrede po kojem ekonomskom pokazatelju je Hrvatska na zadnjem mjestu u EU.
NOMINALNA KONVERGENCIJA NIJE DOVOLJNA
Samo realnim tečajem od 8,692 kune za 1 euro Hrvatska će uskladiti i ostvariti nužnu realnu konvergenciju i ekonomsku otpornost ukoliko želi postići potencijalni rast svoje ekonomije, održati suverenost i dostojanstven društveni razvoj primjeren zemljama EU. Na tu činjenicu hrvatsku administraciju upozorio je još 2018. godine povjerenik Europske komisije Valdis Dombrovski istakavši: “uvođenje eura otvoren je proces koji se temelji na pravilima i financijska kriza je pokazala da sama nominalna konvergencija (na čemu inzistira guverner i premjer) nije dovoljna. Po njemu Hrvatska mora pokazati stupanj ekonomske otpornosti. S obzirom na povoljno okruženje u EU potrebna je implementacija reformi kojima će Hrvatska sustići zemlje EU“. Da bi Hrvatska privreda ostvarila ekonomsku otpornost i izvoznu konkurentnost u EU nužni su uvjeti: a) primjena realnog tečaja kune odnosno eura (istih vrijednosti eura) za koji je vezana hrvatska valuta što će omogućiti dostizanje ravnopravne konkurentnosti proizvodnje, cijena i dohotka na tržištu EU, b) uskladiti PDV na razinu zemalja u euro zoni i c) riješiti pitanje velikog broja dužnika koji zbog nemogućnosti vraćanja duga (mizerne plaće) napuštaju zemlju.
Budući da se vrijednost tečaja od 1994. kretao između 7,2 kune i 7,6 kuna za 1 euro, a realno je morao iznositi 8,692 kuna za 1 euro, to su u dugogodišnjem razdoblju nerealno i netočno prikazivane vrijednosti statističkih a posebno financijskih pokazatelja iskazani u euro valuti (bruto društveni proizvod, inozemni dug, platna bilanca i dr.). Navedeni podaci nisu usporedivi s podacima u zemljama eurozone zbog različite vrijednosti eura. Kao primjer: u Hrvatskoj je 2019. godine ostvaren BDP u iznosu od 402,3 milijarda kuna ili 54,3 milijardi eura (izračunato po prosječnom godišnjem tečaju HNB za 1 euro=7,4136 kn), dok prema članku 98-124UoEZ koji propisuje da 1 euro vrijedi u euro zoni 8,692 kn ostvaren je realan, usporediv sa zemljama EU, iznos BDP-a od 46,3 milijardi eura. Taj podatak potvrđuje precijenjenu kunu u odnosu na euro za 15,43% ili odstupanje vrijednosti eura u RH i EU. Štetnom tečajnom politikom HNB-a stabilne ali precijenjene kune u odnosu na euro (zbog niže cijene eura u Hrvatskoj u odnosu na vrijednost u eurozoni) u 2019. godini iz Hrvatske je, s osnove BDP-a, stranim bankama, stranim trgovačkim lancima, uvoznom lobiju i za vraćanje dugova isplaćeno gotovo 8 milijardi eura više, 2018. godine 7,6 milijardi eura a 2017. godine oko 7 milijardi eura ili ukupno 22,6 milijardi eura, za koji iznos su stanovništvo, privreda i država imali manji dohodak, mirovine ali su banke imale veću financijsku dobit. Zato se državni proračun zbog neopravdanog odljeva milijardi eura iz zemlje izdašno i sigurno napaja i pokriva visokom stopom PDV-a od 25%.
Primjer štetne politike precijenjene kune u režiji HNB-a i hrvatskih vlada potvrđuje i podatak o vrijednosti kupljenih stanova na kredit iskazanih u euro (prema izračunu banke iz ugovora o kreditu), rate kredita stanovništvu sa deviznom klauzulom dugi su niz godina (od 1995.) bile neopravdano veće preko 15%. Prihvati li se konverzija od 7,530 kuna za 1 euro rate kredita stanovništvu biti će veće nego da se konverzija izvrši po tečaju 8,692 kune za 1 euro pa tvrdnja guvernera da bi viši tečaj kuna – euro bio nepovoljan, nije točna. Zbog nepovoljnog tečaja odnosno odstupanja u vrijednostima eura u Hrvatskoj i eurozoni sve će cijene preračunate u euro biti više 15,4% po tečaju 7,530 u odnosu na tečaj 8,692 dok će mirovine, plaće i sve vrste dohodaka biti vrijednosno manje u odnosu na zemlje eurozone.
U 2019. i 2020. godini, zbog nepovoljnog tečaja kune od oko 7,53 za 1 euro, evidentirani službeni dug opće države bio je neopravdano veći po godini za oko 6 milijardi eura dok je u prvih devet mjeseci 2021. iskazan više za 6,2 milijardi eura.
USKLAĐIVANJEM REALNIOG TEČAJA MOGUĆ BI BIO PDV OD 20%
Ponavljamo da je tečajna politika odstupanja u vrijednosti eura u Hrvatskoj i eurozoni uzrok održavanja visoke stope PDV-a od 25% nužne za popunjavanje državnog proračuna. Ali usklađivanjem realnog tečaja od 8,692 kune za 1 euro bilo bi moguće, postepeno u kraćem vremenu, smanjiti PDV na 20% (koliki je u većini zemalja euro zone) jer bi se već u prvoj godini smanjenja tog poreza razlika u manjku državnog proračuna pokrila iz milijardi kuna koje bi ostale u zemlji zbog nepotrebne kupovine i potom odljeva jeftinih eura. Izračun dokazuje da bi za umanjenje PDV-a na 20% bilo potrebno izdvojiti oko 1,2 milijarde eura, a usklađena stopa PDV-a od 20% sa zemljama eurozone omogućila bi porast proizvodnje i zaposlenosti, porast izvoza roba i usluga kojima bi se formirali prihodi platne bilance i deviznih pričuva zemlje a ne kao do sada isključivo intervencijama HNB-a otkupom eura na navodno domaćem deviznom tržištu (što uvođenjem eura HNB to više neće moći raditi a posebno stvarati devizne pričuve zemlje), porast plaća (koje bi u startu bile veće za 25% bez izdvajanja iz proračuna) što bi omogućilo porast potrošnje bez dodatnih kreditnih zaduženje stanovništva i države. Cinici će reći da je to utopija, ali ne, to je jedini realni izlaz, a ovo što je do sada vođeno od strane odgovornih u HNB-u je stručna, radna i siva neodgovornost. Njemačka je smanjenjem PDV-a sa 20% na 19% podigla dohodak privredi i plaće za 5,3% u 2021. godini.
Sve navedeno potvrđuje da su usklađivanje realnog odnosa vrijednosti tečaja kuna – euro kao i smanjenje PDV-a na 20% glavni uvjet za ekonomski oporavak i pozitivnu konvergenciju privrede Hrvatske u odnosu na ostale zemlje EU. Tečajna inertnost domaće kune (od 1994. do danas) i odstupanje od stvarne vrijednosti eura, uz najbolje želje nabrojene u Nacionalnom programu oporavka i otpornosti zemlje (NPOO), za koji je država stranim konzultantima isplatila na desetke milijuna eura, neće moći dati rezultate i pozitivna očekivanja ispisanih na 1276 stranica NPOO nabrojanih točaka – uvjeta koje će Vlada/e RH u nadolazećim vremenima pokušati bezuspješno ostvariti. Najtužnije je da Vlada ostvarenje tih očekivanja temelji isključivo na isporuci milijardi eura (navodno bez povratnih) iz raznih fondova Europske unije.
Žalosno je da se HNB prihvatila slavodobitno, u bijegu od odgovornosti za svoj dosadašnji rad i od domaće kune, na brzinu izraditi kovanice (sitniš) eura tj. centi dajući veliku važnost tom poslu na što će potrošiti neznatnih oko devetsto milijuna kuna. ?? Pri tome je u 2019. godine s osnove precijenjene kune iskazano u BDP u zemlje euro zone Hrvatska isplatila 8,0 milijardi eura više a prvih devet mjeseci 2021. godine 7,6 milijardi eura više, papirnatih novčanica eura kojemu je temelj vrednovanja konverzije njemačka marka u vrijednosti 1 euro = 1,95583 DM. Dok ne izjednačimo vrijednosti eura nema nam izlaska iz dugogodišnje recesije, neće nam pomoći ni Nacionalni programi niti nacionalne strategije privrednog oporavka kao niti 25 milijardi eura koje nam je navodno odobrila EU u nadolazećem razdoblju od 10 godina (2020. do 2030.). Istovremeno će Hrvatska u tom razdoblju isplatiti iz svog BDP-a toj istoj EU gotovo 60 milijardi eura više zbog odstupanja od stvarne vrijednosti eura odnosno nepovoljnog odnosa konverzije kune u euro po tečaju 7,530 kuna za 1 euro.
Pitanje uvođenja eura prvenstveno je vezano uz stručnost i ispunjavanje ekonomskih uvjeta zemlje te se ne smije rješavati isključivo političkim odlukama. Što se tiče donošenja na brzinu Zakona o euru je zbunjujuće to tim više što nikome nije palo na pamet da se donese zakon o kuni. Očito se i na brzinu donesenim Zakonom o euru nastoje prikriti sve moguće devijacije koje su oštetile zemlju za velike financijske iznose na koje smo ukazali. Na to upućuje i Nacrt prijedloga zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH u kojem se člankom 6. predlaže definiranje pet osnovnih načela na kojima se temelje i iz kojih proizlaze sve odredbe Zakona: Načelo zaštite potrošača (članak 7.); Načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena (članak 8.); Načelo neprekidnosti poreznih instrumenata (članak 9.); Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti (članak 10.); Načelo transparentnosti - informiranosti (članak 11.). Već sada fiksiran dugogodišnji srednji tečaj konverzije HNB-a od 7,530 kune za 1 euro predstavlja kršenje predloženih načela iz Prijedloga Nacrta zakona o euru na što upućuju u tekstu izneseni podaci.
KAKO OSTVARITI RAVNOTEŽU UVOZA I IZVOZA AKO ODSTUPA VRIJEDNOST EURA?
Za sadašnju administraciju Hrvatske države (Vladu), prije no što učini prerani, brzopleti i krivi korak ulaska u euro zonu, najvažnije je da mora ponovno prihvati vjeru u sebe i svoje snage, svoju državu Hrvatsku, da poštuje svoj novac kunu i nacionalno blago narod, koji bježi u zemlje EU gdje se zajednička novčana jedinica euro poštuje i vrednuje primjenom članka 98-124UoEZ. Nameće se pitanje kako će Hrvatska provoditi politiku jedinstvene kamatne stope uvođenjem eura u eurozoni ako koristi nejednako vrijedan euro? Kako će Hrvatska ostvarivati ravnotežu uvoza i izvoza u okviru regije eurozone zbog značajnog odstupanja u vrijednosti eura?
U Hrvatskoj centralna banka oslanjala se samo na kretanje stabilnosti cijena koju je opravdavala krutom tečajnom politikom što je rezultiralo golemim gubitkom resursa zemlje. Usklađivanjem vrijednosti eura u RH i eurozoni izbjegli bi se nepotrebni veliki troškovi što bi dovelo do pravednijeg okvira ekonomske suradnje i veće ekonomske stabilnosti i rasta. U Hrvatskoj je pre velik raspon tečajne razlike eura s obzirom na nepromjenjivost njemačkog tečaja eura s kojim tečajem Njemačka godinama ostvaruje robne viškove i na račun nepromjenjivog oslabljenog tečaja eura u Hrvatskoj. Dok postoji tako veliki raspon u vrijednosti tečaja (razlika) eura u eurozoni i Hrvatskoj ne možemo govoriti ili se nadati da će iscrpljena država ostvariti korak naprijed prema jedinstvenoj valuti euro.
Tvrdnja HNB da će preuzimanjem eura odstraniti sve rizike od promjene tečaja nije točna jer su se već duže vrijeme zbog visoke euroizacije stvorili mjehuri na nekretninskom tržištu koji zbog razlika između uvoza i izvoza nisu održive pa se sav novac koji stiže iz EU sa svrhom da učini ekonomiju zemlje produktivnijom uglavnom troši na financiranje potrošnje, nekretnine i državni deficit.
Budući da suverene, dobro i stručno vođene središnje banke mogu dovesti do veće stabilnosti i boljeg funkcioniranja ekonomije dokazuje da u Hrvatskoj očigledno središnja banka to nije ostvarila već je, ne miješajući se u svoje zakonske obveze, podržavala devastaciju svojih kadrova nepotizmom što je zahvatilo cijelu državu. Rezultat je odlazak obrazovanih radnika, velika razina nezaposlenih, realno niske stope rasta, pre niske plače i mirovine većine stanovnika pa državi jedino preostaje da potiče brzorastuću industriju kompjutorskih i mobilnih igrica.!
Mr.sc. Mirjana Čerin
Opsežan i hvale vrijedan članak novinarke Ljubice Gatarić u Političkom magazinu Obzor, Večernji list od 8. siječnja 2022. godine s naslovom „Donosi li euro rast ili pad standarda“ jedan je od rijetkih u kojem je moguće naći sučeljavanje mišljenja o uvođenju eura. U tekstu se hrvatska javnost slikovito obavještava o ozbiljnoj zaposlenosti Vlade Republike Hrvatske i HNB-a oko, citiram: „tehničkih i provedbenih mjera oko izrade hrvatskih kovanica eura, priprema za kovanje novih eura te skladištenje i zbrinjavanje, odnosno uništavanje povučenih kuna. Također se pripremaju i razni psihološko-marketinški alati, poduzetnički kodeks te dvojno iskazivanje cijena, sve kako bi prebacivanje na euro prošlo sa što manje suza i udara na potrošački džep“.
Uvažena je novinarka, jedna od rijetkih koja profesionalno u javnosti ukazuje na izvore mogućih problema ekonomske politike u Hrvatskoj. Kao sugovornike o euru predstavila je cijenjenu profesoricu sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijanu Ivanov i sindikalista ekonomista po struci Vilima Ribića. Profesorica Marijana Ivanov, zagovornik je uvođenja eura i uvjerenja da će nam euro donijeti više koristi nego štete a kao prilog ulasku u eurozonu ističe to „što naša ekonomija konvergira eurozoni kako izvozom tako i raznim plaćanjima (CEFTA) u eurima te da je vanjski dug svih sektora dominantno u eurima i td.“ Vilim Ribić vezano uz prihvaćanje eura čvrsto se opredijelio za politiku čekanja uz stav da su rizici prihvaćanja eura u Hrvatskoj veći od koristi. I pri razmjeni stavova niti jedan od sugovornika nije spomenuo pitanje konverzije kune u euro te kakva su očekivanja i dobrobit za hrvatsku ekonomiju koja se ne može pohvaliti dosadašnjim prosperitetom pod euforičnim pohvalama dostignute visoke eurizacije financija zemlje unatoč domaćoj valuti KUNI? (mr. Mirjana Čerin)
Važno je podsjetiti i na održanu hvale vrijednu javnu Tribinu – u Matici Hrvatskoj na temu EURO – da ili ne ? Tribina je održana 25. siječnja 2021. a uvaženi izlagači su bili: dr.sc. Damir Zorić, prof.dr.sc. Mladen Vedriš, prof.dr. Ljubo Jurčić, prof.dr.sc.Drago Jakovčević uz moderatora mr.sc. Ivicu Nuića. Sučeljavanje mišljenja je bilo provokativno i vrlo korisno kao informacija pa se i ovim tekstom priključujem javnoj polemici. (mr. Mirjana Čerin)
| < | siječanj, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Prosinac 2024 (39)
Studeni 2024 (48)
Listopad 2024 (38)
Rujan 2024 (30)
Kolovoz 2024 (34)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (38)
Svibanj 2024 (37)
Travanj 2024 (37)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)
Prosinac 2021 (29)
Studeni 2021 (12)
Listopad 2021 (30)
Rujan 2021 (28)
Kolovoz 2021 (33)
Srpanj 2021 (33)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (31)
Travanj 2021 (34)
Ožujak 2021 (33)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (32)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga AgroPolitika
Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU
----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.
GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.
Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836
Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.
Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.
Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200
Dana 1. 1. 2017. godine:
broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747
S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.
Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.
Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .
NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec
Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr
----------------------------------------
Linkovi
MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva
BROJAČ PREGLEDA
who is online counter blog counter